Pratite nas

Duh slobode iz križarskoga otpora

Objavljeno

na

Osvrt na knjigu: Nikola & Shirley Helen Štedul, Križar ili Duh slobode, Naklada P.I.P Pavičić, Zagreb, 2013.
Nesvakidašnju romansiranu obradbu sudbine hrvatskih boraca iz jednoga isječka gotovo zaboravljene hrvatske povijesti neposredno poslije Drugoga svjetskog rata ponudili su auktori roman „Križar ili Duh slobode“. To kratko razdoblje, od svibnja 1945. pa sve do 1948. godine čak bi se moglo nazvati i razdobljem hrvatskoga križarskog otpora jugoslavenskoj komunističkoj okupaciji.

Naime, nakon sloma hrvatske države i masovnih partizanskih pokolja civila i ratnih zarobljenika na Bleiburgu i križnim putovima preživjeli hrvatski ratnici se povlače u gorovite dijelove tadašnje Hrvatske i organiziraju otpor jugoslavenskoj državi i njezinoj zločinačkoj komunističkoj ideologiji, čija je vlast terorizirala preostalo hrvatsko pučanstvo kako bi ga potpuno uništila ili pak potisnula što dalje iz rubnih područja nekadašnje hrvatske države. Osim jugoslavenskoga terora nad civilima to razdoblje karakterizira i masovna potpora stanovništva hrvatskim borcima te nada bojovnika u materijalnu pomoć sa Zapada, koji je sve više ulazio u Hladni rat s komunističkim zemljama, na čijem je čelu stajala sovjetska Rusija.

Otvaranje sukoba između jugoslavenskih komunista i Staljina smanjilo je zapadni pritisak na Jugoslaviju, a i ono malo američke potpore protukomunističkim borcima u Hrvatskoj ubrzo se istopilo, što je Titinu režimu omogućilo da zavede još snažniji teror nad civilima, čime je praktično skršen i hrvatski oružan otpor. Naime, gerilske operacije su postale besmislene onoga trenutka kad je njihov račun svojim životima moralo plaćati civilno stanovništvo, što je jugoslavenskom režimu i trebalo kao dobrodošla izlika za prikrivanje genocida, koji mu je služio za demografsko ustrojstvo prostora na kojem se sljedećih pola stoljeća pod krinkom jugoslavenstva širila velikosrpska politika. U političkom smislu hrvatski križarski otpor nije imao ideoloških oznaka. Osim gole borbe za preživljavanjem stajao je tek na načelima prirodnoga i demokratskog prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu, koju je zaposjela jugoslavenska komunistička vojska.

U povijesnom nizu poratna križarska gerila stoji kao svojevrsna borbena premosnica hrvatstva između Velebitskoga i Bugojanskog ustanka te hrvatskih bojovnika u Domovinskom ratu. Roman je prvi put objavljen 1978. u Chicagu u Sjedinjenim Američkim Državama na engleskom jeziku pa onda nije nikakvo čudo da je jugoslavenska tajna policija – Udba tragala za njegovim auktorom cijelo desetljeće kako bi ga, kao i mnoge druge dotad, likvidirala. Šteta je što roman nije ranije objavljen na hrvatskom jeziku jer su plemenito domoljublje, borbenost i žrtva hrvatskih križara skladno uklopljeni u radnju romana, koji i danas odiše svojevrsnom svježinom. Netočno je ovaj roman uspoređivati s t. zv. pobjedničkom (jugokomunističkom) prozom u neposrednom poraću, kako to ponekad čine i dobronamjerni, dajući mu tek predznak viđenja povijesti iz poražene perspektive. Naime, roman tematski doista obrađuje određeno povijesno razdoblje, a i načinjen je znatnim dijelom na temelju povijesnih događaja pa bi ga bolje bilo svrstati u prozu povijesnoga realizma toliko blisku književnostima podjarmljenih naroda.

Dapače, roman unatoč bezizglednom položaju križara ne odiše beznađem, a njegovi su junaci svjesni da rade samo jednu dionicu otpora u neprekidnoj borbi za nacionalnu slobodu, koju će nakon njih sutra nastaviti naraštaji koji dolaze. Koliko pak god bila pravedna i opravdana borba protiv zločinačke ideologije i okupatorskoga režima, junaci ovoga romana nisu prikazani, socrealizmu toliko omiljenom crno-bijelom tehnikom. Oni su tek ljudi, silom prilika ubačeni u povijesni žrvanj, prisiljeni donositi odluke, pa i pogrješne te na temelju njih i sami djelovati. Ni na protivničkoj, odnosno partizanskoj strani nisu svi likovi crni vragovi, što svjedoče i pokušaji hrvatske strane da još tijekom rata pregovora s partizanima kako bi zajednički od propasti sačuvali hrvatsku državu. Druga je pak stvar, bez obzira na pojedince u partizanskim redovima, što je program komunističke partije bio rušenje hrvatske države i obnova velikosrpske Jugoslavije. Uostalom jedan dio njih tek iz partizana, nakon završetka rata, odlazi u križare kako bi zajedno s dojučerašnjim protivnicima od pomahnitaloga zločinačkog sustava i jugoslavenske okupacije branili vlastito ljudsko i nacionalno dostojanstvo.  Zato je ovaj roman, bez obzira na svoje hrvatske temelje, vrlo blizak jednoj vrsti škotske narodne pa i umjetničke proze koja progovara o vlastitoj borbi za slobodu i nacionalno dostojanstvo.

U sudbini glavnoga lika romana Gorana Budaka sažet je usud borbenoga hrvatstva prve polovice 20. stoljeća. Još kao student završio je u tamnicama i mučilištima monarhističke Jugoslavije. Nakon desetotravanjskoga prevrata izlazi iz zatočeništva i odlazi u hrvatsku vojsku kako bi pomagao učvršćenju mlade države. Vrijeme provodi na ratištu, daleko od politike, a prije povlačenja, neposredno nakon što su mu ubijeni otac i majka, navraća u rodne Sesvete. Sa sobom u povlačenje na zapad prema Saveznicima vodi mlađu sestru, a vidjevši rasplet na Bleiburgu, samostalno napušta polje smrti i vraća se natrag u Hrvatsku. Na putu susreće preživjele bjegunce koji će na hercegovačkom području ustrojiti gerilske skupine za otpor protiv okupacijskih snaga.

Autori su uz sudbinu glavnoga lik vrlo uspješno isprepleli i niz sporednih likova, a posebno uspješno izranja lik Vilka, jednoga od vođa gerilskih skupina. Uz vrijedne opise ambijenta poratne hrvatske stvarnosti, roman supružnika Štedul spasio je od zaborava slike masovnih smaknuća hrvatskih zarobljenika, ali i redarstvenu komunističku, oznašku torturu i metode mučenja – od zakucavanja čavli pod nokte do razapinjanja na križ.
Poratne slike prostačkih i primitivnih napadaja na katoličke crkve i svećenstvo opetovani su i tijekom jugokomunističke agresije na Hrvatsku devedesetih godina. Sve to pa i smaknuće križara nije uspjelo ubiti ideju slobodne i samostalne hrvatske države, što je i bio cilj križarske borbe. Naime, Budak će prije javnoga vješanja prkosno i ponosno uskliknuti: Živjela sloboda! Živjela Hrvatska!, a koje će, unatoč sili i nasilju, stvaranjem slobodne i nezavisne hrvatske države dati puni smisao i poratnom križarskom otporu jugokomunističkom režimu.
Mate Kovačević, Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

Predstavljena knjiga Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić predstavio je u srijedu u prepunoj dvorani kina Europa svoju knjigu “Rusija naših snova” u kojoj otkriva pozadinu veličanstvenog pohoda kroz Rusiju i na intrigantan način opisuje put hrvatske reprezentacije do srebra na Svjetskom prvenstvu.

“Ponosan sam na ovu knjigu koja je poklon našim navijačima, ne samo u Hrvatskoj i BiH, nego i onima širom svijeta jer je u njoj dokaz da se zajedništvom i poniznošću mogu napraviti velike stvari”, kazao je Dalić i zahvalio igračima koji su najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske na SP u Rusiji te naglasio kako mu je bila čast biti izbornikom takvim igračima.

“Dalićeva knjiga namijenjena je hrvatskome čovjeku koji je od 16. lipnja do 15. srpnja 2018. uživao kao nikada. Knjiga o događaju koji je na nogama držao cijelu Hrvatsku je odlična jer ona iz dubine izbornikova srca iskreno opisuje brojne ključne događaje i otkriva mnoge tajne pa i o tome je li njemu netko nešto nametao ili pokušavao nametnuti”, kazao je na predstavljanju knjige poznati sportski novinar Anton Samovojska.

Po riječima dugogodišnjeg novinara Sportskih novosti Dražena Antolića koji je na temelju kazivanja Zlatka Dalića uobličio knjigu, nije bilo teško napisati knjigu.

“Knjiga ima sedam poglavlja i bilo ju je lako pisati jer je Dalić iskreno iznosio kako je pripremao ekipu, donosio odluke i vodio Hrvatsku do povijesnog pothvata. U samo devet mjeseci Dalić je izborio doigravanje za SP u Rusiji, prošao doigravanje s Grčkom, da bi u ludom ruskom ljetu s Hrvatskom izborio čudesno svjetsko srebro”, rekao je Antolić.

Bivši izbornik “Vatrenih” i osvajač bronce na SP-u 1998. Miroslav Blažević kazao je da su igrači i izbornik svakako najzaslužniji za povijesni uspjeh Hrvatske ali da se nepravedno zanemaruje uloga predsjednika HNS a Davora Šukera u ovom uspjehu.

“Šuker je imao instinkt najboljeg strijelca SP u Francuskoj kada je kormilo hrvatske nogometne reprezentacije dao u ruke Zlatku Daliću, a time je i on postao najuspješniji predsjednik HNS-a u povijesti”.

“Nadam se da će knjiga ‘Rusija naših snova’ pomoći da srebro sa Svjetskog prvenstva za nas živi vječno i to je glavni razlog zbog kojeg sam pristao izdati knjigu za koju sam tražio da u podnaslovu stoji ‘Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu'”, rekao je Dalić koji će svu zaradu od knjige, koja je objavljena u izdanju Sportskih novosti darovati u humanitarne svrhe, odnosno zakladi Vatreno srce za pomoć potrebitoj djeci.

Glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko najavio je da će knjiga uskoro izići na engleskom i arapskom jeziku dok je predsjednik uprave Podravke Marin Pucar najavio da će njegova kompanija u cijelosti sponzorirati knjigu na ruskom kao zahvala ruskom narodu za gostoprimstvo koje su ovog ljeta iskazali našim igračima i navijačima te zahvalu za 50. godina vjernosti proizvodima Podravke na velikom ruskom tržištu .

Predstavljanju knjige nazočila je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, ministri Zdravko Marić i Goran Marić, te brojni uglednici iz gospodarstva i sporta posebno nogometa.

(Hina)

 

Zlatko Dalić proglašen najboljim trenerom u Europi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Oskvrnuto spomen obilježje hrvatskim braniteljima u općini Ravno nedaleko od Dubrovnika

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ravno.ba (Arhiva)

Nepoznati počinitelji oskvrnuli su spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima u mjestu Slivnica na krajnjem jugoistoku općine Ravno, nedaleko od granice s Hrvatskom u dubrovačkom zaleđu.

Kako su u srijedu izvijestili iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, policiji je prijavljeno kako je oskvrnuto spomen-obilježje nakon čega su pripadnici policijske ispostave Ravno obišli mjesto na kojemu se dogodio ovaj izgred.

U mjestu Slivnica koja je prije rata pripadala općini Trebinje, policajci su zatekli četiri potpuno polomljena kamena križa te uništenu spomen-ploču na kojoj su bila ispisana imena poginulih hrvatskih branitelja.

U razgovoru s mještanima pripadnici policije su došli do saznanja da je spomen-obilježje uništeno u ponedjeljak.

Nakon provedenog očevida policijskih službenika policijske uprave Čapljina policija traga za počiniteljima ovog vandalizma, priopćeno je iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije.

Općina Ravno na jugu BiH, koji je uglavnom nastanjen Hrvatima, prvo je mjesto koje je stradalo u agresiji rezervista i tzv. JNA u jesen 1991., daleko prije početka rata u BiH.

(Hina)

 

13.10.1991. Spaljeno hrvatsko selo Ravno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari