Pratite nas

Komentar

DUHOVIT OSVRT MAKARANKE NA TURISTE: ‘Nitko me nije ovako rasplakao od smijeha’

Objavljeno

na

Književnica iz Makarske Dada Batinić na Facebooku je nedavno opisala kakva iskustva domaći imaju s turistima iz raznih država, a njezina duhovita objava postala je vrlo brzo veliki hit na toj društvenoj mreži. Njezin post lajkan je gotovo 9000 puta i podijeljen više od 4000 puta, a ubrzo je prevedena na engleski i objavljena na Redditu.

Njezin je tekst tako nasmijao tisuće ljudi diljem svijeta, pa ukoliko ga dosad niste pročitali, evo prilike:

Talijani te uvik pitaju govoriš li engleski, ali tvoj odgovor, ma kakav bio, ne razume jer engleski ne pričaju. Rečenica “Spik ingliš?” u njih se prenosi s koljena na koljeno i za nju su svi čuli. Vuču se po kući ka slina po maramici i uvik in svašta triba, obično ono što u sebe doma nemaju. Svi sve pitaju uglas i isprid tebe se posvade prije negoli odgovoriš. Kad odu, taj apartman više ne moreš nikome iznajmit jer ga triba piturat, deratizirat, a najbolje-spalit! Fale ti cijevi od vode, fali ti pepeljara…fali ti i živaca da o Talijanima uopće pišeš.

[ad id=”68099″]

Bosanci, meni najmiliji gosti, uvik u autu dovedu makar osobu više negoli auto more primit. Kako priđu granicu, nije jasno. Čin parkiraju, ispadaju vanka s osmijehon, ko da nisu putovali 5, 6, 7, 8 sati po najvećoj vrućini. Puten, kažu, stali u Jablanicu, donili ti malo pečenoga, pa u Blagaj, donili ti urmašicu, a u Metkoviću kupili marmeladu od nektarina, mislili ponit kući, ali in se sviđaš pa ti dali i to. Grle te i ljube iako se prvi put vidite. Rezervirali su apartman na sedan dana, a lovu potrošili drugi dan ujutro. Nesritni i nikakvi spremaju se kući, povest će i rođaka nazad, trevili ga jutros na plaži, doša samo na dan. Kako su ti se uvukli pod kožu, daš in pet dana gratis. Rođaku također. Oni plaču od sriće, ti jecaš. Pitaju te šta ti je, ne znaš ni sam. Otad ste najboji prijateji pa zimi, dakako, ideš u njih. Više spize izideš u tih sedan dana negoli u sebe cilu godinu. Kad se vratiš doma oni te svako malo pitaju kako si, a ti njih samo kad in misliš doć u goste. Kad o njima pričaš svome društvu, spominješ ih ka čimavice koje ti liti navrnu pa ne moš zaradit, a kad oni svojima govore o tebi, svaki njiov prijatej misli kako si super pa te zafrendava na fejsbuku. Zaključiš da si ograničen dalmatinskin mentaliteton i gadiš se sam sebi u periodu od 1.10. do 1.6.

turistAko je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00. Prema njima se ophodiš ka i oni prema tebi, službeno, ko da si doša u općinu sređivat papire. Gledate se malo ladno, malo s nerazumijevanjen, ti strepiš jel ti išta fali, a njima smeta i da ih pitaš kako su. Nakon toga ih više ne vidiš i ne čuješ. Pari da ih nema, ne troše ni vodu ni struju, jedino što svaki dan na konop obise novi šugaman. Ti poštuješ kućni red zbog njih, televiziju slušaš na 20, a ćaći zapritiš da ćeš ga ostavit u staračkome pojača li na 30. Mobitel ti ne zvoni nego drće, a taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi. Kad odu, daješ stan samo Amerikancima da se izbalansiraju energije.

Amerikanci non-stop laprdaju i zvizneš na živce još na kolodvoru. Nijedne rečenice u njih nema bez najmanje dvi podštapalice i jasno ti je zašto naš čovik uspije u stranome svitu. Za Hrvatsku su prvi put čuli igrajući društvenu igru. Skupilo se njih šest pa jedan nabojo na zemljopisnoj karti di će društvo ove godine prije fakulteta. Prst mu zavatijo i susjedne zemlje no, za razliku od BiH i Srbije, Krejša je na moru. Za Neum isto nikad nisu čuli. U avionu su izguglali sve o našoj povijesti od stoljeća sedmog naovamo, vidili pošto su nan kurve i spiza i čude se da znamo šta je wi-fi. Potraš ih prije negoli ste došli do apartmana.

Poljaci nisu sigurni je li Makarska grad u koji su naumili ić, niti znaju kako su do tebe došli. Pitaju te svašta, ne čuju ništa. Pitaju more li se na planinu i kad je najboje ić. Rečeš da je najboje prije sunca, nikako u podne, odu u podne. Rečeš da je dućan pedeset metara livo, odu desno do izlaza iz grada. Pitaju te di je nudistička plaža, neće se tamo kupat nego da ne bi zabunon na nju nabasali. Uputiš ih nistrmo, javna plaža in je 5 minuta od kuće. Kad se vrate, pokazuju ti slike koza i pripoznaš među kozama Andriju Bakujina koji živi u Velikome brdu, deset kilometara odavde. Svaki put kad ih pogledaš glupavo se smješkaju i u sebi misliš da su tribali odsjest u kakvome centru za skrb. Porazbijaju ti pola inventara, optuže te da in prpaš po stvarima jer ne mogu nać svoj otvarač za konzerve. Zaštopaju perilicu za suđe jer teču skupa sa manistron gurnu unutra. Kad odu, malo razmišljaš o Hitleru.

Englezima je sve ekselent, osin šta prezirno komentiraju ono što vide i dotaknu. Srdela je odlična, ali zar nemate fish and chips? S mladima je lakše, čuli su za Dubrovnik i Zrće pa in objasniš da si ti između. Odma će sutra tamo ili vamo, zavisno od autobusnih linija. Moraš in sve naplatit unaprid jer loču, padnu s balkona istu večer i naredne dane provedu u bolnici. Odeš jednon u posjet, poneseš kilo limuna i litar soka, Englez je još u komi, vratiš sve doma. Potrošio si, ali nije ti žaj.

Australci ti plate deset dana, ali kako prvu večer svrate u pivnicu tako ih narednih devet dana više ne vidiš. Dođu doma tek deseti dan, u istoj majci i istin gaćama u kojima su ih vidio i prvi dan. Panično traže pasoš, kasne na avion. Ljube ti i grle mater, itaju se na susidu s kojon ne govoriš, vidili je da zaliva isprid kuće. Dovikuju se sa prolaznicima, mašu svima. Mašeš skupa sa susjedon (profesionalci ste), a kad zamaknu za prvu okuku, njoj jebeš mater i popiješ malo vode s cukron da te ne kolpa. Za Australce se ne triba sekirat da neće stić na avion jer se još nije dogodilo da oni nemaju sriće. Uvik se potrefi da je gužva oko ukrcaja pa kasnili tri sata ili tri dana uvik stignu na vrime.

Francuzi, čin su došli, zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili povrat novca. Odma se pogodiš da in vratiš 100 eura samo da te ne gnjave za svaku sitnicu. Za njiove pare iznajmiš apartman u tete i vratiš se kad oni odu.

Česi ubace stvari u stan, nameče ceradu na auto i nema šanse da će sist za volan do kraja odmora, iako obilaze cilu Rivijeru. Znaju svaku samoposlugu u gradu, upoznati su sa besplatnin zbivanjima, kulturnin znamenitostima, bauljaju po plaži i planini….Tek kad su sve izvižitali sidnu popit kriglu pive. Ko što Čehinja voli pokazat sise, tako Čeh voli pokazat drob. Ko što se Čehinja, koristeći razvedenost obale, kriomice kresne s našin spasiocen na plaži, tako Čeh kriomice loče pivu, izgovarajući se da mora u kafić na zahod. U muškaraca i dalje dobro kotira “fudbalerka”, a ženske se strižu nakratko i to tako da ne znaš jel je ostriglo ili počupalo. Da se ne misle oće li izgorit ili neće, sprže se odma prvi dan pa se među svojima fale ko je crveniji. Žaj ti je kad odu jer su razdragani i nema u njima zla. Njiova ćer ti se ionako oženi za rođaka, viđat ćete se.

Hercegovac ne rezrvira ništa jer je još za vrime rata kupijo stan u Makarskoj. Kako nije od vele odanja, gleda kako bi dotra prva dva kola od mercedesa u plićak. Kad izađe iz auta sidne u najbliži kafić i pije tri deca dok žena iskrcava sve iz gepeka. Ona ita peraje, maske, dicu, suncobrane, rukavice… Polak toga dica odma meću na sebe. Kad su dica u moru, mater in sidi pod suncobranon i motri na njih ka bejvoć iako ne zna plivat. Dica deranjen nadjačavaju jet-ski egzibicije i cila plaža gleda šta ta dicu mogu. A mogu slijedeće: začepit nos rukon i stisnit usta da poplave, pa taknit glavon more. Tako nekih stotinjak puta, ali s istin žaron i povicima. Jedini način da se njih riješiš je da zovneš “pauka”.

Austrijanac, ka i Slovenac, ako i dođe, dođe na bicikli ili makar s auton koje vuče pet šest bicikli na krovu. Ne iđe na more nego ga vidiš na po staze kad odeš na planinu kopat kunpire. Voziš golfa tricu TDI i do vrha “Sv. Jure” je mrtva trka. Pokušavaš ga izgurat sa staze ali digne biciklu na zadnje kolo i ruvinaš auto o kamen. Dođe na vrh prvi, a od polak litra vode koje ima sa sobon, ostalo mu četiri deca. Daje tebi jer ti u autu ne radi klima.

P.S. Svaka sličnost sa stvarnin osobama je slučajna. Moguće je npr. da Hercegovac nema stan nego kuću…itd.

>pogledajte i>Odgovor Hercegovca

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Od memoricida do civilizacijskog suicida

Objavljeno

na

Objavio

Poznavanje povijesti kao grane znanosti integralni je dio geopoliticke pismenosti. Mantra „Zaboravimo prošlost brinimo se o budućnosti“ podsjeća na Pol Potov komunistički režim koji je u Kambodži, u pokušaju da izbriše kolektivnu memoriju, izvršio ‘autogenocid’ nad vlastitim narodom Pobijena je četvrtina stanovništva.

U RH, memoricid je nastavljen na perfidniji način. Kada je drug Bernardić u Hrvatskom saboru predložio da se Hrvatskoj „mora vratiti duh kolektivizacije iz 1948.“ kratko smo se vratili u doba Staljinistčke zime kada su idiotizirane mase pjevale hvalospjeve ‘Velikome’ i ‘Malome Staljinu. „Rodila majka dva junačka sina Tita i Staljina“

Prisilna kolektivizacija, samo u Sovjetskom Savezu i Kini, uzrokavala je smrt desetke milijuna ljudskih bića. U ruralnim područjima, koje su opustošili komunistički odredi, kanibalizam je postao svakodnevna pojava. Kazahstan je, primjerice, izgubio 28 posto stanovištva.

Nitko od HSS-ovaca, koji djele isti svjetonazor kao i drugovi jugoslavenske vjeroispovijesti u SDP-u, nikada nisu dali počast milijunskim žrtvama ‘Gladomora’ koji je priznat kao genocid nad Ukrajinskim narodom.

Do dan danas sustavno se prešućuju masovna ubojstva europskih kršćana nad kojima je izvršen etnički i klasni genocid. To je razlog zašto prosječni građanin ne zna niti jedno ime između nekoliko stotina konclogora u Sovjetskom Savezu, koje je ruski pisac Alekandar Solženjicin nazavao ‘Arhipelag Gulag’. Kroz tu mrežu mučilišta prošlo je oko 20 milijuna, većinom političkih zatvorenika. Oko dva milijuna ostavilo je tamo kosti. Na zidu jedne barake u logoru Kolyma jedan zatvorenik urezao je ove riječi, „ Nemojte nas zaboraviti.“ Uzalud.

Imena sociopata i masovnih ubojica, kao npr. šefovi NKVDa, Genrikh Yagoda i Levrentij Beria, nepoznati su općoj javnosti. Oni, i slični boljševički monstrumi poubijali su više od 100,000 pripadnika klera Ruske Pravoslavne Crkve.

Porušili su 30,000 crkava i samostana i tako bespovratno izbrisali kulturno i vjersko naslijeđe Rusije. Mučili su djecu pred očima roditelja, vršili masovna silovanja i žive ljude zakopavali s leševima. Vodili su rat protiv Boga, privatnog vlasništva, vlastitoga naroda, nacije i obitelji.

Anatolij Lunačarski, prvi sovjetski narodni komesar za obrazovanje izjavio je „Ta mala institucija manira..obitelj..to cijelo prokletstvo… postati će zatvoreno poglavlje.“
Ne trebamo se zavaravati. Brisanje memorije prvi je korak do civilizacijskog suicida.

Jugoslavenski šegrti NKVDa, Jože Boljkovac i Manolić, kao i ostali OZNAŠi, amnestirani su od strane lijevog i desnog krila Partije nakon 1990.
Ti anarho-komunistički ostatci i sljedbenici Frankfurtske škole društvenog inženjeringa ostali su kao crvotočina na tavanu. Prerušili su se u liberale, demokršćane, kozmopolite i ‘ugledne’ novinare i povjesničare.

Sjede u Saboru i predstavljau nas u EU parlamentu. Svakodnevno vodovi politologa, sociologa, ekonomista i psihologa koji su spalili svoje partijske knjižice paradiraju preko naših TV ekrana. To je samo varka. Oni su samo uglađene kopije arhitekta masovnog terora i ‘schillovi’ najkrvavije i najnemoralnije doktrine u zabilježenoj ljudskoj povijesti. Njima se nikada ne može vjerovati, komentirao je Željko Glasnović

 

Željko Glasnović: Živimo u vremenima kada je istina postala hereza

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hoće li Zovko i HND u Europu poslati i prijevode bljuvotina iza kojih stoje, da svijet vidi kakvim se fekalijama nabacuju na Hrvatsku?

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva/foto Hina

Nakon što je policija danas iz zračne luke dr. Franjo Tuđman privela novinara Indexa hr Gordana Duhačeka, očekivano, na stražnje je noge skočila lijevo-liberalna kamarila predvođena onom sramotom od novinarskog udruženja HND-om.

I Hrvoje Zovko, predsjednik te sramote od udruženja (osobno!), odmah je zaprijetio kako će u najskorije vrijeme srodne međunarodne asocijacije biti obaviještene o svemu, dok je njegova kolegica (ne sjećam se imena) vidno šokirana izjavila kako je to „nešto nečuveno“ i da „takvo što u životu nije vidjela“ – baš kao da su (ne daj Bože) naši policajci upucali nekog od njihovih nasred ulice (ili zračne luke).

No, mene zanima nešto drugo.

Hoće li Hrvoje Zovko i njegovi istomišljenici poslati prijevode na engleski, njemački, francuski (itd.) onih bljuvotina iza kojih stoje i brane ih?

Dragi čitatelji, ako tko nije imao prilike do sada pročitati ovaj debilni uradak spomenutog Duhačeka, možete to  vidjeti ovdje:

Zbog uvredljive prerade ‘Vile Velebita’ uhićen novinar Gordan Duhaček

I jedno pitanje za sve normalne ljude zdravog razuma:

Što bi se dogodilo da bilo koji „desni“ medij pravi takve „satire“ na račun primjerice Srba?

Bi li i onda HND i Zovko tako hitro skočili u zaštitu „novinarskih sloboda“ – kao u slučajevima kad se izlijevaju otrovna mržnja, bljuvotine i fekalije na našu zemlju, Hrvate i katolike ?

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari