Pratite nas

Politika

Tomislav Karamarko – Državni neprijatelj br. 1

Objavljeno

na

Sjeća li se još itko slučaja Sanader, rijeke novinara pred njegovom kućom, zaplijene imovine, umjetničkih slika, “hapšenja”, razvlačenja po sudovima, kolekcije podignutih optužnica, kolekcije umjetnina, spinova, uništavanja njegove obitelji, oca, majke, žene, braće, pa onda one dvije krasne djevojke njegovih kćeri, mora žutila, TV kamera, tisuća emisija na svim kanalima?

[ad id=”93788″]

Sjeća li se itko kako je mentalnokomunistička bulumenta uz pomoć državnog odvjetništva, obavještajnih i paraobavještajnih struktura u paramparčad razbijala najveću stranku u Hrvatskoj na čelu koje se predsjednik Tuđman usudio stvoriti Hrvatku državu. Cilj je bio HDZ!

Uvažava li itko činjenicu,da je do dana današnjeg taj isti, omraženi Sanader nije pravomoćno osuđen za bilo koje djelo koje stoji u hrpetinama monstruoznih optužnica. Sjećate li se razbijenog HDZ-a, povijesnog minimuma njihovih mandata, totalnog rasula u svim strukturama te najveće državotvorne stranke? Sjećate li se grupnog, patetičnog plakanja Šeksa, Jace nakon tog sramotnog poraza?

Sjeća li se itko mesarskih kutija punih navodnog novca koje je neuvjerljivi, masni mesar Fiolić navodno donio Sanaderu u kuču? Najomraženijeg čovjeka u Hrvatskoj, državnog neprijatelja broj 1., ne da su razapeli nego su ga željeli prikazati kao nesposobnog, ljigavog, sitnog, neiteligentnog lopova i “šanera”, koji pored svih elektronskih mogućnosti prebacivanja novca na bjelosvjetske račune, na ne znam kakvim sve egzotičnim otocima, prima novac u mesarskoj kutiji u kojoj je do malo prije toga stajalo pokvareno, uvozničko svinjsko meso.

Mesarska stranka

Poruka je bila jasna! Pogledajte kakva je mesarska stranka taj HDZ! Tuđmanov HDZ je bio cilj, a ucijenjeni Sanader samo udarni malj!
Sanader nije lopov, nije pravomoćno osuđen, ali stranka, koja je bila cilj udbaškog malja mentalnokomunističke udbaške mafije, koja je i sada na optuženičkoj klupi kao zločinačka organizacija, dan danas još uvijek trpi udarce te političko-pravosudne farse neviđene u svjetskoj političkoj povijesti. Farsa će biti sve do pravomoćnosti presuda, ako smo pošteni nepristrani! Ali ta farsa je već sada totalno promijenila politički odnos snaga u Hrvatskoj i djelovala na sve političke procese!

Kada je udbi tako dobro krenulo sa Sanaderom, kada im je krenulo uništavanje svojih najvažnijih političkih neprijatelja, nastavili su dalje preko Bandića pa onda preko, Vidoševića, u potpuno istom uigranom scenariju, sa stampedom ostrašćenih novinara i novinarčića, pod bljeskom tisuća reflektora, zatrpavali su hrvatski narod lažima, spinovima, kolekcijama bezvrijednih slika, trofejima medvjeda i krokodila sa safarija. Sve konotacije opet su bile upućene na HDZ ili moguće koalicijske partnere HDZ-a. Cilj je bio i ostao HDZ!

Bandića nisu uspjeli osuditi ni nakon 300 kaznenih prijava, ni nakon višemjesečnog zatvaranja i on danas kandidira za mjesto “gradonačelnika Hrvatske”! Uz Bandića, usput su zahvatili i Željku Markić osvećujući joj se za referendum o braku koji im je nanio neopisivu bol na svetonazorskom, ali još više na političkom planu.

Gaženje duša i proizvodnja ustaša

Napali su Mamiće, Dinamo, hrvatski nogomet, jezik, kulturu, prosvjetu, književnost, Crkvu, biskupe, Domovinski rat, branitelje, predsjednika Tuđmana, sve ono što se micalo i mirišalo na hrvatski suverenizam! Napali su Bleiburg, Hude jame, križne puteve, Knin,Vukovar, a onako usput, ubili su ‘maloljetnog branitelja’ Pajičića. Gazili su stotine tisuća mrtvih hrvatskih duša i još uvijek gaze milijune živih hrvatskih domoljuba koji hodočaste na putevima svojih predaka tražeći samo jedno.

Istinu!

Crtali su svastike, proizvodili ustaše, fašiste, a od povijestnih autoriteta i poštenih znanstvenika poput Hasanbegovića stvorili su monstrume i retarde!

Nude nam fašistički antifašizam, zločinačku ideologiju tovariša Tita, zločinačku komunističku Jugoslaviju, “regijon”, koruptivnu dogovornu ekonomiju, trpali su džepove notornom Pupavcu i velikosrpskoj bratiji, branili su zločinače vrhove udbe, donosili zakone protivne Ustavu, podzakonske akte kojima su prevarili cijelu Europu u pretpristupnim pregovorima, opraštali poreze morbidnim medijima, opljačkali zadnju kunu hrvatskoj sirotinji, doveli naciju u dužničko ropstvo, a od domoljublja napravili ruglo u režiji Alexa Brauna! Uveli su ideologiju genderizma, pedofilije, rodne jednakosti, izjednačili su svetu instituciju braka s kučnim ljubimcima, a od svojih nevladinih udruga našim novcem, stvorili su mlinski kamen oko vrata hrvatske nacije.

To je slika Hrvatske, ali ne one Hrvatske kako je vidi Karolina Vidivić Krišto!?

Gdje je kolona milicije?

Jeste li ikada vidjeli da se pred kućom ili stanom Tomislava Karamarka, državnog neprijatelja br. 1, zustavila unaprijed izrežirana kolona milicije popraćena tisućama novinara i snimatelja? Jeste li svjedočili podizanju i egzistenciji bilo kakve optužnice protiv Tomislava Karamarka, sudskom postupku, mesarskim kutijama, trofejima sa safarija, kolekcijama slika, tajnim računima? Naravno, tome nismo svjedočili, a unatoč toj činjenici Tomislav Karamarko je najmonstruoznije napadan političar i čovjek u povijesti Hrvatske, napadaniji stostruko više od svih navodnih kriminalaca zajedno.

Optužen je što je svog bolesnog oca, stradalnika križnog puta, vozio u bolnicu automobilom svoje supruge, optužen je, jer je u dobroj vjeri usudio predložiti da se arbitražni spor INE I MOLA u interesu Republike Hrvatske povuče i nastavi u jednom partnerskom odnosu prihvatljivom za obadvije strane. Nisu ga mogli optužiti, zatvoriti, mrcvariti na sudovima,u Remetincu, pred Remetincem.

Stare metode

Bez ijednog dokaza uništavali su mu obitelj, roditelje, djecu, suprugu, prijatelje! Nisu ga mogli uništiti izvana pa su onda to učinili iznutra uz pomoć svojih plaćenika i ucjenjenih judoškudaša.

Medijska priprema i tone blata bila je samo farsa za “konačno rješenje” i uklanjanje državnog neprijatelja br. 1 koji se usudio izustiti riječ LUSTRACIJA, koji je uz pomoć Hasanbegovića tu riječ počeo pretvarati u djela, koji se usudio reći da će uvozničkom lobiju skinuti 50% dobiti kako bi hrvatskog proizvođača stvorio produktivnim i konkurentnim!

Razapeli su ga, jer je htio spriječiti dotok novca hrvatskim neprijateljima, jer se usudio podržati osudu zločinca Tita i svih njegovih zločinačkih sljedbenika. Srušili su ga jude i izdajice u vlastitim redovima, jer je njihovim gospodarima, koji su ih skupo platili, a jeftino kupili, zasmetalo što se usudio uhititi jadnog starčeka Boljkovca.

Sjeća li se itko starčeka Artukovića, njegovog hapšenja i suđenja?

Srušili su ga iznutra, jer nisu mogli izvana. Srušili su ga, jer je uz pomoć hrpe važnih dokaza, uz pomoć međunarodnih prijatelja uspio spriječiti donošenje zakona “lex Perković”, što se usudio udbaške ubojice i kreatore zločina protiv Hrvatske doživotno smjestiti iza rešetaka. Srušili su ga zato, jer zna za legiju od 150 dobro obučeni udbinih obavještajaca koji su preplavili Njemačku nakon uhićenja Krunoslava Pratesa, kako bi zataškali zločin ubojstva Stjepana Đurekovića i sve udbaške zločine koji su se dogodili u toj zemlji.

Baš zbog toga što puno previše zna, većinom domoljuba u HDZ-u, Karamarko je izabran za predsjednika stranke u demokratskoj proceduri pet ravnopravnih kandidata, tijesno pobjedivši dr. Kujundžića. Izabran je zato što je prevladala svijest, konačno doznati sve o pravim pljačkašima i neprijateljima Hrvatske izvan HDZ-a, otkriti istinu!

Sve se zna!

Nakon poraza Kujundžića stvara se “Hrvatska zora”, “Savez za Hrvatsku” i istog trena počinje rušenje Tomislava Karamarka koje još uvijek traje. Udba te ubije, a onda te ubija i kada si mrtav, jer ne podnosi ni mrtve simbole koji im se prijete svojim kostima! Boje se uskrsnuća! Živi primjer je pokojni i prividno uskrsnuli predsjednik Tuđman, državnik nad državnicima!

Ustoličenje Andeja Plenkovića kao jedinog kandidata nema nikakve veze sa demokracijom! Pompozno donešene kutije s 35 tisuća potpisa koje nitko nikada ne će otvoriti, provjeriti, jer zakon to ne nalaže, kao što nije nalagao zatvoriti lopove koji su ukrali HDZ-ov sabor 2002. godine. Plenković bi bio izabran i s 5001 potpisom, a bio bi izabran i s jednim potpisom, ako bi to bilo potrebno. U tim kutijama nema potpisa onih istinskih demokrata i hrvatskih domoljuba koji žele samo istinu i uvijek istinu!?

Onih koji žele LUSTRACIJU!

Ne znamo i nikada ne ćemo saznati što je u kutijama, ali znamo što nije i tko nije u tim kutijama. Očito je bitno imati više potpisa od Karamarka, kao što je i bitno imati više glasova na stranačkim izborima od Karamarka. Najmanji je problem stvoriti takovu percepciju! Znamo da oni koji nisu u kutijama s legitimnim pravom od Plenkovića traže izustiti tu čarobnu riječ LUSTRACIJA! Ali tko zna? Možda su u kutijama i oni koji misle da nisu?

Koje su to političke utakmice i pobjede na “bruseljskim” hodnicima dovele Plenkovića u ovaj povlašteni položaj? Koje je on to državotvorne poteze napravio i prezentirao hrvatskoj javnosti da bi mu trebali vjerovati “na majke mi”?

Akrobatika

Verbalna retorička akrobatika, utakmica tko će bolje slagati narod, on ili Milanović, nije podloga za optimizam i nadu bolje budućnosti Hrvatske. Nije još ni sjeo u fotelju predsjednika stranke, a već manifestira svoj ambiciozni autokratizam i zbog par kuna legalno posuđenog novca već sada, kao običan član stranke, bez ikakvog legitimiteta traži glave onih koji su Karamarka iznjedrili i koji su mu možda još uvijek prijatelji.

I dalje traži “mrtvu” glavu Tomislava Karamarka. Udba je prebacila lopticu na unutarstranačke sukobe u HDZ-u dok mentalnokomunistički mediji prikazuju idilu hinjenog poštenja pod palicom novog velikog vođe. Ako je pošten, neka provjeri kutije!? Nije bilo dovoljno ukloniti Karamarka, važno je spriječiti njegovo moguće preživljavanje, životnu egzistenciju, a to se može jedino dekapitacijom svih potencijalnih neprijatelja po obrascu kako je to radio Tito od svibnja 1945 do danas! Pa ako i padne koja kolateralna, domoljubna žrtva, ma koga je to briga?

Milicija pred SDP-ovim bogatašima?

Kada je Milanović tražio glave svojih brojnih ministara i najbližih suradnika zbog eklatantne pljačke i kriminala? Nema onoga u njegovim redovima koje Dalija ne bi mogla debelim novčanim kaznama osuditi za stvaran, a ne izmišljen sukob interesa!? Kada je pred kućama ili stanovima SDP-ovih bogataša vrištala svita policije, novinara i kamermana? Kada se pred kućom Milanovićevog brata zaustavilo makar jedno policijsko vozilo po nalogu crtača svastike?

Tko u HDZ-u odrađuje Rankovićev posao za račun Rankovićevih sljedbenika?

Kada je SDP-u i udbi palo na pamet da skinu glavu Milanoviću nakon pet uzastopnih poraza, nakon gubitka Pantovčaka? Taj samoubilački sadomazohizam vlada jedino u glavama beskrajno inficiranim političkim multiambcionalizmom, nezajažljivom željom za vlašću, u glavama novih velikih vođa, na putu u propast!
Sinovi “ustaša” i dalje će tražiti grobove, ubojice i istinu o svojim najmilijima i u tome nas nitko ne će spriječiti. Sinovi “udbe” svom silinom će tražiti i traže puteve zaštite zločinačke prošlosti i budućnosti svojih očeva! Kad tad će biti zaustavljeni zauvijek!

Čekamo istinu

Čekamo “veliku ispovijed” Tomislava Karamarka, čekamo istinu koja će iz temelja uzdrmati državne strukture. Istinu bez “zoro-osvetničkog” pohoda, istinu bez zle krvi koja osvetnički razbija svoje i šteti Domovini, istinu koja po svojoj paradigmi oslobađa iz okova u kojima se nalazi lustrirani, domoljubni hrvatski narod! Tek nakon toga hrvatski narod će znati što je izgubio, a što je dobio?

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

GONG: Državno izborno povjerenstvo treba regirati u slučaju Škore i Facebooka

Objavljeno

na

Objavio

Nevladina udruga Gong ustvrdila je u četvrtak kako bi DIP trebao sankcionirati predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru zbog toga što u financijskom izvješću nije pravilno prijavio sredstva iskorištena za oglašavanje na društvenim mrežama u vrijeme predizborne kampanje.

“S obzirom na to da kandidat Miroslav Škoro nije prijavio oglašavanje na društvenim mrežama u skladu sa zakonom i pridruženim pravilnikom, Gong smatra da DIP mora razjasniti ovaj slučaj te Škori obustaviti isplatu naknade troškova izborne promidžbe”, poručio je Gong.

Pozvao se pritom na važeće izborne propise koji nalažu da bi kandidati na izborima trebali o troškovima promocije na društvenim mrežama izvijestiti odvojeno od drugih troškova. Također, zakonski je određeno da se kandidatima koji se ne pridržavaju uputa i ne dostave financijske izvještaje “na propisani način”, može obustaviti isplata naknade troškova izborne promidžbe.

Gong je ustvrdio da bi DIP Škori, koji ostvaruje pravo na naknadu troškova izborne promidžbe, trebao izreći administrativnu sankciju te obustaviti isplatu naknade dok uredno ne ispuni svoje obveze.

Iz Gonga ističu da bi isto trebalo napraviti i s kandidatima i kandidatkinjama koji su ušli u drugi krug, ako se pokaže da nisu na ispravan način unijeli troškove za društvene mreže.

Dodaju kako su se svi ostali kandidati iz prvog kruga, osim Ante Đapića, držali pravila i posebno prijavili sredstva za društvene mreže. Đapić, međutim, nije prešao prag od minimalno osvojenih 10 posto glasova birača, pa se na njega ova sankcija ne odnosi, jer ne ostvaruje pravo na naknadu troškova izborne promidžbe. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Pobuna u HSS-u, ne žele Krešu Beljaka

Objavljeno

na

Objavio

Zelena, avangardna, čovjeku posvećena stranka – takav je HSS danas, barem pita li se one koji su krojili stranačku biografiju za internetske mu stranice.

A kojem točno čovjeku, pitaju se ovih dana u onim redovima “seljaka” koji su odlučili ignorirati naredbu svog vrha, odnosno zaključak upućen na adrese županijskih organizacija u kojemu ih se poziva da opomenu članove koji su javno kritizirali predsjednika HSS-a Krešu Beljaka, piše Večernji list.

S njima se, eto, ne može labavo jer prozivanje prvog čovjeka stranke da odstupi sa svoje pozicije zbog tvita u kojem on odobrava udbaška ubojstva, objasnio je u pismu županijama glavni tajnik HSS-a Željko Lenart, kršenje je stranačkog Statuta.

Dodatno je onda Lenart pojasnio kako će oni koji odbiju suradnju biti suspendirani, a ljestve mu je u tom objašnjavanju držao i kolega politički tajnik Branko Vukšić, koji je dodao da svatko tko se ne slaže s predsjednikom, može izaći iz stranke.

Da nisu, međutim, problem oni koji se ne slažu, već da upravo u Beljakovu grmu leži zec, kazao je jučer za Večernji list Boro Bašljan, predsjednik Županijske organizacije HSS-a Bjelovarsko-bilogorske, koji je jednostavno odbio bilo koga za bilo što opomenuti.

“Članovi su reagirali na njegovu izjavu o Udbi, ali nije to prvi put da izjavljuje nešto s čime se ne slažu. Molili smo da se ne ponavljaju takve stvari, ali očito uzalud. Morate razumjeti da je u članstvu puno ljudi čije su obitelji bile žrtve totalitarnih režima”, kaže Boro Bašljan, koji ističe da je njegov županijski odbor drugi po izbornim rezultatima u državi. Nisu oni od jučer, ističe Bašljan.

“Na izbornoj je skupštini Krešo Beljak rekao da će slušati što mu poručuje članstvo s terena. Pa možda je vrijeme da posluša”, govori predsjednik Županijske organizacije HSS-a Bjelovarsko-bilogorske, koji za “verbalni delikt” nije, kako je trebao po nalogu, opomenuo gradonačelnika Čazme Dinka Piraka. Da on ima svoju glavu i vrlo dobro zna što i kako radi, pojasnio je sam Čazmanac.

“U stranci sam 25 godina, od čega sam 21 godinu gradonačelnik. Predsjednik sam gradske organizacije HSS-a, potpredsjednik županijske i član sam glavnog odbora. Moja gradska organizacija nikad nije izgubila lokalne izbore, a ovo što Krešo Beljak radi nepopravljivo je i ne može se samo tako pustiti”, rekao je Dinko Pirak, koji se osvrnuo i na Lenartovu izjavu o tome da može napustiti stranku ako se ne slaže s predsjednikom.

Glavni tajnik, kaže Pirak, neće mu ništa određivati. “Taj dopis koji je upućen županijskim čelnicima da moraju biti gestapovci sulud je, a meni ne pada na pamet da napuštam stranku. Zna se tko treba otići”, kaže gradonačelnik Čazme, koji će, ne ode li Beljak sam, za oproštaj od njega morati pričekati tek kad prođu parlamentarni izbori.

Jer unutarstranački u HSS-u tek su tad na redu. “Da se razumijemo, Krešo Beljak legitimni je predsjednik stranke, izabrali su ga delegati, samo što je to postao na prijevaru. Govorio je tada o samostalnosti HSS-a, o kretanju među ljudima, pitao što mi ostali u svojim gradićima i selima radimo. A on? Privatizira stranku. Pa većina trenutačnih delegata su Samoborci, dolaze iz grada u kojem je on gradonačelnik”, kaže Pirak pa dodaje kako je u vrijeme kad je predsjednik HSS-a bio Branko Hrg stranka imala 40-ak tisuća članova, a danas ih je između 1500 i dvije tisuće.

Je li upravo on odgovoran za ovaj pad brojnosti ljudstva koji se dogodio unatrag tri godine, Krešu Beljaka jučer nismo uspjeli pitati jer se na telefon nije javljao. Preksinoć je, pak, rekao da o ostavci ne razmišlja, a “pojedinci koji pokušavaju dobiti medijski prostor, iako krše Statut i interne dogovore, očito su instrumentalizirani s neke druge strane”. S koje, oni koji su zatražili njegovu ostavku zbog izjave o Udbi, nemaju pojma. Da se stranka ne može tako svesti na jednu osobu, kaže bivši ministar Božidar Pankretić, kojega mnogi vide kao potencijalnog čelnika HSS-a, ali on sam poručuje da se u politiku ne vraća, iako će član stranke uvijek ostati.

“Predsjednik HSS-a mora imati na pameti da je to stranka kao i sve druge, u smislu da u njoj ima i onih koji su malo više lijevo, i onih malo više desno, a mudrost je to pomiriti. Ne može se izbacivati svatko tko pokaže grbav prst”, kaže Pankretić, pa dodaje da to nije u redu jer za stranku su ljudi ginuli, nije dobivena na poklon. Dobar predsjednik, ističe Pankretić, mora imati oko sebe druge lidere iz stranke koji ga poštuju, a Beljaku to pomalo, kaže, nedostaje.

Kakav je samoborski gradonačelnik kao čelnik stranke, ocjenjivati nije želio Ivan Zvonimir Čičak koji je HSS obnovio prije izbora 1990.

“Političke lekcije ja mu neću dijeliti, ali model po kojem radi nije onaj HSS-a. Tolerancija, nenasilje, razumijevanje i demokracija glavna su načela, a svako gušenje unutar stranke jednostavno nije demokracija” kazao je Čičak, a na pitanje što misli o izjavi vrha stranke odakle su neposlušne nazvali “spavačima koji stranci žele zlo”, rekao je: “A čujte, pa možda imaju apneju. Ne vidim inače baš kako je tvrdo spavao, recimo, čovjek koji je 20 godina gradonačelnik Čazme. Pa valjda je nešto radio”, veli Ivan Zvonimir Čičak pa dodaje da se on, da je predsjednik stranke, nikad ne bi doveo u Beljakovu poziciju jer nikad ne bi koristio takav rječnik. Da je situacija žalosna, kaže, pak, Nenad Matić, inače Beljakov protivnik na posljednjim unutarstranačkim izborima i bivši predsjednik zagrebačkog ogranka stranke. On je iz HSS-a otišao 2017., nakon što je u njoj proveo 22 godine

“Posljednja događanja s tvitom i verbalnim deliktom samo su nastavak ponašanja Kreše Beljaka, koji je HSS ubio”kaže Matić pa podsjeća na to da zagrebački ogranak stranke nema predsjednika već godinu i pol. Povjerenik je upravo Beljak, prenosi Večernji list.

 

Krešo Beljak: ‘Ako je Bleiburg zločin, onda je zločin i Oluja’; Hrg: ‘Mislim da Beljaku treba medicinska pomoć’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari