Pratite nas

Pregled

Državu vode poput stripa, Alan Ford dobio opaku konkurenciju

Objavljeno

na

Tomislav Stipić: Tjedna lustracija – Državu vode poput stripa, Alan Ford dobio opaku konkurenciju

Ministar Maras nije ni svjestan da je trenutačno popularniji od Grunfa. Nažalost po njega, da je čak i svjestan toga, sumnjam da bi bio svjestan da to zapravo i nije neka preporuka. A još je manje svjestan toga njegov šef. Koji bi kad Maras padne u hladovinu zaborava mogao isto glumiti Grunfa, piše Tomislav Stipić/ HRsvijet.net

Papinska služba u obrani malih naroda

marasArmenski narod jedan je od najmanjih u čitavoj Europi. Ipak, Armencima to nije bila prepreka da postanu prva država u povijesti koja je prihvatila kršćanstvo. Vjerojatno bi ih brojčano bilo više da ih nije potamanila Otomanska vojska u jeku Prvog svjetskog rata i nakon njega. Armenci su ponosan narod. Iako je većina stanovnika vjerna Armenskoj pravoslavnoj crkvi, to nikako ne znači da su im braća katolici strani. Dokazuje to i svečanost u Vatikanu upriličena uoči stote godišnjice genocida nad Armencima. Redom su tamo bili pravoslavne vladike iz čitave Armenije, ali i predstavnici male, ali vrijedne zajednice armenskih katolika.

Armenska katolička crkva dala je velike ljude u povijesti crkve, a među najvećima svakako je Krikor Bedros XV Aghajanian, suvremenik blaženog Alojzija Stepinca. Taj kardinal bio je i prefektom jedne od najvažnijih vatikanskih kongregacija, one za evangelizaciju naroda. Kardinal Aghajanian bio je i jedan od favorita za papu na konklavama nakon smrti sluge Božjega Pia XII. No Duh Sveti lopticu je prebacio na Angela Roncallia, svetog papu Ivana XXIII. Providnost je htjela da Aghajanian i Roncalli postanu dobri suradnici, a Roncalliu je bila dobro poznata otomanska zločinačka politika prema armenskom narodu pošto je budući papa proveo izvjesno vrijeme kao papinski legat u Turskoj.

Kakva je poveznica armenskog i hrvatskog naroda? Već je spomenuh. Kad je Stepinac umro, armenski kardinal izjavio je:

„Vi ste Hrvati na zemlji izgubili velikog čovjeka, ali ste zato na nebu dobili velikog zagovornika“.

Usuđujem se pomisliti kako je Aghajanian u tom trenutku mislio i na svoj armenski narod i time se tješio. Danas pola civiliziranog svijeta priznaje da su Turci napravili genocid nad Armencima, no to ne priznaje i sama Turska. Vrijeme nije zaliječilo rane cijelog naroda, ali prošlo je toliko godina da bi se i turska vlada trebala posuti pepelom i barem se simbolično ispričati. Hrvatski i armenski narod, iako su fizički daleko, spaja jednaka patnja koju je trebalo izdržati za slobodu i jednakopravnost. Armenski slučaj pokazatelj je i današnjem svijetu da se genocid ne može sakriti i da svjetska povijest pamti koliko god se druga strana trudila to zataškati. Upravo o tome progovorio je i sadašnji papa Franjo.

Što će Stanimirović reći predsjednici

Konzultacije s predsjednicom na kraju su dobro prošle. Istina, nije se pojavio onaj koji vedri i oblači hrvatskom politikom, ali sada je valjda jasno da cijeli narod posla ima s nekulturnim čovjekom koji se, nažalost, okitio funkcijom predsjednika hrvatske Vlade. U pohode na Pantovčak čak su se uputili i predstavnici stranka koji čine vladajuću koaliciju, IDS-a i HSU-a. Normalan svijet rekao bi: normalni ljudi. Čak se ispričala i prva dama klijentelističke strančice, HNS-a. I ona će u pohode predsjednici. Ne zato što jako do nje drži, već zato što predsjednica u svojim rukama drži ključeve buduće diplomatske karijere Vesne Pusić.

[ad id=”68099″]

Iako te ključeve neće koristiti, Vesnica se ipak nada kako bi u ugodnom razgovoru s predsjednicom mogla ušićariti kakvu potporu za svoj budući angažman. Srećom, pa će na pokušaju samo i ostati. Na Pantovčak će i SDSS. Ovog puta ne u osobi Milorada Pupovca, već predsjednika na papiru, Voje Stanimirovića. Bilo bi lijepo da Vojo upozna predsjednicu sa svojom ulogom u ratnom Vukovaru kao i sa svojim angažmanom u takozvanoj Vladi takozvane Republike Srpske Krajine gdje su mu kolege bile sve junak do junaka, budući ratni zločinci Goran Hadžić, Mile Martić, Milan Babić, Mile Mrkšić i nezaobilazni Savo Štrbac, kućni prijatelj Zorana Pusića. Isto tako, mogao bi se Vojo pohvaliti Ordenom što ga je u ratnim godinama pribavio od srebreničkog krvnika, psihijatra Radovana Karadžića.

Kako je i dr. Stanimirović psihijatar, bilo bi zanimljivo čuti Stanimirovićevo mišljenje o tome da su Srbe u ratu vodili sve redom psihijatri. Još kad k tome dodamo i činjenicu da je začetnik srpske pobune u Hrvatskoj bio psihijatar Jovan Rašković, koji je svojevremeno stručno izjavio kako su Srbi lud narod, teme za razgovor s predsjednicom bit će vrlo zanimljive. A sljedeća Stanimirovićeva postaja mogao bi biti DORH. Ionako je UN nedavno upozorio kako nije zadovoljan procesuiranjem ratnih zločinaca u Hrvatskoj.

Ista meta, isto odstojanje

‘Vlastitim projektima pomoćnik sada bivše ministrice kulture Berislav Šipuš u 2015. godini dodijelio je čak 30 posto javnih sredstava za glazbu, odnosno 2.440.000 kuna, dok mu je gradski Ured za kulturu na čelu s Tedijem Lušetićem dodijelio još dodatnih 1.245.000 kuna’, navodi u svom priopćenju Udruga koncertnih promotora koja je prije par dana održala konferenciju za medije na kojoj su zatražili njegovu smjenu. Budući da se Šipuša spominje kao potencijalnog nasljednika, iz Udruge Promo upozoravaju da on to ne bi smio postati, a na njegovu su smjenu pozvali prije dva dana.

Vijest je ovo koju je 25. ožujka objavio tportal. Milanoviću je trebalo mjesec dana da nakon smjene Andree Zlatar Violić imenuje novog ministra. Kao, trebali su provjeriti je li i on peglao kartice. Pa su utvrdili da nije. Ne bih se čudio kad bi od silnog stresa, što mu ga je prouzrokovalo Milanovićevo istraživanje, novi ministar Šipuš počeo peglati kartice. Znate ono, kad si pod stresom, šoping je najbolji lijek. Pa što onda ako je čovjek dodijelio sredstva vlastitim projektima? Čovjek je samo poduzetan i uopće ne odskače od prosjeka bilo kojeg ministra. Pogledajte samo Vargu, Jakovinu, Pusić i da ne nabrajam dalje. Ljudi se samo snalaze jer, ljudi moji, kriza je. Tko će kome ako ne svoj svome. Uskočiti. Samo se nadam da kako su uskakali, jednakom brzinom mogli bi i iskočiti. A onda opet neka uskoči USKOK.

Družina Alan Forda

No1akpnsiTko nije čitao Alan Forda, neka ga ni ne čita. Sve ima online. Na web stranici Vlade Republike Hrvatske. Tamo ima jako živopisnih likova kao da je jučer rađen remake kultnog stripa. Jedan od meni posebno zanimljivih likova je ministar obrta i poduzetništva, Gordan Maras. Čovjek jednostavno plijeni, i izgledom i pojavom. Kada bih se igrao igre asocijacije, prvo što bi mi palo na pamet na prezime Maras bio bi Grunf. Ok, Grunf je imao malo gušći brk i pilotsku kapicu, ali i to bi se dalo dotjerati. Može Maras još uvijek postati pilot. No bitna je poanta. A to su svakako Marasove izjave. Recimo ova: „građani nisu ni svjesni da novo poskupljenje trošarina za gorivo zapravo nije poskupljenje. Iako će trošarine realno rasti 25 lipa, u posljednjih nekoliko mjeseci gorivo je palo više od nekoliko kuna po litri. Tako da ovo poskupljenje zapravo i nije poskupljenje.“ Briljantno!

Nešto slično izjavio je i Grunf: „Ko izgubi dobitak dobije gubitak.“ Tako se tješe i igrači lota. Ministar Maras nije ni svjestan da je trenutačno popularniji od Grunfa. Nažalost po njega, da je čak i svjestan toga, sumnjam da bi bio svjestan da to zapravo i nije neka preporuka. A još je manje svjestan toga njegov šef. Koji bi kad Maras padne u hladovinu zaborava mogao isto glumiti Grunfa. Sa sljedećom rečenicom: “Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti.” Sreća po nas što će družini Alan Forda (Vladi RH) poraz na izborima moći biti tek „dobitak gubitka“.

Tko se nije skrio, magarac je bio!

Svi se slažemo da Hrvatski sabor predstavlja zakonodavnu vlast u Hrvatskoj. I da njegove norme treba poštovati. Ne mora ih poštovati jedino posljednji direktor Televizije Zagreb i aktualni ravnatelj HRT-a, štafetonosac Goran Radman. On se vjerno drži one Titove: „Nemojte se držati paragrafa kao pijan plota“. Radman je to shvatio doslovno. Jer tko je Hrvatski sabor, čak i svi zastupnici u njemu, da njega propitkuju o visini njegove plaće. Ne shvaćaju zastupnici Radmana da je njegov posao kruh sa sedam kora i da nijedna plaća ne može prekriti golemu količinu stresa. Treba imati na duši novinare koji su zbog verbalnog delikta dobili otkaze, treba se crvenjeti od srama kada ga na raport poziva europsko udruženje novinara, a o njemu se priča čak i po briselskim hodnicima. Treba imati snage reći zastupnicima NE! Sve je to preveliki teret za brižnoga Gorana.

Najveću mu je količinu stresa priuštio pokrovitelj, bivši predsjednik Josipović gubitkom izbora. Kako su u Milanovićevoj nemilosti svi Josipovićevi kadrovi, nije ni čudo da su protiv Radmana, uz oporbu, ustali i predstavnici većine. Eto, Radmanu je pošlo za rukom ono što nije ni Tuđmanu. Ujediniti sve političke snage u zemlji. To čudo izrodit će i nešto dobro. Radmanovu smjenu. Nakon koje će valjda HRT konačno postati javni servis svih stanovnika Lijepe naše. Radman svakako ima lijepu budućnost. Informacije koje dolaze govore kako je državna televizija Sjeverne Koreje raspisala partijski natječaj za novog direktora. Tamo će Goran moći biti samostalan. Tamo je verbalni delikt ionako zakonska norma, a parlament zasjeda jednom u desetljeću. Dušu dalo!

Tomislav Stipić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Mirko Šundov: Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio

Objavljeno

na

Objavio

Što je sporno u nabavi izraelskih vojnih zrakoplova F-16 Barak? Zašto SAD Izraelu ne dopušta da ih proda Hrvatskoj? State Department poslao je formalnu obavijest Kongresu o prijenosu trećoj strani i sada ima 15 dana da odobri ili ospori taj transfer. Vlada je odlučna: ili ćemo kupiti zrakoplove kakve smo tražili ili će se natječaj poništiti.

O ovoj temi u emisiji Otvoreno govorili su general zbora Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera OS RH; pukovnik Željko Ninić, zapovjednik 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva; general-bojnik Josip Štimac, bivši zapovjednik HRZ-a; Jan Ivanjek, vojni analitičar i Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost s Veleučilišta u Velikoj Gorici.

“Vrlo je važno da zadržimo borbenost zrakoplovstva. U ovaj se posao krenulo kako bi RH mogla samostalno i kvalitetno čuvati svoje nebo. Cijeli smo proces vodili otvoreno, profesionalno i odgovorno kažem – pohvala struci i zahvala politici da smo za to dobili zeleno svjetlo”, poručio je Mirko Šundov koji je vodio izaslanstvo u Izraelu prije dvije godine kad je potpisan dokument u kojemu se garantirala određena konfiguracija u avionima, kao i to da će biti po NATO standardu te rokovi prema kojemu će se posao odraditi do kraja.

Nekoliko sam puta razgovarao i s vrhom američke vojske i NATO-a i uvijek je s njihove strane bila pružena poptora. Proces još nije završen, a vjerujem da će to biti realizirano”, zaključio je.

Jan Ivanjek kaže kako nije stvar u tome da SAD ne želi da Hrvatska dobije zrakoplove. “Radi se o poslu. Ponuda Baraka uključuje zrakoplove i strukturu i očita je financijska prilika. Ovim SAD gubi tršište za Block 70”, kazao je. “RH otkad je ušla u NATO dokazala se kao vrlo kvalitetan partner.

Bilo bi dobro da nas tako počnu percipirati i u SAD-u i da se prema nama ponašaju kao partner, a ne gospodar”, rekao je Marinko Ogorec koji smatra da je u ovom poslu s hrvatske strane odrađen jako dobar posao i odabran je najbolji ponuđeni avion. S tim se, kao pilot, složio i Željko Ninić.

Dodao je kako oko NATO kompatibilnosti nema kompromisa. “Dodatnu opremu koje sad nema Izrealci će ugraditi u zrakoplov, a sve ono što je klasificirano montirat će se u Hrvatskoj. To se neće osjetiti u cijeni, dodao je.

Mirko Šundov je kako je proces odabira i dogovora bio dugotrajan i transparentan. “Saborski odbor je jednoglasno prihvatio sve što je stručno povjerenstvo prezentiralo. Uvjeren sam da će Hrvatska imati avion kakav je tražila i kakav je Izrael ponudio. Naći će se rješenje da mi i naši partneri – budemo zadovoljni”, kazao je.

“Mig 21 je druga generacija, F-16 je četvrta generacija, a za Baraka i Block 70 ili 72 kažu da je čak 5+ generacija. Jedina prednost  F35 ispred Baraka je to što je on nevidljiv za radare, a i to je upitno”, kazao je Josip Štimac. Dodao je kako će pilotima biti lakše letjeti s F-16 nego Migom i smatra kako neće biti nikakvih problema oko prihvaćanja i prilagodbe novoj tehnologiji.

“Izraelski vojni sustav je jedinstven u svijetu. Njihovi Baraci nisu usmjereni samo ka protuzračnoj obrani nego i udaranju na kopnene ciljeve, što je jedinstveno u svijetu. Njihov cijeli sustav je fokusiran na postizanje učinkovitosti u borbi. Procedure se prilagođavaju događajima na terenu u roku ‘odmah’.

Izraelski način prilagoavanja i obuka, oslanjanje na elektroničko djelovanje – to su sve množitelji sile koji omogućuju kinetičkim borbenim sredstvima da ostvare daleko veći učinak. Tu je navjveća vrijednost suradnje s Izraelom”, kazao je Jan Ivanjek. S time se složio i Marinko Ogorec.

Željko Ninić letio je s puno borbenih zrakoplova ukjučujući najnovije Migove, F-16 (Aviano). “Usudim se reći da pozitivno zavidim mlađim kolegama koji će imati priliku operativno koristiti taj avion i bit ću sretan ako za 10 godina dostignemo pune operativne sposobnosti koje taj avion nudi”, kazao je.

Pozitivna energija koju je osjetio kod kadeta i budućih pilota dokaz mu je da radimo ‘pravu stvar’. “Ne radi se o starudijama, to vam jamčim iz kabine”.

S tim se složio i Josip Štimac. “Naše osoblje je neuništivo. Mi gajimo ljubav prema zrakoplovstvu još od Novaka. Imamo jako dobru budućnost u zrakoplovstvu”, kazao je. Kao načelnik ponosim se sa svime što oni rade, dodao je Mirko Šundov.

Očekuje da će proces ići svojim tijekom, onako kako smo mi u Hrvatskoj planirali. “Energija ministra Damira Krstičevića u cijelom procesu je važna i snažna i svi smo mu mi zahvalni”, zaključio je.

 

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zašto je F-16 Barak jedini izbor za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH / T. Brandt

Hrvatska se nije slučajno odlučila za nabavu baš F-16 Baraka, koji predstavljaju znatno nadograđenu varijantu izvornog američkog F-16 C/D blok 30.

Sva ta unapređenja i podizanje aviona na razinu “Baraka 2020.” taj su avion gotovo izjednačili s mogućnostima F-16i, dakle zrakoplova za 21. stoljeće.

Takvu eskadrilu RH dobiva za 500 milijuna dolara, u to je uračunat i SLEP program koji treba provesti američki proizvođač Lockheed Martin i kojim se životni vijek 30-godišnjaka produljuje za 3000 sati leta. RH planira godišnje “raubati” Barake s oko sto sati leta, piše Večernji list

U tu je cijenu uračunat i simulator letenja, obuka 8 pilota, 40 tehničara i 5 inženjera, početni paketi rezervnih dijelova i naoružanja, zemaljska oprema, izgradnja i prilagođavanje infrastrukture (hangar) te tri godine kompletne logističke potpore uz dolazak u RH dva izraelska pilota instruktora i 15-ak drugih stručnjaka.

Barak ima pojačan motor, avioniku i elektroniku. Dva dvosjeda nisu samo školski avioni nego i borbeni, u zadnjoj kabini nalazi se operater oružanog sustava, a avion posjeduje i sustav za protuelektroničko djelovanje.

Barak je teži od američkog originala (9525 umjesto 7900 kg), ali i nosi 4760 kg goriva i naoružanja više. Izraelci su zamijenili Lockheed Martinove sustave za protuelektroničko djelovanje i radare moćnijim izraelskima.

Integrirano je i izraelsko naoružanje, od raketa zrak-zrak Python, aktivno-radarski samonavođeni Derby dometa 50 km, opcijski dometa 320 km.

Baraci su zadržali i sposobnost nošenja američkog naoružanja, raketa AIM-9L i “Sidewinderra”, “Mavericka”, laserski vođenih GBU bombi do 28 km te GBU-39 SDB dometa do 110 km. Nosi i vođene krstareće rakete Delilah dometa do 250 km.

 

MORH: Inzistiramo na poštivanju izraelske ponude u potpunosti, nikakva druga inačica F-16 nije moguća

 

 

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari