Pratite nas

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari