Pratite nas

Kolumne

Dujmović: Pljesak iz Beograda za stradali Zagreb? Ne, hvala

Objavljeno

na

Ilustracija/arhiva

S maskom na licu, vozim po snijegu 25. ožujka, žureći u ispomoć prijatelju u centru Zagreba kojemu je potres odrubio s četvrtog kata, ogroman komad zida nasred ulice! Već četvrti dan trese, pogotovo ovdje u Gračanima, posve blizu Markuševca, gdje se gotovo svako podrhtavanje tla osjeti.

Neizlječivi virus, najrazorniji potres u zadnjih 140 godina i u isto vrijeme, snijeg na pragu travnja! Dobrodošli u Zagreb u proljeće 2020. godine!

Što je još na meniju horora ostalo: nuklearka Krško koja leti u zrak i pad meteora? Svo drugo zlo ovog svijeta već imamo, a rat je bio praktički jučer! Pa ipak, život prkosi ovom koktelu užasa i uz svu muku pokazuje: da, pobijedit ćemo na kraju kao i uvijek! Za utjehu, podizanje ponosa i samopouzdanja zaduženi su naši vječni heroji: hrvatska vojska, hrvatska policija, hrvatski vatrogasci, iznad svega naši liječnici i strašni anđeli čuvari ovoga grada : Bad Blu Boysi! I uvijek je više- manje tako i uvijek više- manje zaboravimo na taj raspored i uvijek nađemo neko drugo zlatno tele kojemu se klanjamo čim zlo prođe. Hožemo li prekinuti niz zabluda nakon ovog jezivog iskustva? Piše Tihomir Dujmović u kolumni za Direktno.hr

Sela oko Markuševca sablasna, centar razrušen

Prave razmjere užasa koje je u Zagrebu napravio potres, površne kamere površnih medija, nažalost, nisu pokazale. Sela u i oko Markuševca djeluju sablasno, a to su mjesta koja se nalaze doslovno na jedva neki kilometar zračne linije od  Nove bolnice u Dubravi. Tu se najviše stradalo i zato je od tuda i najviše ljudi i završilo u studentskom domu na privremenom smještaju.

No, tu su i stotine i stotine stanova u centru Zagreba koja su znatno oštećena i veliko je pitanje što je sa statikom stotina zgrada starih najčešće stotinu godina. A onda zagrebačke veže, potkrovlja i dvorišta, koja ostaju male tajne velikog grada, grada čija idilična medijski posredovana slika predstavlja de facto kazališne kulise metropole (kako je Branimir Donat zvao centar Zagreba) u odnosu na njih. Danas su te veže, potkrovlja i dvorišta, dakle, drugi red iza blještećih kazališnih kulisa metropole, u najvećem broju neupotrebljiva.

Ranjeni Zagreb bori se protiv nevidljivih glasnika smrti

Tu je uz niz bolnica od kojih su neke sada posve neupotrebljive i dvadesetak teško oštećenih škola, kao i niz bisernih kulturnih institucija te Sveučilište i Pravni fakultet, kao i u Medicinski fakultet u koje mjesecima nitko neće moći ući. U ovom trenutku nitko ne zna hoće li se i kako će se uopće polagati ispiti na tim fakultetima. Stradao je, primjerice i Mirogoj i njegove arkade. Uz crkvu u Palmotićevoj, taj pravi duhovni dom tisućama Zagrepčana, stradala je i impresivna mirogojska crkva Krista Kralja i njegovi tornjevi, a prve brojke govore i o pet tisuća oštećenih grobova, o čemu se malo ili ništa ne zna.

Ranjeni i kao nikada nemoćni Zagreb, bori se protiv nevidljivih glasnika smrti. Pobijedit će, ali će mu trebati godine da se vrati. I ne znamo kada je kraj, jer četvrti dan zaredom tlo se uporno trese, danju i noću, prokleto se poigravajući sa sve slabijim živcima metropole.

Na prve znakove do sada nepoznatog zla, sjajno je reagirao Pavle Kalinić i Zagrebački ured za hitne situacije kojemu je on na čelu, a s kojim su se zluradi mediji godinama ismijavali. Taj je pak ured u ovoj epidemiji bio ono što su naši dragovoljci bili Hrvatskoj za vrijeme srbijanske agresije. Prva i kapitalna ruka pomoći, odvažnosti, organizacije i logistike. Ubrzo se snašla i policija, tu su redovito spremni vatrogasci kao i Luka Modrić sveukupnog hrvatskog zdravstva: Vili Beroš. Čovjek koji danas otvoreno govori da je i u ovoj situaciji proradila peta kolona! Hoćemo li doznati njihova imena, hoćemo li ih vidjeti s lisicama na rukama, prije negoli krenu dalje?

Da nismo tako šlampavi kakvi jesmo, naročito mi Hrvati koji ne pamtimo dalje od tri dana, zamrznuli bismo sliku Beroša, Capaka i gospođe Markotić i zatražili od ove i svake druge vlasti: ovako vam moraju izgledati, ovako moraju biti upućeni, ministri, zastupnici u Saboru, gradonačelnici, pomoćnici ministara – u riječ kompletna javna uprava. Upućeno, pristojno, kulturno, odvažno, skromno, spremno na sva pitanja, iznad svega odgovorno. Dajte nam sutra takve ministre, zastupnike, gradonačelnike, a ne uhljebe kojima vraćate tko zna kakve usluge i povjerovat ću da možemo biti kao Švicarska.

Kalinić ne djeluje kao anestetik, ali radi kao lav

Plenković u ovom tsunamiju pliva sjajno, djeluje umirujuće, upućeno, nenametljivo, ne bježi od muke, premda čujem od brojnih poslodavaca da su prve gospodarske mjere gotovo beznačajne u odnosu na realno stanje. I da će nove mjere koje se najavljuju stići prekasno. No, da umjesto ove HDZ-ove vlasti imamo u ovakvoj situaciji Bernardića, Stazića i Beljaka na vlasti, mislim da bismo od straha brojali više srčanih udara negoli oboljelih od korone.

Ok, ne treba gledati na stvari iz stranačke perspektive, to najbolje svjedoći sjajni Pavle Kalinić, koji ne djeluje kao anestetik kada ga čujete, ali radi kao lav i najupućeniji je čovjek u zemlji za ovakva stanja. Ured kojega vodi postoji već desetak godina i sve je ove godine taj ured bio ekskluzivno mjesto na kojem se detaljno vodilo računa o situaciji kod potresa, epidemija i svih drugih užasa koji nas mogu stići i koji su nas stigli. Zato je Kalinić kao istinski upućen u ovakve situacije, tražio niz bržih i hitnijih mjera, tražio je da se odmah uvedu i provedu i na kraju je bilo po njegovom, ali sporije negoli je trebalo.

Generalno govoreći, politika sjajno brodi ovom krizom kakva nas nikada nije zadesila, a tek ćemo vidjeti hoće li politika izvući prave zaključke iz ovog užasa. Najprije glede vrednota koje su izbile u prvi plan. Kao što će reći Petar Vlahov ovih dana; da vidim nekoga tko će sutra jednu riječ prijekorno spomenuti glede hrvatske vojske i policije! Da čujem još nekoga da nam hrvatska vojska ne treba!

I doista, nisu razglašene liderice udruga za zaštitu ženskih prava, niti tobože isposnički borci za ljudska prava, rasčišćavali ruševine da bi došli do ranjene 15-godišnje djevojke koja je, nažalost, preminula, nego hrvatska vojska i policija. Nisam vidio aktiviste ”Zagreb je naš” da čiste ruševine, niti nose inkubature s novorođenom djecom iz Petrove! Niti da čiste ruševine! To ste ostavili hrvatskoj vojsci, hrvatskoj policiji, hrvatskim vatrogascima i Bad Blue Boysima!  Naime, ta činjenica da more nevladinih udruga zaduženih za ljudska prava nije za vidjeti u ovom užasu, traži sutra adekvatnu reakciju. Ako su to nevladine organizacije koje opstoje jer postoji javni interes, onda se mora reći da većeg i boljeg javnog interesa i za njihovim angažmanom od ovoga nije bilo. Ali, ponavljam; nisu te vedete ljudskih prava izvlačile trudnice iz Petrove! Niti Radnička fronta! Nego Bad Blue Boysi! Kakva slika!

Kako je Austrija izbacila Sorosa i njegovo ‘Otvoreno društvo’

Prava vojska nevladinih aktivista i antifa koji na dnevnoj bazi teroriziraju ovo društvo sugerirajući što je naš javni interes, u zemlju su propali u trenutku kada ta zemlja vapi za pomoći, ljudskim držanjem i ispomoći svake vrste. Mislim da tu sliku valja zapamtiti i od sutra se prema tim kulisama ljudskih prava ponijeti onako kako to zaslužuju. Austrija je neki dan izbacila Georga Sorosa  i njegovo ”Otvoreno društvo” iz svoje zemlje. Dali su im 24 sata da napuste zemlju, ili će biti suočeni s tužbama za potkopavanje demokratskog austrijskog društva. Tako to rade odvažni i  oni svjesni prijelomnih vremena. A ovo su bez daljnjega prijelomna vremena i tko to ne razumije, taj, nažalost, ništa ne razumije.

Da su došla nova vremena vidjet će se po tome da hrvatski proračun za iduću godinu neće biti kao što je nekada bio. Ništa neće biti isto, a prvi će stradati zamišljeni proračun. U njemu ne može više biti milijardu kuna za udruge koje su ovdje ovako zakazale. U novom proračunu ne može postojati stara javna uprava koja nam sada elektronskom poštom izdaje dokumente prostački pokazujući da je more službenika suvišno.

Oštri rezovi javne uprave i paralelno prebacivanje novca zdravstvu u kojemu u 30 godina u Zagrebu nije sagrađena niti jedna bolnica, bili bi znak da je vlast razumjela što znači sintagma da ”ništa više neće biti isto nakon ovoga”. Jer, niti svijet neće biti isti. Europska unija do danas nije uhvatila iste mjere zaštite protiv korona virusa i sve su se države poput školjki zatvorile u svoje granice. Jer, zajedničke politike čak ni tu nije bilo! To je prava slika realnih dometa EU. Nije nam pomogla europska vojska, nije nam pomogao NATO, pomogla nam je hrvatska vojska i hrvatska policija. I hrvatsko zdravstvo koje je, na svu sreću, preživjelo udare raznih predatora koji su ga htjeli privatizirati.

Moramo naučiti ovu lekciju do zadnjih korica

Danas britanski proračun plaća enormne iznose privatnim bolnicama od kojih iznajmljuju krevete i liječnike, ne bi li naciji pomogli u ovom užasu. Velike sile sebi čak i taj luksuz mogu dopustiti, ali male nacije poput Hrvatske bez javnog zdravstva u ovakvoj bi krizi nestale! I to valja zapamtiti. Last but not least, ova kriza, a tek je počela, prigoda je za ispravljanje jedne od najvećih gospodarskih grešaka posljednjih 30 godina: zapostavljanja poljoprivrede. Hrvatska mora pomoći lancu OPG-ova, koji jedini sutra mogu biti okosnica zdrave i nove hrvatske poljoprivrede. Ovo je povijesni trenutak! Ova kriza je fantastična prilika da se pomogne toj poljoprivredi i da se više nikad ne nađemo suočeni s ovakvim izazovima bez adekvatnih zaliha hrane.

Još nema nestašica, ali Hrvatska mora ovu lekciju naučiti do  zadnjih korica ove knjige života. Mi moramo proizvoditi dovoljno hrane za ovu naciju. Pod svaku cijenu! Onaj tko će na jesen ponuditi narodu posve novi koncept i hrvatskog proračuna i stupova hrvatskog društva te viziju razvoja Hrvatske u posve novim svjetskim okolnostima, onaj tko drakonskim rezom javne uprave i paralelnim ozbiljnim ulaganjima u novu hrvatsku poljopriredu krene u iduću godinu, onaj tko će razumjeti da je ovo povijesna prigoda da se podigne i ribarstvo i poljoprivreda i zdravstvo i da je vrijeme za novo zdravstvo, ali i novu javnu upravu, da je vrijeme za novu Hrvatsku, taj će sutra biti novi Tuđman! Natječaj za to mjesto otvoren je od prosinca 1999. godine i još nema pobjednika tog natječaja.

Italija je zakazala, a Kina je ‘dužna’ svijetu nadoknaditi štetu

I na kraju vanjskopolitičke relacije. Da se Hrvatska ponijela poput Italije onako neorganizirano, šlampavo, kao da ne postoji kao organizirana država, svjetski mediji bi je razapeli na križ. I nitko vani ne govori o tom katastrofalnom i nedopustivom ponašanju talijanske države čiji su nemar i neodgovornost krivi, kada govorimo o Hrvatskoj, u najmanju ruku za epidemiju s kojom se danas nosi Istra! Ponijeli su se neodgovorno, neshvatljivo nemarno. Pokazalo se da Italija faktički nema centralnu vlast, jer nitko živ nije slušao naputke iz Rima! I epidemija je eksplodirala. Ali, velika su sila pa im se ne zaviruje u svaku grešku.

Druga stvar koju valja staviti na stol je Kina. Ako se definitivno ispostavi da je virus nastao na kineskim tržnicama, Kina je po mom skromnom mišljenju dužna svijetu nadoknaditi nastalu štetu, jer se klanje kobre, šišmiša i mravojeda na istoj tržnici bez ikakvog sanitarnog nadzora, moglo spriječiti. Uostalom, svijetu je svejedno, jedite žive zmije ako vas to veseli, ali ne smijete zbog toga zaraziti cijeli svijet. A to se dogodilo. Ovaj virus, ako su točna dosadašnja nagađanja, zacijelo nikada ne bi sa životinje prešao na ljude da su kineske tržnice imale minimum sanitarnih uvjeta. Zamislite da smo nekim slučajem mi zarazili cijeli svijet ovakvom perverzijom, što bi se sve sručilo na naša leđa.

Hoću reći da tu temu u prvom redu iz pedagoških razloga Pekingu svijet mora staviti pod nos. Doista nema smisla da cijelo čovječavstvo plaća ceh jedne neviđene zaostalosti i zapuštenosti. Pogledajte na internetu kako izgledaju tržnice po kineskim provincijama i sve će vam biti jasno.

Pljesak iz Beograda za stradali Zagreb? Ne, hvala, ne vjerujemo vam ni kada taj pljesak šaljete!

I za kraj, ne mogu odšutjeti naslađivanje lijevih medija u kojemu je ”Novi list” prvi zasvirao staru melodiju. Mislim na pljesak Zagrebu iz Beograda. Jeftini trikovi glede beogradskog pljeska Zagrebu ponovo su razgalili jugoslavenska srca u Hrvatskoj, ali valja pokazati pravi ponos nacije koja je krvarila od više- manje istih ruku koje ovih dana prigodno plješću u znak podrške Zagrebu i valja reći: hvala, ne. Imali ste prilike pokazati se kao ljudi, kada nam je bilo najteže, bili ste krvnici bez presedana, tada ste istim rukama bacali cvijeće na tenkove koji su išli na Vukovar. Sutra na Ovčaru! Hvala, ne. Ne vjerujemo vam ni kad pljesak šaljete. Tim prije što nam do danas niste otkrili sudbinu više od tisuću nestalih, što nam do danas niste vratili sve oteto, što do danas za razbijenu zemlju niste platili kune ratne odštete. Dapače, još bi se i raspravljali da tko je kriv za agresiju! I potres i korona virus ništa su u odnosu na agresiju koju ste nam vi priredili, poklavši nam pola zemlje. Nikada vam to nećemo zaboraviti! Nikada.

Tihomir Dujmović/ Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Dokazali smo se kao velemajstori preživljavanja

Objavljeno

na

Objavio

Kroz našu burnu prošlost mi smo kao narod stoljećima naučili živjeti s raznim velikim ugrozama i u svim sudbonosnim trenutcima dokazali smo se kao velemajstori preživljavanja. Sjetite se samo ne tako davnih vremena Domovinskog rata. I svih drugih povijesnih katastrofa koje smo preživjeli.

Trenutno je najvažnije poštovati mjere zaštite javnog zdravlja

Današnji svijet definiran je geopolitičkom i ekonomskom neizvjesnošću, migrantskim krizama i sve žešćim prirodnim katastrofama (požari, poplave, zemljotresi). U zadnje vrijeme tome se pridružila i epidemija koronavirusa koja trenutno predstavlja ozbiljan izazov i prijetnju cijelom čovječanstvu.

Živimo, dakle, u jedinstvenom i povijesnom vremenu u kojem je pandemija tog virusa dovela do rijetko viđenog globalnog straha i neizvjesnosti. Nitko ne zna što nam budućnost nosi. Vidite kako se sve mijenja nevjerojatno brzo i teško je predvidjeti kako će izgledati sljedeći dan, a kamoli mjesec ili godina. Sve nas to pravi zbunjenim, nesigurnim i uplašenim.

Ako slušate vijesti ili čitate naslove, teško je ne biti pesimist. Ali se treba nadati da ćemo uz pomoć udruženog napora znanstvenika cijelog svijeta i našeg odgovornog ponašanja uskoro ipak izići iz ovog korona kaosa.

Trenutno je najvažnije poštovati mjere zaštite javnog zdravlja koje su uvedene kako bi se svelo na minimum brzo širenje virusa među pučanstvom i postiglo da se broj zaraženih postupno smanjuje, a ne povećava. To je, dok se ne pronađe vakcina, jedini način da se spriječi golemi pritisak na bolnice i zdravstvene ustanove koje jednostavno nemaju kapacitete prihvatiti i zbrinuti golemi broj zaraženih u isto vrijeme.

Izbjeći talijanski i španjolski scenarij

Iz dosadašnjeg razvitka situacije očito se vidi da države u kojima je dobro organizirana preventivna zaštita i čije se stanovništvo pridržava propisanih pravila ponašanja, prave pozitivne iskorake na bolje. Najbolje je dakle slijediti upute zdravstvenih stručnjaka i provoditi mjere koje nam savjetuje nacionalni stožer za obranu od koronavirusa. U njih treba imati povjerenja jednostavno zato što su u pitanju vrhunski stručnjaci i realistični ljudi koji se danonoćno žrtvuju za naše dobro i spas. Vodeći bitku protiv nekontroliranog širenja zaraze kako bi se izbjegao talijanski i španjolski scenarij.

Svako vrijeme ima svoje heroje. U ratu su to hrabri vojnici i branitelji. U miru razni sportaši, izumitelji, dobročinitelji. U nepredvidljivim prirodnim katastrofama to su spasitelji i oni koji skrbe o žrtvama. Današnji heroji su zdravstveni radnici – liječnici, medicinske sestre, bolničari, pomoćno osoblje u bolnicama i vozači žurne pomoći, koji ulažu goleme napore kako bi nas spasili od stihijskog širenja zaraze s velikim smrtonosnim posljedicama.

Divovski posao

Ti ljudi zaista rade divovski dio posla kako bi nas zaštitili i liječili od posljedica zaraze. Oni su 24 sata dnevno na prvoj crti bojišnice vodeći bitku protiv napada nevidljivog neprijatelja, unatoč neprekidnom riziku da sami budu zaraženi. Iako se ne bore protiv pušaka, granata i tenkova neki od njih će umrijeti da bi spasili živote drugih ljudi. Zbog čega im treba odati priznanje i slaviti ih kao heroje.

Kao primarno sredstvo zaštite pučanstva oni nedvojbeno zaslužuju svu našu potporu i poštovanje. Stoga je na nama da im svojim odgovornim ponašanjem olakšavamo voditi tu bitku i time im omogućimo nastaviti raditi svoj vitalni dio posla na što sigurniji i učinkovitiji način.

Ako oni mogu raditi svoj tako stresan i rizičan posao svaki dan kako bi spašavali nas, zašto je onda nama tako teško ostajati kod kuće i držati se njihovih preporuka kako bi im u tome pomogli? Obeshrabrujuće je vidjeti kako neki ‘heroji’ ulice i pametnjakovići željni medijske pozornosti obezvređuju njihov napor i žrtvu.

Teoretičari zavjere

Posebice treba upozoriti na razne teoretičare zavjere koje uvijek u vrijeme neizvjesnosti i prijetnje u populističkim medijima rastu kao gljive poslije kiše. Tako i za ovaj virus mnogi od njih tvrde da je zapravo biološko oružje, a ne prirodna pojava. Kako bilo, među njima su najgori oni koji umanjuju ozbiljnost situacije i javno sabotiraju propisana pravila ponašanja. Što može nanijeti puno štete društvu. To su oni koji imaju negativan odnos prema mjerama zaštite te time bitno pridonose povećanju širenja zaraze. Ti mudrijaši širenjem nepovjerenja u zdravstvene stručnjake i njihove savjete mogu biti isto toliko opasni kao i sam virus. Nije čudo što ih je doktorica Alemka Markotić iz Stožera za zaštitu nazvala biološkim teroristima koji umjesto puškama i bombama ljude ubijaju poticanjem širenja virusa.

Oni ne samo da imaju loš utjecaj na volju drugih ljudi da zaštite sami sebe čime ugrožavaju svoje obitelji, okolinu i prijatelje, nego još usput potpiruju prijepore i podjele među ljudima te povećavaju neprijateljstvo i nasilje prema onima koje prikazuju kao krivce ili metu.

Ponovimo još jednom. Povjerenje u preporuke vrhunskih medicinskih stručnjaka, poput gospođe Markotić, i odlučna primjena mjera kriznog nacionalnog stožera najvažniji je dio borbe protiv nekontroliranog širenja virusa.

Dakle, umjesto traženja dlake u jajetu i zluradog pametovanja po mainstream medijima i društvenim mrežama, šaljimo im poruke potpore, razumijevanja i zahvalnosti. Njihovoj borbi protiv širenja koronavirusa za sada se ne nazire kraj i videći da se njihov napor i žrtva cijene sigurno će im pomoći da tu iscrpljujuću bitku lakše podnose.

Zaštititi sebe i druge

Ono što im sada najviše treba je zapravo da ostajanjem kod kuće i pridržavanjem pravila o negrupiranju i držanju potrebnog razmaka zaštitimo sami sebe i druge oko sebe, kako bi se izbjegla masovna zaraza koja bi zdravstveni sustav dovela do kolapsa.

Ako su Vukovarci mogli izdržati tri mjeseca pod kišom bombi i granata natiskani u svoje mrzle podrume, najčešće bez struje i grijanja, valjda će sada, u osvit proljeća, i svi drugi Hrvati u udobnosti svojih domova, naoružani svim silnim mobilnim telefonima, tabletima i televizorima, moći to isto.

U ovom kaotičnom vremenu jedino rješenje je ujediniti snage i raditi složno svi skupa kako bi zajedničkim naporom i potrebnim odricanjem što prije izišli iz ove nevolje. Moramo biti iznimno pribrani, odgovorni i strpljivi. Naravno, sada imamo puno razloga za brigu, ali je dobro vidjeti svijetlo na kraju tunela. Dobro je biti optimist i imati hrabrosti raditi ono što je ispravno, radije nego ‘hrabro’ praviti probleme sebi i drugima.

Važno je ne paničariti jer ljudi u panici nikada ne donose razumne odluke. Mirni i razumni ljudi ohrabruju nadu. Oni su sposobni pronaći riešenja za najveće i najsloženije probleme. Strah i panika nas čine da se povlačimo u sebe, izazivaju gnjevne, nestrpljive i kratkovidne reakcije. Ljudi skloni panici obično se previše usredotočuju na sebe, na ono što je trenutno i kratkotrajno, bez da gledaju širu sliku. Kako ćemo izići iz ovog stanja ako se budemo ponašali tako?

Naučili smo živjeti s ugrozama

Kroz našu burnu prošlost mi smo kao narod stoljećima naučili živjeti s raznim velikim ugrozama i u svim sudbonosnim trenutcima dokazali smo se kao velemajstori preživljavanja. Sjetite se samo ne tako davnih vremena Domovinskog rata. I svih drugih povijesnih katastrofa koje smo preživjeli.

Sada ćemo opet morati pokazati čvrstinu koja obilježava naš rod i još jednom, uz Božju pomoć, sačuvati naš dom i domovinu.

Ovdje je vrlo važno istaknuti kako smo u svim tim teškim situacijama pokazali iznimnu međusobnu solidarnost. Tu našu tradicionalnu solidarnost trebamo sada podići na još višu razinu. Međusobnim pomaganjem, suradnjom i poštovanjem lakše ćemo prevladali ovu pošast. Ohrabrujuće je čitati i gledati te divne mlade ljude koji idu obavljati kupovinu i na druge načine pomažu stare i nemoćne koji su ostali sami. To jasno ukazuje da naši potomci nisu izgubili dušu ni naslijeđenu kršćansku i ljudsku sućut.

Narod i država koja ima takvu mladež ima i budućnost.

Željko Dogan/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Dujmović: Krenuo je hrvatski jal protiv Markotić, Capaka i Beroša

Objavljeno

na

Objavio

Ne događa se to često nama Hrvatima, sjajnim improvizatorima, briljantnim kampanjcima, naciji bez sustavnosti i uvriježenosti spoznaje o nužnosti reda i rada kao preduvjetima uspjeha.

Nemamo te vrednote iz stotinu razloga, jedan od njih je što državu nismo imali stoljećima pa je tako svaka sustavnost koju je vlast pokušavala ugraditi primana s destrukcijom. No, nismo se u ovim relacijama proslavili ni od kad imamo državu, jer nam je kolektivni mentalitet i dalje najbliži Kumrovcu. I sad kad smo se suočili s neviđenim zlom, ubojicom koji već sada širom svijeta broji više od 80 tisuća žrtava, pokazali smo se fantastičnima! Brojne velike i slavne nacije sa sto puta više novca i boljeg sustava nisu položile ovaj test života i smrti. Hrvatska jest!

Zašto na glas ne izgovaramo tu istinu? Sveli smo užas na minimum, reagirali nevjerojatno organizirano, pokazali vitalnost za koju nismo ni znali da postoji. Kriza je izbacila tri imena kojima se danas i s lijeva i s desna pincetom traže greške, a zapravo je na scenu izašao stari jezivi hrvatski jal! Sve ćemo vam oprostiti, samo ne uspjeh! I zato sad traje natjecanje u tome kako obezvrijediti što su Capak, Markotić i Beroš napravili. Po jednima su pretjerali s mjerama i medijskom pedagogijom, po drugima su u tome upravo zakasnili, na toj streljani puca se svaki dan, jer sve će vam Hrvati oprostiti, ali uspjeh i uspješnost – nikada! I nikome! Dobro došli u zemlju jala, piše Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Je li svijet stvarno bio slijep?

Goranko Fižulić će ovih dana reći da je čitav svijet bio gluh i slijep kada je 30. siječnja Amerika prodala 200 milijuna zaštitnih maski Kini. Da smo tada i mi morali reagirati. Ta pokroviteljska pedagogija je smiješna, jer u to vrijeme Švedska isto tako milijune zaštitnih maski prodaje Kini. Dakle, cijeli svijet je spavao! Hrvatska je reagirala definitivno na vrijeme. Nema dvojbe da je bilo grešaka, da smo zacijelo s kojim danom zakašnjenja zatvorili granice i da smo jedno vrijeme mirno gledali kako brojni Talijani i Slovenci stižu na našu obalu u spasu od korona stampeda, a da ih nitko ništa nije pitao. Dakle, grešaka u koracima je bilo, ali minimalnih, no danas nema dvojbe da smo se za sada izvukli. Sada nas čeka drugo poluvrijeme.

Premda kao i svi jedva čekam da ovaj kućni pritvor završi, bojim se da kapital i njegov interes, a ne temeljito rješena zdravstvena situacija, zazivaju prerani povratak u normalu. Austrija i Danska već najavljuju normalizaciju života, tako da će Danska prva u Europi otvoriti škole i dječje vrtiće. Austrija će pak za sedam dana otvoriti trgovine površine do 400 kvadrata, od 1. svibnja otvorit će sve trgovine i šoping centre, uključujući uslužne djelatnosti poput frizera i kozmetičkih salona. A u drugoj polovici svibnja u Austriji se planiraju otvoriti kafići, restorani i hoteli! A bilježe oko 300 novih slučajeva svaki dan!

Naime, pali su s ranijih 800 na 300 dnevno novozaraženih i već kreću s otvaranjem trgovina, sutra i šoping centara.Nije li ovakva liberalizacija preuranjena? Bojim se da sada tamošnji tajkuni, a ne liječnici, diktiraju taj trempo! To je prva klopka koja se i nama sprema. Singapur primjerice upravo plaća cijenu prerane normalizacije. Oni su prvi slučaj korone zabilježili 24. siječnja, no zbog izvrsnih mjera koje su odmah propisali u prvih pet tjedana imali su samo 110 slučajeva zaraze. Nakon liberalizacije, ovu nedjelju je Singapur zabilježio 120 novih slučajeva! Više nego ikada. Dakle, mi sad nikako ne bi smjeli napraviti tu pogrešku! Nikako! I dok će i ovaj problem primarno rješavati liječnici i struka, politiku čekaju puno teži zadaci.

Ispred nas je najvažniji zadatak

Mislim da je vrijeme da se počne dešifrirati fraza “kako ništa neće biti kao prije” jer će nas ona odvesti do toga što nam je činiti. Prvo treba uzeti k znanju da se međudržavne granice neće otvoriti, barem dok se ne pronađe cjepivo i ne procijepi kompletno svjetsko stanovništvo. Po znamenitom doktoru Radmanu za cjepivo u širokoj uporabi treba najmanje jedna, do dvije, možda i tri godine. Za to vrijeme treba živjeti u ovim uvjetima koji će formirati jednu drugu svijest. I to je ključno doba i za nas. Točno toliko vremena imamo za velike promjene. Jer, kad ponovno krene stari buldožder globalizacije i moćnog svjetskog kapitala protiv kojeg se oni koji su gladni ne mogu boriti, mi bi morali imati u rukama neke posve druge karte.

Mi, naime, sada ispred sebe imamo najvažniji zadatak. Shvatiti da se moramo sami na sebe osloniti i krenuti svojim putem. A ne vidim da te svijesti još uvijek ima. Kao da ne vidimo kako se Unija raspala pred našim očima. Njemačka i Češka su još prije mjesec dana zabranile izvoz maski u ostatak Unije. Italija je na popis zabrana izvoza stavila kompletnu zaštitnu opremu. Francuska je neki dan bez puno biranja riječi, žestoko, gotovo balkanski, napala SAD da je Amerika u tipičnoj mafijaškoj akciji usred aerodroma u Šangaju preotela već utovarene maske za Francusku i utovarila ih u svoj zrakoplov! Pri tome je Amerika zabranila izvoz svih sadasnjih i budućih rezervi zaštitne opreme! Takvo ponašanje primjerice u Uniji onemogućava bilo kakvu zajedničku europsku politiku, čak niti oko elementarnih stvari! Zaštitnih maski!

Svađa oko euroobveznica još nije završila i Njemačka je tu u otvorenom ratu s Italijom i Španjolskom, sad već i s Francuskom! Maratonski sastanci koji traju po deset sati na razini ministara financija zemalja članica uporno ne daju rezultata. Nizozemska stoji čvrsto protiv talijanskih prijedloga koji traži kolektivizaciju svih dugova i njihovo kolektivno rješavanje putem Europskog stabilizacijskog mehanizma. Nizozemska uopće ne želi o tome razgovarati! Kompromis velikih, do kojeg će sigurno doći, zakonomjerno će ići na račun malih. To smo valjda iz povijesti naučili.

Uostalom, Zagreb je nakon potresa dobio par utješnih poruka iz Unije, ali na vidiku realne pomoći nema. Sve procjene govore da se Zagreb realno bez pomoći novcem izvana ne može oporaviti. Jer se radi o enormnim sredstvima. Vi možete  financirati obnovu pročelja, ali statički ojačavati zgrade u centru metropole traži milijarde i milijarde. Albanija je svojedobno nakon velikog potresa od 5 stupnjeva ušminkala urbana mjesta, ali nije imala novca za statička pojačanja koja bi izdržala novi potres. Došao je novi potres od 6 stupnjeva i zgrade nisu izdržale. Zagreb je sad pred istom dilemom, a vidjet ćemo po novom zakonu u kojem smjeru će ići obnova. No ni Zagreb ni Hrvatska nemaju milijarde eura koje takav ozbiljan statički zahvat traži na tisućama zgrada i stanova. Najmanje taj novac imaju stanari. Već ćemo na ovoj temi najbolje vidjeti kako izgleda solidarnost i nova Europska unija.

Neće biti milosti

Svjetski poredak se, dakle, raspada pred našim očima i u vremenu koje dolazi neće biti milosti, ponavljam, pogotovo velikih prema malima.  Paralelno s tim, svjetski mediji pišu da se velike sile spremaju na međunarodnim sudovima podignuti teške tužbe protiv Kine, tužbe s astronomskim iznosima zbog toga jer je zarazila čitav svijet! Ni to neće proći bez odgovora i bez reakcije druge strane. Dakle, već sada je jasno: kako se danas zemlje ponašaju u epizodi s maskama i zaštitnom opremom, sutra će po potrebi ista stajališta zauzimati i s hranom! Njemačka primjerice već najavljuje povratak jednog dijela tvornica iz Kine, u prvom redu automobilske industrije, što će na tržištu radne snage izazvati dodatni kaos.

U međuvremenu, prve procjene govore da će se zbog otkaza koje će dobiti zbog gospodarske krize najmanje 50 tisuća Hrvata vratiti u domovinu. Pripremamo li ispraviti pogreške u gospodarstvu  i društvu uopće, pogreške koje su ih i otjerale van? Spremamo li zakone koji će im omogućiti posao, lakša ulaganja i sretan povratak? Pripremamo li se, dakle, za budućnost koja je evidentna? Hoćemo li uzorati stotine i stotine neobrađenih hektara Slavonije i Ravnih kotara? Hoćemo li prilagoditi zakone toj tako čekanoj revoluciji u poljoprivredi koja bi sve izmijenila? I ovisnost o uvoznoj hrani i bijeg našeg stanovnistva. I tako dala punu smislenost turizmu u kojem sada jedemo talijansku rikolu i poljske jabuke! Ne bih rekao.

Trgovački lanci i dalje ne otkupljuju domaćih proizvoda koliko im je naloženo, a tržnice koje se ovih dana otvaraju radit će po zadnjim informacijama (mimo blagdanskog rasporeda) vjerojatno do 13 sati. Trgovački centri do 17 sati. Kao da netko i sad namjerno skreće narod uvoznoj hrani! Sramota koja se događa s Dolcem je zastrašujuća. Ribarima su najavili da će u utorak moći otvoriti ribarnice pod dogovorenim preduvjetima koje su ribari ispunili. Na dan kad je sve trebalo krenuti pojavio se inspektor koji je sve stornirao. Ribari su ribu donijeli, nisu je smijeli prodavati pa su je neki dijelili besplatno, a dobar dio je propao! U ovom trenutku to je zločin za koji bi netko trebao odgovarati. Kad pogledate hrvatske OPG-ove, kad vidite kakvu skromnu ponudu imaju, a pogotovo kad vidite koliko skromnih količina robe imaju, onda vam je jasno da smo tu na dnu.

Ako se iz političkih razloga nije išlo na formiranje gospodarskog stožera koji bi davao dojam neke vrste gospodarske vlade nacionalnog spasa u kojoj bi bilo gotovo nemoguće donositi odluke, a odgovornost bi naravno isključivo bila na Vladi, bojim se da očekivane poljoprivredne revolucije neće biti bez nacionalnog stožera za poljoprivredu. On mora snimiti stanje do zadnje krave i jabuke, predložiti zakonske hitne promjene (pogledajte samo koje smeće od vina i maslinovog ulja uvozimo usred ljeta!), trgovačkim centrima podignuti postotak obavezne kupovine domaćih proizvoda te formirati agro banku koja bi pratila razvoj poljoprivrede. Kako točno upozoravaju poljoprivrednici iz Osijeka: ne mogu ljudi (misleći na sve te stare stručne službe, zavode, razne komisije i sva nemoguća državna tijela koja godinama šute!) koji su poljoprivredu doveli na ove grane, aktivno ili pasivno podupirali uvoz hrane, biti lučonoše novog razvoja! Zato je nužan stručni stožer za poljorivredu. Bez toga preporoda neće biti. Mi ćemo, naime, nekako dočekati cjepivo, ali i nastaviti po starom. Za budućnost ove nacije takav je razvoj gori od korone.

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari