Connect with us

Kolumne

Dujmović: Bože, kako nam uvijek prodaju istu foru, svaki put halapljivo progutamo udicu

Published

on

Bože, kako nam uvijek prodaju istu foru, svaki put halapljivo progutamo udicu i svaki put od nas Beograd napravi majmuna! I nikad, ali baš nikad, ne osvijestimo da nismo isti, da smo dva svijeta i da zato što smo dva svijeta ne možemo zajedno. Mi imamo Beroša i Capaka koji su nas učili opreznosti u korona krizi, oni imaju onog luđaka doktora koji se ismijavao s koronom. To je razlika.

Hrvatska i Srbija – dva svijeta! Bili i ostali! Ali kako to objasniti ovdašnjim neojugoslavenima, gdje jedan Dino Rađa uistinu vjeruje kako i kazuje glede Đokovića “da je čovik napravio sve da pomogne nama Hrvatima da se promoviramo i probamo spasiti barem dio sezone”? On stvarno vjeruje da je Đoković organizirao teniski turnir da “pomogne nama Hrvatima”?

Tako da organizira turnir u Beogradu, Banja Luci, Budvi, Sarajevu i Zadru! I sve to radi isključivo “da pomogne nama Hrvatima”? Eto, tako smo gluhi i slijepi svojedobno dočekali da nam “naša” jugoslavenska armija razbije pola Hrvatske i napravi sto milijardi eura štete jer nikada nismo nacionalno odgovorno promišljali! Nije li vrijeme da se stane s tim debilitetima? Očito nije. Pogledajmo činjenice.

Dakle, ideja o teniskom turniru simptomatičnog naslova “Adria tour” pala je na pamet Novaku Đokoviću. I dok danas nitko ne organizira teniske turnire jer se cijeli svijet boji, Đoković se ponaša onako kako je Srbe učila tamošnja epidemiološka vedeta, doktor Branimir Nestorović. Riječ je o legendarnom doktoru koji se slika rame uz rame s aktualnim predsjednikom Vučićem.

Dakle, u pitanju je osoba od povjerenja i odabrani stručnjak za javna pokazivanja koji je, na zgražanje medicinske elite, tvrdio da kad se o Srbima radi, jedan mali virus ne može ništa nebeskoj naciji!

Da takvi liječnici nisu srpski egzemplari, da je drčnost i manijakalno samopouzdanje dio njihove mitologije i da ne misli samo dr. Nestorović da jedan mali virus ne može ništa nebeskoj naciji, pokazuju slike s tuluma u Beogradu gdje se Đoković i ekipa, kasnije će se pokazati, više-manje cijelo društvo zaraženo korona virusom, grle, plešu, valjaju po podu! Zašto i kako? Zato što i oni misle da jedan mali virus ne može ništa nebeskoj naciji! Tu je to ludilo. Srpsko ludilo!

Priča nema puno veze s tenisom, tu se vidi gola politika

Zato samo jednom Srbinu, tenisaču od milijun tenisača na svijetu padne na pamet organizirati ovakav turnir u ovo vrijeme!

Nestorović dakle uopće nije egzemplar, on je samo adekvatni medicinski glasnogovornik te nacionalne svijesti. Prepune neutemeljenog samopouzdanja, na što su se usukani Hrvati oduvijek “ložili”. Ta srpska neposrednost, samopouzdanje, probitačnost, drskost, najčešće prostakluk… Na to su Hrvati redovito padali u trans, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Bez obzira radilo se o Momi Kaporu, Aleksandru Tijaniću ili Draganu Đajiću! I nitko u tri generacije Hrvata nije razaznao da se redovito radi o velikosrbima! To je znamenito krležijansko vlaškovuličansko hrvatstvo, ono koje vidi samo dokle doseže Vlaška ulica u Zagrebu!

Dakle, Đoković je osobno bio glavni promotor ove sumanute ideje od koje bježe Nadal, Federer i svi drugi veliki tenisači na svijetu, a prvu podršku i konkretnu široku ideju ovog projekta do kraja je osmislila srpska vlada, što se razabire iz pisanja srpskog tiska. Početnu ideju da se u Zadru igra veliki teniski turnir prvo je zdušno prihvatio Goran Ivanišević, kao i Hrvatski teniski savez, a onda i Vlada RH, ali će Đoković i srpska Vlada razraditi puni koncept koji na samom početku nije bio razvidan.

Dakle, nećemo susjedi igrati samo u Zadru! Pa nismo tu kako misli siroti Rađa “da pomognemo Hrvatima da promoviraju i spase što se spasiti može od se sezone”! Lijepo je da još uvijek, osim Gorana Ivaniševića, ima u Splitu drugih bedaka, ali naš cilj je sasvim drugačiji. Koji? Pa vidjet ćete po turi koju smo osmislili! Dakle, turnir počinje u Beogradu, seli se u Budvu, pa u Zadar, potom ide u Banja Luku, to poznato svjetsko tenisko okupljalište, a završni susret se igra u Sarajevu. Da je bilo još vremena i da još ima bedaka u regiji bilo bi sigurno “od Vardara pa do Triglava”! U turi koju su smislili vidi se taj srpski potpis koji Rađa i Ivanišević ne razumiju. Tu se vidi da priča nema puno veze s tenisom, tu se vidi gola politika.

Veliki teniski turnir se igra i u Banja Luci, koja, ali baš nikakve veze s tenisom, pogotovo velikim svjetskim tenisom, nema! Da, ali ima sa srpstvom! A pravi inicijator priče je srpska Vlada. Đoković je tu samo hostesa velikosrpstva, s čime on koji ne da Kosovo, a naročito njegov otac poznat po velikosrpskim stajalištima, nemaju nikakvih problema. Dapače! Tko u Banja Luci organizira ovakav turnir, njemu naravno da nije do tenisa, njemu je do srpstva. To je bilo jasno svima osim Goranu Ivaniševiću i Dini Rađi. Crnogorci su se odmah zahvalili i odbili sudjelovati u srpskom cirkusu iz dva razloga: zbog korone, jer nigdje na kugli zemaljskoj se ne igraju teniski turniri zbog korone, ali i zbog toga što ne vjeruju Beogradu, niti kad im darove nose, za razliku od vječno naivne i pritajenog jugoslavenstva gladne Hrvatske.

Žurim podsjetiti kako u Hrvatskoj danas nema niti jednog relevantnog momčadskog sporta gdje hrvatski klubovi ne igraju u ligama kakve su postojale u doba bivše Jugoslavije. Niti jednog! Hrvatski sportski klubovi igraju u regionalnim odnosno neojugoslavenskim ligama u vaterpolu, košarci, rukometu za žene i rukometu za muškarce, hokeju na ledu… Tu je čak i juniorski nogomet!

Pri tom su regionalne lige isključivo sastavljene od klubova s prostora bivše Jugoslavije. Tako riječko Primorje igra vaterpolo u istoj ligi s vaterpolistima Šapca! Kad su Šabac i Rijeka bili “regija”? Samo u Jugoslaviji! Pri tom su sve te regionalne lige počele kao “jadranske lige”, odnosno Adria lige. Naziv je pitom, nitko ništa ne sluti, novca se u svijetu koji ovaj prostor vidi kao jedinstven uvijek može naći i krenimo na posao.

Sve regionalne lige počele su s hrvatskim, slovenskim, crnogorskim i klubovima iz BIH. Zato su kretale kao nevine “jadranske lige”. Recimo, prvu godinu u košarkaškoj jadranskoj ligi uz nas, tu su bili Slovenci, Crna Gora, BIH, ovdje iznimno i jedan klub iz Italije, te Maccabi iz Izraela.

Već iduću godinu Maccabi i Talijani izlaze jer im je liga tanka i ulaze najprije tri, a onda još dva srbijanska i crnogorska kluba. Koju godinu kasnije, liga mijenja naziv iz jadranske u regionalnu. I tako već godinama. To je bio model. Po tom modelu su rađene sve ovakve sportske lige. Zato nije čudno da je Beograd sad ponudio da se turnir zove Adria tour. Prokušana metoda koja je uvijek palila. Ovaj put je svojevrsna korisna budala bio Goran Ivanišević, koji se pokazao temeljito tup, neću reći glup.

Cijeli projekt je prikazivao gotovo kao žrtvu Novaka Đokovića kojom će hrvatski turizam eksplodirati i bez bilo kakve ograde na sve ove relacije, stao se na čelo kolone ovog regionalnog derneka. Čini se da je Ivanišević s razlogom stavljen na čelo kolone. Naime, po svemu sudeći, Ivanišević je inicijaciju regije, odnosno osnovni regionalni test položio koji tjedan ranije, kada je ničim izazvan, naizgled izvan svakog konteksta, u jednom intervjuu rekao: “Mi pričamo isti jezik, mentalitet nam je isti, a nekad smo bili jedna zemlja”, dodajući tužno “a sad smo se svi raštrkali”! Kakva divna glazba za staro jugoslavensko uho! Ivanišević dakle nema vrijednosni stav prema stvaranju hrvatske države, nego smo “nekad bili jedna zemlja”, a sad smo se valjda nažalost “raštrkali”. Nije li s tim izjavama bio savršeni direktor ovog turnira?

Kada prvi tenisač svijeta organizira jedan ovakav turnir bilo je logično očekivati društvo iz iste lože, dakle Federera i Nadala. No oni su to odbili jer im je jasno da zabranu održavanja teniskih turnira nisu propisali idioti, nego odgovorni ljudi svjesni situacije! Goran Ivanišević očito ne misli tako! On valjda misli da su Nadal i Federer idioti, ne samo što ne dolaze u Banja Luku, nego što sami ne organiziraju ovakve turnire kao Đoković! Opreznima bi dakle i ova relacija trebala nešto govoriti.

Zanimljivo je i to da je turnir započeo u Beogradu pa je tako Beograd dobio sva prva, najvažnija i najbrojnija svijetla pozornice. Da je u hrvatskom teniskom savezu postojao netko tko bi vodio računa o epidemiji, tom jedinom razlogu zbog kojeg ATP turnira više nigdje na svijetu nema, taj bi alarmirao javnost nakon objavljene informacije da je srbijanski košarkaš Dimitrijević zaražen virusom, a da su Đoković i cijela njegova svita cijelu noć tulumarila s Dimitrijevićem, grleći se, pjevajući i divljajući zajedno cijelu noć. Da ima mozga u teniskom savezu, oni bi na Bajakovu dočekali Đokovića s toplomjerom, ali Hrvatima pred znamenitim Srbima oduvijek klecaju noge. O tom divljem tulumu u Beogradu su sa zgražanjem pisali brojni u prvom redu njemački mediji, ne vjerujući vlastitim očima. Ali i oni su idioti, samo su Rađa i Ivanišević pametni!

Hrvatima uvijek klecaju koljena pred nekom zvijezdom iz Beograda

Da je ovo država, ta bi informacija o noćnom divljanju sa zaraženim košarkašem bila ključna zbog koje se Đokoviću definitivno ne bi dopustio ulazak u Hrvatsku bez testiranja. I cijela nacija bi pozdravila tu odgovornu gestu hrvatskih vlasti! Ali nije bilo nikoga tko bi se “drznuo” to zatražiti od jedne takve zvijezde. Eto, to je samo srce hrvatskog provincijalizma i malograđanštine.

Vječno otvorenog srca prema svemu što stiže iz Srbije, naročito kad se radi o ovakvim zvijezdama. A to je bio ključni razlog kompletne svinjarije. I da se nitko, ali nitko nije usudio, da baš usudio, Đokoviću zabraniti izlazak na teren prije testiranja, to je sramota prvog reda! Da, da, Hrvatima uvijek klecaju koljena pred nekom zvijezdom iz Beograda! Čak i u Zadru! Argument da to nije napravljeno jer je beogradska ekipa tvrdila da provode epidemiološke mjere ne znači ništa. Srbija je do te mjere divlji Balkan i srednji vijek da je jedan od njihovih glavnih epidemiologa virus dočekao riječima: “Što jedan mali virus može nebeskom narodu!”

Taj vol, a nemam bolje riječi za izraziti intelektualnu zapuštenost dotičnog, je na početku korona krize, pozvao Srpkinje da požure u shopping u Italiju jer da su Talijani prepali, da su krenuli veliki popusti i da nitko ne shoppingira, a eto mi hrabri Srbi se tome smijemo! Srbija je takav divlji Balkan i takva palanka da tamošnji predsjednik na inauguraciji prepričava kako nagovara doktore da smanje javno iskazani broj oboljelih od korone! A da se s tim brojkama srpski laže, svjedoče zadnje informacije koje govore da Srbija priznaje 384 umrla od korone, dok je pravi broj premašio 600 umrlih! Dakle, sve je laž! I iz te države što počiva na laž, i stižu tenisači koji se ne testiraju, koji se ne žele testirati i mi prelazimo preko toga! Šutimo! Sagibamo svoju postjugoslavensku glavu jer stiže nam srpski teniski kralj! Na nama je samo da plješćemo i da se zahvaljujemo! Tako smo se i ponašali. Danas je kristalno jasno da su Đoković i ekipa zaraženi još u Beogradu, da se radi o vrhunskom tenisaču, ali potpunom idiotu koji se “ne voli testirati” i koji je s tim debilnim stavom zarazio vlastitu obitelj te svoje trenere, a i da mu tupi i glupi Hrvati nisu rekli: “Nećeš ovamo s tom mentalnom srednjovjekovnom kuburom od pameti!”.

U riječ, potpuni raspad sistema!

Uz to još smo imali i potpuno nedorasli Hrvatski teniski savez koji je kao organizator zakazao, ali u svim mogućim relacijama. Niti su osigurali dezinficijens, niti su osigurali da se sjedi na distanci, niti su osigurali da se ljude upozorava na mjere distance. U riječ, potpuni raspad sistema! Čak su dopustili “Kids day” na kojem su se desetine djece družile, tiskale uz Đokovića! Premda je “Kids day” bio zabranjen još i dok su se na početku epidemije teniski turniri održavali. Naime, postojala je opasnost da potencijalno izravno zarazite djecu! Dakle, nema detalja na kojem teniski savez ovdje nije zakazao! I Goran Ivanišević s njima. Da je ovo država, morali bi i odgovarati.

A sad, tjedan dana prije izbora, zamislite Bernardića kao premijera u ovoj situaciji! Pa on bi skupljao loptice za Đokovića nasred terena satima nakon što bi Đoković otišao! Zamislite, umjesto Beroša, da nam je ministar zdravstva Varga, čovjek o kojem ovih dana bruje mediji glede afere s Hrvatskim zavodom za zdravtsveno osiguranje? Da nam policiju vodi Ranko Ostojić koji za četiri godine, uz 24 kamere i 350 ispitanih svjedoka, nije uspio istražiti tko je nacrtao svastiku na Poljudu?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari