Pratite nas

Razgovor

DUJE ŠANTIĆ: Politički vrh štiti ubojice moga oca

Objavljeno

na

Tuga, bol, očaj, beznađe i razočarenje samo su kap u moru onoga što više od 20 godina osjeća obitelj generala HVO-a Vlade Šantića jer do dan danas nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci, istrage su do sada uvijek išle u “slijepu ulicu”.

[ad id=”93788″] Vlado_SanticGeneral Šantić posljednji put je viđen 8. ožujka 1995. godine, kada u pratnji Vojne policije Armije BiH ulazi u hotel “Sedra”, gdje su bili visokopozicionirani dužnosnici Armije BiH iz Bihaća, među kojima i general Atif Dudaković. Nakon te večeri generalu Šantiću gubi se svaki trag, vodilo se nekoliko istraga, ali niti jedna od njih nije dala rezultata.
Kako je moguće da se od 1995. do sada nije povela niti jedna ozbiljna istraga oko nestanka moga oca? Kako je moguće da nikoga iz vrha države nije briga za jednog generala? Dosadašnje istrage bile su farsa koja je uvijek bila stopirana iz vrha, govori nam Duje Šantić, sin generala Vlade.

Brojna pitanja

Naglašava kako je toliko živih svjedoka, toliko dokaza, a ubojice i suučesnici i dan danas slobodno šeću znajući kako nikada neće odgovarati za ubojstvo njegovog oca.
Oni su zaštićeni iz samog političkog vrha, drugi su ugledni građani i biznismeni. Sama prekvalifikacija slučaja iz ratnog zločina u civilno ubojstvo, sve govori. Što se tiče Dudakovića, osobno ga smatram odgovornim za smrt moga oca. Iako ga on nije “ovjerio” sa četiri metka, naravno da se zna tko je i to uradio, ističe Šantić. Ističe kako, vjerovali mu ili ne, Dudakovića poštuje kao vojnika koji je branio grad Bihać i koji je za građane Bihaća heroj, ali kada ubiješ jednog generala, ili si u to izravno umješan, tu svako herojstvo prestaje. Kategorički tvrdi kako je “slučaj Šantić” jedna velika mrlja kako za BiH, tako i za Hrvatsku.
Kako je moguće da se moga oca “skida” s helikoptera 6. ožujka 1995., dva dana prije nego je ubijen, kada je zajedno sa Bernardom Jurlinom, Muhamedom Zulićem i Dragom Lovrićem trebao ići u Zagreb? Oni o tome nikoga nisu obavijestili, a da jesu, moglo se nešto učiniti i mislim kako bi moj otac danas bio živ, kazao je Šantić. Uz to, navodi i još neke frapantne činjenice o slučaju o kojima ama baš nitko ne vodi nikakvog računa – primjerice, samo dva dana nakon nestanka njegovog oca, u strogo povjerljivom izvješću Armije BiH stoji: “Pratiti aktivnosti i namjere HVO-a, posebno nakon ubojstva generala Šantića”. Dakle, već tada navode kako je general Šantić ubijen, pa se i iz toga vidi kakve su bile istrage koje su uslijedile, što obitelj Šantić najviše boli.

Razočaranje i tuga

Milijun je tu pitanja: Zbog čega je moj otac spriječen za dva dana prije ubojstva ode u Zagreb? Tko je podmetao dokaze kako bi se istraga vodila u krivom smjeru? Kako više nije sramota sve one koji se igraju ljudskim sudbinama? Neka je vas je stid i sram zbog 20 godina uzaludnog čekanja na istinu o mom ocu. Ne mogu vjerovati da za sve ove godine nijedna politička stranka nije se zauzela u rješavanju slučaja,Vlado Šantić je bio v.d. predsjednik HDZ-a BiH, general bojnik, visoko pozicionirani političar koji je ratovao i vodio vojsku i da na ovakav mučki način bude ubijen i niko ništa da poduzme, jednostavno ne mogu vjerovati. Gospodo dok vi punite svoje džepove i uživate u svim povlasticama, ja samo tražim posmrtne ostatke moga oca ili možda puno tražim. Iako sam se razočarao u sve moguće institucije, još jednom vas molim, dajte mi ostatke moga oca da ga mogu sahraniti kako dolikuje i napokon da moja obitelj nađe unutarnji mir, u jednom dahu kroz suze govori Duje Šantić. Također, napominje kako je jedno od većih razočaranje bilo kada je ratni heroj i čovjek kojeg izuzetno cijeni general Ante Gotovina javno podržao Atifa Dudakovića. Tada je, kako kaže, užasno povrijedio njega i njegovu obitelj zbog čega je želio poslati Gotovini pismo da mu objasni zbog čega je to uradio. Otužna je činjenica kako prolazi još jedna tužna obljetnica, još jedan ubod u dušu obitelji Šantić, koja niti 8. ožujka 2016. ne može otići na grob generala Vlade Šantića kako bi položila cvijeće, zapalila svijeću i pomolila se.

Dosadašnja istraga

Najobuhvatnija bila je ona koju je počela Federalna uprava policije tijekom 2013. godine, kada su se pojavili i neki novi detalji, svjedoci, dokazi. Sve to dovelo je i do pronalaska spomenute bačve u blizini Bihaća za koju se vjerovalo da skriva posmrtne ostatke generala Šantića, što se kasnije pokazalo netočnim. FUP-ova istraga rezultirala je slanjem prijave Županijskom tužiteljstvu u Bihaću protiv Hamdije Abdića zvanog Tigar, koji je tijekom rata bio zapovjednik 502. brigade u sastavu Petog korpusa Armije BiH, te još šestorice bivših pripadnika postrojbe Vojne policije pri Abdićevoj brigadi – Jasmira Topala, Ramiza Ružnića, Ramiza Bajramovića, Indijana Alibegovića, Envera Keranovića i Dede Karabegovića. Međutim, niti to do sada to nije urodilo suđenjem.

Dragan Bradvica/Dnevni list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Raspudić: SDP i srodne stranke su ekstremna ljevica koje nisu u stanju 2019. godine osuditi zločine komunističkog režima

Objavljeno

na

Objavio

O odnosima unutar HDZ-a, ali i odnosima na hrvatskoj političkoj sceni uoči predsjedničkih izbora na N1 televiziji govorio je politički analitičar Nino Raspudić.

Komentirao je odnose u HDZ-u, odnosno pravilnike kojima se članstvo pokušava na neki način dovesti u red, o kojima Nino Raspudić kaže da su odraz slabosti Andreja Plenkovića.

“Ovo što HDZ radi bilo bi smiješno kada se ne bi radilo o stranci koja je još uvijek na vlasti u Hrvatskoj. Ovo podsjeća na neka prošla vremena i žalosno je da je odraslim ljudima porebno nametati neke formalizirane smjernice o tome što smiju misliti i što smiju javno govoriti. To pokazuje kakvo oni mišljenje imaju sami o sebi kao vrh stranke i čime su se spremni služiti. To nije pokazatelj Plenkovićeve snage i odlučnosti da dovede stvari u red, već njegove slabosti. Jer ako imate autoritet, onda vam ne trebaju formalizirane smjernice o tome što ljudi smiju govoriti.”

O izjavi Andreja Plenkovića da je Miro Kovač “irelevantan”, kaže da je to simptom problema s kojima se čelnik HDZ-a suočava.

“To je omalovažavanje bez utemeljenja i pokazuje da Andrej Plenković sve više iskače iz uhodanog, kontroliranog, diplomatskog diskursa, što se može tumačiti kao simptom dubinskih problema koje trenutno ima.”

Raspudić smatra da Miro Kovač nije najopasniji za premijera.

“Nakon debakla na europarlamentarnim izborima, na kojima su ostvarili najgori rezultat u povijesti – u postotku to izgleda malo bolje od onog debakla s Jadrankom Kosor, ali puno je gore uzevši u obzir malu izlaznost – projekcijom tog rezultata, oni bi na parlamentarnim izborima išli prema 17 posto, možda i manje. Diskreditirali su se za bilo kakve moguće koalicije s nekim manjim partnerima.

U takvom stanju, godinu dana pred parlamentarne izbore, svatko je opasan za Plenkovića, ali najopasniji je Davor Ivo Stier. Obojica su svjesni da je, ako se nastavi ovajva politika HDZ-a s Plenkovićem na čelu, jedina solucija koja ostaje HDZ-u velika koalicija s SDP-om (ukoliko SDP nakon izbora na to uopće pristane), a dugoročno, gubitak vlasti i moći.”

Analizirao je i predsjedničke izbore.

“Ako analiziramo povijest predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, mi smo nekoliko izbora imali situaciju da stranka koja je formalno kandidirala nekog kandidata nije u potpunosti stajala iza njega.”

Ponovio je svoju tezu da “kandidat koji se pretežno obraća lijevom biračkom tijelu ne može u normalnoj situaciji dobiti predsjedničke izbore u Hrvatskoj”.

“U drugom krugu gubi jer je većina birača u Hrvatskoj sklonija konzervativnim, tradicionalnim vrijednostima.”

Upitan treba li Kolinda Grabar-Kitarović strahovati da neće imati podršku cijelog HDZ-a, kaže:

“Sumnjam da će imati potpunu, motiviranu potporu HDZ-a. Dio HDZ-a, razočaran politikom lijevog Plenkovićevog HDZ-a, vjerojatno će glasovati za Miroslava Škoru.

Plenkovićev HDZ je izrazito lijevo. Smiješno je kad kažu da je Škoro kandidat krajnje desnice – Škoro je centar. Stvara se lažna slika. Prvo, binarna, pojednostavljena podjela na desno i lijevo, danas malo toga govori. Ali evo, ako je uzmemo, moje viđenje je sljedeće: SDP i srodne stranke su ekstremna ljevica, koje nisu u stanju 2019. godine osuditi zločine komunističkog režima. Plenkovićev HDZ je ljevica, Most je lijevi centar, Škoro je centar. Čak i ovo što se naziva desnicom u Hrvata, je jedna reflektirana NDH nostalgična pozicija. Ne možemo ustaše promatrati kao desničare. To je bila jedna revolucionarna teroristička skupina očajnika koji bi, da im je Staljin ponudio hrvatsku državu, išli za Staljinom. Mi uopće nemamo stranku koja bi bila na liniji tradicionalne europske uljuđene desnice. Imamo lijevo i lijevije”, uvjeren je Raspudić.

Na pitanje kako Miroslav Škoro može biti centar, a podržavaju ga, primjerice, Suverenisti, politički analitičar kaže da je ključna pozicija Mosta.

“A Suverenisti, oni vide da je konzervativno zgodno pa se nazovu konzervativna stranka. Ali daleko je to. Nije dovoljno nazvati se konzervativcem da to budete. Smiješno je govoriti u tim terminima. Čini mi se da je Miroslav Škoro zabio zastavicu desno, a sad se kreće prema centru. U tom smislu dragocjena mi je potpora Mosta, zahvaljujući kojoj mu se neće dogoditi da mu se prostor sužava u ono pto naši mediji nazivaju ekstremno desnom pozicijom.”

Iznio je i projekcije za drugi krug predsjedničkih izbora.

“U normalnoj situaciji, u kojoj svaka stranka podržava kandidata kojeg je kandidirala na izborima, kandidat koji se obraća lijevom biračkom tijelu ne može dobiti izbore. U drugom krugu Zoran Milanović gubi i od Miroslava Škore i od Kolinde Grabar-Kitarović”, zaključuje Raspudić.

 

Nino Raspudić: Zašto će se Brexit ipak dogoditi?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ministar Kujundžić: Imamo trend da se liječnici vraćaju u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Ministar zdravstva Milan Kujundžić govorio je jutros o pregovorima o kolektivnom ugovoru, odlasku i povratku liječnika u Hrvatsku, održivosti zdravstvenog sustava te o svojoj sudbini na čelu Ministarstva zdravstva.

“Dijalog je najvažnija stvar u svakome društvu. Nijednog trenutka dijalog između ministarstva i udruga nije prekinut. Liječničke udruge upozoravaju da nisu reprezentativni. To je problem koji je nastao 2013. kada je tadašnji ministar rada Mirando Mrsić izbacio liječničke sindikate jer nisu reprezentativni”, rekao je Kujundžić u emisiji Novi dan N1 televizije dodajući da su to krenuli ispraviti kroz Zakon o reprezentativnosti.

“No, zbog sukoba među sindikatima to je malo usporeno. Nigdje u svijetu se ne pregovara o pravima liječnika bez liječnika”, ustvrdio je Kujundžić.

Ministar se osvrnuo i na izjavu predsjednika Hrvatske liječničke komore Krešimira Luetića da je plaća liječnika niža od prosječne plaće u gradu Zagrebu.

“Nisam ekspert za financije, ali mislim da je doktor Luetić nešto krivo rekao, mislim da je prosječna plaća u Zagrebu 6500 kn, možda griješim, a plaća liječnika oko 9000 kn. Neovisno o tome mislim da su plaće liječnika niže u odnosu na zapadne zemlje i na tom tragu je doktor Luetić u pravu”, rekao je Kujundžić za N1.

Kaže da se zalaže za model da se plaće povećaju onima koji više rade jer, kako kaže, nismo svi isti, ni u svijetu nemaju svi iste plaće. Objašnjava da će i Hrvatska trebati postupiti poput Rumunjske i Poljske i povećati plaće liječnicima kako bi ih zadržali ili vratili u svoje zemlje.

“Neće sedam ili deset posto povećanja zadržati liječnike u zemlji, nije presudna stvar, ali je znakovito da ova Vlada povećava plaće u granicama mogućeg, mi sada u Hrvatskoj povećavamo broj liječnika i sestara, a poglavito povećavamo broj specijalizacija. Nažalost, preko noći se ne može ispraviti što se nije prije pet godina davao dovoljan broj specijalizacija. Da se to dogodilo, mi ne bismo sada imali krizna stanja po bolnicama”, istaknuo je.

Slabo plaćeni prekovremeni sati

“Otišlo je 600 liječnika, ali na sreću više od polovice se vratilo, imamo trend da se liječnici vraćaju u Hrvatsku. Vraćaju se jer shvate da ‘nije u šoldima sve’. Imaju veće plaće, da, ali nije život jednog čovjeka samo zato što će imati više novaca”, uvjerava ministar.

Kujundžić je svjestan problema prekovremenih sati, točnije, kako su slabo plaćeni.

Za 16 sati koje radite poslijepodne dobijete 500 kuna, kada to podijelite ispadne 70 kuna po satu što je uistinu malo. Velika većina liječnika, iako ne znaju hoće li imati za vrtić, kredit za stan ili leasing za auto, odrade svoj posao. Mi kao nacija moramo poraditi više ako hoćemo zadržati kvalitetno zdravstvo dostupno svima. Moramo se miriti s činjenicom da 750 eura po glavi stanovnika gdje dvoje plaćaju, a treći ništa, da ćemo morati taj broj dići prema 3000 eura kao što je u Europi”, kaže Kujundžić.

Ponovio je da je odgoda parafiranog sporazuma sa sindikatima samo bio svojevrsni time out u kojem je Vlada našla dogovorenih 400 milijuna kuna. “Paradoks hrvatske medicine je da što više i bolje radiš financijski radiš ‘štetu’. Uzmimo za primjer Spinrazu i 150 milijuna kuna koje je trebalo izdvojiti za to”, rekao je.

“Nije lako naći dodatne novce za zdravstvo, a nažalost sigurno ima mjesta gdje se nepotrebno troše novci. Svi su bili razapinjani na križ kada su spomenuli mogućnost povećanja premije za dodatno zdravstveno osiguranje. Prostor je veliki u trošarinama na cigarete i alkohol, ne toliko zbog novca koliko zbog prevencije. Neće nam djeca kupovati cigarete i alkohol, smanjit će se broj tumora”, ističe Kujundžić.

Smatra da bi povećanje trošarina i cijene dopunskog mogli stabilizirati stanje u zdravstvenom sustavu.

“Naslijedili smo ukupni dug od osam milijardi i nismo ga povećali u ove tri godine. Duplo smo povećali izdvajanja za nove lijekove, veledrogerije s pravom traže svoje novce. I sad smo iz HZZO-a veledrogerijama isplatili 500 milijuna kuna i tako smo gasili požar”, objašnjava ministar zdravstva.

Poručuje da je zahvalan oporbi što je pokrenula saborsku raspravu o povjerenju njemu kao ministru jer je to “demokratski i normalno”, a njemu će to dobro doći jer, kako kaže, nema svoj PR pa nije dovoljno govorio što je sve Vlada napravila u tri godine.

“Ja mislim da se premijer Andrej Plenković ne boji niti se treba bojati nikoga”, odgovorio je na pitanje je li ostao nakon rekonstrukcije Vlade jer je Plenkovića bilo strah da ne izgubi potporu desnog krila HDZ-a.

Uvjeren je da se koalicija neće raspasti te da je Hrvatima dosta ratova i ratovanja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari