Pratite nas

Komentar

Dujmović: Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja se nikad ne bi dogodili

Objavljeno

na

Nedavno se navršilo stotinu godina od kad je na trgu bana Jelačića pod zapovjedništvom Grge Anđelinovica, brata od djeda uvažene zastupnice Vesne Pusić ubijeno 18 hrvatskih prosvjednika zbog stvaranja prve Jugoslavije.

Povijest bilježi da je u masu pucao i djed jednog drugog danasnjeg uvaženog saborskog zastupnika, gospodina Pernara.

Onda je uslijedila prva krvava Jugoslavija koja nije samo ubila Radića kao tadašnju metaforu hrvatstva ( iako Hasanbegović više nego opravdano ovih dana ukazuje na kapitalne razlike Starčevića i Radića) nego je pokrala Hrvatsku, započela sa njenim raseljavanjem, nametnula ovdašnje Srbe kao žandarsku i vojničku vlast koje su svako malo po hrvatskim selima vršile zločine, a doniranjem zemlje Pravoslavnoj crkvi širom Hrvatske uspješno nametnula još jednog svog pobočnika u toj ukupnoj okupaciji.

Onda je došao krvavi drugi svjetski rat nakon kojeg su hrvatski Srbi dobili ustavni status naroda sto znači da je Hrvatima oduzeta čak i teoretska državnost. Sve je to pratila potpuna srpska vlast i prevlast u svim segnentima društva.

Kad sam se krajem 80-tih počeo baviti novinarstvom direktor TV Zagreb je bio Srbin, direktor kompletne Vjesnikove kuće je bio Srbin, čak je i glavni urednik Sljemena bio Srbin. Na radiu 101 glavni urednik nije bio Srbin ali je kao urednička ispomoć pozvana jedna kolegica Biljana iz Srbije.

O direktorima širom Hrvatske, o policiji, vojsci, diplomaciji, pravosuđu i toj kadrovskoj politici da ne govorim. Sve se to skupa nije zvalo srpskom uzurpacijom vlasti i neviđenim terorom već se zvalo bratstvom i jedinstvom, a sugeriranje da nije normalno da je od 19 direktora u rafineriji Sisak, 18 srpske nacionalnosti, tretirali se kao “ prebrojavanje sa pozicija hrvatskog nacionalizma”.

I onda je došao novi hrvatsko – srpski rat u kojem se bratstvo i jedinstvo manifestiralo tako da je 98 posto Hrvata bilo protjerano sa teritorija koje su hrvatski Srbi kontrolirali.

Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima, ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Voćin ni Saborsko se nikad ne bi dogodilo.

No unatoč baš takvoj povijesti Krešimir Beljak ističe ovih dana da “ i dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda”. Čovjek koji je danas, nakon svega, kadar ovo izgovoriti zapravo drži staru kuburu Grge Anđelinovića u ruci i spreman je sutra pucati u sve koji se sutra nisu kadri zakleti u bratstvo i jedinstvo.

Beljakovom izjavom HSS se skladno uklopio u Amsterdamsku koaliciju, Glasa i IDS-a, pa eventualnoj neupućenoj publici HSS-a valja naznačiti da je glas za HSS glas za politiku bratstva i jedinstva.

Gore od svih navedenih činjenica jest fakat da danas u Hrvatskoj još jedino na Facebooku možete napisati ove retke.

 

Krešo Beljak: I dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

‘Trajbanje’ demokracije

Objavljeno

na

Objavio

Pitanje je koliko je oportuno očekivani izlazak Velike Britanije iz EU nazivati rastavom. Jer, ne radi se o dva partnera nego o izlazu jednog partnera iz partnerske zajednice u kojoj su sve članice, zasad njih 28 (ili 27) ravnopravne, koje su po svojim pravilima izabrale svoje organa. Organi su zajednički svim članicama. Možda bi bila usporedba s rastavom od poligamne zajednice, iz koje izlazi samo jedna članica, a ostaju ostale. U svakom slučaju, jedna manje. Uz zajedničke eurounijske propise, koje bi potpisnici i članice trebali poštovati, tu je i faktor demokracije, jer se radi o državama članicama ustrojenima prema demokratskim i deklaracijama i uzusima. Demokratskim državama. I realnom deklarirano.

Današnje stanje (nedjelja) u tijeku postupka rastave u, moglo bi se reći, poligamijskoj zajednici je – suspendiran na određeno vrijeme britanski parlament , što znači i suspenziju najvišeg britanskog demokratskog tijela i djelovanje britanske vlade pred izlazak uz suspendirani parlament. Ali i, to treba naglasiti, uz očekivanje odluke britanskog Vrhovnog suda, koja bi trebala razjasniti pitanje zakonitosti Johnsove inicijative o suspenziji parlamenta. Odlika se očekuje sljedeći tjedan. Odluka Vrhovnog suda imat će, uz ostalo, i utjecaj na percepciju britanske demokracije.

Zanimljivo je da je, prema Večernjem listu, britanska vlada označila „non-paper“ dokumente koje je poslala u Bruxelles „vlasništvom vlade Njezina Veličanstva“ ,izrazivši time da ne želi njihovu podijelju ostalim članicama. Dokumenti bi u pisanom obliku trebali obrazložiti prijedlog alternativnog rješenja glede inzistiranja da mu je, Premijeru Johnsonu, ranije postignut zaštitni mehanizam za Sjevernu Irsku potpuno neprihvatljiv.

Pitanje je tiče li se to sve i ostalih članica EU, a u ovoj prigodi im je informacija nedostupna. Radi se o jednoj stvari, ali cijeli postupak i njegov dovršetak ili završetak, sadržavat će i ostalo, jer u tijeku pregovora ništa nije nemoguće, pa i odlazak bez dogovora. A sve će se odnositi na sve članice, jer su se ulaskom u EU odrekle dijela svojeg suvereniteta, a radi s o suverenim državama. Hoće li, ili već „pati“ demokracija u ovoj fazi gdje jedna članica pregovara s EU, ne želeći da o sadržaju pregovora znaju i ostale, prema normama, jednakopravne članice. Zločesto pitanje je ima li u toj „musaki“ moguće i drugih „demokratskih“ dodataka i začina?

Pada na um reminiscencija kada se radi o rastavi u poligamskoj zajednici, da bi se slobodnije moglo reći, da se radi o izlasku iz „harema“ , jer su, i Europska unija, i ostale članice po imenima ženskog roda. No, šalu nastranu, svaka rastava, bilo koje vrste, košta. Zato se uređuje u ljudskom smislu zakonima, a u zajednicama zajedničkim propisima i dokumentima, kako bi se izbjegli pitanja i problemi prigodom izlaska. Do sudovanja na bilo kojoj razini. Da problema, i to ne lakih, ima pokazuje dosadašnji tijek, pa i igranje s demokracijom, koje nije završeno i tek slijedi. Kako će se odraziti na cijeli konglomerat odnosa koji ga prate i na kojega će utjecati, vidjet će se uskoro. Pitanje je jesu li sve stvari predviđene, jer prigodom rastava bilo koje vrste javljaju se problemi koje nitko nije očekivao. Pogotovo što se tiče financijske strane.

Imamo sa jedne strane Veliku Britaniju, sa suspendiranim parlamentom, i suspendiranom demokraciju, a djeluje vlada i njezin predsjednik, a s druge, EU birokraciju i demokraciju u kojoj članice ne mogu saznati o čemu točno raspravljaju čelništvo sa jednom članicom.

Daljnje „trajbanje“ demokracije slijedi, ostalim članicama na znanje i ravnanje…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Važno je zvati se Mate, ali za boks i pjesmu – ne za komunikacijske znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Kada javno imenovani komunikacijski stručnjak pretendenta na Pantovčak odrađuje „prljavi“ dio kampanje i na svom Facebook profilu objavljuje kako „medijima ne treba vjerovati“ postaje jasno da u stožeru Miroslava Škore nisu posložene sve kockice. Mate Mijić, čini se, gubi kompas. Javno proziva HDZ za otkazivanje Škorinih koncerata, pa čak i za onaj u Donjem Miholjcu gdje je na vlasti nezavisni gradonačelnik.

S obzirom na Mijićevo dosadašnje političko iskustvo trebao bi znati odakle pušu vjetrovi u Miholjcu, pa otkazivanje koncerta ostaviti adresirano na samom gradonačelniku jer opcija kojoj je gradonačelnik sklon ne podržava udruživanje Mosta i Suverenista sa Škorom. Da je zbog HDZ-a želio otkazati koncert, učinio bi to ranije.

Piše: Ante Rašić

S druge strane, s obzirom na Mijićevo komunikacijsko iskustvo trebao bi znati da mu upravo novinari mogu biti najveći saveznici pa nije baš najpametniji potez – prozivati ih na društvenim mrežama.

Iako je Škoro oko sebe okupio ekipu s bogatim iskustvom, čini se da mu upravo najvažniji suradnici Radeljić i Mijić postaju sve veći teret.

Radeljićev pokušaj prokazivanja predsjednice Grabar-Kitarović mailovima o kojima tobože ne želi govoriti, a pritom puštajući u javni prostor upravo one teze kojima se približava biračkom tijelu Suverenista nisu baš pale na plodno tlo. Mijićev verbalno agresivni pristup prema svima koji na glas ne skandiraju Škoro Predsjednik u objavama i komentarima na vlastitom profilu na društvenim mrežama podsjeća na Mostov komunikacijski profil.

Čini se da Škorin stožer ima dvije tračnice koji ne djeluju baš previše koordinirano, pa će teško njegov vlak tako stići do cilja.

Poznati američki komunikolog Richard L. Lanigan kao osnovnu postavku političke komunikacije zasniva na psihosocijološkoj studiji ciljane skupine kojoj se obraćate.

Izgleda da PR ekipa potencijalnog predsjedničkog kandidata Miroslava Škore uopće ne zna kome se obraćaju, koje je to biračko tijelo.

Njihovo uho, očito ne čuje što to biračko tijelo želi čuti od njih, odnosno njihove poruke nisu dovoljno jasne i artikulirane. Nepostojanje dosljednosti u izjavama njihovog klijenta posljedica je nepoznavanja razmišljanja i poimanja politike biračkog korpusa, te dovodi do lutanja u odabiru ciljane skupine. Tako su sretno naciljali velike podupiratelje Stipu Mesića, Ivu Josipovića i Antu Nobila.

Sve ovo doima se kao odabir sjedanja na jednu od tri stolice koja nije dovoljno čvrsta da se ne bi urušio čitav projekt. Sjedio na tri stolice nije nitko, pa neće ni Miro Škoro, bez obzira koliko mu bilo koji Mate pomogao.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari