Pratite nas

Religija i Vjera

Duhovi – ‘sila odozgor’ i rođendan Crkve!

Objavljeno

na

Danas slavimo blagdan Duhova i silazak Duha Svetoga na apostole i prisutne učenike u Jeruzalemu.

Taj blagdan smatra se rođendanom Crkve izvršenje je Gospodinovih riječi da će poslati “silu odozgor” koja će biti snaga da se Evanđelje propovijeda do kraja svijeta.

[ad id=”93788″]

Izvješće o tom veličanstvenom događaju može se pročitati u Svetom Pismu – Djela apostolska poglavlje 2.

Svetkovina Duha Svetoga, oživljava u nama spomen na događaje i iskustva koja su proživljavali Isusovi učenici pedeset dana nakon njegove muke, smrti i uskrsnuća, na židovski blagdan Pedesetnice. Uskrsli je Krist u punini poslao apostolima obećanog Duha Svetoga i time dovršio svoje spasiteljsko djelo u svijetu. Od tada će na svom povijesnom putu, učenici Kristovi, tj. Crkva, koja ostaje u svijetu, snagom Duha Svetoga nastavljati njegovo djelo spasenja sve do svršetka svijeta, do njegovog ponovnog dolaska.

Duh Sveti nadahnjuje i vodi Crkvu da vjerodostojno izvršava tu zadaću i poslanje koje je od Krista primila, „da u svijetu djelo njegovo dovrši i izvrši svako posvećenje“. Zato je svetkovina Duhova ujedno i Svetkovina rođenja ili početka djelovanja Crkve.

Naziv blagdana, „Duhovi“, može nas asocirati na množinu riječi „duh“, pa se može dobiti dojam da je riječ o „duhovima“. Međutim, riječ je o Duhu Svetom! Budući da se od početaka blagdan najsvečanije svetkovao s višednevnim pripravama, ti su dani nazvani „Duhovi“ dani ili dani Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti Božanska Osoba, jednak Ocu i Sinu, te kao djelatna Božja stvoriteljska i stvarateljska snaga proizlazi iz Oca i Sina, više se kroz povijest govorilo o Bogu Ocu i Bogu Sinu. Stoga, Crkva danas spoznaje i uvijek iznova otkriva da Duh Sveti proizlazi od Oca kao Životvorac; da nam ga Krist daruje, da vodi Crkvu, da tumači njegove Riječi i da nas uvodi u svu istinu.

Iz svjedočanstva Novoga zavjeta i iskustva prve Crkve, uvijek iznova otkrivamo poruke za današnji dan. Djela Apostolska opisuju kako su učenici nakon Isusove smrti bili u strahu i razočarani; okupljeni zajedno u molitvi, iščekujući obećanje koje im je Isus dao prije smrti, a neki od njih su i posumnjali. Događaj na dan Pedesetnice opisan je u snažnim slikama, jer je po sebi neizrecivo ono što su učenici doživjeli.

Sve se svodi na šum vjetra i vatru u obliku plamenih jezika koja se pojavila nad učenicima, a apostoli su progovorili prisutnima na svim jezicima svijeta.

To nam predočava onu pokretačku, unutarnju životvornu snagu i gorljivost koja je pokrenula učenike da iziđu iz svojega straha i neustrašivo naviještaju okupljenom mnoštvu naroda iz svih krajeva svijeta, Isusa Krista raspetoga i Uskrsloga kao Spasitelja svijeta. I to što su oni snagom Duha Svetoga naviještali, razumjeli su svi, i to na svom materinjem jeziku. Vjerni narod koji je poznavao Pisma, dobro je to mogao povezati sa sasvim obrnutom situacijom koja se zbila pri gradnji kule Babilonske gdje su žitelji gradeći kulu sami htjeli doseći nebo i biti kao Bog.

A tada su im se jezici pomrsili i nisu se mogli razumjeti jedni druge, te nisu mogli nastaviti gradnju.

Tako danas Duh Sveti čini djelo da opet okupi Božji narod u jedno u Kristovoj Crkvi sa željom da se dovrši Božje djelo. To djelo danas traje do kraja svijeta i ponovnog Kristovog dolaska.

Nakon II. Vatikanskog koncila došlo je do opće obnove pobožnosti prema Duhu Svetom, što je razvilo brojne pokrete unutar Crkve. Najpoznatiji pokret posvećen Duhu Svetom je Karizmatski pokret obnove u Duhu koji u svijetu danas broji milijune katolika i najbrže je rastući pokret Katoličke Crkve.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Druga nedjelja Došašća

Objavljeno

na

Objavio

Druga nedjelja došašća – Pripravite put Gospodinu

U današnjem prvom čitanju čujemo kako prorok Izaija govori: Glas viče: Pripravite put Gospodinu u pustinji. To proroštvo danas evanđelist Marko primjenjuje na Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8). On je taj glas koji viče iz pustinje.

Taj nam proročki glas danas govori: Pripravite put Gospodinu u pustinji. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi!

Za onoga koji želi čuti i prihvatiti – savršeno jasno i ostvarivo. Valja nam pripraviti put Gospodinu u našemu srcu. Iz njega sve proizlazi. U njemu su udoline. To su one manjkavosti, to su naši propusti. To je naša lijenost, naša nezainteresiranost.

Valja nam te praznine ispuniti svojim zauzimanjem, svojim čestitim radom, svojim dobrim djelima, naravno, započevši od svojih najbližih. Ima u našem srcu i brežuljaka. To su naše mane, naše zle sklonosti, naša oholost, srdžba, naši grijesi protiv bilo koje zapovijedi. Treba ih, uz pomoć Božje milosti, ukloniti. Tu su i krivine i hrapavosti.

To označava one loše strane našega značaja. Možda smo skloni lijenosti, ogovaranju, oholosti, zavisti. Oznake našega karaktera treba usmjeriti prema dobru, a ne prema zlu. Tako ćemo pripraviti put Gospodinu, da njegov dolazak za nas ne bude uzaludan.

Ivan je bio silan prorok. Veli današnje evanđelje: Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci. Pa ipak, veli Ivan: Nakon mene dolazi jači od mene (…) Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Ta se Ivanova riječ ostvarila među nama i sada se ostvaruje.

Među nama je Isus, Sin Božji. Otkupljeni smo njegovom smrću i uskrsnućem, kršteni njegovim krštenjem, posvećeni i posvećivani njegovim Duhom u sakramentima u svetom bogoslužju.

To je snaga koja je u Crkvi, koja je u nama. Valja nam samo za njim posegnuti. Valja nam povjerovati Kristu i njegovu evanđelju, valja nam se odreći grijeha tražeći Boga u Crkvi, u njegovoj riječi, u njegovim sakramentima u svakodnevnom životu.

Dao Gospodin da njegova riječ za nas ne bude uzaludna, nego da u našem srcu nađe plodno tlo, na spasenje nama i onima koji su s nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Objavljeno

na

Objavio

Današnji blagdan je katolička dogma koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svog začeća. Marija je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama uništiti grijeh, već pokazati nam svoju ljubav i potaknuti nas da ljubimo jedni druge.

Bog preko onih koji bezuvjetno ljube neposredno uništava grijeh u ovome svijetu. Budimo instrumenti Božje ljubavi, budimo ti koji će ljubavlju pobjeđivati grijeh, a neka nam u tome pomogne Bog i Marija bezgešno začeta. (fra Petar Horvat)

Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, utemeljio je papa Siksto IV. godine 1476., a dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, na današnji dan, 1854. godine.

Kad se govori o bezgrešnom začeću govori se o jednom predivnom fenomenu u Crkvi zvanom Sensus Fidelium (osjećaj vjernih). Bog govori preko cijele zajednice vjernika. Zbog toga je ova dogma koju je Crkva proglasila jako važna.

Često se u različitim tekstovima koje ćemo potražiti o današnjem blagdanu susrećemo i s navodima kako mnoge vjernike zbunjuje ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”.

Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, riječ je o trenutku ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića.

Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajne suprotnosti, dvije inkopatibilne stvarnosti.

Ljudi nisu bezgrešni, naprotiv svi su grešni; “svaki je čovjek grešnik”, kažemo s pravom, ali i tu je važno razlikovati. Jedno su osobni grijesi koje može učiniti svaki odrastao i psihički normalan čovjek, a drugo je – kako ckrveni nauk kaže – nasljedni, izvorni ili, najpoznatije rečeno, istočni grijeh s kojim se čovjek – po nauci Crkve – rađa.

Čovjek nije za taj izvorni ili istočni grijeh osobno kriv, jer ovaj prvi grijeh “potječe” od prvog ljudskog para, od Adama i Eve i svaki ga novi čovjek u času svoga začeća nasljeđuje. Po crkvenom nauku taj se “istočni” grijeh uklanja, “briše” krštenjem.

Bog je Mariju od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što ju je unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Živjela je život bez grijeha.

Kad joj arkanđeo Gabrijel naviješta Božji plan da će biti Majka Spasitelja koga su proroci naviještali, pozdravlja je: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Ona, bezgrešna i ponizna službenica Gospodnja kazala je: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,28.38).

Vjera u Bezgrešno začeće otkriva nam da Bog ne dolazi k nama uništiti grijeh, već pokazati nam svoju ljubav i potaknuti nas da ljubimo jedni druge. A ta ljubav uništava grijeh.

(Laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari