Pratite nas

Kolumne

Dujmović: Bez prihvaćanja promjena Plenković i takav HDZ sigurno gube

Objavljeno

na

Ovo je bilo neminovno! Bez ovakvog rata, a još ćemo gledati i ulične borbe i to za svaki ogranak, Sabor HDZ-a jednostavno nije mogao proći.

Dva jasna bloka koja postoje još od Jaruna 1989. godine, u ova vremena su se iskristalizirala točno kod glasanja o Istanbulskoj konvenciji. Sve se još upotpunilo nizom iritantnih anacionalnih poteza koji su u prvom redu eksplodirali u kulturi, kao i apsolutnom šutnjom na upravo birtaške provokacije koje je nacija doživjela od Milorada Pupovca, piše Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Vrijeđao nas je svojim postupcima, svojim drčnim držanjem, a da nas nitko iz vlasti kao vrijeđanu naciju nije branio. I to se zapamtilo! Jer, se to ne može zaboraviti! U naciji koja je jučer bila u pravom ratu koji je počeo sličnim provokacijama! Na svim tim temeljima niknuo je Škoro, na svim tim temeljima niknuo je otpor, na tim valovima dolaze protivnici Andreja Plenkovića….

Nacija, nacija je znate, emocija, nacija je skup istovjetnih pravila u jednom društvu, skup izrečenih i neizrečenih zakletvi, može nekome djelovati primitivno, većini djeluje moderno i ponosno, nota bene još smo na tom stupnju razvoja… nacija, to je tradicija, krvava tradicija, nacija to su vrijednosti za koje se ginulo, nacija, to je skup omerti koje se ne diraju. Nacija, to su stoljeća uglavnom suza i muka i na to se  u znak poštovanja samo i jedino prigne glavom. To se ne mijenja. Naime, u to se ne dira. Kad se takne, naravno da sve gori!

U našem slučaju, sve skupa je još izravno skopčano s crkvom i njihovim vrednotama, te zajedničkom povijesnom mukom. Zajedničkom prošlošću. I zajedničkom budućnošću. Crkvu se vani gura u muzej, već je tamo strpana u mnogim zemljama, a nestankom s vlasti hrvatske opcije, taj je put zagarantiran i ovdje.

Skinite HDZ s vlasti recimo dva mandata i nema nikakve dvojbe  da će ljevica raskinuti Vatikanske ugovore! Nikakve! Jer, taj se bezbožni huk već čuje! Pa mi smo zaboga već došli do legalizacije sotonske Josipovićeve teze da su 1945. godine poklani fratri na Širokom Brijegu bili legitimni vojni cilj! I zato kad god spominje Tuđmana, Plenković je pozvan braniti Tuđmanovu ostavštinu i na ovakve teze stati u Tuđmanov rov i reći Josipoviću: Nećeš razbojniče! I nacija bi to i te kako knjižila… kao što knjiži šutnju na ovu i one Pupovčeve provokacije…

U takvoj situaciji, s takve protekle tri i pol godine najjednostavnije bi bilo reći da se izvoli kompletna Plenkovićeva ekipa uključujući i kapetana izbaciti sa scene, postaviti novu ekipu, pokucati na vrata Škori, zaboraviti njegove rane radove i samo pričekati jesen da se pobjedi na izborima! Ali, neće tako ići. Čak ni 1990. godine tako nije išlo. Kao niti jedne godine nakon toga. Taj model u HDZ-u nije moguć u prvom redu zbog same Tuđmanove ostavštine i temelja koje je on ostavio i tu je Plenković apsolutno u pravu. Tuđman je HDZ napravio od dva čvrsta bloka gdje je lijevi uvijek bio jači, brojniji i držao veće konce ukupne vlasti, a vrijeme je jačanju te podjele samo pogodovalo.

Taj mogući model smjene kompletne aktualne ekipe HDZ-a, osim toga ne osigurava HDZ-u ostanak na vlasti, što primarno zanima svakog načelnika u HDZ-ovoj općini, jer mu SDP-ovac koji bi vraćao partizanske spomenike i crkvu gurao u sakristiju već puše za vratom. To je prava Hrvatska. Ono drugo je salonska Hrvatska ispred ovovremenih kazališnih kavana. Dakle, pitanje svih pitanja u ovim unutarstranačkim izborima u konačnici jest samo jedno: tko je taj i tko su ljudi koji mogu zadržati HDZ na vlasti kako bi time spriječili dolazak SDP-a i zajapurene ljevice na vlast? Tko je taj? Odgovor na to pitanje nije lagan kako se danas čini u svakoj hrvatskoj birtiji!

Žurim reći da su promjene u HDZ-u apsolutno potrebne i da o tome dvojbe nema. O tome pišem kad god me se pusti, sve ove godine. Andrej Plenković mora shvatiti da je griješio i da bez ispravljanja tih grješaka HDZ neće dobiti izbore. Ne prihvati li promjene i izađe li bez  kadrovskih, ali i političkih odnosno ideoloških promjena na izbore, izgubit će sigurno, svaka matematika to govori.

Dakle, bez prihvaćanja promjena Plenković i takav HDZ sigurno gube. Dakle, kako pobijediti na parlamentarnim izborima, to je  pravo pitanje čiji se odgovor sada slaže na unutarstranačkim izborima u HDZ-u? Jer ostanak na  vlasti, odnosno osvajanje vlasti na parlamentarnim izborima je zapravo svim frakcijama HDZ-a jedini puni i pravi cilj. The name of this game! To je pitanje svih pitanja.

Izgubi li primjerice kompletna Kovačeva garnitura i pobjedi li Plenkovićeva ekipa do zadnjeg čovjeka, to iz perspektive parlamentarnih izbora znači sve samo ne garantiranu pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima. Ostane li sve po starom, Škori će akcije silno porasti i HDZ će imati istih onih problema koje je imao na predsjedničkim izborima. Imali smo europske izbore, i da su slučajno sve desne stranke išle zajedno, HDZ bi već tada doživio debakl. Ta se činjenica ne može ignorirati.  Nije išlo. Možete i sad ići na izbore glavom kroz zid, ali opet neće proći.

Na predsjedničkim izborima bila je slična priča koja je završila fantastičnim Škorinim uspjehom koji pak govori ono što se ne želi čuti: da je vojska HDZ-ovaca glasala za Škoru! Ne vidjeti to, znači biti slijep kod zdravih očiju. Dakle, stara formula definitivno neće proći. Ne bude li HDZ na parlamentarnim izborima imao sve frakcije na listama, ne krene li na izbore u dobroj mjeri s naglašenim desnim kadrovima ili će slijediti novi izbori ili će se nuditi koalicija sa SDP-om, to je realnost.

Pobijedi li pak do kraja Kovačeva opcija i bude li Plenkovićeva lista potučena do nogu, niti to neće jamčiti pobjedu HDZ-a na izborima. Jer, HDZ-ovi birači nisu samo klasični desničari. Tuđman je to gospodo od prvog dana tako postavio! I tu je Hasanbegović u pravu kad govori o hrvatskoj povijesti i povijesti HDZ-a!

Nisu slučajno Manolić, Mesić, Šarinić, Gregurić i kako li se sve ne zovu likovi s lijevog krila bila na čelu države i u Tuđmanovo vrijeme. Mate Granić najdugovječniji ministar vanjskih poslova! Mirko Galić na čelu televizije! Ivica Vrkić na čelu HRT-a! Mladen Vedriš i Mikša na čelu Zagreba! Nije ih Račan postavio, nego Tuđman. Dakle, Tuđman nije HDZ napravio po mjeri  hrvatske desnice. Ne možete tu tradiciju, te ljude, njihove lobije i pristaše sad gumicom pobrisati, pogotovo ne sad kad su sjeli u sve moguće hrvatske institucije. Možete se s njima dogovoriti, možete tražiti ustupke, ali ih pomesti sa scene ne možete. Niste mogli hrvatsku državu bez njih stvoriti pa kako bi ih sada mogli pomesti Kovačevom metlom?

Pobjedom pak kompletne Kovačeve ekipe smanjuje se manevarski prostor Škori i opet se ukupno ne dolazi do 50 posto biračke podrške. Dapače, dolazi do gužvanja na desnici i kreće borba za iste glasove. HDZ se odmiče od centra i na desnici se bori za glasove sa Škorom! I opet se otvara put Bernardiću u Banske dvore. Jedina opcija unutarstranačkih izbora koja bi gotovo jamčila pobjedu na parlamentarnim izborima je djelomična pobjeda jedne i druge frakcije u HDZ-u. U ovom trenutku prva  istraživanja govore da je posve realno očekivati pobjedu Plenkovića pred Kovačem, ali i da je realno očekivati izbor Davora Ive Stiera u vrh stranke, kao i vrlo vjerojatni izbor Penave u vrh stranke.

Mjesec dana prije izbora nezahvalno je nagađati i pitanje je koliko su te ankete vjerodostojne, ali rasplet ove drame koji bi išao u tom smjeru u ovom trenutku se iz perspektive parlamentarnih izbora čini optimalnim. Da Plenković shvaća da se ne može po starom, vidi se iz imena ljudi koje je stavio u sam vrh svog tima.

Medved, Krstičević, Zdravka Bušić, svakako nisu ljevičari i ne bi se sutra posramili stati pred bilo koji trojac Škorine ili neke druge ekipe na desnici. Plenković sad evidentno razumije da ne može voditi stranku bez desnog krila i time ne samo da ispravlja svoju grješku nego se u osnovi vraća postulatima na kojima je HDZ egzistirao i ne samo za vrijeme Sanadera, pa dobio dva mandata.

Ulaskom, odnosno povratkom u sam vrh HDZ-a moralnog i principijelnog Stiera i primjerice Penave, uz visoko pozicioniranu spomenutu Plenkovićevu trojku, Plenković s jedne strane može istrčati na svaki derbi na desnici, ali pri tom temeljem vlastitog autoriteta zadržavati onaj dio desnog centra koji primarno želi biti centar. To su one silne “domobranske” biračke bojne koje su nekad tvorile HSLS (dobio je 25 mandata 2000. godine!) ili čak onaj rani Savkin HNS kojima danas odgovara samo onaj HDZ koji se drži čvrsto centra.

Ta sinergija, zadržavanja centra i vraćanje povjerenja vlastitim desnim biračima s provjerenim desnim kadrovima, to je formula koja jedina može HDZ zadržati na vlasti. S kim? Sa Škorinom desnicom, što god to značilo.

Naime, za sada Škoro nije uspio uvezati desne stranke, kuloari tvrde da niti neće. Naime, Most i Suverenisti odbijaju pod svaku cijenu opciju da se stave na Škorinu listu bez isticanja stranačke pripadnosti njihovih kandidata. To im ne odgovara politički,  još manje financijski jer sav novac koji se dobiva od zastupnika ostaje Škorinoj listi.

Dakako, tu su moguće varijacije na temu, ali vrijeme prolazi, nikakvog približavanja stavova za sad nema, pa kuloari pronose da će Most u Rijeci ići  s listom koju će nositi popularni vjeroučitelj Marin Miletić, dok se u Mostu glede zagrebačke liste ozbiljno razmišlja o tome da se Nini Raspudiću ponudi politički angažman. Ta činjenica da su stranke krenule same formirati vlastite liste najbolje govori da Škoro nije uspio formirati zajedničku listu.

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Dokazali smo se kao velemajstori preživljavanja

Objavljeno

na

Objavio

Kroz našu burnu prošlost mi smo kao narod stoljećima naučili živjeti s raznim velikim ugrozama i u svim sudbonosnim trenutcima dokazali smo se kao velemajstori preživljavanja. Sjetite se samo ne tako davnih vremena Domovinskog rata. I svih drugih povijesnih katastrofa koje smo preživjeli.

Trenutno je najvažnije poštovati mjere zaštite javnog zdravlja

Današnji svijet definiran je geopolitičkom i ekonomskom neizvjesnošću, migrantskim krizama i sve žešćim prirodnim katastrofama (požari, poplave, zemljotresi). U zadnje vrijeme tome se pridružila i epidemija koronavirusa koja trenutno predstavlja ozbiljan izazov i prijetnju cijelom čovječanstvu.

Živimo, dakle, u jedinstvenom i povijesnom vremenu u kojem je pandemija tog virusa dovela do rijetko viđenog globalnog straha i neizvjesnosti. Nitko ne zna što nam budućnost nosi. Vidite kako se sve mijenja nevjerojatno brzo i teško je predvidjeti kako će izgledati sljedeći dan, a kamoli mjesec ili godina. Sve nas to pravi zbunjenim, nesigurnim i uplašenim.

Ako slušate vijesti ili čitate naslove, teško je ne biti pesimist. Ali se treba nadati da ćemo uz pomoć udruženog napora znanstvenika cijelog svijeta i našeg odgovornog ponašanja uskoro ipak izići iz ovog korona kaosa.

Trenutno je najvažnije poštovati mjere zaštite javnog zdravlja koje su uvedene kako bi se svelo na minimum brzo širenje virusa među pučanstvom i postiglo da se broj zaraženih postupno smanjuje, a ne povećava. To je, dok se ne pronađe vakcina, jedini način da se spriječi golemi pritisak na bolnice i zdravstvene ustanove koje jednostavno nemaju kapacitete prihvatiti i zbrinuti golemi broj zaraženih u isto vrijeme.

Izbjeći talijanski i španjolski scenarij

Iz dosadašnjeg razvitka situacije očito se vidi da države u kojima je dobro organizirana preventivna zaštita i čije se stanovništvo pridržava propisanih pravila ponašanja, prave pozitivne iskorake na bolje. Najbolje je dakle slijediti upute zdravstvenih stručnjaka i provoditi mjere koje nam savjetuje nacionalni stožer za obranu od koronavirusa. U njih treba imati povjerenja jednostavno zato što su u pitanju vrhunski stručnjaci i realistični ljudi koji se danonoćno žrtvuju za naše dobro i spas. Vodeći bitku protiv nekontroliranog širenja zaraze kako bi se izbjegao talijanski i španjolski scenarij.

Svako vrijeme ima svoje heroje. U ratu su to hrabri vojnici i branitelji. U miru razni sportaši, izumitelji, dobročinitelji. U nepredvidljivim prirodnim katastrofama to su spasitelji i oni koji skrbe o žrtvama. Današnji heroji su zdravstveni radnici – liječnici, medicinske sestre, bolničari, pomoćno osoblje u bolnicama i vozači žurne pomoći, koji ulažu goleme napore kako bi nas spasili od stihijskog širenja zaraze s velikim smrtonosnim posljedicama.

Divovski posao

Ti ljudi zaista rade divovski dio posla kako bi nas zaštitili i liječili od posljedica zaraze. Oni su 24 sata dnevno na prvoj crti bojišnice vodeći bitku protiv napada nevidljivog neprijatelja, unatoč neprekidnom riziku da sami budu zaraženi. Iako se ne bore protiv pušaka, granata i tenkova neki od njih će umrijeti da bi spasili živote drugih ljudi. Zbog čega im treba odati priznanje i slaviti ih kao heroje.

Kao primarno sredstvo zaštite pučanstva oni nedvojbeno zaslužuju svu našu potporu i poštovanje. Stoga je na nama da im svojim odgovornim ponašanjem olakšavamo voditi tu bitku i time im omogućimo nastaviti raditi svoj vitalni dio posla na što sigurniji i učinkovitiji način.

Ako oni mogu raditi svoj tako stresan i rizičan posao svaki dan kako bi spašavali nas, zašto je onda nama tako teško ostajati kod kuće i držati se njihovih preporuka kako bi im u tome pomogli? Obeshrabrujuće je vidjeti kako neki ‘heroji’ ulice i pametnjakovići željni medijske pozornosti obezvređuju njihov napor i žrtvu.

Teoretičari zavjere

Posebice treba upozoriti na razne teoretičare zavjere koje uvijek u vrijeme neizvjesnosti i prijetnje u populističkim medijima rastu kao gljive poslije kiše. Tako i za ovaj virus mnogi od njih tvrde da je zapravo biološko oružje, a ne prirodna pojava. Kako bilo, među njima su najgori oni koji umanjuju ozbiljnost situacije i javno sabotiraju propisana pravila ponašanja. Što može nanijeti puno štete društvu. To su oni koji imaju negativan odnos prema mjerama zaštite te time bitno pridonose povećanju širenja zaraze. Ti mudrijaši širenjem nepovjerenja u zdravstvene stručnjake i njihove savjete mogu biti isto toliko opasni kao i sam virus. Nije čudo što ih je doktorica Alemka Markotić iz Stožera za zaštitu nazvala biološkim teroristima koji umjesto puškama i bombama ljude ubijaju poticanjem širenja virusa.

Oni ne samo da imaju loš utjecaj na volju drugih ljudi da zaštite sami sebe čime ugrožavaju svoje obitelji, okolinu i prijatelje, nego još usput potpiruju prijepore i podjele među ljudima te povećavaju neprijateljstvo i nasilje prema onima koje prikazuju kao krivce ili metu.

Ponovimo još jednom. Povjerenje u preporuke vrhunskih medicinskih stručnjaka, poput gospođe Markotić, i odlučna primjena mjera kriznog nacionalnog stožera najvažniji je dio borbe protiv nekontroliranog širenja virusa.

Dakle, umjesto traženja dlake u jajetu i zluradog pametovanja po mainstream medijima i društvenim mrežama, šaljimo im poruke potpore, razumijevanja i zahvalnosti. Njihovoj borbi protiv širenja koronavirusa za sada se ne nazire kraj i videći da se njihov napor i žrtva cijene sigurno će im pomoći da tu iscrpljujuću bitku lakše podnose.

Zaštititi sebe i druge

Ono što im sada najviše treba je zapravo da ostajanjem kod kuće i pridržavanjem pravila o negrupiranju i držanju potrebnog razmaka zaštitimo sami sebe i druge oko sebe, kako bi se izbjegla masovna zaraza koja bi zdravstveni sustav dovela do kolapsa.

Ako su Vukovarci mogli izdržati tri mjeseca pod kišom bombi i granata natiskani u svoje mrzle podrume, najčešće bez struje i grijanja, valjda će sada, u osvit proljeća, i svi drugi Hrvati u udobnosti svojih domova, naoružani svim silnim mobilnim telefonima, tabletima i televizorima, moći to isto.

U ovom kaotičnom vremenu jedino rješenje je ujediniti snage i raditi složno svi skupa kako bi zajedničkim naporom i potrebnim odricanjem što prije izišli iz ove nevolje. Moramo biti iznimno pribrani, odgovorni i strpljivi. Naravno, sada imamo puno razloga za brigu, ali je dobro vidjeti svijetlo na kraju tunela. Dobro je biti optimist i imati hrabrosti raditi ono što je ispravno, radije nego ‘hrabro’ praviti probleme sebi i drugima.

Važno je ne paničariti jer ljudi u panici nikada ne donose razumne odluke. Mirni i razumni ljudi ohrabruju nadu. Oni su sposobni pronaći riešenja za najveće i najsloženije probleme. Strah i panika nas čine da se povlačimo u sebe, izazivaju gnjevne, nestrpljive i kratkovidne reakcije. Ljudi skloni panici obično se previše usredotočuju na sebe, na ono što je trenutno i kratkotrajno, bez da gledaju širu sliku. Kako ćemo izići iz ovog stanja ako se budemo ponašali tako?

Naučili smo živjeti s ugrozama

Kroz našu burnu prošlost mi smo kao narod stoljećima naučili živjeti s raznim velikim ugrozama i u svim sudbonosnim trenutcima dokazali smo se kao velemajstori preživljavanja. Sjetite se samo ne tako davnih vremena Domovinskog rata. I svih drugih povijesnih katastrofa koje smo preživjeli.

Sada ćemo opet morati pokazati čvrstinu koja obilježava naš rod i još jednom, uz Božju pomoć, sačuvati naš dom i domovinu.

Ovdje je vrlo važno istaknuti kako smo u svim tim teškim situacijama pokazali iznimnu međusobnu solidarnost. Tu našu tradicionalnu solidarnost trebamo sada podići na još višu razinu. Međusobnim pomaganjem, suradnjom i poštovanjem lakše ćemo prevladali ovu pošast. Ohrabrujuće je čitati i gledati te divne mlade ljude koji idu obavljati kupovinu i na druge načine pomažu stare i nemoćne koji su ostali sami. To jasno ukazuje da naši potomci nisu izgubili dušu ni naslijeđenu kršćansku i ljudsku sućut.

Narod i država koja ima takvu mladež ima i budućnost.

Željko Dogan/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Dujmović: Krenuo je hrvatski jal protiv Markotić, Capaka i Beroša

Objavljeno

na

Objavio

Ne događa se to često nama Hrvatima, sjajnim improvizatorima, briljantnim kampanjcima, naciji bez sustavnosti i uvriježenosti spoznaje o nužnosti reda i rada kao preduvjetima uspjeha.

Nemamo te vrednote iz stotinu razloga, jedan od njih je što državu nismo imali stoljećima pa je tako svaka sustavnost koju je vlast pokušavala ugraditi primana s destrukcijom. No, nismo se u ovim relacijama proslavili ni od kad imamo državu, jer nam je kolektivni mentalitet i dalje najbliži Kumrovcu. I sad kad smo se suočili s neviđenim zlom, ubojicom koji već sada širom svijeta broji više od 80 tisuća žrtava, pokazali smo se fantastičnima! Brojne velike i slavne nacije sa sto puta više novca i boljeg sustava nisu položile ovaj test života i smrti. Hrvatska jest!

Zašto na glas ne izgovaramo tu istinu? Sveli smo užas na minimum, reagirali nevjerojatno organizirano, pokazali vitalnost za koju nismo ni znali da postoji. Kriza je izbacila tri imena kojima se danas i s lijeva i s desna pincetom traže greške, a zapravo je na scenu izašao stari jezivi hrvatski jal! Sve ćemo vam oprostiti, samo ne uspjeh! I zato sad traje natjecanje u tome kako obezvrijediti što su Capak, Markotić i Beroš napravili. Po jednima su pretjerali s mjerama i medijskom pedagogijom, po drugima su u tome upravo zakasnili, na toj streljani puca se svaki dan, jer sve će vam Hrvati oprostiti, ali uspjeh i uspješnost – nikada! I nikome! Dobro došli u zemlju jala, piše Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Je li svijet stvarno bio slijep?

Goranko Fižulić će ovih dana reći da je čitav svijet bio gluh i slijep kada je 30. siječnja Amerika prodala 200 milijuna zaštitnih maski Kini. Da smo tada i mi morali reagirati. Ta pokroviteljska pedagogija je smiješna, jer u to vrijeme Švedska isto tako milijune zaštitnih maski prodaje Kini. Dakle, cijeli svijet je spavao! Hrvatska je reagirala definitivno na vrijeme. Nema dvojbe da je bilo grešaka, da smo zacijelo s kojim danom zakašnjenja zatvorili granice i da smo jedno vrijeme mirno gledali kako brojni Talijani i Slovenci stižu na našu obalu u spasu od korona stampeda, a da ih nitko ništa nije pitao. Dakle, grešaka u koracima je bilo, ali minimalnih, no danas nema dvojbe da smo se za sada izvukli. Sada nas čeka drugo poluvrijeme.

Premda kao i svi jedva čekam da ovaj kućni pritvor završi, bojim se da kapital i njegov interes, a ne temeljito rješena zdravstvena situacija, zazivaju prerani povratak u normalu. Austrija i Danska već najavljuju normalizaciju života, tako da će Danska prva u Europi otvoriti škole i dječje vrtiće. Austrija će pak za sedam dana otvoriti trgovine površine do 400 kvadrata, od 1. svibnja otvorit će sve trgovine i šoping centre, uključujući uslužne djelatnosti poput frizera i kozmetičkih salona. A u drugoj polovici svibnja u Austriji se planiraju otvoriti kafići, restorani i hoteli! A bilježe oko 300 novih slučajeva svaki dan!

Naime, pali su s ranijih 800 na 300 dnevno novozaraženih i već kreću s otvaranjem trgovina, sutra i šoping centara.Nije li ovakva liberalizacija preuranjena? Bojim se da sada tamošnji tajkuni, a ne liječnici, diktiraju taj trempo! To je prva klopka koja se i nama sprema. Singapur primjerice upravo plaća cijenu prerane normalizacije. Oni su prvi slučaj korone zabilježili 24. siječnja, no zbog izvrsnih mjera koje su odmah propisali u prvih pet tjedana imali su samo 110 slučajeva zaraze. Nakon liberalizacije, ovu nedjelju je Singapur zabilježio 120 novih slučajeva! Više nego ikada. Dakle, mi sad nikako ne bi smjeli napraviti tu pogrešku! Nikako! I dok će i ovaj problem primarno rješavati liječnici i struka, politiku čekaju puno teži zadaci.

Ispred nas je najvažniji zadatak

Mislim da je vrijeme da se počne dešifrirati fraza “kako ništa neće biti kao prije” jer će nas ona odvesti do toga što nam je činiti. Prvo treba uzeti k znanju da se međudržavne granice neće otvoriti, barem dok se ne pronađe cjepivo i ne procijepi kompletno svjetsko stanovništvo. Po znamenitom doktoru Radmanu za cjepivo u širokoj uporabi treba najmanje jedna, do dvije, možda i tri godine. Za to vrijeme treba živjeti u ovim uvjetima koji će formirati jednu drugu svijest. I to je ključno doba i za nas. Točno toliko vremena imamo za velike promjene. Jer, kad ponovno krene stari buldožder globalizacije i moćnog svjetskog kapitala protiv kojeg se oni koji su gladni ne mogu boriti, mi bi morali imati u rukama neke posve druge karte.

Mi, naime, sada ispred sebe imamo najvažniji zadatak. Shvatiti da se moramo sami na sebe osloniti i krenuti svojim putem. A ne vidim da te svijesti još uvijek ima. Kao da ne vidimo kako se Unija raspala pred našim očima. Njemačka i Češka su još prije mjesec dana zabranile izvoz maski u ostatak Unije. Italija je na popis zabrana izvoza stavila kompletnu zaštitnu opremu. Francuska je neki dan bez puno biranja riječi, žestoko, gotovo balkanski, napala SAD da je Amerika u tipičnoj mafijaškoj akciji usred aerodroma u Šangaju preotela već utovarene maske za Francusku i utovarila ih u svoj zrakoplov! Pri tome je Amerika zabranila izvoz svih sadasnjih i budućih rezervi zaštitne opreme! Takvo ponašanje primjerice u Uniji onemogućava bilo kakvu zajedničku europsku politiku, čak niti oko elementarnih stvari! Zaštitnih maski!

Svađa oko euroobveznica još nije završila i Njemačka je tu u otvorenom ratu s Italijom i Španjolskom, sad već i s Francuskom! Maratonski sastanci koji traju po deset sati na razini ministara financija zemalja članica uporno ne daju rezultata. Nizozemska stoji čvrsto protiv talijanskih prijedloga koji traži kolektivizaciju svih dugova i njihovo kolektivno rješavanje putem Europskog stabilizacijskog mehanizma. Nizozemska uopće ne želi o tome razgovarati! Kompromis velikih, do kojeg će sigurno doći, zakonomjerno će ići na račun malih. To smo valjda iz povijesti naučili.

Uostalom, Zagreb je nakon potresa dobio par utješnih poruka iz Unije, ali na vidiku realne pomoći nema. Sve procjene govore da se Zagreb realno bez pomoći novcem izvana ne može oporaviti. Jer se radi o enormnim sredstvima. Vi možete  financirati obnovu pročelja, ali statički ojačavati zgrade u centru metropole traži milijarde i milijarde. Albanija je svojedobno nakon velikog potresa od 5 stupnjeva ušminkala urbana mjesta, ali nije imala novca za statička pojačanja koja bi izdržala novi potres. Došao je novi potres od 6 stupnjeva i zgrade nisu izdržale. Zagreb je sad pred istom dilemom, a vidjet ćemo po novom zakonu u kojem smjeru će ići obnova. No ni Zagreb ni Hrvatska nemaju milijarde eura koje takav ozbiljan statički zahvat traži na tisućama zgrada i stanova. Najmanje taj novac imaju stanari. Već ćemo na ovoj temi najbolje vidjeti kako izgleda solidarnost i nova Europska unija.

Neće biti milosti

Svjetski poredak se, dakle, raspada pred našim očima i u vremenu koje dolazi neće biti milosti, ponavljam, pogotovo velikih prema malima.  Paralelno s tim, svjetski mediji pišu da se velike sile spremaju na međunarodnim sudovima podignuti teške tužbe protiv Kine, tužbe s astronomskim iznosima zbog toga jer je zarazila čitav svijet! Ni to neće proći bez odgovora i bez reakcije druge strane. Dakle, već sada je jasno: kako se danas zemlje ponašaju u epizodi s maskama i zaštitnom opremom, sutra će po potrebi ista stajališta zauzimati i s hranom! Njemačka primjerice već najavljuje povratak jednog dijela tvornica iz Kine, u prvom redu automobilske industrije, što će na tržištu radne snage izazvati dodatni kaos.

U međuvremenu, prve procjene govore da će se zbog otkaza koje će dobiti zbog gospodarske krize najmanje 50 tisuća Hrvata vratiti u domovinu. Pripremamo li ispraviti pogreške u gospodarstvu  i društvu uopće, pogreške koje su ih i otjerale van? Spremamo li zakone koji će im omogućiti posao, lakša ulaganja i sretan povratak? Pripremamo li se, dakle, za budućnost koja je evidentna? Hoćemo li uzorati stotine i stotine neobrađenih hektara Slavonije i Ravnih kotara? Hoćemo li prilagoditi zakone toj tako čekanoj revoluciji u poljoprivredi koja bi sve izmijenila? I ovisnost o uvoznoj hrani i bijeg našeg stanovnistva. I tako dala punu smislenost turizmu u kojem sada jedemo talijansku rikolu i poljske jabuke! Ne bih rekao.

Trgovački lanci i dalje ne otkupljuju domaćih proizvoda koliko im je naloženo, a tržnice koje se ovih dana otvaraju radit će po zadnjim informacijama (mimo blagdanskog rasporeda) vjerojatno do 13 sati. Trgovački centri do 17 sati. Kao da netko i sad namjerno skreće narod uvoznoj hrani! Sramota koja se događa s Dolcem je zastrašujuća. Ribarima su najavili da će u utorak moći otvoriti ribarnice pod dogovorenim preduvjetima koje su ribari ispunili. Na dan kad je sve trebalo krenuti pojavio se inspektor koji je sve stornirao. Ribari su ribu donijeli, nisu je smijeli prodavati pa su je neki dijelili besplatno, a dobar dio je propao! U ovom trenutku to je zločin za koji bi netko trebao odgovarati. Kad pogledate hrvatske OPG-ove, kad vidite kakvu skromnu ponudu imaju, a pogotovo kad vidite koliko skromnih količina robe imaju, onda vam je jasno da smo tu na dnu.

Ako se iz političkih razloga nije išlo na formiranje gospodarskog stožera koji bi davao dojam neke vrste gospodarske vlade nacionalnog spasa u kojoj bi bilo gotovo nemoguće donositi odluke, a odgovornost bi naravno isključivo bila na Vladi, bojim se da očekivane poljoprivredne revolucije neće biti bez nacionalnog stožera za poljoprivredu. On mora snimiti stanje do zadnje krave i jabuke, predložiti zakonske hitne promjene (pogledajte samo koje smeće od vina i maslinovog ulja uvozimo usred ljeta!), trgovačkim centrima podignuti postotak obavezne kupovine domaćih proizvoda te formirati agro banku koja bi pratila razvoj poljoprivrede. Kako točno upozoravaju poljoprivrednici iz Osijeka: ne mogu ljudi (misleći na sve te stare stručne službe, zavode, razne komisije i sva nemoguća državna tijela koja godinama šute!) koji su poljoprivredu doveli na ove grane, aktivno ili pasivno podupirali uvoz hrane, biti lučonoše novog razvoja! Zato je nužan stručni stožer za poljorivredu. Bez toga preporoda neće biti. Mi ćemo, naime, nekako dočekati cjepivo, ali i nastaviti po starom. Za budućnost ove nacije takav je razvoj gori od korone.

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari