Pratite nas

Povijesnice

Dubrovnik slavi šest stoljeća ukidanja ropstva

Objavljeno

na

Na današnji dan prije šest stoljeća, Dubrovačka Republika je među prvima u Europi zakonski zabranila trgovinu robljem.

[ad id=”68099″]

Veliko i opće vijeće Dubrovačke Republike, koje je tada činilo 78 vijećnika, donijelo je 27. siječnja 1416. odluku za koju je glasalo 75 njih, a koja je već sutradan stupila na snagu čim je pročitana na gradskom trgu.

Odluka određuje da se “ni jedan naš državljanin ili stranac i svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo u takvom poslu”.

Zabrana trgovine robljem iz pragmatičnih razloga

Teolog i povjesničar Petar Marija Radelj, koji je o tome objavio opširan prikaz na portalu “Vjera i djela”, upozorava da zakon nije bio idealistički ni revolucionaran, nego pragmatičan. “Postojeće robove u Dubrovniku nije proglasio slobodnima, nego je onemogućio svako daljnje stjecanje i prijevoz robova”, a rješenje je “prepustio biološkom satu”, zahvaljujući kojem je tijekom sljedećih nekoliko desetljeća u cijelosti nestalo robova i ropskih odnosa na dubrovačkom području, piše Radelj.

Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivica Prlender ocjenjuje da tu uredbu treba promatrati u horizontu svog vremena i u europskom kontekstu, u čemu svakako predstavlja pokazatelj civilizacijske razine tadašnjeg humanističkog Dubrovnika, odnosno, kako bi ga danas nazvali, vrijedan civilizacijski iskorak.

“To je jedna od najranijih mjera toga tipa u onodobnoj Europi, ali danas bismo mogli ukazivati na njegove ograničenosti”, kaže Prlender.

Radelj pak ukazuje da je glavni ćudoredni motiv koji zakonodavac iskazuje strah Božji: “I robovi su ljudi, stvoreni na Božju sliku”, a pored njega ističe humanističke, svjetonazorne, državničke, gospodarske i političke razloge: “Takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu“, ističe.

Po Prlenderu, donošenje zakona najviše je potakla činjenica da je Dubrovnik dio općeg humanističkog sazrijevanja onodobnog civiliziranog svijeta koji se, vođen kršćanskim tradicijama, postupno rješava balasta prošlosti, a istodobno se i gospodarstvo ubrzano modernizira.

391 godinu prije Engleske, 450 godina prije SAD-a

“Poticaj donošenju zabrane su kršćanska utemeljenost i novo poimanje čovjeka koje donosi humanizam. Imate već prve jasne naznake kapitalističkog poslovanja i u Dubrovniku, kao i Veneciji i Genovi, te svim velikim mediteranskim trgovačkim republikama”, dodaje.

Engleska je ukinula trgovinu robljem 1807. godine, Sjedinjene Američke Države 1865. godine, a na planetarnoj razini ropstvo je zabranjeno Sveopćom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i europskom Konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava iz 1950.

Jemen i Saudijska Arabija to su učinili tek 1962., a Mauritanija, kao posljednja zemlja na svijetu, načelno je ukinula ropstvo tek 1981. godine, podsjeća Radelj.

Robovlasničkog odnosa u antičkom smislu u ono vrijeme u Europi nema, postoji stanoviti vid ugovornog ropstva. Tek će se ranomoderni pokreti riješiti tih normi u pravnom smislu, kaže Prlender i upozorava da čovjek može biti porobljen na mnoge načine. “Primjerice, danas kolokvijalno govorimo o dužničkom ropstvu”, kaže.

Raspolaganje gradom i njegovim okružjem u Dubrovačkoj Republici i danas, kaže, teško je dovoditi u vezu. I jedno i drugo vrijeme imalo je svakodnevnicu u kojoj je bilo i dobrih i loših strana.

Ipak, tadašnji je Dubrovnik po svim kriterijima bio u samom vrhu najzrelijih i najrazvijenijih društava, a danas u kulturnom, tehnološkom i poslovnom smislu očigledno nije na uspoređujućoj razini, zaključuje Prlender.

Dubrovačka biskupija priprema stručni skup u povodu obljetnice šest stoljeća ukidanja trgovine ljudima, koji bi se trebao održati u kasnu jesen, piše Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

31.3.1991. – ‘Krvavi Uskrs’ na Plitvicama

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, prije 29 godina, srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili policajca Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj će događaj u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao “Krvavi Uskrs”.

Josip Jović je hrvatski dragovoljac koji je 5. kolovoza 1990. pristupio u postrojbe MUP-a u čijem sastavu prije odlaska na Plitvice sudjeluje na terenima u Pakracu i Petrinji.

Događaju na Plitvicama prethodila su burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata, kao i prijetnje koje su postale sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine.

Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće Hrvatske vojske.

Spomenuti događaji i pokušaj samoproglašene srpske milicije da se na Plitvicama otcjepe od ostatka Hrvatske tražili su žurnu intervenciju državnog vrha. U svrhu uspostave nadzora i mira put Plitvica noć uoči Uskrsa upućene su hrvatske redarstvene snage (pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a Rakitje, Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko)

U ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991., na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je iz okolne šume izvršen napad iz različitih vatrenih oružja, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina koja, na sreću, nije eksplodirala jer iz iste nije bio izvučen osigurač.

Hrvatski specijalci su munjevito izišli iz vozila i zalijegali uz cestu, otvorili vatru u pravcu iz kojeg je pucano, te brzo napredovali po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Josip Jović bio je najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte gdje su se nalazili srpski pobunjenici. Iako je na sebi imao pancirku, metak srpskih terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela.

Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, nakon čega su srpski pobunjenici bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među kojima je bio i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a, te Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvom poginulom branitelju iz Domovinskom ratu, policajcu Josipu Joviću iz Aržana, te devet ranjenih pripadnika specijalne policije.

Prisjećajući se danas žrtve Josipa Jovića, trebamo se prisjetiti i svih hrvatskih branitelja poginulih i stradalih za Hrvatsku, koji su vodili pravedan obrambeni i oslobodilački rat protiv velikosrpskog agresora.

Njima i svim hrvatskim domoljubima, koji su kroz dugu, tešku i krvavu povijest na bilo koji način stradali, trpjeli i podnosili žrtvu za naš narod i domovinu Hrvatsku, izrazimo svoju zahvalnost i iskreno poštovanje. Bez njihove hrabrosti, domoljublja, odricanja i žrtve danas ne bi bilo niti slobodne i neovisne Republike Hrvatske, komentirao je Petar Škorić

Premijera dokumentarnog filma ‘Krvavi Uskrs’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

25. obljetnica stradavanja hrvatskih vojnika na Vran planini

Objavljeno

na

Objavio

Svake godine planinarsko društvo ‘Orlova stina’ organizira pohod do spomen obilježja na Prokosu, gdje su prije 25 godina uslijed snježne mećave kao pratnja generalu Hrvatske vojske Janku Bobetku stradala petorica pripadnika HV I HVO-a.

Nažalost ove godine pohod je otkazan, al` naši branitelji nisu zaboravljeni.

Govor (iz 2019.) generala zbora Stanka Sopte

Poštovani prijatelji!

Tog 30. ožujka 1995. godine planina je Vran na svojim padinama okrenutim Tomislavgradu, na proplanku  zvanom Prokos, pokazala svoje surovo lice. Kraj ožujka, kad je proljeće zagazilo pupovima biljaka i pjevom ptica i trebalo pričati o novom životu, iznenada se stvorila snježna oluja  i zamela je kolonu generala Janka Bobetka s pratnjom. Temperatura je živu spustila na -18 stupnjeva Celzijusa. Vjetar brzine 120 km/h napravio je strašnu mećavu.

Kolona nije mogla dalje,  zaustavila se i čekala pomoć 36 sati koju joj nitko nije pružio.

U ovom ratu toliko naših prijatelja žrtvovaše svoje živote za život svog naroda i sve su one osobite, sve su one nenadoknadive, svakoj smo se dužni pokloniti,  i svake se s tugom i ponosom sjećamo, jer su bile junačke i pune ljubavi.

Jasno danas recimo, dali su živote obavljajući odgovorno svoju dužnost!, a u današnje vrijeme, gdje je odgovornost, gdje je zadaća, što činimo danas?

U toj mećavi, štiteći svog ratnog zapovjednika, što im bijaše zadaća, živote dadoše:

Ivica Begić (1962., Posušje), VP HVO

Mladen Jakovljević (1968., Novska), ATJ-Lučko

Robert Krizmanić (1970., Ljubljana) ), ATJ-Lučko

Krešo Supina (1970., Zagreb), VP HV

Davor Zbiljski (1968., Zagreb) ), ATJ-Lučko

Zamrznuo se sustav grijanja u vozilu, te je u njega ulazio ugljen monoksid na kojeg ljuska osjetila ne reagiraju, i on bijaše njihov tihi ubojica, koji ih uguši.

Sjećajući se te obljetnice, želimo im zahvaliti za njihovu žrtvu. Na mjestu gdje su dali svoje živote spomen je znak s njihovim imenima. Sjeća se zima koje polako padaju na ovaj događaj, snjegova i magla koje nam ga neće oteti iz duše. I danas, na obljetnicu želimo im odati počast. Sjetiti se njihove žrtve, izraziti sućut i zahvalnost njihovim obiteljima.

Umro je i zapovjednik Bobetko. Mnogi su njihovi suborci još živi i ovaj događaj, ova žrtva je u našim srcima. Neka dragi Bog njihovu žrtvu pretvori u naše dobro, u dobro našem narodu i našoj zemlji. Počivali u miru Božjem. Neka im je laka zemlja planine Vrana na kojoj su za svoju Hrvatsku dali svoj život.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari