Pratite nas

Povijesnice

Dubrovnik slavi šest stoljeća ukidanja ropstva

Objavljeno

na

Na današnji dan prije šest stoljeća, Dubrovačka Republika je među prvima u Europi zakonski zabranila trgovinu robljem.

[ad id=”68099″]

Veliko i opće vijeće Dubrovačke Republike, koje je tada činilo 78 vijećnika, donijelo je 27. siječnja 1416. odluku za koju je glasalo 75 njih, a koja je već sutradan stupila na snagu čim je pročitana na gradskom trgu.

Odluka određuje da se “ni jedan naš državljanin ili stranac i svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo u takvom poslu”.

Zabrana trgovine robljem iz pragmatičnih razloga

Teolog i povjesničar Petar Marija Radelj, koji je o tome objavio opširan prikaz na portalu “Vjera i djela”, upozorava da zakon nije bio idealistički ni revolucionaran, nego pragmatičan. “Postojeće robove u Dubrovniku nije proglasio slobodnima, nego je onemogućio svako daljnje stjecanje i prijevoz robova”, a rješenje je “prepustio biološkom satu”, zahvaljujući kojem je tijekom sljedećih nekoliko desetljeća u cijelosti nestalo robova i ropskih odnosa na dubrovačkom području, piše Radelj.

Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivica Prlender ocjenjuje da tu uredbu treba promatrati u horizontu svog vremena i u europskom kontekstu, u čemu svakako predstavlja pokazatelj civilizacijske razine tadašnjeg humanističkog Dubrovnika, odnosno, kako bi ga danas nazvali, vrijedan civilizacijski iskorak.

“To je jedna od najranijih mjera toga tipa u onodobnoj Europi, ali danas bismo mogli ukazivati na njegove ograničenosti”, kaže Prlender.

Radelj pak ukazuje da je glavni ćudoredni motiv koji zakonodavac iskazuje strah Božji: “I robovi su ljudi, stvoreni na Božju sliku”, a pored njega ističe humanističke, svjetonazorne, državničke, gospodarske i političke razloge: “Takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu“, ističe.

Po Prlenderu, donošenje zakona najviše je potakla činjenica da je Dubrovnik dio općeg humanističkog sazrijevanja onodobnog civiliziranog svijeta koji se, vođen kršćanskim tradicijama, postupno rješava balasta prošlosti, a istodobno se i gospodarstvo ubrzano modernizira.

391 godinu prije Engleske, 450 godina prije SAD-a

“Poticaj donošenju zabrane su kršćanska utemeljenost i novo poimanje čovjeka koje donosi humanizam. Imate već prve jasne naznake kapitalističkog poslovanja i u Dubrovniku, kao i Veneciji i Genovi, te svim velikim mediteranskim trgovačkim republikama”, dodaje.

Engleska je ukinula trgovinu robljem 1807. godine, Sjedinjene Američke Države 1865. godine, a na planetarnoj razini ropstvo je zabranjeno Sveopćom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i europskom Konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava iz 1950.

Jemen i Saudijska Arabija to su učinili tek 1962., a Mauritanija, kao posljednja zemlja na svijetu, načelno je ukinula ropstvo tek 1981. godine, podsjeća Radelj.

Robovlasničkog odnosa u antičkom smislu u ono vrijeme u Europi nema, postoji stanoviti vid ugovornog ropstva. Tek će se ranomoderni pokreti riješiti tih normi u pravnom smislu, kaže Prlender i upozorava da čovjek može biti porobljen na mnoge načine. “Primjerice, danas kolokvijalno govorimo o dužničkom ropstvu”, kaže.

Raspolaganje gradom i njegovim okružjem u Dubrovačkoj Republici i danas, kaže, teško je dovoditi u vezu. I jedno i drugo vrijeme imalo je svakodnevnicu u kojoj je bilo i dobrih i loših strana.

Ipak, tadašnji je Dubrovnik po svim kriterijima bio u samom vrhu najzrelijih i najrazvijenijih društava, a danas u kulturnom, tehnološkom i poslovnom smislu očigledno nije na uspoređujućoj razini, zaključuje Prlender.

Dubrovačka biskupija priprema stručni skup u povodu obljetnice šest stoljeća ukidanja trgovine ljudima, koji bi se trebao održati u kasnu jesen, piše Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. studenog 1991. – Papa Ivan Pavao II moli za prestanak rata i mir u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

“Kako ostati nijem pred činjenicom trajanja takvog rata, koji sije tolike smrti po dragoj hrvatskoj zemlji. Moja misao ide sada onima koji najviše pate zbog tog sukoba” rekao je papa Ivan Pavao II., na Trgu svetog Petra u Rimu, 17. studenoga 1991. u molitvi za prestanak rata i mir u Hrvatskoj.

Papa je naglasio kako je Sveta stolica preklinjala da se ne započne oružano nasilje te da se problemi rješavaju mirnim putem, a međunarodnu zajednicu da ne gleda strahote prekriženih ruku. Tog dana za mir u Hrvatskoj molilo se u svim župama rimske biskupije na tri posebne molitvene nakane.

Prvo, da se prevladaju neprijateljstva i nađe put do mira i međusobnog oprosta. Nadalje, da se europske vlade angažiraju protiv rata i priznaju zakonita prava hrvatskog i slovenskog naroda te naposljetku za solidarnost cjelokupnoga kršćanskog svijeta sa žrtvama rata.

Istog dana snažnu kritiku Vatikan je svijetu uputio i putem novina L’Osservatore Romano: Ako je Europa zajednička kuća narodima, nedopustivo je da dio stanara te kuće ravnodušno sluša kako se u jednom od stanova puca i masakrira. Osim toga krajnji je čas da se Organizacija Ujedinjenih naroda suoči s ratom u Hrvatskoj, te da usklikne: Dosta! – stoji u uvodnom članku vatikanskog dnevnika.

Apeli svetog Ivana Pavla II. odigrali su važnu ulogu u međunarodnom priznanju voljene mu Hrvatske, čiji je križni put neprestano pratio svojim molitvama te porukama mira i nade. (HRT)

 

Gdje je nestala velikosrpska agresija u hrvatskim zakonima, medijskom i javnom prostoru?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Vukovar Zlatnih dukata

Objavljeno

na

Objavio

Šture informacije koje su mjesecima stizale iz okupiranog Vukovara nisu dale ni naslutiti kakva sudbina čeka mučenike grada heroja.

Nije izostala potpora njegovim braniteljima koja je stizala iz svakog kutka Hrvatske, pa bar i pjesmom.

Tako je bilo i 17. studenog 1991. na kraju Dnevnika Hrvatske televizije kada je predstavljena pjesma Zlatnih dukata „Vukovar“ koje se i danas rado sjećamo.

Vukovar, Vukovar
Ima jedan grad, oduvijek mi drag,
ima jedan hrast, slavonski.
Ima jedan grad, svakom srcu drag,
ima jedan div, hrvatski.

Vukovar, Vukovar,
stoji dok protiču vode dunavske.
Vukovar, Vukovar,
gori na braniku svoje Hrvatske.

Ima jedan brod, svima nama rod,
koji nikud ne putuje.
Ima jedan brod i u njemu rod,
što zauvijek tu ostaje

Vukovar, Vukovar,
stoji dok protiču vode dunavske.
Vukovar, Vukovar,
gori na braniku svoje Hrvatske.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari