Pratite nas

Religija i Vjera

Duhovi – ‘sila odozgor’ i rođendan Crkve!

Objavljeno

na

Danas slavimo blagdan Duhova i silazak Duha Svetoga na apostole i prisutne učenike u Jeruzalemu.

Taj blagdan smatra se rođendanom Crkve izvršenje je Gospodinovih riječi da će poslati “silu odozgor” koja će biti snaga da se Evanđelje propovijeda do kraja svijeta.

[ad id=”93788″]

Izvješće o tom veličanstvenom događaju može se pročitati u Svetom Pismu – Djela apostolska poglavlje 2.

Svetkovina Duha Svetoga, oživljava u nama spomen na događaje i iskustva koja su proživljavali Isusovi učenici pedeset dana nakon njegove muke, smrti i uskrsnuća, na židovski blagdan Pedesetnice. Uskrsli je Krist u punini poslao apostolima obećanog Duha Svetoga i time dovršio svoje spasiteljsko djelo u svijetu. Od tada će na svom povijesnom putu, učenici Kristovi, tj. Crkva, koja ostaje u svijetu, snagom Duha Svetoga nastavljati njegovo djelo spasenja sve do svršetka svijeta, do njegovog ponovnog dolaska.

Duh Sveti nadahnjuje i vodi Crkvu da vjerodostojno izvršava tu zadaću i poslanje koje je od Krista primila, „da u svijetu djelo njegovo dovrši i izvrši svako posvećenje“. Zato je svetkovina Duhova ujedno i Svetkovina rođenja ili početka djelovanja Crkve.

Naziv blagdana, „Duhovi“, može nas asocirati na množinu riječi „duh“, pa se može dobiti dojam da je riječ o „duhovima“. Međutim, riječ je o Duhu Svetom! Budući da se od početaka blagdan najsvečanije svetkovao s višednevnim pripravama, ti su dani nazvani „Duhovi“ dani ili dani Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti Božanska Osoba, jednak Ocu i Sinu, te kao djelatna Božja stvoriteljska i stvarateljska snaga proizlazi iz Oca i Sina, više se kroz povijest govorilo o Bogu Ocu i Bogu Sinu. Stoga, Crkva danas spoznaje i uvijek iznova otkriva da Duh Sveti proizlazi od Oca kao Životvorac; da nam ga Krist daruje, da vodi Crkvu, da tumači njegove Riječi i da nas uvodi u svu istinu.

Iz svjedočanstva Novoga zavjeta i iskustva prve Crkve, uvijek iznova otkrivamo poruke za današnji dan. Djela Apostolska opisuju kako su učenici nakon Isusove smrti bili u strahu i razočarani; okupljeni zajedno u molitvi, iščekujući obećanje koje im je Isus dao prije smrti, a neki od njih su i posumnjali. Događaj na dan Pedesetnice opisan je u snažnim slikama, jer je po sebi neizrecivo ono što su učenici doživjeli.

Sve se svodi na šum vjetra i vatru u obliku plamenih jezika koja se pojavila nad učenicima, a apostoli su progovorili prisutnima na svim jezicima svijeta.

To nam predočava onu pokretačku, unutarnju životvornu snagu i gorljivost koja je pokrenula učenike da iziđu iz svojega straha i neustrašivo naviještaju okupljenom mnoštvu naroda iz svih krajeva svijeta, Isusa Krista raspetoga i Uskrsloga kao Spasitelja svijeta. I to što su oni snagom Duha Svetoga naviještali, razumjeli su svi, i to na svom materinjem jeziku. Vjerni narod koji je poznavao Pisma, dobro je to mogao povezati sa sasvim obrnutom situacijom koja se zbila pri gradnji kule Babilonske gdje su žitelji gradeći kulu sami htjeli doseći nebo i biti kao Bog.

A tada su im se jezici pomrsili i nisu se mogli razumjeti jedni druge, te nisu mogli nastaviti gradnju.

Tako danas Duh Sveti čini djelo da opet okupi Božji narod u jedno u Kristovoj Crkvi sa željom da se dovrši Božje djelo. To djelo danas traje do kraja svijeta i ponovnog Kristovog dolaska.

Nakon II. Vatikanskog koncila došlo je do opće obnove pobožnosti prema Duhu Svetom, što je razvilo brojne pokrete unutar Crkve. Najpoznatiji pokret posvećen Duhu Svetom je Karizmatski pokret obnove u Duhu koji u svijetu danas broji milijune katolika i najbrže je rastući pokret Katoličke Crkve.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Josip – Zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke crkve slavi se 19. ožujka. Poštuje ga se kao brižnog čuvara, skrbnika i oca najsvetije obitelji čiju veličinu otkrivaju sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Koliko je sveti Josip blizak vjernicima, svjedoči i to da je samo karmelski red krajem 18. stoljeća imao više od 150 crkvi posvećenih sv. Josipu.

Danas slavimo svetog Josipa, vjerničkom srcu posebno dragog sveca, zaručnika Blažene Djevice Marije, Isusovog poočima i zaštitnika hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a sveti Matej evanđelist spominje ga kao pravednika.

Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Svaki njegov čin prožet je ljubavlju, vjerom i vjernošću. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi je zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni je prihvatio Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i bio nazočan Isusovom rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete obitelji živio je i radio u Nazaretu. Hodočastio je s dvanaestgodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio. Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac.

Prema evanđeljima bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, primjeran u svojem pouzdanju u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Sveti Josip, uz Isusa i Mariju zauzima najpovlaštenije mjesto u povijesti spasenja.

Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.

U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi „jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…“. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008, sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inžinjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Črnilovec kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Vukovar-Borovo Naselje, Popovac u Baranji, Belišće, Dalj kod Erduta, Osijek, Josipovac kod Osijeka, Đurđenovac, Vuka, Vrbje, Slavonski Brod, Grubišno Polje, Slatina, Novo Virje, Stubičke Toplice, Varaždin, Lipovljani, Sisak-Galdovo, Šišljavić kod Karlovca, Karlovac-Dubovac-nacionalno svetište, Završje Netretićko, Josipdol, Lički Osik kod Gospića, Jablanac kod Senja, Karlobag-kapucinski samostan, Rijeka-Podmurvice, Pula, Rovinj, Praputnjak kod Bakra, Ičići kod Opatije, Obrovac, Zadar-Plovanija, Ražine kod Šibenika, Kadina Glavica kod Drniša, Dugi Rat, Split-Mertojak, Split-Sukoišan-samostan franjevaca trećoredaca, Postira na Braču, Vela Luka na Korčuli, Dubrovnik, Kotor, Gornja Dubica kod Odžaka, Drvar, Lištani kod Livna, Nova Topola kod Bosanske Gradiške, Prijedor, Trn kod Laktaša, Teslić, Bosanska Kostajnica, Špionica kod Srebrenika, Zenica, Zavidovići, Rankovići kod Novog Travnika, Turbe kod Travnika, Sarajevo-Marijin Dvor, Pale kod Sarajeva, Lug kod Prozora, Vinjani kod Posušja, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Čerević kod Beočina, Đurđin kod Subotice, Deronje kod Odžaka, Gornji Breg kod Sente, Totovo Selo kod Kanjiže).

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Hoser: Hrvatska i Hercegovina su prva kći Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, slaveći svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u sklopu duhovne obnove za župljane, istaknuo je, između ostaloga, kako su Francusku nekada nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su isto tako prva kći Crkve, objavio je Medjugorje.hr.

Nadbiskup Hoser govorio je na francuskom jeziku jer, kako je kazao, njegovo poznavanje hrvatskog jezika još nije dostatno.

Obiteljski život

– Francusku su nekad nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su, isto tako, prva kći Crkve. To je bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim. Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta.

Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života, koju vi još uvijek imate, cjelovita je.

U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. – Obitelj je škola zajedničkog života, zajednica koja vjeruje i evangelizira.

Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i, na koncu, to je zajednica koja je u službi čovjeka. Proročka uloga i poslanje obitelji je ne samo naviještati nego tumačiti znakove vremena u svjetlu evanđelja.

Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.

Veliko dostojanstvo

Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta – kazao je mons. Hoser, piše Medjugorje.hr

 

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari