Pratite nas

Pregled

Državu vode poput stripa, Alan Ford dobio opaku konkurenciju

Objavljeno

na

Tomislav Stipić: Tjedna lustracija – Državu vode poput stripa, Alan Ford dobio opaku konkurenciju

Ministar Maras nije ni svjestan da je trenutačno popularniji od Grunfa. Nažalost po njega, da je čak i svjestan toga, sumnjam da bi bio svjestan da to zapravo i nije neka preporuka. A još je manje svjestan toga njegov šef. Koji bi kad Maras padne u hladovinu zaborava mogao isto glumiti Grunfa, piše Tomislav Stipić/ HRsvijet.net

Papinska služba u obrani malih naroda

marasArmenski narod jedan je od najmanjih u čitavoj Europi. Ipak, Armencima to nije bila prepreka da postanu prva država u povijesti koja je prihvatila kršćanstvo. Vjerojatno bi ih brojčano bilo više da ih nije potamanila Otomanska vojska u jeku Prvog svjetskog rata i nakon njega. Armenci su ponosan narod. Iako je većina stanovnika vjerna Armenskoj pravoslavnoj crkvi, to nikako ne znači da su im braća katolici strani. Dokazuje to i svečanost u Vatikanu upriličena uoči stote godišnjice genocida nad Armencima. Redom su tamo bili pravoslavne vladike iz čitave Armenije, ali i predstavnici male, ali vrijedne zajednice armenskih katolika.

Armenska katolička crkva dala je velike ljude u povijesti crkve, a među najvećima svakako je Krikor Bedros XV Aghajanian, suvremenik blaženog Alojzija Stepinca. Taj kardinal bio je i prefektom jedne od najvažnijih vatikanskih kongregacija, one za evangelizaciju naroda. Kardinal Aghajanian bio je i jedan od favorita za papu na konklavama nakon smrti sluge Božjega Pia XII. No Duh Sveti lopticu je prebacio na Angela Roncallia, svetog papu Ivana XXIII. Providnost je htjela da Aghajanian i Roncalli postanu dobri suradnici, a Roncalliu je bila dobro poznata otomanska zločinačka politika prema armenskom narodu pošto je budući papa proveo izvjesno vrijeme kao papinski legat u Turskoj.

Kakva je poveznica armenskog i hrvatskog naroda? Već je spomenuh. Kad je Stepinac umro, armenski kardinal izjavio je:

„Vi ste Hrvati na zemlji izgubili velikog čovjeka, ali ste zato na nebu dobili velikog zagovornika“.

Usuđujem se pomisliti kako je Aghajanian u tom trenutku mislio i na svoj armenski narod i time se tješio. Danas pola civiliziranog svijeta priznaje da su Turci napravili genocid nad Armencima, no to ne priznaje i sama Turska. Vrijeme nije zaliječilo rane cijelog naroda, ali prošlo je toliko godina da bi se i turska vlada trebala posuti pepelom i barem se simbolično ispričati. Hrvatski i armenski narod, iako su fizički daleko, spaja jednaka patnja koju je trebalo izdržati za slobodu i jednakopravnost. Armenski slučaj pokazatelj je i današnjem svijetu da se genocid ne može sakriti i da svjetska povijest pamti koliko god se druga strana trudila to zataškati. Upravo o tome progovorio je i sadašnji papa Franjo.

Što će Stanimirović reći predsjednici

Konzultacije s predsjednicom na kraju su dobro prošle. Istina, nije se pojavio onaj koji vedri i oblači hrvatskom politikom, ali sada je valjda jasno da cijeli narod posla ima s nekulturnim čovjekom koji se, nažalost, okitio funkcijom predsjednika hrvatske Vlade. U pohode na Pantovčak čak su se uputili i predstavnici stranka koji čine vladajuću koaliciju, IDS-a i HSU-a. Normalan svijet rekao bi: normalni ljudi. Čak se ispričala i prva dama klijentelističke strančice, HNS-a. I ona će u pohode predsjednici. Ne zato što jako do nje drži, već zato što predsjednica u svojim rukama drži ključeve buduće diplomatske karijere Vesne Pusić.

[ad id=”68099″]

Iako te ključeve neće koristiti, Vesnica se ipak nada kako bi u ugodnom razgovoru s predsjednicom mogla ušićariti kakvu potporu za svoj budući angažman. Srećom, pa će na pokušaju samo i ostati. Na Pantovčak će i SDSS. Ovog puta ne u osobi Milorada Pupovca, već predsjednika na papiru, Voje Stanimirovića. Bilo bi lijepo da Vojo upozna predsjednicu sa svojom ulogom u ratnom Vukovaru kao i sa svojim angažmanom u takozvanoj Vladi takozvane Republike Srpske Krajine gdje su mu kolege bile sve junak do junaka, budući ratni zločinci Goran Hadžić, Mile Martić, Milan Babić, Mile Mrkšić i nezaobilazni Savo Štrbac, kućni prijatelj Zorana Pusića. Isto tako, mogao bi se Vojo pohvaliti Ordenom što ga je u ratnim godinama pribavio od srebreničkog krvnika, psihijatra Radovana Karadžića.

Kako je i dr. Stanimirović psihijatar, bilo bi zanimljivo čuti Stanimirovićevo mišljenje o tome da su Srbe u ratu vodili sve redom psihijatri. Još kad k tome dodamo i činjenicu da je začetnik srpske pobune u Hrvatskoj bio psihijatar Jovan Rašković, koji je svojevremeno stručno izjavio kako su Srbi lud narod, teme za razgovor s predsjednicom bit će vrlo zanimljive. A sljedeća Stanimirovićeva postaja mogao bi biti DORH. Ionako je UN nedavno upozorio kako nije zadovoljan procesuiranjem ratnih zločinaca u Hrvatskoj.

Ista meta, isto odstojanje

‘Vlastitim projektima pomoćnik sada bivše ministrice kulture Berislav Šipuš u 2015. godini dodijelio je čak 30 posto javnih sredstava za glazbu, odnosno 2.440.000 kuna, dok mu je gradski Ured za kulturu na čelu s Tedijem Lušetićem dodijelio još dodatnih 1.245.000 kuna’, navodi u svom priopćenju Udruga koncertnih promotora koja je prije par dana održala konferenciju za medije na kojoj su zatražili njegovu smjenu. Budući da se Šipuša spominje kao potencijalnog nasljednika, iz Udruge Promo upozoravaju da on to ne bi smio postati, a na njegovu su smjenu pozvali prije dva dana.

Vijest je ovo koju je 25. ožujka objavio tportal. Milanoviću je trebalo mjesec dana da nakon smjene Andree Zlatar Violić imenuje novog ministra. Kao, trebali su provjeriti je li i on peglao kartice. Pa su utvrdili da nije. Ne bih se čudio kad bi od silnog stresa, što mu ga je prouzrokovalo Milanovićevo istraživanje, novi ministar Šipuš počeo peglati kartice. Znate ono, kad si pod stresom, šoping je najbolji lijek. Pa što onda ako je čovjek dodijelio sredstva vlastitim projektima? Čovjek je samo poduzetan i uopće ne odskače od prosjeka bilo kojeg ministra. Pogledajte samo Vargu, Jakovinu, Pusić i da ne nabrajam dalje. Ljudi se samo snalaze jer, ljudi moji, kriza je. Tko će kome ako ne svoj svome. Uskočiti. Samo se nadam da kako su uskakali, jednakom brzinom mogli bi i iskočiti. A onda opet neka uskoči USKOK.

Družina Alan Forda

No1akpnsiTko nije čitao Alan Forda, neka ga ni ne čita. Sve ima online. Na web stranici Vlade Republike Hrvatske. Tamo ima jako živopisnih likova kao da je jučer rađen remake kultnog stripa. Jedan od meni posebno zanimljivih likova je ministar obrta i poduzetništva, Gordan Maras. Čovjek jednostavno plijeni, i izgledom i pojavom. Kada bih se igrao igre asocijacije, prvo što bi mi palo na pamet na prezime Maras bio bi Grunf. Ok, Grunf je imao malo gušći brk i pilotsku kapicu, ali i to bi se dalo dotjerati. Može Maras još uvijek postati pilot. No bitna je poanta. A to su svakako Marasove izjave. Recimo ova: „građani nisu ni svjesni da novo poskupljenje trošarina za gorivo zapravo nije poskupljenje. Iako će trošarine realno rasti 25 lipa, u posljednjih nekoliko mjeseci gorivo je palo više od nekoliko kuna po litri. Tako da ovo poskupljenje zapravo i nije poskupljenje.“ Briljantno!

Nešto slično izjavio je i Grunf: „Ko izgubi dobitak dobije gubitak.“ Tako se tješe i igrači lota. Ministar Maras nije ni svjestan da je trenutačno popularniji od Grunfa. Nažalost po njega, da je čak i svjestan toga, sumnjam da bi bio svjestan da to zapravo i nije neka preporuka. A još je manje svjestan toga njegov šef. Koji bi kad Maras padne u hladovinu zaborava mogao isto glumiti Grunfa. Sa sljedećom rečenicom: “Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti.” Sreća po nas što će družini Alan Forda (Vladi RH) poraz na izborima moći biti tek „dobitak gubitka“.

Tko se nije skrio, magarac je bio!

Svi se slažemo da Hrvatski sabor predstavlja zakonodavnu vlast u Hrvatskoj. I da njegove norme treba poštovati. Ne mora ih poštovati jedino posljednji direktor Televizije Zagreb i aktualni ravnatelj HRT-a, štafetonosac Goran Radman. On se vjerno drži one Titove: „Nemojte se držati paragrafa kao pijan plota“. Radman je to shvatio doslovno. Jer tko je Hrvatski sabor, čak i svi zastupnici u njemu, da njega propitkuju o visini njegove plaće. Ne shvaćaju zastupnici Radmana da je njegov posao kruh sa sedam kora i da nijedna plaća ne može prekriti golemu količinu stresa. Treba imati na duši novinare koji su zbog verbalnog delikta dobili otkaze, treba se crvenjeti od srama kada ga na raport poziva europsko udruženje novinara, a o njemu se priča čak i po briselskim hodnicima. Treba imati snage reći zastupnicima NE! Sve je to preveliki teret za brižnoga Gorana.

Najveću mu je količinu stresa priuštio pokrovitelj, bivši predsjednik Josipović gubitkom izbora. Kako su u Milanovićevoj nemilosti svi Josipovićevi kadrovi, nije ni čudo da su protiv Radmana, uz oporbu, ustali i predstavnici većine. Eto, Radmanu je pošlo za rukom ono što nije ni Tuđmanu. Ujediniti sve političke snage u zemlji. To čudo izrodit će i nešto dobro. Radmanovu smjenu. Nakon koje će valjda HRT konačno postati javni servis svih stanovnika Lijepe naše. Radman svakako ima lijepu budućnost. Informacije koje dolaze govore kako je državna televizija Sjeverne Koreje raspisala partijski natječaj za novog direktora. Tamo će Goran moći biti samostalan. Tamo je verbalni delikt ionako zakonska norma, a parlament zasjeda jednom u desetljeću. Dušu dalo!

Tomislav Stipić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hrast poziva predsjednicu RH da zatraži raspisivanje referenduma

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik i potpredsjednik Hrasta Hrvoje Zekanović pozvao je u četvrtak predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović da od premijera Andreja Plenkovića zatraži raspisivanje referenduma o ukidanju Istanbulske konvencije i promjeni izbornog sustava, ističući kako se ne smije zanemariti jasna volja građana izražena u referendumskim inicijativama.

“S obzirom da je nepobitna činjenica da postoji volja građana da se referendumi raspišu, preko 350 tisuća građana prema ministru Kuščeviću reklo je da želi referendum, pozivam predsjednicu Republike Hrvatske koja ima ustavne i zakonske mogućnosti za raspisivanje referenduma neka zatraži od premijera Plenkovića da se referendumi raspišu”, kazao je Zekanović na konferenciji za novinare u Saboru.

Naglasio je kako je krajnje vrijeme da se predsjednica uključi u cijeli proces.

Zekanović: Plenković i Kuščević su pristrani i ne mogu odlučivati o vjerodostojnosti potpisa

Zekanović je ocijenio da su Plenković i ministar uprave Lovro Kuščević pristrani te ne mogu odlučivati o vjerodostojnosti potpisa, optuživši ih da su od početka imali strategiju diskreditacije referendumskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”.

U prilog tim optužbama naveo je da su potpisi oko tri mjeseca ležali u Ministarstvu uprave, dok su s druge strane pregledani za samo 20 dana. Nadalje, dodao je, konstantno su curile informacije od navodnim mrtvima i tek rođenima koji su potpisivali za referendumske inicijative.

“Kako inače objasniti to što je partnerica od kolege Pupovca mogla znati neke informacije puno prije od svih drugih ako je sve bilo u strogo kontroliranim uvjetima”, zapitao se Zekanović.

Sumnjiv mu je i tajming objave Ivana Vrdoljaka o HNS-ovoj kaznenoj prijavi protiv organizatora inicijativa zbog krivotvorenja potpisa, i to samo par sekundi nakon sjednice Vlade.

“Nedopustivo je da vlast koristi svoju poziciju i napada legitimno izražavanje volje građana u referendumskim inicijativama”, naglasio je Zekanović.

Ilčić: Zašto APIS nije provjerio potpise odmah nakon što su predani?

Predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić upitao je zašto APIS nije provjerio potpise 21. lipnja, odmah nakon što su predani. Sporna mu je i brzina kojom je APIS provjerio potpise, u samo 20 dana. “Jedan zaposlenik je pregledavao i preko 2000 potpisa dnevno, što je oko 11 sekundi po potpisu”, kazao je.

Ilčić je najavio da će predstavnici obiju inicijativa pregledati eliminirane potpise te zaključio kako će i dalje ostati sumnja u to što se događalo s potpisima ranije.

(Hina)

BITKA ZA REFERENDUM JOŠ NIJE IZGUBLJENA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Lovas: Obilježena 27. obljetnica stradanja mještana u minskom polju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen-obilježja mještani srijemskog mjesta Lovasa prisjetili su se 18. listopada 1991., kada su pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi nakon okupacije mjesta izdvojili skupinu od 51 mještana i natjerali ih u minsko polje na ulazu u Lovas, pri čemu je poginula 21 osoba, 14 ih je ranjeno, a za taj zločin dosad nitko nije odgovarao.

“Danas je jedan od najtužnijih dana u Lovasu. I pored ratnih strahota, žvot se u Lovas vratio i žrtva nije bila uzaludna. No, ono što s velikom žalošću ističemo i što nas boli je činjenica da za brojne lovaške žrtve nitko nije odgovarao, jer znamo da je prvostupanjska presuda protiv 14 osoba kojima je na beogradskom suđenju bilo dosuđeno ukupno 128 godina zatvora poništena i suđenje je vraćeno na početak. To već traje godinama, a da još uvijek nitko nije odgovarao, dok se istodobno zločinci brane sa slobode”, naglasila je načelnica Općine Lovas Tanja Cirba.

Vukovarsko-srijemski župana Božo Galić rekao je kako su u Lovasu stradale nevine žrtve, kao simbol mukotrpnog stvaranja neovisne hrvatske države čija je neovisnost i samostalnost plaćena krvlju.

“Mislimo da je suđenje pred Specijalnim sudom u Beogradu jedan od načina povrjeđivanja žrtava, njihovog daljnjeg ponižavanja jer puno je dokaza da se ovaj slučaj zatvori”, poručila je Staša Zajović iz beogradske nevladine udruge “Žene u crnom”, dodajući kako zločin u Lovasu ima sva obilježja stravičnoga.

U spomen na ta tragična zbivanja vijence su podno spomen-obilježja u nekadašnjem minskom polju na ulazu u Lovas položila i svijeće zapalila brojna izaslanstva. Molilo se i kod spomen obilježja na mjestu masovne grobnice na mjesnom groblju, dok će u Župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela navečer biti služena misa zadušnica.

U spomen na lovaške žrtve, u srijedu navečer u Lovasu je upriličeno molitveno bdijenje.

Srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je 28. studenoga 2007. optužnicu protiv 14 okrivljenika zbog ratnog zločina u Lovasu protiv civilnog stanovništva, a 26. lipnja 2012. Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je presudu kojom je sve okrivljenike proglasilo krivima i osudilo na bezuvjetne kazne zatvora. Međutim, 9. prosinca 2013. godine presuda je ukinuta i postupak je vraćen na ponovno suđenje. Do danas prvostupanjski postupak nije završen.

U agresiji i okupaciji općine Lovas ubijeno je 87 osoba od kojih je 85 iz Lovasa, a dvoje iz susjednog Opatovca.

(Hina)

 

18. listopada 1991. – Masakr u Lovasu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari