Pratite nas

Kronika

DUJE ŠANTIĆ: Već 20 godina se borim s vjetrenjačama, ali od borbe za istinu neću odustati

Objavljeno

na

Sutra se navršava punih 20 godina od nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, 20 godina tuge, agonije i razočaranja za obitelj Šantić i sve njihove prijatelje.

Ono što ih boli možda i najviše jest nemar i nebriga domaćih institucija kada je u pitanju ovaj slučaj koji niti nakon dva desetljeća nije niti milimetra bliže rješenju nego je bio prvog dana. Ni dan danas nije potvrđeno na koji način je general Šantić nestao, tko su nalogodavci i ubojice i gdje se nalaze posmrtni ostaci.

duje_anti_11– Slučaj moga oca već odavno je prerastao u agoniju za mene i moju obitelj. Jednostavno ne mogu vjerovati kako se ništa ne čini, odnosno, ako tužiteljstva nešto i rade, to ide jako sporo. Dođe se do jedne točke i nema dalje, odnosno ne smije se dalje, govori nam Duje, sin generala Šantića.

Agonija za obitelj

Kategorički tvrdi kako se svih ovih godina slučaj zataškava jer nekome nije u interesu da se proces završi i dozna prava istina. Duje kaže kako je bilo nekih izuzetaka, ljudi koji su iskreno radili na otkrivanju nalogodavca, ubojica i posmrtnih ostataka generala Šantića.

– Naravno da policija ima sve informacije i zna sve do najsitnijih detalja, jer je ispitano oko 80 svjedoka, ali opet ništa. Zadnjih godina slušam samo: “Mi smo svoj posao napravili, sada je red na Tužiteljstvu”, a godine prolaze, tijela nema i agonija je sve veća, kaže Duje.

Pita se znaju li čelni ljudi institucija koje vode ovaj slučaj kakvo je razočaranje njegova obitelj doživjela prošle godine kada su mislili da su posmrtni ostaci u famoznoj bačvi, u kojoj, kako se ispostavilo, nije bilo ništa. Međutim, uz sva razočaranja koje je njegova obitelj doživjela, od potrage za istinom ne odustaju.
– Normalno da tražim posmrtne ostatke i tražit ću ih dok sam živ iako je moj slučaj davno postao borba s vjetrenjačama, istaknuo je Duje.

“Slučaj Šantić”

Podsjetimo, general Šantić posljednji put je viđen 8. ožujka 1995. godine, kada u pratnji Vojne policije Armije BiH ulazi u hotel “Sedra”, gdje su bili visokopozicionirani dužnosnici Armije BiH iz Bihaća, među kojima i general Atif Dudaković. Nakon te večeri generalu Šantiću gubi se svaki trag, vodilo se nekoliko istraga, ali niti jedna od njih nije dala rezultata.
Najobuhvatnija bila je ona koju je počela Federalna uprava policije tijekom 2013. godine, kada su se pojavili i neki novi detalji, svjedoci, dokazi. Sve to dovelo je i do pronalaska spomenute bačve u blizini Bihaća za koju se vjerovalo da skriva posmrtne ostatke generala Šantića, što se kasnije pokazalo netočnim.
FUP-ova istraga rezultirala je slanjem prijave Županijskom tužiteljstvu u Bihaću protiv Hamdije Abdića zvanog Tigar, koji je tijekom rata bio zapovjednik 502. brigade u sastavu Petog korpusa Armije BiH, te još šestorice bivših pripadnika postrojbe Vojne policije pri Abdićevoj brigadi – Jasmira Topala, Ramiza Ružnića, Ramiza Bajramovića, Indijana Alibegovića, Envera Keranovića i Dede Karabegovića. Hoće li sve to rezultirati i sudskim procesom, ostaje za vidjeti, ali to je za obitelj Šantić manje važno.

Oni već 20 godina ponavljaju isto – samo žele pronaći posmrtne ostatke i dostojanstveno pokopati generala Šantića. Nažalost, njihovi vapaji nikada do sada nisu pali na plodno tlo.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

UŽIVO: Haški sud izriče prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Haški sud počeo je s procesom prvostupanjske presude Ratku Mladiću.

Sudac Alphonse Orie kazao je da je Mladić optužen za pet točaka za zločine protiv čovječnosti: progoni, istrebljenje, ubojstvo, deportacija, nehumana djela poput prisilnog premjšetanja.

Među četiri točke za kršenje zakona ili običaja ratovanja su: ubojstva, terorizam, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Presuda Mladiću bit će najvažnija presuda za ratne zločine u BiH. Na pravdu se čeka više od dva desetljeća, a optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u BiH od svibnja 1992. do pred kraj 1995. Tužiteljstvo je za njega zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.
U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Radovan Karadžić.

Pred Sudom je više od 100 novinara.

Pratite uživo ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Svjedočanstvo jednog od 36 još živih svjedoka sa največeg stratišta u novijoj Hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Ovo pišem ja zato što moj otac nema fejs a možda nekoga bude zanimalo… Danas sam bio u Vukovaru na komemoraciji i misi za stradale u skladištu Velepromet. Po prvi put.

Otac mi je pokazao zgradu i zapuštene prostorije “stolarije” gdje je bio zatočen tri dana i tri noći… prije toga je bio jedan dan u jednom drugom skladištu. Limenci. Prvoj do ulice.
Sve to vrijeme nije pio vode. Za hranu više-manje. Svejedno si čekao smrt.

Stolarija je omanje skladište sa dvije prostorije koje veže jedan hodnik. Zidovi su neožbukani a prostorije su veličine možda 20 m2…moja slobodna procjena. Tu bi se tijekom dana naguralo možda i 200 ljudi… U početku bi sjedili na betonu, a poslije kako se prostorija punila morali bi stajati spuštenih ruku jer podignut ih nisi ni mogao.

Na svakom kraju hodnika bila su vrata za izlaz u dvorište. Na jedna vrata bi izvodili prvog do vrata i zaklali odmah iza zida na 1-2 metra od ulaza….
Na druga vrata bi izvodili van i uvodili odmah u jednu malu prostoriju od nekih 6-7 m2.

Tu su klali. Prvo tukli i ispitivali a onda zaklali. Sve te prostorije su djelili vrlo tanki zidovi a vrata i prozori bili su kombinacija lošeg drveta i porazbijanog stakla tako da se sve jako dobro čulo. U biti sve se odvijalo na 1-1.5 metara udaljenosti od ostalih zatočenika…

U tu zgradicu… stolariju… su odvajali poznatije Vukovarce… direktore poduzeća, poslovođe, profesore, nastavnike, inženjere… poneki od njih su sa sobom imali i diplome fakulteta sa sobom… dok bi im se četnici smijali govoreći im da im to više ne treba…

Prije svega toga je bio na streljanju ali je čudom preživio, a onda je bio u špaliru gdje su svakom drugom razbili lubanju željeznom šipkom. On je dobio udarac ali preživio.
Moj otac zna puno Vukovaraca i puno je njih njega znalo jer je radio na takvom radnom mjestu….

Za mnoge zna dan, sat i minutu kad su izvedeni i zaklani.

Mog oca ni dan danas nitko od policije ili DORH-a nikad nitko nije pitao za neki podatak ili da da neku izjavu vezanu za te događaje….
Tamo je ubijeno oko 700 osoba….

Uglavnom su ih ubili domaći četnici i četnici iz Negoslavaca…

On je jedan od zadnjih 36 preživjelih.

Damir Cvitanović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari