Pratite nas

Duh slobode iz križarskoga otpora

Objavljeno

na

Osvrt na knjigu: Nikola & Shirley Helen Štedul, Križar ili Duh slobode, Naklada P.I.P Pavičić, Zagreb, 2013.
Nesvakidašnju romansiranu obradbu sudbine hrvatskih boraca iz jednoga isječka gotovo zaboravljene hrvatske povijesti neposredno poslije Drugoga svjetskog rata ponudili su auktori roman „Križar ili Duh slobode“. To kratko razdoblje, od svibnja 1945. pa sve do 1948. godine čak bi se moglo nazvati i razdobljem hrvatskoga križarskog otpora jugoslavenskoj komunističkoj okupaciji.

Naime, nakon sloma hrvatske države i masovnih partizanskih pokolja civila i ratnih zarobljenika na Bleiburgu i križnim putovima preživjeli hrvatski ratnici se povlače u gorovite dijelove tadašnje Hrvatske i organiziraju otpor jugoslavenskoj državi i njezinoj zločinačkoj komunističkoj ideologiji, čija je vlast terorizirala preostalo hrvatsko pučanstvo kako bi ga potpuno uništila ili pak potisnula što dalje iz rubnih područja nekadašnje hrvatske države. Osim jugoslavenskoga terora nad civilima to razdoblje karakterizira i masovna potpora stanovništva hrvatskim borcima te nada bojovnika u materijalnu pomoć sa Zapada, koji je sve više ulazio u Hladni rat s komunističkim zemljama, na čijem je čelu stajala sovjetska Rusija.

Otvaranje sukoba između jugoslavenskih komunista i Staljina smanjilo je zapadni pritisak na Jugoslaviju, a i ono malo američke potpore protukomunističkim borcima u Hrvatskoj ubrzo se istopilo, što je Titinu režimu omogućilo da zavede još snažniji teror nad civilima, čime je praktično skršen i hrvatski oružan otpor. Naime, gerilske operacije su postale besmislene onoga trenutka kad je njihov račun svojim životima moralo plaćati civilno stanovništvo, što je jugoslavenskom režimu i trebalo kao dobrodošla izlika za prikrivanje genocida, koji mu je služio za demografsko ustrojstvo prostora na kojem se sljedećih pola stoljeća pod krinkom jugoslavenstva širila velikosrpska politika. U političkom smislu hrvatski križarski otpor nije imao ideoloških oznaka. Osim gole borbe za preživljavanjem stajao je tek na načelima prirodnoga i demokratskog prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu, koju je zaposjela jugoslavenska komunistička vojska.

U povijesnom nizu poratna križarska gerila stoji kao svojevrsna borbena premosnica hrvatstva između Velebitskoga i Bugojanskog ustanka te hrvatskih bojovnika u Domovinskom ratu. Roman je prvi put objavljen 1978. u Chicagu u Sjedinjenim Američkim Državama na engleskom jeziku pa onda nije nikakvo čudo da je jugoslavenska tajna policija – Udba tragala za njegovim auktorom cijelo desetljeće kako bi ga, kao i mnoge druge dotad, likvidirala. Šteta je što roman nije ranije objavljen na hrvatskom jeziku jer su plemenito domoljublje, borbenost i žrtva hrvatskih križara skladno uklopljeni u radnju romana, koji i danas odiše svojevrsnom svježinom. Netočno je ovaj roman uspoređivati s t. zv. pobjedničkom (jugokomunističkom) prozom u neposrednom poraću, kako to ponekad čine i dobronamjerni, dajući mu tek predznak viđenja povijesti iz poražene perspektive. Naime, roman tematski doista obrađuje određeno povijesno razdoblje, a i načinjen je znatnim dijelom na temelju povijesnih događaja pa bi ga bolje bilo svrstati u prozu povijesnoga realizma toliko blisku književnostima podjarmljenih naroda.

Dapače, roman unatoč bezizglednom položaju križara ne odiše beznađem, a njegovi su junaci svjesni da rade samo jednu dionicu otpora u neprekidnoj borbi za nacionalnu slobodu, koju će nakon njih sutra nastaviti naraštaji koji dolaze. Koliko pak god bila pravedna i opravdana borba protiv zločinačke ideologije i okupatorskoga režima, junaci ovoga romana nisu prikazani, socrealizmu toliko omiljenom crno-bijelom tehnikom. Oni su tek ljudi, silom prilika ubačeni u povijesni žrvanj, prisiljeni donositi odluke, pa i pogrješne te na temelju njih i sami djelovati. Ni na protivničkoj, odnosno partizanskoj strani nisu svi likovi crni vragovi, što svjedoče i pokušaji hrvatske strane da još tijekom rata pregovora s partizanima kako bi zajednički od propasti sačuvali hrvatsku državu. Druga je pak stvar, bez obzira na pojedince u partizanskim redovima, što je program komunističke partije bio rušenje hrvatske države i obnova velikosrpske Jugoslavije. Uostalom jedan dio njih tek iz partizana, nakon završetka rata, odlazi u križare kako bi zajedno s dojučerašnjim protivnicima od pomahnitaloga zločinačkog sustava i jugoslavenske okupacije branili vlastito ljudsko i nacionalno dostojanstvo.  Zato je ovaj roman, bez obzira na svoje hrvatske temelje, vrlo blizak jednoj vrsti škotske narodne pa i umjetničke proze koja progovara o vlastitoj borbi za slobodu i nacionalno dostojanstvo.

U sudbini glavnoga lika romana Gorana Budaka sažet je usud borbenoga hrvatstva prve polovice 20. stoljeća. Još kao student završio je u tamnicama i mučilištima monarhističke Jugoslavije. Nakon desetotravanjskoga prevrata izlazi iz zatočeništva i odlazi u hrvatsku vojsku kako bi pomagao učvršćenju mlade države. Vrijeme provodi na ratištu, daleko od politike, a prije povlačenja, neposredno nakon što su mu ubijeni otac i majka, navraća u rodne Sesvete. Sa sobom u povlačenje na zapad prema Saveznicima vodi mlađu sestru, a vidjevši rasplet na Bleiburgu, samostalno napušta polje smrti i vraća se natrag u Hrvatsku. Na putu susreće preživjele bjegunce koji će na hercegovačkom području ustrojiti gerilske skupine za otpor protiv okupacijskih snaga.

Autori su uz sudbinu glavnoga lik vrlo uspješno isprepleli i niz sporednih likova, a posebno uspješno izranja lik Vilka, jednoga od vođa gerilskih skupina. Uz vrijedne opise ambijenta poratne hrvatske stvarnosti, roman supružnika Štedul spasio je od zaborava slike masovnih smaknuća hrvatskih zarobljenika, ali i redarstvenu komunističku, oznašku torturu i metode mučenja – od zakucavanja čavli pod nokte do razapinjanja na križ.
Poratne slike prostačkih i primitivnih napadaja na katoličke crkve i svećenstvo opetovani su i tijekom jugokomunističke agresije na Hrvatsku devedesetih godina. Sve to pa i smaknuće križara nije uspjelo ubiti ideju slobodne i samostalne hrvatske države, što je i bio cilj križarske borbe. Naime, Budak će prije javnoga vješanja prkosno i ponosno uskliknuti: Živjela sloboda! Živjela Hrvatska!, a koje će, unatoč sili i nasilju, stvaranjem slobodne i nezavisne hrvatske države dati puni smisao i poratnom križarskom otporu jugokomunističkom režimu.
Mate Kovačević, Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Iz Svijeta

Angela Merkel o debaklu na izborima: Mnogo povjerenja je izgubljeno

Objavljeno

na

Objavio

Njemačka kancelarka Angela Merkel obećala je u ponedjeljak da će vratiti povjerenje glasača nakon što su razmirice unutar njezine koalicije triju stranaka utjecale na izborne poraze u Bavarskoj.

U osvrtu na turbulentnih godinu dana od općih izbora 2017., nakon kojih su uslijedili bolni koalicijski pregovori uz oštre prepirke oko imigracije, kancelarka je priznala kako je “mnogo povjerenja izgubljeno”.

Naglasila je kako se očekuje da će njezina Kršćansko-demokratska unija (CDU) i sestrinska bavarska Kršćansko-socijalna unija (CSU) “djelovati na jedinstven način”, ukazujući na prijepor sa CSU-ovim Ministrom unutarnjih poslova Horstom Seehoferom.

Izbori u Bavarskoj još jedan udarac za vladu Angele Merkel

Njezini koalicijski partneri CSU i SPD pretrpjeli su na izborima u Bavarskoj održanim u nedjelju velike gubitke, zbog čega je Merkel zaključila da “kao kancelarka mora učiniti više kako bi osigurala povjerenje”.

Vladajuće su stranke bile šokirane rezultatima regionalnih izbora na kojima je CSU pao na 37 posto, izgubivši apsolutnu većinu u Bavarskoj kojom su vladali još od 1960-ih.

Socijaldemokratska stranka Njemačke, Merkelin drugi koalicijski partner, pala je na 9.7 posto, čime je prepolovila svoju potporu i dosegla najgori izborni rezultat ikad na regionalnim izborima.

(Hina)

 

Salvini nakon izbora u Bavarskoj: ‘Arrivederci, Merkel’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ante Gotovina komentirao prosvjed u Vukovaru: Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Savjetnik potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane umirovljeni general Ante Gotovina i umirovljeni general Mladen Markač danas su prisustvovali završnom dijelu vježbe “Velebit 18 – združena snaga” na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja.

U vježbi je sudjelovalo više desetaka tenkova i oklopljenih vozila, minobacača, helikoptera i aviona. Nakon održane vježbe Ante Gotovina je čestitao svim sudionicima.

Kako je kazao, radi se o složenoj vojnoj vježbi. “Sada slijedi, kao i uvijek, temeljita raščlamba ove vježbe koja će svojim zaključcima omogućiti Načelniku glavnog stožera i ministru obrane daljnje usmjeravanje k održavanju i jačanju borbene sposobnosti naših oružanih snaga”, kazao je Gotovina i dodao kako u vježbi ne bi mijenjao ništa, prenosi dnevnik.hr

“Ono što nikada ne smijemo zaboraviti, oružane snage su jedan od najvažnijih stupova nacionalne sigurnosti. One nama garantiraju sigurnost i čuvanje naših sloboda i to je njihova zadaća”, kazao je Gotovina.

Na pitanje novinara kako bi procijenio utjecaj ministra obrane Damira Krstičevića na razvoj vojske odgovorio je: “Nema zadaće razvoja osiguranja. Ono što je bitno, to je sustav nacionalne sigurnosti. On vodi k cilju i mi smo svi zajedno s njim”.

Osvrnuo se i na vukovarski prosvjed: “Mi živimo u demokraciji. Svi imamo pravo reći i slobodno izraziti ono što mislimo. Kakva bi to bila država, ne bi to bila demokracija? Svatko od nas ima pravo reći što misli i za to mu nitko ne smije uskratiti niti ugroziti njegovu sigurnost zbog toga”. “Ja nisam mogao ići, radio sam svoj posao i bio sam na moru”, dodao je Gotovina.

Na pitanje novinara smatra li da su institucije zakazale po pitanju procesuiranja ratnih zločina, Gotovina je odgovorio:

“Uvijek se može bolje. Ali mi moramo vjerovati našim institucijama. Država je jaka koliko su jake njezine institucije. Istina je da smo ponekad nestrpljivi. Moramo se naoružati strpljenjem i vjerovati ono što je naš zajednički interes, a to je da svaki čovjek koji živi tu se osjeća dobro. I ti su temelji Domovinski rat, na njima je izgrađena naša demokracija. Sigurno da uvijek ima nekih stvari koje mogu biti bolje, ali to je put koji samo mi možemo napraviti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari