Pratite nas

Povijesnice

Dubrovnik slavi šest stoljeća ukidanja ropstva

Objavljeno

na

Na današnji dan prije šest stoljeća, Dubrovačka Republika je među prvima u Europi zakonski zabranila trgovinu robljem.

[ad id=”68099″]

Veliko i opće vijeće Dubrovačke Republike, koje je tada činilo 78 vijećnika, donijelo je 27. siječnja 1416. odluku za koju je glasalo 75 njih, a koja je već sutradan stupila na snagu čim je pročitana na gradskom trgu.

Odluka određuje da se “ni jedan naš državljanin ili stranac i svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo u takvom poslu”.

Zabrana trgovine robljem iz pragmatičnih razloga

Teolog i povjesničar Petar Marija Radelj, koji je o tome objavio opširan prikaz na portalu “Vjera i djela”, upozorava da zakon nije bio idealistički ni revolucionaran, nego pragmatičan. “Postojeće robove u Dubrovniku nije proglasio slobodnima, nego je onemogućio svako daljnje stjecanje i prijevoz robova”, a rješenje je “prepustio biološkom satu”, zahvaljujući kojem je tijekom sljedećih nekoliko desetljeća u cijelosti nestalo robova i ropskih odnosa na dubrovačkom području, piše Radelj.

Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivica Prlender ocjenjuje da tu uredbu treba promatrati u horizontu svog vremena i u europskom kontekstu, u čemu svakako predstavlja pokazatelj civilizacijske razine tadašnjeg humanističkog Dubrovnika, odnosno, kako bi ga danas nazvali, vrijedan civilizacijski iskorak.

“To je jedna od najranijih mjera toga tipa u onodobnoj Europi, ali danas bismo mogli ukazivati na njegove ograničenosti”, kaže Prlender.

Radelj pak ukazuje da je glavni ćudoredni motiv koji zakonodavac iskazuje strah Božji: “I robovi su ljudi, stvoreni na Božju sliku”, a pored njega ističe humanističke, svjetonazorne, državničke, gospodarske i političke razloge: “Takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu“, ističe.

Po Prlenderu, donošenje zakona najviše je potakla činjenica da je Dubrovnik dio općeg humanističkog sazrijevanja onodobnog civiliziranog svijeta koji se, vođen kršćanskim tradicijama, postupno rješava balasta prošlosti, a istodobno se i gospodarstvo ubrzano modernizira.

391 godinu prije Engleske, 450 godina prije SAD-a

“Poticaj donošenju zabrane su kršćanska utemeljenost i novo poimanje čovjeka koje donosi humanizam. Imate već prve jasne naznake kapitalističkog poslovanja i u Dubrovniku, kao i Veneciji i Genovi, te svim velikim mediteranskim trgovačkim republikama”, dodaje.

Engleska je ukinula trgovinu robljem 1807. godine, Sjedinjene Američke Države 1865. godine, a na planetarnoj razini ropstvo je zabranjeno Sveopćom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i europskom Konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava iz 1950.

Jemen i Saudijska Arabija to su učinili tek 1962., a Mauritanija, kao posljednja zemlja na svijetu, načelno je ukinula ropstvo tek 1981. godine, podsjeća Radelj.

Robovlasničkog odnosa u antičkom smislu u ono vrijeme u Europi nema, postoji stanoviti vid ugovornog ropstva. Tek će se ranomoderni pokreti riješiti tih normi u pravnom smislu, kaže Prlender i upozorava da čovjek može biti porobljen na mnoge načine. “Primjerice, danas kolokvijalno govorimo o dužničkom ropstvu”, kaže.

Raspolaganje gradom i njegovim okružjem u Dubrovačkoj Republici i danas, kaže, teško je dovoditi u vezu. I jedno i drugo vrijeme imalo je svakodnevnicu u kojoj je bilo i dobrih i loših strana.

Ipak, tadašnji je Dubrovnik po svim kriterijima bio u samom vrhu najzrelijih i najrazvijenijih društava, a danas u kulturnom, tehnološkom i poslovnom smislu očigledno nije na uspoređujućoj razini, zaključuje Prlender.

Dubrovačka biskupija priprema stručni skup u povodu obljetnice šest stoljeća ukidanja trgovine ljudima, koji bi se trebao održati u kasnu jesen, piše Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Fra Ilija Starčević otac Bosanske Posavine

Objavljeno

na

Objavio

Za tri godine napunit će se 200 godina od kako su se zbila  dva uistinu  velika povijesna događaja: rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića  i osnivanja prve pičke škole u Bosni i Hercegovini, a koju je osnovao otac fra Ilija Starčević

Piše: Anto PRANJKIĆ

Kažu da svaki čovjek treba znati svoju povijest i iz nje izvlačiti one najbolje odrednice. Da bi se znala povijest treba pročitati veliki broj knjiga, ali treba znati čitati i između redaka, jer neke povijesne činjenice napisane u jednoj knjizi ne moraju biti i točne. Ne kaže se uzalud kako povijest pišu pobjednici. Pobjednici pišu, ali povijesne istine kad-tad dođu na svoje, pa tako i različite veze između ljudi i krajeva izađu na površinu. Ne znam da li se netko zapitao kakva je veza između maloga Žitnika kod Gospića i malenoga Donjega Rahića kod Brčkog u našoj Bosanskoj Posavini. Veza je jedno veliko prezime.

Ocem Dmovine zovemo dr. Antu Starčevića, samozatajnog ličkog „gromovnika“, koji je osvajao svojom riječju i plemenitošću. Napisao je veliki broj djela koja su danas postala inspiracija mnogima za bavljenje politikom i služenju čovjeku uopće. Njegova djela danas su putokaz kako se treba djelovati za javno dobro. Nažalost, mnogi su zaboravili za njegove brojne spise, članke i pisma, koja nadahnjuju i daju nadu.

Istog dana kad se on rodio, jedan drugi Starčević, na drugom dijelu našega podneblja, u tada prilično malenoj Tolisi u Bosanskoj Posavini, otvara prvu školu u Bosni i Hercegovini. Nakon Tolise otvorene su mnoge. Aktualna istina kaže da je danas  diljem svijeta više od 300 ljudi koji su postali doktori znanosti a ponikli su na plodnoj posavskoj ravnici. Djelo je to ruku brojnih učitelja, nastavnika i profesora, koji su pratili fra Iliju i njegovu braću franjevce u obrazovanju mladih naraštaja. I baš zato treba pokrenuti inicijativu za proglašenjem fra Ilije Starčevića ocem Posavine. Društveno-kulturna platforma za Bosansku Posavinu pokrenula je tu inicijativu  na formalno-pravnoj znanstvenoj i društveno-političkoj razini, jer korak kojega je učinio fra Ilija Starčević, omogućio je brojne nove korake za generacije koje su stasale poslije 1823. godine.

Za tri godine napunit će se 200 godina od kako su se zbila  dva uistinu  velika povijesna događaja: rođenja Oca Domovine, dr. Ante Starčevića  i osnivanja prve pičke škole u Bosni i Hercegovini, a koju je osnovao otac fra Ilija Starčević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1994. godine uvedena hrvatska kuna

Objavljeno

na

Objavio

30. svibnja 1994. – Godišnjica hrvatske kune

Na današnji dan 1994. godine uvedena je hrvatska kuna.

Zamijenila je privremeni novac, zapravo novčani bon, hrvatski dinar koji je bio uveden 23. prosinca 1990. godine i kojim se Hrvatska definitivno u novčarskome pogledu odcijepila od već bivše federativne Jugoslavije.

Za razliku od dinara, koji će ostati zapamćen i po 30 i više postotnim smanjivanjima vrijednosti na mjesec te stabilizacijskom programu ujesen 1993. godine, nakon kojega je učvršćen i s dobrim temeljima dočekao pravi novac, kuna se iskazala kao jedna od najstabilinijih valuta u Europi.

Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu.

Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji; lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac; kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske.

Prvi spomen naturalnog plaćanja u kuninim kožicama nalazimo prilikom plaćanja poreza (danka) u iznosu od 40 kuninih kožica (Osor na Cresu) odnosno 50 kuninih kožica (Beli, isto na Cresu). Danak je ubrao Venecijanski dužd Ottone Orseolo 1018. godine u Osoru.

Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine, uvedena je kuna kao novčana jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa, zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000.

Kratica za kunu je kn u platnom prometu u Hrvatskoj, a za lipu je lp. Prema normi ISO 4217, oznaka za kunu u međunarodnom prometu je HRK, a brojčana oznaka je 191.

Kovanice je dizajnirao hrvatski umjetnik Kuzma Kovačić, a novčanice Miroslav Šutej i dr. Vilko Žiljak.

Novčanice se izdaju u denominacijama od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 kn. Tijekom izdavanja bilo je manjih promjena u izgledu pojedinih novčanica.

Novčanice od 5 kuna su i dalje zakonsko sredstvo plaćanja, ali se više ne puštaju u optjecaj. (kamenjar.com/wikipedia)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari