Pratite nas

Komentar

Dujmović: Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja se nikad ne bi dogodili

Objavljeno

na

Nedavno se navršilo stotinu godina od kad je na trgu bana Jelačića pod zapovjedništvom Grge Anđelinovica, brata od djeda uvažene zastupnice Vesne Pusić ubijeno 18 hrvatskih prosvjednika zbog stvaranja prve Jugoslavije.

Povijest bilježi da je u masu pucao i djed jednog drugog danasnjeg uvaženog saborskog zastupnika, gospodina Pernara.

Onda je uslijedila prva krvava Jugoslavija koja nije samo ubila Radića kao tadašnju metaforu hrvatstva ( iako Hasanbegović više nego opravdano ovih dana ukazuje na kapitalne razlike Starčevića i Radića) nego je pokrala Hrvatsku, započela sa njenim raseljavanjem, nametnula ovdašnje Srbe kao žandarsku i vojničku vlast koje su svako malo po hrvatskim selima vršile zločine, a doniranjem zemlje Pravoslavnoj crkvi širom Hrvatske uspješno nametnula još jednog svog pobočnika u toj ukupnoj okupaciji.

Onda je došao krvavi drugi svjetski rat nakon kojeg su hrvatski Srbi dobili ustavni status naroda sto znači da je Hrvatima oduzeta čak i teoretska državnost. Sve je to pratila potpuna srpska vlast i prevlast u svim segnentima društva.

Kad sam se krajem 80-tih počeo baviti novinarstvom direktor TV Zagreb je bio Srbin, direktor kompletne Vjesnikove kuće je bio Srbin, čak je i glavni urednik Sljemena bio Srbin. Na radiu 101 glavni urednik nije bio Srbin ali je kao urednička ispomoć pozvana jedna kolegica Biljana iz Srbije.

O direktorima širom Hrvatske, o policiji, vojsci, diplomaciji, pravosuđu i toj kadrovskoj politici da ne govorim. Sve se to skupa nije zvalo srpskom uzurpacijom vlasti i neviđenim terorom već se zvalo bratstvom i jedinstvom, a sugeriranje da nije normalno da je od 19 direktora u rafineriji Sisak, 18 srpske nacionalnosti, tretirali se kao “ prebrojavanje sa pozicija hrvatskog nacionalizma”.

I onda je došao novi hrvatsko – srpski rat u kojem se bratstvo i jedinstvo manifestiralo tako da je 98 posto Hrvata bilo protjerano sa teritorija koje su hrvatski Srbi kontrolirali.

Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Voćin ni Saborsko se nikad ne bi dogodilo.

No unatoč baš takvoj povijesti Krešimir Beljak ističe ovih dana da “ i dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda”. Čovjek koji je danas, nakon svega, kadar ovo izgovoriti zapravo drži staru kuburu Grge Anđelinovića u ruci i spreman je sutra pucati u sve koji se sutra nisu kadri zakleti u bratstvo i jedinstvo.

Beljakovom izjavom HSS se skladno uklopio u Amsterdamsku koaliciju, Glasa i IDS-a, pa eventualnoj neupućenoj publici HSS-a valja naznačiti da je glas za HSS glas za politiku bratstva i jedinstva.

Gore od svih navedenih činjenica jest fakat da danas u Hrvatskoj još jedino na Facebooku možete napisati ove retke.

 

Krešo Beljak: I dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milijan Brkić: Tko će presuditi gdje je granica između umjetničke slobode izražavanja i govora mržnje?

Objavljeno

na

Objavio

[ TKO ĆE PRESUDITI GDJE JE GRANICA IZMEĐU UMJETNIČKE SLOBODE IZRAŽAVANJA I GOVORA MRŽNJE; NAUČIMO SVI BITI TOLERANTNIJI ]

Vrijeme je karnevala ili poklada, maškara, vrijeme kada se ljudi maškaraju i u skladu s tradicijom i običajima žele ukazati na neke aktualne pojave u društvu, koje su često puta upućene i nama političarima. Te su poruke GLAS NARODA, koje kroz maškaranje, humor, ali i satiru, trebamo prepoznati.

Pamtimo karnevale na kojima su spaljene lutke s likovima predsjednika i premijera, političara, biskupa i uz odaslane poruke naroda, svi bismo se trebali zapitati i zamisliti jesmo li bili u stanju tijekom godine slušati što nam narod poručuje. Ili se dižemo na zadnje noge kada na nekom karnevalu maškare spale lik i djelo nekog političara.

Želim naglasiti da je za najoštriju osudu svaki čin širenja govora mržnje i netolerancije prema bilo kome u našoj Hrvatskoj.

Ali isto tako, postavlja se pitanje gdje je granica i KADA JE TO UMJETNIČKA SLOBODA i sloboda izražavanja, kao što je to za glasnu manjinu bio slučaj u Rijeci s izloženom zastavom bivše države, zločinačkom crvenom zvijezdom pod kojom su se dogodili brutalni ratni zločini, a kada je to govor mržnje u slučaju paljenja lutke gay para s bebom na karnevalu u Imotskom, kao što to danas pišu brojni napisi.

Kao slobodno i demokratsko društvo svi bismo zajedno trebali raditi na tome KAKO BITI TOLERANTNIJI, i ne reagirati samo kada stvari shvaćamo osobno.

Budimo iskreni prema sebi, i odgovorni prema onima koji su nas birali. Poruke s karnevala su glas naroda upućene nama političarima zbog njihova nezadovoljstva, i našeg nečinjenja i ignoriranja.

Hrvatski branitelji borili su se za demokraciju i slobodu govora. Svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje, stav i jasno sam izrekao svoj stav protiv udomljavanja djece od strane istospolnih parova, ali isto tako sam za to da ne odričemo pravo drugima i drugačijima na njihov stav i mišljenje bez obzira slažemo li se s time ili ne.

Učinimo sve da naša djeca i buduće generacije žive i rastu u BOLJEM I TOLERANTNIJEM DRUŠTVU ne odričući se svog identiteta, svjetonazora, svoje tradicije i povijesti našeg naroda!

 

Herman Vukušić: Ono što smiju ljevičari kroz umjetnost, ne smije narod kroz satiru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nenad Stazić: Meni je draže gorjeti na lomači s Antom Tomićem nego živjeti s takvim ljudima

Objavljeno

na

Objavio

Nedjeljni karneval u Imotskom obilježen je spaljivanjem lutaka koje predstavljaju istospolni par koji drži “dijete”. Na lice “djeteta” zalijepljena je fotografija SDP-ova saborskog zastupnika Nenada Stazića, koji je za dnevnik.hr komentirao taj događaj.

“Stvarno mi se više vrti od ove kulture smrti, a budući da to moje tilo mori, neka ove godine nakaradna obitelj s djetetom Nenadom Stazićem gori”, rečeno je prije potpaljivanja lutki što su iz prvih redova gledala i djeca.

”Jutros sam otišao u apoteku kupiti kremu protiv opekotina, pa si sad to terapiram malo”, ironično je u razgovoru za dnevnik.hr komentirao Nenad Stazić. Dodao je da mu služi na čast što su ga spalili, kako kaže, takvi primitivci.

”Prije godinu ili dvije spalili su i Antu Tomića. Meni je draže gorjeti na lomači s Antom Tomićem nego živjeti s takvim ljudima”, rekao je Stazić. Kaže da prvo spaljuju lutke, a onda ljude. ”Tako su spalili Giordana Bruna, a njegova inkvizitora Roberta Bellarmina proglasili svecem. To je društvo u kojem mi živimo”, rekao je.

”To su primitivci i katolička Crkva koji idu ruku pod ruku”, zaključio je SDP-ov saborski zastupnik.

foto HINA/ Boško Ćosić

Herman Vukušić: Ono što smiju ljevičari kroz umjetnost, ne smije narod kroz satiru

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari