Pratite nas

Komentar

Državotvorni trijumvirat u Hrvatskoj

Objavljeno

na

U povijesti hrvatskoga naroda nikada nismo imali ovako dobro sastavljeni i jedinstveni državotvorni trijumvirat, koji nam sada sačinjavaju: predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog državnog sabora Željko Reiner i (budući) predsjednik Hrvatske vlade Tihomir Orešković.

[ad id=”93788″]

Sve troje dokazano su uspješne i ugledne osobe, koje krase isto domoljublje, isti svjetonazor i iste duhovne vrednote. Imamo, dakle,  Hrvatski trijumvirat, na koji možemo biti ponosni i koji će služiti Bogu i hrvatskom narodu, a s kojim s puno nade u bolju budućnost ulazimo u Novu 2016. godinu!

Na taj su način, nadamo se konačno, u Hrvatskoj zatvorena „vrata pakla“ u državnim i društvenim ustanovama i institucijama. Odlaskom vlade, koju su osobito u zadnje vrijeme, mnogi doživljavali kao „sotonsku“, biti će otupljena oštrica inače jedva zamislivog antihrvatstva u medijima, koji su se, služeći nenarodnom režimu, pretvorili u sredstvo veleizdaje i potiranja svega hrvatskoga. Isto se tako nadamo da će, uz poštivanje svih ljudskih prava, biti ušutkana i srpsko-četnička manjina, koja ne bi više trebala imati u Vladi prutuhrvatski nastrojene Srbe, a koji iz hrvatskog proračuna uzdržavaju srpsko pravoslavlje i četništvo u RH.

Dvije SDP-ove veleizdaje u Saboru

Prva: Na posljednjem, sudbonosnom zasjedanju u Sabornici Socijalističke Republike Hrvatske (25. 06. 1991.), kada je trebalo jednoglasno raskinuti državno-pravne veze s Jugoslavijom i donijeti odluku o uspostavi samostalne i slobodne demokratske Republike Hrvatske, Ivica Račan je sa sveukupnim komunističkim i srpskim članstvom SDP-a, demostrativno izašao iz Sabornice.

Druga: Nakon četvrt stoljeća, ista ta veleizdajnička četničko-komunistička klika (SDP-e i Kukuriku-koalicija), koja je nakon jednomandatne vlasti dobila nogu u tur, na konstituiranju Sabora (28. 12. 2015.),  ovog puta predvođena Zoranom Milanovićem – nije napustila Sabornicu, već su svi bili nečujni prilikom brojanja podignutih ruku. Od ukupnog broja zastupnika 151, njih 88 izabrali su za novog predsjednika Sabora Željka Reinera , njih 62  sjedili su mučno  pognutih glava, s ukočenim rukama, a jedan (1) glas je bio protiv. (Mladić se, naravno, htio napraviti važnim, što mu je, nakon što je poslije toga dobivao minutaže na još uvijek protuhrvatskoj HRTV i prilično uspjelo). Inače, ovo je bilo prvi puta da predsjednik Sabora nije izabran jednoglasno!

Ali na izlazu iz Sabornice, mrzovoljni i ucviljeni Milanović – s palcom u nosu, nazvao je novu saborsku većinu: ”špijunsko, kriminalno, proustaškom koalicijom.”  Mutato nomine de te fabula narratur. (Ako se promijeni ime, ta se priča pripovijeda o tebi.)

Milanović se sramotno razgolitio pred hrvatskom i svijetskom javnošću, pa se ljudi s čuđenjem pitaju kakvog su to histeričnog čovjeka Hrvati imali za predsjednika Vlade? Nerijetki su pak uvjereni da je predsjednik SDP-a i Kukuriku-koalicije ili nedopustivo arogantan i prostački nekulturan ili pak duševno bolestan čovjek. A za ovo posljednje lijek je – samo bijela košulja. Znimljivo je, ali ujedno i tragično, da je (sve do ovoga Milanovićevog upravo luđačkoga istupa o „špijunskoj, kriminalnoj i proustaškoj koaliciji“) izgledalo kao da u SDP-u nema pametna čovjeka koji bi takva njegova ponašanja, makar samo i u interesu same stranke, osudio. Kao što znamo sada je to nedvosmisleno učinio gradonačelnik Splita Ivo Baldazar, kojemu je Opačićka, kojoj za njezino ministarsko mjesto u dosadašnjoj vladi nije trebalo ništa drugo osim njezine nacionalnosti, na jednako zajedljiv način zamjerila!

Najveće priznanje za dolazak državotvorne koalicije HDZ-a i Most-a na vlast,  pripada dr. Boži Petrovu i njegovim  vjernim suradnicima u Most-u, koji su ipak uočili kako Milanović u jednoj ruci drži ružu a u drugoj figu, da ne kažemo – nož. No, treba također naglasiti, da je Tomislav Karamarko pokazao političku razboritost, odlučnost i principijelnost, ali i neuobičajenu mjeru osobne uviđavnosti i skromnosti, nakon što nam nije poznat primjer da bi neki predsjednik pobjedničke stranke na parlamentarnim izborima ustupio svoj predsjednički položaj, nekoj drugoj, stručnoj i nestranačkoj osobi. Stoga bi Karamarka i Petrova za domoljubne zasluge trebalo nagraditi priznanjem osobe godine – 2016.

Dvojica se zastupnika – odvojila!

Jedini SDP-ovac, dosadašnji predsjednik Sabora Josip Leko, podržao je Željka Reinera, pri čemu je objasnio, ”da je jedini iz SDP-a, ali i cijele koalicije ”Hrvatska raste”, koji je podržao izbor novog šefa Sabora.” Na kraju je i višeznačno dodao:”Nadam se ostati živ”!

Druga osoba, koja je posebno (htjela biti) zamijećena u Sabornici, bio je zastupnik ”Živog zida” Ivan Vilibor Sinčić, koji je solo (jedini) glasovao protiv izbora Željka Reinera za predsjednika Sabora. Naime, Sinčić je valjda uvjeren u teoriju, da je pametnije sve što je drugačije. Pritom je očito smetnuo s uma da ono što je drugačije – doduše upada u oči, ali da je najupadnija – loša pojava. No, u Hrvatskom državnom saboru ”jedna lasta ne čini proljeće“ – a mi dodajemo: Ali niti zimu! Za pretpostaviti je da između Sinčića i SDP-ovaca u ometanju predstojećih izmjena i dopuna zakona i uredbi, koje je bivši komunistički režim osnažio u RH, vjerojatno neće biti posebnih razmimoilaženja i ograda.

No, ”Živom zidu” ne možemo zanijekati brigu za ugrožene obitelji koje je bivši režim izbacivao iz njihovih domova i stanova, jer nisu mogli plaćati pristojbe za koje je (opet) bio odgovoran – sam taj režim. Stoga bi bilo mnogo bolje da I.V. Sinčić nije ni išao u politiku, jer negov mladenački i buntovnički mentalitet nije za politiku u kojoj, zbog nacionalnih interesa, često treba stvarati kompromise. U medijima je netko Sinčića nazvao ”hrvatski Moore”. Doduše, među tom dvojicom ima i neke sličnosti, ali Michael Moore nije stvarao vlastitu političku stranku, jer je znao da bi mu politika pojela svrhovitost, dočim je Sinčić uplivao u politiku i već na prvom političkom ispitu pao – s glasom protiv izbora Reinera.

Hrvatski državni sabor

Novoizabrani  predsjednik Hrvatskog (državnog) sabora Željko Reiner nakon što se zahvalio svima koji su za njega glasovali, zahvalio se i utemljitelju moderne hrvatske države dr. Franji Tuđmanu, ali i svim onim 15.000 hrabrih vitezova, koji su dali svoje živote u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu, i koji su žrtvujući svoje živote omogućili ne samo neovisnost hrvatske države već i njeno demokratsko parlamentarno uređenje. Akademik Reiner parafrazirao je Lincolna ”da njihova smrt ne bude uzaludna, već da ovaj narod, Božjom milošću, bude svjedokom ponovnog rađanja slobode i da vladavina naroda, od naroda i za narod, nikada neće iščeznuti s lica zemlje.” U Hrvatskoj su, nažalost,   zanemareni mnogi grobovi mrtvih branitelja, a žive se branitelje ne cijeni (ponekada čak i progoni) pa su si neki od njih (gotovo 3.000)  i oduzeli život.

Između ostaloga akademik Reiner je doslovno rekao: ” Cilj i obveza svih nas je, da ovaj Hrvatski Državni Sabor, da dobro ste čuli, namjeravam predložiti da se on opet tako zove…”  Dakle, novoizabrani predsjednik Hrvatskog (Državnog) sabora želi vratiti pravi naslov Saboru, kojega su uskratili i skratili nosioci dosadašnjeg antihrvatskog režima u Hrvatskoj. Naime, Milanović je uklonio državnost  Hrvatskog  sabora, da ne bi trebao za sve svoje odluke tražiti ovlaštenje od Sabora, po čemu ispada da je njegova Vlada vladala nezakonito, što je pak omalovažilo višestoljetnu tradiciju Hrvatskog državnog sabora.

Jer, ”Hrvatska je, zbog postojanja kontinuiteta samovlasti (priznate državne tradicije) u trajanju od dobrih četrnaest stoljeća, bez dvojbe najstarija europska parlamentarna demokracija. U Hrvatskoj cijelo vrijeme njezina trajanja o svim bitnim pitanjima opstanka i obrane odlučuje Hrvatski državni sabor…”, Mirko Vidović (iz knjige u tisku), Miljokazi povijesti Dinaraca, str. 284.

Zaključna misao

Hrvatski je narod nakon teške borbe protiv srpske agresije i pete kolone, uz  velike žrtve, utemeljio slobodnu, neovisnu i demokratsku Državu Hrvatsku. Ali,  nakon oslobođenja, hrvatski je narod raznim lažima i ljevičarskim propagandama bio zaveden pa je dva puta izabrao ne samo antihrvatsku Vladu  nego i dva veleizdajnika za svoje predsjednike! (V. osude Hrv. Etičkog Sudišta). Ne ponovilo se nikada više!

Dolaskom hrvatskog državotvornog trijumvirata: Predsjednice Republike Hrvatske, Predsjednika Hrvatskog državnog sabora i Predsjednika Hrvatske vlade, triju osoba neupitnih moralnih kvaliteta, rodoljubnih vrlina, vjerskog odgoja i izuzetno velikih znanstvenih sposobnosti, s brojnim hrvatskim i svjetskim odličjima i priznanjima, ne možemo a da našem oduševljenju ne damo oduška, jer mislimo da danas nema države koja bi imala tako kvalitetno državno  vodstvo kao što je ustoličeno sada u Hrvatskoj.

Ali, ”Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga večim od sebe. Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih! ( Fil. 2: 3,4)

Uz ovaj osvrt šaljemo i novogodišnju čestitku novom hrvatskom državnom vodstvu za svekoliki osobni i narodni prosperitet, uz obilje Božjeg blagoslova u Novoj 2016. godini.

Rudi Tomić / Toronto

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Grabar-Kitarović o Milanoviću: Svatko se ima pravo kandidirati

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kratko je iz Estonije komentirala ulazak bivšeg premijera Zorana Milanovića u utrku za Pantovčak, rekavši da se svatko tko zadovoljava uvjete iz Ustava ima pravo kandidirati.

“Kao što sam i ranije rekla svatko u Hrvatskoj tko zadovoljava uvjete iz Ustava Republike Hrvatske ima se pravo kandidirati”, rekla je kratko u izjavi novinarima, koje se ranije iz predsjedničina okruženja zamolili da je ne ispituju kada ona ima namjeru objaviti kandidaturu.

Danas je premijer Andrej Plenković kazao da će Grabar-Kitarović imati snažnu podršku HDZ-a za drugi mandat, a zašto još nije objavila kandidaturu, ni on ne zna.

SDP je u ponedjeljak odlučio da će njihov predsjednički kandidat biti Milanović, koji je ušavši u utrku uz slogan “Predsjednik s karakterom” kazao da želi biti predsjednik moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske.

Iako je rekao da neće komentirati mandat aktualne predsjednice, rekavši da će to nakon četiri i pol godine ocijeniti ljudi, ipak je dodao da bi se u slučaju njegove pobjede “prema Hrvatskoj odnosili s više poštovanja”

“Ne zato što to osobe koje koje vode Hrvatsku ne žele, nego zato što to ne znaju”, ocijenio je. (Hina)

Plenković o Milanovićevoj kandidaturi: Ovo je demokratska država i svatko se može kandidirati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Skidanje i uklanjanje zastava nekog naroda u Bosni i Hercegovini znak je kako rat u toj zemlji još uvijek traje

Objavljeno

na

Objavio

I prije negoli je i krenulo s radom dvonacionalno beha Predsjedništvo tri beha naroda je, gotovo, stalo. Bošnjački članovi, Džaferović i Komšić, bi u građaniziranje, odnosno oba su za islamiziranje, srpski član Dodik u srbijaniziranje. I sva trojica odmah krenula u realizaciju obećanja datih svojim biračima. Bošnjaci muslimani Džaferović i Komšić bi kroz ubrzan proces građanizacije sve nemuslimane preveli u muslimane, Dodik bi, s pravom, svoj narod obranio od te opasnosti i zadržao ga u njegovom nacionalnom srpskom i vjerskom pravoslavnom identitetu.

Dodikova povijesna zadaća je ne samo da spasi pravoslavlje već i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini, budući da je današnji položaj kršćana u Džaferovićevo Komšićevoj vladavini u najtežem, odlučujućem položaju biti ili ne biti, opstati ili nestati.

Muslimansko bošnjačkom dvojcu, Komšić pripadnik muslimanske terorističke armije, Džaferović

obavještajac muslimanskog unitarističkog režima, u beha Predsjedništvu smeta sve što nije njihove nacionalne i vjerske boje, i građanske, zapravo muslimanske, opcije kao sredstva islamiziranja Bosne i Hercegovine.

Poput svih okupatora i ovaj bošnjački duo žestoko se obrusio na zastavu srpskog naroda. Hrvatsku su već davno poskidali, pocijepali, zgazili, i o njoj se nema tko više ni brinuti, braniti je i s ponosom ispred sebe držati. Znalo se već onog momenta kada su Bošnjaci spaljivali, gazili, i skidali zastave hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini da poslije toga dolazi na red i srpska. I došla je.

Bošnjačko muslimanski obavještajac Džaferović, i Komšić vojnik u ratu ratnik u miru muslimanske abih pred Predsjedništvom spavaju kako odnekud ne bi u njegove prostorije ušla srpska zastava, jednog od tri suverena i konstitutivna beha naroda. U beha Predsjedništvu rezervirana su mjesta samo za muslimansku i „bosansku” zastavu.

No koja je to bosanska zastava. Zasigurno nije ona avnojska, nije komunistička, jer Bosna i Hercegovina je, barem tako Bošnjaci govore raskinula sve sveze i veze s komunizmom i njegovom

ideologijom. Nije, a ne može ni biti ni ona s ljiljanima što ju je Izetbegović u ratu ukrao od Hrvata katolika i s njom pred svijet išao skrivajući opasne namjere islamiziranja B osne i Hercegovine. Bošnjaci su tu, zastavu s ljiljanima sada proglasili ratnom muslimanskom zastavom. Ljiljane katolički simboli

mira Muslimani proglašavaju ratnim znakovljem.

Stječe se dojam kako u Bosni i Hercegovini traje jedna sveopća krađa Bošnjaka svega onoga što je kršćansko, i na tim ukradenim znakovljima pokušavaju ukorijeniti svoj novoizabrani bošnjački nacionalni identitet. Gradi li bi bošnjačku naciju a pjevaju Turskoj, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“.

Kradu nam Kulina Bana, kradu nam Bobovac, kradu nam Bosančicu, kradu nam ljiljane. Kradu sve, i kada tu krađu dovrše, a time i nestanak kršćanstva u zemlji tada će odbaciti i sve te pokradene

kršćanske simbole. Tako su postupili i sa svim onim hrvatskim izdajnicima, Judama, koji su radili za njih, i kada su posao odradili onda su ih kao poderane cipele odbacili na smetište gdje zapravo i pripadaju

Bosanska zastava ne može biti, bez obzira koliko je Bošnjaci voljeli i njome kitili beha gradove, ni ona turska kojom je Bosna i Hercegovina sve pokrivenija, i pod njom krvavija. Jednako krvava kao što je bila i u petsto godišnjoj osmanlijskoj okupaciji.

Braniti isticanje nacionalne zastave s onom bosanskom nametnutom voljom visokih predstavnika a ne htijenjem i izborom beha naroda, na bilo kojem beha području, ili u bilo kojoj beha instituciji znak je muslimansko bošnjačkog nepriznavanja naroda čija im zastava smeta.

I to bošnjačko negiranje i nepriznavanje srpske i hrvatske zastave, a time i Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, bio je i uzrok građansko vjerskog beha sukoba, i to je politika kontinuiteta koju provode sve od početka devedesetih godina Dvadesetog stoljeća, otkako je svijet priznao Bosnu i Hercegovinu kao zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, Muslimana, Srba i Hrvata.

Zastava je svetinja za svaki narod. To je njegov simbol, njegova osobna iskaznica. Zastava je narod. Šta drugo pokazuje, i potvrđuje, postojanje naroda na određenim prostorima osim izvješene i slobodno lepršajuće zastave. Samo izvješena nacionalna zastava tamo gdje taj narod živi, jednako tako i u institucijama slojevitih zemalja kakva je Bosna i Hercegovina, pokazuje njihov identitet, njihovu slobodu, jednakost i ravnopravnost. Tamo gdje nema slobodno izvješene nacionalne zastave, tamo ili nema tog naroda, ili nije slobodan, nepriznat je i on je u stalnoj opasnosti nestanka ispred agresije onog naroda koji njegovu zastavu skida, bilo po noći ili danu

Okupatorska je politika onog naroda u Bosni i Hercegovini koji skida zastavu drugog naroda. Ako nisu zastave beha naroda jednakopravne i slobodne u svom lepršanju, vijorenju i pokazivanju koga

predstavljaju i čije su, onda u beha entitetu nisu slobodni i jednakopravni ni njeni narodi. Po čemu bi

se vidjelo u Bosni i Hercegovini koji narodi u njoj žive, ako ne po zastavi, i bogomoljama.

Katoličke bogomolje su Muslimani rušili i porušili u ratu, i tim zločinačkim činom danas svijetu

govore da Hrvata katolika i nema, što im je svijet i povjerovao pa im dozvolio da umjesto Hrvata biraju još jednog svog predstavnika u beha Predsjedništvo. Skidanje i uklanjanje zastava nekog naroda u Bosni i Hercegovini znak je kako rat u toj zemlji još uvijek traje.

Stoga je potrebno zemlju urediti na principima jednakosti i ravnopravnosti gdje će sve tri nacionalne zastave se slobodno vijoriti jedna pored druge, čak bez one koju je svjetski šerif osmislio, izabrao, iscrtao, oslikao i prisilio Muslimane, Srbe, i Hrvate da je prihvate. Taj čin visokih predstavnika zločin je kao i bošnjački koji brani isticanje stoljećima postojećih nacionalnih zastava srpski i hrvatskih u Bosni i Hercegovini.

Bošnjaci teroriziraju nebošnjake na način kako ih teroriziraju visoki predstavnici, njihovi politički i vojni partneri. Stoga, dok neki od njih umre Bošnjaci po beha gradovima brišu hrvatske nazive ulica i preimenuju ih ulice zločinaca visoki predstavnika

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari