Pratite nas

Komentar

Državotvorni trijumvirat u Hrvatskoj

Objavljeno

na

U povijesti hrvatskoga naroda nikada nismo imali ovako dobro sastavljeni i jedinstveni državotvorni trijumvirat, koji nam sada sačinjavaju: predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog državnog sabora Željko Reiner i (budući) predsjednik Hrvatske vlade Tihomir Orešković.

[ad id=”93788″]

Sve troje dokazano su uspješne i ugledne osobe, koje krase isto domoljublje, isti svjetonazor i iste duhovne vrednote. Imamo, dakle,  Hrvatski trijumvirat, na koji možemo biti ponosni i koji će služiti Bogu i hrvatskom narodu, a s kojim s puno nade u bolju budućnost ulazimo u Novu 2016. godinu!

Na taj su način, nadamo se konačno, u Hrvatskoj zatvorena „vrata pakla“ u državnim i društvenim ustanovama i institucijama. Odlaskom vlade, koju su osobito u zadnje vrijeme, mnogi doživljavali kao „sotonsku“, biti će otupljena oštrica inače jedva zamislivog antihrvatstva u medijima, koji su se, služeći nenarodnom režimu, pretvorili u sredstvo veleizdaje i potiranja svega hrvatskoga. Isto se tako nadamo da će, uz poštivanje svih ljudskih prava, biti ušutkana i srpsko-četnička manjina, koja ne bi više trebala imati u Vladi prutuhrvatski nastrojene Srbe, a koji iz hrvatskog proračuna uzdržavaju srpsko pravoslavlje i četništvo u RH.

Dvije SDP-ove veleizdaje u Saboru

Prva: Na posljednjem, sudbonosnom zasjedanju u Sabornici Socijalističke Republike Hrvatske (25. 06. 1991.), kada je trebalo jednoglasno raskinuti državno-pravne veze s Jugoslavijom i donijeti odluku o uspostavi samostalne i slobodne demokratske Republike Hrvatske, Ivica Račan je sa sveukupnim komunističkim i srpskim članstvom SDP-a, demostrativno izašao iz Sabornice.

Druga: Nakon četvrt stoljeća, ista ta veleizdajnička četničko-komunistička klika (SDP-e i Kukuriku-koalicija), koja je nakon jednomandatne vlasti dobila nogu u tur, na konstituiranju Sabora (28. 12. 2015.),  ovog puta predvođena Zoranom Milanovićem – nije napustila Sabornicu, već su svi bili nečujni prilikom brojanja podignutih ruku. Od ukupnog broja zastupnika 151, njih 88 izabrali su za novog predsjednika Sabora Željka Reinera , njih 62  sjedili su mučno  pognutih glava, s ukočenim rukama, a jedan (1) glas je bio protiv. (Mladić se, naravno, htio napraviti važnim, što mu je, nakon što je poslije toga dobivao minutaže na još uvijek protuhrvatskoj HRTV i prilično uspjelo). Inače, ovo je bilo prvi puta da predsjednik Sabora nije izabran jednoglasno!

Ali na izlazu iz Sabornice, mrzovoljni i ucviljeni Milanović – s palcom u nosu, nazvao je novu saborsku većinu: ”špijunsko, kriminalno, proustaškom koalicijom.”  Mutato nomine de te fabula narratur. (Ako se promijeni ime, ta se priča pripovijeda o tebi.)

Milanović se sramotno razgolitio pred hrvatskom i svijetskom javnošću, pa se ljudi s čuđenjem pitaju kakvog su to histeričnog čovjeka Hrvati imali za predsjednika Vlade? Nerijetki su pak uvjereni da je predsjednik SDP-a i Kukuriku-koalicije ili nedopustivo arogantan i prostački nekulturan ili pak duševno bolestan čovjek. A za ovo posljednje lijek je – samo bijela košulja. Znimljivo je, ali ujedno i tragično, da je (sve do ovoga Milanovićevog upravo luđačkoga istupa o „špijunskoj, kriminalnoj i proustaškoj koaliciji“) izgledalo kao da u SDP-u nema pametna čovjeka koji bi takva njegova ponašanja, makar samo i u interesu same stranke, osudio. Kao što znamo sada je to nedvosmisleno učinio gradonačelnik Splita Ivo Baldazar, kojemu je Opačićka, kojoj za njezino ministarsko mjesto u dosadašnjoj vladi nije trebalo ništa drugo osim njezine nacionalnosti, na jednako zajedljiv način zamjerila!

Najveće priznanje za dolazak državotvorne koalicije HDZ-a i Most-a na vlast,  pripada dr. Boži Petrovu i njegovim  vjernim suradnicima u Most-u, koji su ipak uočili kako Milanović u jednoj ruci drži ružu a u drugoj figu, da ne kažemo – nož. No, treba također naglasiti, da je Tomislav Karamarko pokazao političku razboritost, odlučnost i principijelnost, ali i neuobičajenu mjeru osobne uviđavnosti i skromnosti, nakon što nam nije poznat primjer da bi neki predsjednik pobjedničke stranke na parlamentarnim izborima ustupio svoj predsjednički položaj, nekoj drugoj, stručnoj i nestranačkoj osobi. Stoga bi Karamarka i Petrova za domoljubne zasluge trebalo nagraditi priznanjem osobe godine – 2016.

Dvojica se zastupnika – odvojila!

Jedini SDP-ovac, dosadašnji predsjednik Sabora Josip Leko, podržao je Željka Reinera, pri čemu je objasnio, ”da je jedini iz SDP-a, ali i cijele koalicije ”Hrvatska raste”, koji je podržao izbor novog šefa Sabora.” Na kraju je i višeznačno dodao:”Nadam se ostati živ”!

Druga osoba, koja je posebno (htjela biti) zamijećena u Sabornici, bio je zastupnik ”Živog zida” Ivan Vilibor Sinčić, koji je solo (jedini) glasovao protiv izbora Željka Reinera za predsjednika Sabora. Naime, Sinčić je valjda uvjeren u teoriju, da je pametnije sve što je drugačije. Pritom je očito smetnuo s uma da ono što je drugačije – doduše upada u oči, ali da je najupadnija – loša pojava. No, u Hrvatskom državnom saboru ”jedna lasta ne čini proljeće“ – a mi dodajemo: Ali niti zimu! Za pretpostaviti je da između Sinčića i SDP-ovaca u ometanju predstojećih izmjena i dopuna zakona i uredbi, koje je bivši komunistički režim osnažio u RH, vjerojatno neće biti posebnih razmimoilaženja i ograda.

No, ”Živom zidu” ne možemo zanijekati brigu za ugrožene obitelji koje je bivši režim izbacivao iz njihovih domova i stanova, jer nisu mogli plaćati pristojbe za koje je (opet) bio odgovoran – sam taj režim. Stoga bi bilo mnogo bolje da I.V. Sinčić nije ni išao u politiku, jer negov mladenački i buntovnički mentalitet nije za politiku u kojoj, zbog nacionalnih interesa, često treba stvarati kompromise. U medijima je netko Sinčića nazvao ”hrvatski Moore”. Doduše, među tom dvojicom ima i neke sličnosti, ali Michael Moore nije stvarao vlastitu političku stranku, jer je znao da bi mu politika pojela svrhovitost, dočim je Sinčić uplivao u politiku i već na prvom političkom ispitu pao – s glasom protiv izbora Reinera.

Hrvatski državni sabor

Novoizabrani  predsjednik Hrvatskog (državnog) sabora Željko Reiner nakon što se zahvalio svima koji su za njega glasovali, zahvalio se i utemljitelju moderne hrvatske države dr. Franji Tuđmanu, ali i svim onim 15.000 hrabrih vitezova, koji su dali svoje živote u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu, i koji su žrtvujući svoje živote omogućili ne samo neovisnost hrvatske države već i njeno demokratsko parlamentarno uređenje. Akademik Reiner parafrazirao je Lincolna ”da njihova smrt ne bude uzaludna, već da ovaj narod, Božjom milošću, bude svjedokom ponovnog rađanja slobode i da vladavina naroda, od naroda i za narod, nikada neće iščeznuti s lica zemlje.” U Hrvatskoj su, nažalost,   zanemareni mnogi grobovi mrtvih branitelja, a žive se branitelje ne cijeni (ponekada čak i progoni) pa su si neki od njih (gotovo 3.000)  i oduzeli život.

Između ostaloga akademik Reiner je doslovno rekao: ” Cilj i obveza svih nas je, da ovaj Hrvatski Državni Sabor, da dobro ste čuli, namjeravam predložiti da se on opet tako zove…”  Dakle, novoizabrani predsjednik Hrvatskog (Državnog) sabora želi vratiti pravi naslov Saboru, kojega su uskratili i skratili nosioci dosadašnjeg antihrvatskog režima u Hrvatskoj. Naime, Milanović je uklonio državnost  Hrvatskog  sabora, da ne bi trebao za sve svoje odluke tražiti ovlaštenje od Sabora, po čemu ispada da je njegova Vlada vladala nezakonito, što je pak omalovažilo višestoljetnu tradiciju Hrvatskog državnog sabora.

Jer, ”Hrvatska je, zbog postojanja kontinuiteta samovlasti (priznate državne tradicije) u trajanju od dobrih četrnaest stoljeća, bez dvojbe najstarija europska parlamentarna demokracija. U Hrvatskoj cijelo vrijeme njezina trajanja o svim bitnim pitanjima opstanka i obrane odlučuje Hrvatski državni sabor…”, Mirko Vidović (iz knjige u tisku), Miljokazi povijesti Dinaraca, str. 284.

Zaključna misao

Hrvatski je narod nakon teške borbe protiv srpske agresije i pete kolone, uz  velike žrtve, utemeljio slobodnu, neovisnu i demokratsku Državu Hrvatsku. Ali,  nakon oslobođenja, hrvatski je narod raznim lažima i ljevičarskim propagandama bio zaveden pa je dva puta izabrao ne samo antihrvatsku Vladu  nego i dva veleizdajnika za svoje predsjednike! (V. osude Hrv. Etičkog Sudišta). Ne ponovilo se nikada više!

Dolaskom hrvatskog državotvornog trijumvirata: Predsjednice Republike Hrvatske, Predsjednika Hrvatskog državnog sabora i Predsjednika Hrvatske vlade, triju osoba neupitnih moralnih kvaliteta, rodoljubnih vrlina, vjerskog odgoja i izuzetno velikih znanstvenih sposobnosti, s brojnim hrvatskim i svjetskim odličjima i priznanjima, ne možemo a da našem oduševljenju ne damo oduška, jer mislimo da danas nema države koja bi imala tako kvalitetno državno  vodstvo kao što je ustoličeno sada u Hrvatskoj.

Ali, ”Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga večim od sebe. Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih! ( Fil. 2: 3,4)

Uz ovaj osvrt šaljemo i novogodišnju čestitku novom hrvatskom državnom vodstvu za svekoliki osobni i narodni prosperitet, uz obilje Božjeg blagoslova u Novoj 2016. godini.

Rudi Tomić / Toronto

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Damir Krstičević: Jedna izgubljena bitka ne znači izgubljen rat

Objavljeno

na

Objavio

Za mene nije legitimno da mi se donosi i uručuje maketa. To nije sportski, tako se ne radi sa vojnikom, ja sam ratnik i bivši vojnik, ja to ne bih nikad napravio. Ne bih nikad donio SDP-u maketu MiG-a 21.

Ja sam ratni general i sada sam ministar obrane. Što se tiče ovog projekta, učinio sam sve. Dvije godine smo vrlo intenzivno vodili projekt i sve smo učinili da Hrvatska vojska dobije avion koji zaslužuje. I sad, nakon toga svega dođe ti netko da se izruguje.

Jedna izgubljena bitka ne znači izgubljen rat. Vidjeli ste i u našoj operaciji Oluja, da bi pobijedili u Oluji trebalo je napraviti prethodno jako puno operacija Hrvatske vojske. To je stav i karakter hrvatskog vojnika.

 

Jan Ivanjek: Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost

Objavljeno

na

Objavio

Brzina sazivanja izvanredne sjednice umjesto čekanja redovne da bi se poništio neuspjeli natječaj nabave Baraka svjedoči da najave o ustrajanju u kupovini lovaca za naše zrakoplovstvo nisu samo načelne izjave, već da je Vlada predana pozitivnom riješenju ovog kritičnog pitanja nacionalne sigurnosti i obrane.

Kako je cijeli slučaj postao goruća tema, taj se momentum treba iskoristiti. Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost, te su duboko razočarani propašću nabave Baraka.

Još uvijek postoji i politički konsenzus, unatoč smiješnim igricama Bernardića, koji u ožukju prošle godine traži ostavke zbog nabave Baraka, a ovih dana traži ostavke jer nabava nije uspjela.

Današnje besramno izrugivanje, od za obranu krajnje potkapacitiranog zastupnika, maketama aviona ministru Krstičeviću prenisko je za komentiranje.

Za sad još ne znamo u kojem obliku će biti proces nabave, no Krstičević je već izrazio osobnu želju da to budu novi F-16, dakle Block 70/72 u povoljnom aranžmanu, premda je premijer upozorio da još nema nikakvih odluka.

Novi avioni nabavljali bi se u dvije serije po manje primjeraka. To je izvedivo, no minimum za njihovu iskoristivost je 8 aviona prve serije i ispod toga se nikako ne bi smjelo ići.

Druga ključna stvar je da se neopozivo obveže, kroz ugovor ili zakon, na nabavu druge serije od 4 aviona. Jer dugoročno je 12 aviona minimum. A druga serija bi mogla uključivati i više aviona, primjerice 6, jer će dolaziti na izgrađeni sustav i cijena samih aviona će biti osjetno manja nego za prvu seriju.

Mora se onemogućiti da eventualnom promjenom vlasti ili sastava iste netko ne odluči odustati od druge serije, što bi bila katastrofa HRZ-a jer bi tako ostali osuđeni na simbolično zrakoplovstvo, što je za svoje vladavine SDP nametao kao jedino riješenje.

A sam novi F-16 je fantastičan lovac, te ga možemo smjestiti u 4,5. generaciju. Jedini je s prošlog natječaja ubojitiji od Baraka, nudi 12,000 sati naleta, a raspolaže avionikom, senzorima i tehnologijom razvijenim za F-35, od čega je najbitniji novi AESA radar APG-83.

Kabina je digitalna s 3 LCD prikaznika, a informacijska umreženost omogućuje potpuno uvezivanje s drugim platformama. Može ponijeti gotovo svo američko oružje, od raketa zrak-zrak, preko običnih i navođenih bombi serija Paveway i JDAM, do proturadarskih raketa HARM i protuoklopnih Maverick.

Također je za razliku od Baraka kompatibilan s konformalnim spremnicima za gorivo, koji ne zauzimaju podvjesnu točku za oružje a daju dodatnih 3,400 litara goriva. Kada nije prošlo s jeftinim i rabljenim, vrijeme je da se plati najbolje i tako na 50 godina riješi HRZ.

 

Jan Ivanjek: Prijetnje s kojima će se Hrvatska i hrvatski narod u idućim desetljećima suočiti brojne su i složene

 

 

 

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari