Pratite nas

Duh slobode iz križarskoga otpora

Objavljeno

na

Osvrt na knjigu: Nikola & Shirley Helen Štedul, Križar ili Duh slobode, Naklada P.I.P Pavičić, Zagreb, 2013.
Nesvakidašnju romansiranu obradbu sudbine hrvatskih boraca iz jednoga isječka gotovo zaboravljene hrvatske povijesti neposredno poslije Drugoga svjetskog rata ponudili su auktori roman „Križar ili Duh slobode“. To kratko razdoblje, od svibnja 1945. pa sve do 1948. godine čak bi se moglo nazvati i razdobljem hrvatskoga križarskog otpora jugoslavenskoj komunističkoj okupaciji.

Naime, nakon sloma hrvatske države i masovnih partizanskih pokolja civila i ratnih zarobljenika na Bleiburgu i križnim putovima preživjeli hrvatski ratnici se povlače u gorovite dijelove tadašnje Hrvatske i organiziraju otpor jugoslavenskoj državi i njezinoj zločinačkoj komunističkoj ideologiji, čija je vlast terorizirala preostalo hrvatsko pučanstvo kako bi ga potpuno uništila ili pak potisnula što dalje iz rubnih područja nekadašnje hrvatske države. Osim jugoslavenskoga terora nad civilima to razdoblje karakterizira i masovna potpora stanovništva hrvatskim borcima te nada bojovnika u materijalnu pomoć sa Zapada, koji je sve više ulazio u Hladni rat s komunističkim zemljama, na čijem je čelu stajala sovjetska Rusija.

Otvaranje sukoba između jugoslavenskih komunista i Staljina smanjilo je zapadni pritisak na Jugoslaviju, a i ono malo američke potpore protukomunističkim borcima u Hrvatskoj ubrzo se istopilo, što je Titinu režimu omogućilo da zavede još snažniji teror nad civilima, čime je praktično skršen i hrvatski oružan otpor. Naime, gerilske operacije su postale besmislene onoga trenutka kad je njihov račun svojim životima moralo plaćati civilno stanovništvo, što je jugoslavenskom režimu i trebalo kao dobrodošla izlika za prikrivanje genocida, koji mu je služio za demografsko ustrojstvo prostora na kojem se sljedećih pola stoljeća pod krinkom jugoslavenstva širila velikosrpska politika. U političkom smislu hrvatski križarski otpor nije imao ideoloških oznaka. Osim gole borbe za preživljavanjem stajao je tek na načelima prirodnoga i demokratskog prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu, koju je zaposjela jugoslavenska komunistička vojska.

U povijesnom nizu poratna križarska gerila stoji kao svojevrsna borbena premosnica hrvatstva između Velebitskoga i Bugojanskog ustanka te hrvatskih bojovnika u Domovinskom ratu. Roman je prvi put objavljen 1978. u Chicagu u Sjedinjenim Američkim Državama na engleskom jeziku pa onda nije nikakvo čudo da je jugoslavenska tajna policija – Udba tragala za njegovim auktorom cijelo desetljeće kako bi ga, kao i mnoge druge dotad, likvidirala. Šteta je što roman nije ranije objavljen na hrvatskom jeziku jer su plemenito domoljublje, borbenost i žrtva hrvatskih križara skladno uklopljeni u radnju romana, koji i danas odiše svojevrsnom svježinom. Netočno je ovaj roman uspoređivati s t. zv. pobjedničkom (jugokomunističkom) prozom u neposrednom poraću, kako to ponekad čine i dobronamjerni, dajući mu tek predznak viđenja povijesti iz poražene perspektive. Naime, roman tematski doista obrađuje određeno povijesno razdoblje, a i načinjen je znatnim dijelom na temelju povijesnih događaja pa bi ga bolje bilo svrstati u prozu povijesnoga realizma toliko blisku književnostima podjarmljenih naroda.

Dapače, roman unatoč bezizglednom položaju križara ne odiše beznađem, a njegovi su junaci svjesni da rade samo jednu dionicu otpora u neprekidnoj borbi za nacionalnu slobodu, koju će nakon njih sutra nastaviti naraštaji koji dolaze. Koliko pak god bila pravedna i opravdana borba protiv zločinačke ideologije i okupatorskoga režima, junaci ovoga romana nisu prikazani, socrealizmu toliko omiljenom crno-bijelom tehnikom. Oni su tek ljudi, silom prilika ubačeni u povijesni žrvanj, prisiljeni donositi odluke, pa i pogrješne te na temelju njih i sami djelovati. Ni na protivničkoj, odnosno partizanskoj strani nisu svi likovi crni vragovi, što svjedoče i pokušaji hrvatske strane da još tijekom rata pregovora s partizanima kako bi zajednički od propasti sačuvali hrvatsku državu. Druga je pak stvar, bez obzira na pojedince u partizanskim redovima, što je program komunističke partije bio rušenje hrvatske države i obnova velikosrpske Jugoslavije. Uostalom jedan dio njih tek iz partizana, nakon završetka rata, odlazi u križare kako bi zajedno s dojučerašnjim protivnicima od pomahnitaloga zločinačkog sustava i jugoslavenske okupacije branili vlastito ljudsko i nacionalno dostojanstvo.  Zato je ovaj roman, bez obzira na svoje hrvatske temelje, vrlo blizak jednoj vrsti škotske narodne pa i umjetničke proze koja progovara o vlastitoj borbi za slobodu i nacionalno dostojanstvo.

U sudbini glavnoga lika romana Gorana Budaka sažet je usud borbenoga hrvatstva prve polovice 20. stoljeća. Još kao student završio je u tamnicama i mučilištima monarhističke Jugoslavije. Nakon desetotravanjskoga prevrata izlazi iz zatočeništva i odlazi u hrvatsku vojsku kako bi pomagao učvršćenju mlade države. Vrijeme provodi na ratištu, daleko od politike, a prije povlačenja, neposredno nakon što su mu ubijeni otac i majka, navraća u rodne Sesvete. Sa sobom u povlačenje na zapad prema Saveznicima vodi mlađu sestru, a vidjevši rasplet na Bleiburgu, samostalno napušta polje smrti i vraća se natrag u Hrvatsku. Na putu susreće preživjele bjegunce koji će na hercegovačkom području ustrojiti gerilske skupine za otpor protiv okupacijskih snaga.

Autori su uz sudbinu glavnoga lik vrlo uspješno isprepleli i niz sporednih likova, a posebno uspješno izranja lik Vilka, jednoga od vođa gerilskih skupina. Uz vrijedne opise ambijenta poratne hrvatske stvarnosti, roman supružnika Štedul spasio je od zaborava slike masovnih smaknuća hrvatskih zarobljenika, ali i redarstvenu komunističku, oznašku torturu i metode mučenja – od zakucavanja čavli pod nokte do razapinjanja na križ.
Poratne slike prostačkih i primitivnih napadaja na katoličke crkve i svećenstvo opetovani su i tijekom jugokomunističke agresije na Hrvatsku devedesetih godina. Sve to pa i smaknuće križara nije uspjelo ubiti ideju slobodne i samostalne hrvatske države, što je i bio cilj križarske borbe. Naime, Budak će prije javnoga vješanja prkosno i ponosno uskliknuti: Živjela sloboda! Živjela Hrvatska!, a koje će, unatoč sili i nasilju, stvaranjem slobodne i nezavisne hrvatske države dati puni smisao i poratnom križarskom otporu jugokomunističkom režimu.
Mate Kovačević, Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Politika

Ivana Maletić: Neću biti na HDZ-ovoj listi za EU izbore

Objavljeno

na

Objavio

Vlada je donijela zaključak kojim za kandidatkinju za člana Revizorskog suda Europske unije u mandatnom razdoblju od 2019. do 2025. godine, predlaže mr. sc. Ivanu Maletić.

Vlada je zaključak uputila u Hrvatski sabor na daljnji postupak, sukladno Zakonu o suradnji Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske u europskim poslovima.

Maletić je za N1 potvrdila da to znači da neće biti na listi za europske izbore.

Ivana Maletić trenutno je HDZ-ova zastupnica u Europskom parlamentu.

Član Suda bira se na šest godina, a sadašnjem članu Nevenu Matesu mandat istječe 14. srpnja.

Nadzornom odboru društva HP – Hrvatska pošta d.d. Vlada predlaže imenovanje Josipa Udiljaka za člana Uprave društva, temeljem provedenog postupka po objavljenom javnom natječaju, na razdoblje od četiri godine.

Zbog isteka mandata, Vlada je razriješila ravnatelja Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Šimu Jerčića, s danom 26. veljače 2019. Istodobno, Vlada je dala ovlaštenje državnom službeniku Šimi Jerčiću za obavljanje poslova ravnatelja Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, do imenovanja ravnatelja Ureda, temeljem provedenog postupka na temelju javnog natječaja, s danom 27. veljače 2019. godine, a najduže do šest mjeseci.

Uz prethodnu suglasnost Hrvatske vatrogasne zajednice, Vlada je imenovala Slavka Tucakovića glavnim vatrogasnim zapovjednikom do početka rada Hrvatske vatrogasne zajednice kao središnjeg državnog ureda.

Razriješen je dio dosadašnjih članova Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine i to Amira Muharemija i Milenka Živkovića. Dijelom novih članova toga Povjerenstva, kao predstavnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva poljoprivrede imenovani su Mario Horvatić i Milan Tankosić, priopćeno je iz Vlade.

(Hina/N1)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Zekanović: Bio sam protiv Zakona o Ini, ali sam pogriješio što sam sačuvao kvorum vladajućima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Nakon što su HRAST-ov Hrvoje Zekanović i Zlatko Hasanbegović iz Neovisnih za Hrvatsku vladajućima u Saboru osigurali kvorum za izglasavanje Zakona o Ini, Zekanović je u četvrtak izjavio da je bio vjerodostojan jer je glasao protiv zakona, ali je pogriješio što je pomogao HDZ-u sačuvati kvorum.

“HDZ bi, na žalost, zakon izglasao i bez mene i Hasanbegovića jer ima oko 80 ruku, a po pitanju proračuna i više. U tom trenutku Hasanbegović i ja smo bili u sabornici i glasali smo protiv tog zakona. Činjenica je da bi oni, kada bi utvrdili da nemaju kvorum, za nekoliko minuta imali isti broj zastupnika jer ih je nekoliko iz većine bilo u i oko sabornice“, pojasnio je Zekanović.

Moja je procjena bila da HDZ-ovaca u Saboru ima preko 80, ali očito ih nije bilo i u tome je moja greška. Na žalost, Andrej Plenković definitivno ima dovoljno ruku u Saboru, tako da moj i Hasanbegovićev glas nisu odlučili, naglasio je.

Osim toga, dodao je, nije se odazvao pozivu SDP-a da se napusti sabornica jer “ne skače na mig Davora Bernardića”. Sa SDP-om nisam i neću imati posla, niti ću na njihovu direktivu izlaziti iz Sabora, poručio je.

Zekanović i Hasanbegović, ustvrdio je, ne drže ljestve Plenkoviću. “Moj HRAST i ja smo dokazali da nam vlast ne treba, da ne ovisimo o njegovim sinekurama, tako da ćemo po pitanju ovog i svih drugih zakona uvijek biti protiv Vlade Andreja Plenkovića”, rekao je Zekanović.

Mostov Nikola Grmoja prokomentirao je kako je “loše da nismo mogli još problematizirati Zakon o Ini kad već nije bilo većine, a možda zakon ne bi ni prošao s obzirom na trvenja u HDZ-u”.

Grmoja: Ili si na Plenkovićev daljinski ili si malo zbunjen i smotan

Ne znam zašto Hasanbegović i Zekanović nisu izašli zajedno s ostalom oporbom ili barem, kad su već ostali unutra, zašto nisu pratili ima li kvoruma. Ovo je već drugi put da se ponavlja takva situacija, prvu smo imali kod glasovanja o opozivu Zdravka Marića, gdje je također dio tih zastupnika spasio Plenkovićevu Vladu, kaže Grmoja.

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi je li to slučajnost, ali sigurno nije dobro da oni koji se predstavljaju kao oporba spašavaju Vladu držanjem kvoruma. “Kažu da nisu znali da nema kvoruma, ali moraš pratiti, ili si na Plenkovićev daljinski ili si malo zbunjen i smotan”, poručio je Grmoja.

SDP-ov Peđa Grbin prozvao je Zekanovića i Hasanbegovića “samoproklamiranim suverenistima”, čiji suverenizam dolazi do izražaja samo kada treba napadati slabije, kada se treba boriti protiv prava žena i manjina.

“Većina oporbe napustila je sabornicu, a oni koji su kvazioporba, oporba samo na riječima, a ne i djelima, ostali su podržati HDZ. Vjerojatno su upravo to oni ‘žetončići’ o kojima je svojedobno govorio Milan Bandić”, kaže Grbin.

Dodaje da je gledao kako je tko glasovao i vidio da veliki broj zastupnika, iako su bili u sabornici, nisu htjeli sudjelovati u glasovanju i time izrazili svoj stav.

“Nadam se da će i ubuduće biti tako kada se prevrši svaka mjera, a ovim zakonom se to dogodilo. Ali, kao što smo vidjeli, za takve situacije su tu Hasanbegović i Zekanović, a vjerojatno i Esih i Glasnović”, ustvrdio je SDP-ovac.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari