Pratite nas

Duhovno blagostanje važnije je od materijalnog

Objavljeno

na

otac-i-djete“Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4)

Zadovoljiti stvarne potrebe, nahraniti gladne, obući gole, pružiti utočište beskućnicima: da, naša obveza prema drugima u iskazivanju milosrđa jest ozbiljna obveza pravednog odnosa prema našoj obitelji. Naša je moralna obveza učiniti sve što možemo u skrbi za svoje ukućane. Ali ako se iscrpljujemo ulažući sve svoje snage u gomilanje novca, ako težimo za svim nepotrebnim luksuznim proizvodima i samodopadnim trivijalnostima koje nam nudi marketinška industrija, a zanemarujemo ljudsko i duhovno blagostanje onih kojima smo se obvezali, znači da slijedimo put Napasnika.

Kada Napasnik pristupi Isusu, reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” (Mt 4,3) Ovo je dvostruka kušnja: kušnja ponosa i pohlepe. Sotona traži od Isusa da pokaže svoju božansku moć ispraznim dokazivanjem, ali on također traži od Isusa, koji je postio četrdeset dana, da napusti vjeru u svog Oca na nebesima i stvori sebi hranu. Upravo je ova napast razmetanja i nedostatka povjerenja u nebeskog Oca kriva što mnogi očevi gotovo sve svoje snage usmjeravaju na zarađivanje novca. Takvi su muškarci dopustili da ih zavede ista ona napast koju je Isus odbacio ovim riječima: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4)

Isus ne oklijeva obilno umnožiti kruh i ribu kada je potrebno nahraniti gladno mnoštvo: ali on nam daje primjer pouzdanja u Boga i odbacivanja taštog dokazivanja. To je primjer za koji se ne mari puno u suvremenom društvu u kojem muškarci (i žene), pohlepni za stjecanjem i pokazivanjem bogatstva, dopuštaju da ih njihov posao hranitelja odvoji od njihovih obitelji i od Boga. Nažalost, dopusti li čovjek svom poslu da napravi jedno od toga, na kraju će napraviti i drugo.

Takvi muškarci kući ne donose kruh, nego kamenje.

Ono najbolje što možemo dati djeci jesmo mi sami

Svaki dan čitamo u novinama o nesretnim očevima, gledamo ih u večernjim vijestima. Ponekad ih gledamo u sudnicama u kojima se sudi njihovoj maloljetnoj djeci, lica punih tuge, pitajući se: “U čemu sam pogriješio?” Često se zaklinju i sucima i svijetu: “Sve sam mu dao!”

Ali zar to priznanje zapravo nije odgovor na njihovo pitanje? Zar nisu, dajući djeci sve, činili krivo? “Sve” – ako se to sve odnosi samo na materijalne stvari – nije dovoljno. Ustvari, “sve” je premalo dok god nema odnosa u ljubavi.

Davati stvari ne znači davati ljubav. Stvari koje dajemo drugim osobama samo su vanjski znakovi, simbolični i često tragično krhki izrazi one neiskazive unutarnje predanosti dobrobiti drugih ljudi, koju nazivamo ljubav. Davati ljubav znači davati od sebe. Voljeti znači postojati za drugoga, a najveća ljubav znači predati svoj život dobru onoga koga ljubimo.

“Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi; djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži”, plače biblijska Knjiga tužaljki (Tuž 4,4). Ovaj opis možemo primijeniti na one koji su dovoljno nesretni da imaju oca koji im je “dao sve”, ali je zaboravio “ono jedino što im treba”. Gladovanje tijela, koje prorok opisuje, samo je blijeda slika gladovanja duha koje stoji iza svakog slučaja o kojem čitamo u novinama: slučaj djece koja su pobjegla od kuće ili su ih njihovi roditelji odbacili, slučaj djece koja završavaju u zločinu, drogi, prostituciji. Naše su novine pune članaka o svijetu koji žeđa za ljubavlju.

Clayton C. Barbeau (Preuzeto iz knjige Glava obitelj – Verbum) / Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

16. rujan 1991. bio je strašan za sve Petrinjce

Objavljeno

na

Objavio

U obrani Petrinje i ratnim zločinima koje su počinili JNA i domaći četnici ubijeno je 598 ljudi. Na današnji dan 1991. u sisačku bolnicu dovezeno je 40-tak ranjenih gardista i civila iz Petrinje, Bresta i Mošćenice. Poginuli su pripadnici Zbora narodne garde Edo Remeta, Stjepan i Zlatko Žugaj, a za vrijeme napada u Tvornici je ubijen Ilija Dumbović.

Stjepan Komes ubijen je nakon teškog i nečovječnog mučenja. Prije nego što je ubijen, odrezana mu je ruka, nakon čega je umro je od teških ozljeda i krvarenja.

U ratnim danima Petrinje crnim slovima je upisan 16. rujna 1991. godine, jer je i to bio dan razaranja Petrinje i dan kada se u gradu dogodio težak ratni zločin za kojeg nažalost, još uvijek nitko nije odgovarao, piše portal Udruge veterana 2 gardijske brigade.

Kod Vile Gavrilović zarobljena je skupina pripadnika Zbora narodne garde, koji su nakon toga, kao zarobljenici i strijeljani. Među njima su bili Ivan Caban, Zdenko Grgec, Nevenko Muškić, Marijan Pećirko, Mišo Svoboda, Ivan i Vlado Žugaj, te nekoliko pripadnika ZNG-s iz drugih krajeva Hrvatske. Kod vile Gavrilović zarobljeni su Ivan Kovačević i Ivan Pleša, a kod Nove bolnice ubijen je Dejan Gregec.

Ubijanje 17 zarobljenih policajaca i gardista – mladih duša i hrvatskih junaka

U nastojanjima zadržavanja grada u hrvatskim rukama, na položajima oko Nove bolnice i Vile „Gavrilović“ zarobljeno je i strijeljano 17 pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde. 16. rujna 1991. ugasilo se 17 živih svijeća, u nebo je uzletjelo 17 mladih hrvatskih duša, hrvatskih junaka koji su nam darovali slobodu…

U sisačku bolnicu dovezeno je 40-tak ranjenih gardista i civila iz Petrinje, Bresta i Mošćenice. Poginuli su pripadnici Zbora narodne garde Edo Remeta, Stjepan i Zlatko Žugaj, a za vrijeme napada u Tvornici je ubijen Ilija Dumbović, a  Stjepan Komes ubijen je nakon teškog i nečovječnog mučenja. Prije nego što je ubijen, odrezana mu je ruka, nakon čega je umro je od teških ozljeda i krvarenja.

Cijeli dan bio je strašan za sve Petrinjce.

Prijepodne u 11:40 iz pravca vojarne ”Vasilj Gačeša” počeo je minobacački napad na Petrinju, Brest i Mošćenicu. U 13:57 od Slatine tenkovi su krenuli prema Drenčini i Češkom selu. U 16:35 pogođen je rezervoar amonijaka u Tvornici Gavrilović u kojem se nalazilo 87 tona amonijaka.

U 17:10 pripadnici tzv. JNA ušli su u poslovni krug Tvornice i razarali ga, a Hrvati koje su zarobili odvezli su u glinski zatvor. Sa 6 granata pogođen je i Finel, a granate su padale na Mošćenicu i Pračno. U 20:05 vatrogasna vozila specijalne jedinice iz Zagreba dolaze do Bresta, no tzv. JNA nije dopustila gašenje požara u Gavriloviću.

Od krhotina neprijateljske granate na današnji dan prije 22 godine teško je ranjen i tadašnji petrinjski župnik Stjepan Levanić, koji je od nastalih ozljeda ostao trajni invalid.

U obrani Petrinje i ratnim zločinima koje su počinili četnici, većinom iz grada i okolice, ubijeno je 598 ljudi.

Izvor: narod.hr/udruga2gbr-gromovi.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: Pustimo djecu da žive i krenimo od Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Nekad su pod kišobranom zakonitosti i zakona ubijani i progonjeni crnci, a dok su se bijelci vozili udobnim vlakovima oni su putovali u vagonima s kravama i ovcama pod njihovim nogama. Pod istim kišobranom žene su bivale tlačene i mučene, a i danas ih u Indiji muž može zakonito silovati, u Iranu po zakonu trebaju pisanu potvrdu kako bi negdje putovale, a u Jordanu se žene i dalje može zakonito ubiti “u ime časti.”

Nacisti su pod istim kišobranom legalnosti puštali židovsku djecu, žene i muškarce da noktima grebu zidove plinskih komora, a jugoslavenski komunisti su sasvim zakonito slali neistomišljenike, homoseksualce i druge na Goli otok, pa ih ubijali. U Bruxellesu su do prije 50-ak godina crna djeca izlagana u zoološke vrtove, a Amerikanci su posve zakonito raseljavali i ubijali Indijance, palili i otimali njihovu djedovinu.

Pitanje je trenutka kad će ljudska vrsta pobijediti i najveći barbarizam u povijesti, onaj koji je samo u zadnjih 15 godina pobio više od milijardu nevine djece, što u količini zla premašuje sve gore navedene grozote.

Generacije koje dolaze neće to opraštati jer je bilo zakonito, dapače, kroz povijesne knjige učit će o onima koji su takav legalitet stvarali i održavali zbog kratkoročnih i osobnih interesa, ponajviše popularnosti, s izlikama uvredljivim za zdrav razum i barem iole zdravo srce.

Oni koji su na strani nerođenih neka danas ne očekuju svekoliku podršku, popularnost i mainstream prihvaćanje. U nacističkoj Njemačkoj nije bilo popularno progovarati za Židove, u nekadašnjoj rasističkoj Americi za crnce, u šovinističkom Iranu za žene, u Jugoslaviji za Hrvate ili u NDH za Srbe ili Rome… To vam neće otvarati nego zatvarati mnoga vrata, ali će otvoriti jedina važna vrata – vrata istine.

Zato hvala svim onima kojima kroz povijest anketni postoci i popularnost nisu bili prioritet. Učinili su tako našu Zemlju ljepšim i dostojanstvenijim mjestom za život, a i dali nam primjer kroz sebe same. Hvala i onima koji su takve progonili i ismijavali. Dokazali su takvim pokušajima nebrojeno puta da se istina i pravda ne mogu protjerati ili ismijati ni na koji način.

Pustimo djecu da žive i krenimo od Hrvatske, Jakuševac služi za odlaganje otpada i smeća, a ne za odlaganje u krpe zamotane i isjeckane djece da se njima hrane vrane kako bi neki hranili svoje jeftine interese, komentirao je Marijan Knezović na facebooku

 

Pusti me da živim

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati