Connect with us

Kolumne

Dujmović – Prokleto komunističko načelo podobnosti, a ne sposobnosti, će biti grobar hrvatske države

Published

on

Nisu stvari tako jednostavne kako se čini, Milanoviću, ali politika nije niti “by the book” kako bi volio Plenković! Milanovićeva neopisiva nervoza sugerira da on o aferi Kovačević zna koju mrvicu više, ali i to da je ta mrvica jako opasna! Njegova teza da je policija trebala uhititi isti tren Peteka i Kovačevića kada je gotovo dva milijuna kuna ostavljeno u famoznom klubu, najslabija je karika njegovog ekstravagantnog nastupa.

Naime, prava i puna istina je samo ona u kojoj pouzdano znamo gdje su u konačnici završila ta dva milijuna kuna, a ne samo da ih je Petek predao Kovačeviću. A Milanović kao da nekako ne traži da se u toj priči ide do kraja! Naime, da su odmah oba uhićena, nikad ne bi doznali kamo zapravo taj novac ide, jer možda je Kovačević samo posrednik. Vidi se da i mediji složno guraju pozornost u drugom smjeru. Piće, hostese, kartanje, hrana, misteriozni klub, to puni naslovnice, a to je posve irelevantno. Gospodo, gdje je završilo dva milijuna kuna, to je jedino relevantno! Sve drugo je dimna zavjesa.

I zato je logično da policija i DORH nisu isti tren uhitili počinitelje, već su očito htjeli doći do kraja. Zašto im Milanović sugerira da nisu trebali ići do kraja? Je li to bio možda novac za stranačke potrebe neke hrvatske političke stranke? Za Predsjedničku kampanju? Ili tek ceh za uslugu u poslovanju? Ne znamo, a to je srce problema. Taj nam odgovor dajte, a ne tko je na Martinje pio mlado vino u špelunki koja se pompozno zove klub! S druge strane, premda djeluje zavodljivo kad kaže da je jedina borba protiv korupcije i pogodovanja upravo ta da on kao premijer ništa ne zna o tome što DORH radi, Plenković nije u pravu jer gubi širinu slike. Naime, ako premijer ne zna u kakvom društvu se kreće troje njegovih ministara, kojima se pod nosom nose torbe sa novcem, ako ništa ne zna niti o suspektnom druženju njegovih najbližih suradnika, kako može odgovarati za ukupnu politiku svoje Vlade?

Uostalom, odvjetnik Miljević je ovih dana neuobičajeno kategoričan te tvrdi: “Nema materijala ili informacije u okviru jedne države koja može biti tajna za Predsjednika Vlade!”. Miljević precizira da uvid u materijale koji su prikupljeni moraju imati DORH, PINUSKOK,USKOK, te da “glavni državni odvjetnik mora korenspodirati s ministrom pravosuđa, a on s predsjednikom Vlade”.

I to je, naime, “by the book”! Zacijelo su zakonske odredbe ovdje po običaju tanke, nerazumljive i rastezljive, ali da bi premijer morao znati da postoje ozbiljne indicije u korupciju za kadra kojeg postavlja na mjesto šefa Janafa, to nalaže zdravi mozak! Jer, ako nije tako, onda teoretski može izabrati deset ministara koji su svi do grla u korupciji, a da on o tome ne zna ništa. Ne može se stvar dovesti do besmisla samo da bi se bilo naizgled “by the book”.

Ovih dana je Miroslav Škoro možda najbolje od svih vrlo efektno sažeo sam bit afere Kovačević i aktualne svađe Premijera i Predsjednika. Škoro će na Plenkovićevu tezu da ništa o svemu nije znao reći: “Znate, bolje da je premijer znao za istrage u Janafu, a da je lagao da ne zna, nego da stvarno nije znao jer je to kao da kapetan broda ne zna kuda plovi njegov brod”. I Škoro je tu savršeno u pravu. Naime, Plenković ukupnoj vlasti od prvog dana prilazi “by te book”. Neka institucije rade svoj posao, neka ministri rade svoj posao, a ja ću kao prvi među jednakima sve usklađivati, poslagivati, uređivati i sinhronizirati. Da,u Švedskoj! Ne u Hrvatskoj!

Hrvatska je i uvijek se moramo vraćati na prapočetke, nastala na pomirenju ustaša i partizana, što znači da je stari komunistički mentalitet ne samo preživio nego je legaliziran do samog kraja. “Snađi se druže”, stara krilatica iz komunizma, svoju inaćicu je dobila kroz znamenito “tko je jamio, jamio je”! Takvom zemljom dok je za stotinu godina demokratski ne ustrojite, ne možete vladati “by the book”. U tom kontekstu, vi sa “by the book” pristupom više ne znate tko igra kakve igre, tko igara za koga, tko igra za vanjske igrače, tko za unutarnje, to je minsko polje informacija, interesa i lobističkih struktura u kojima se bez punih informacija iznimno teško, praktički nemoguće, snalaziti. Ako pak o svim tim relacijama i svim tim događanjima ne znate ništa jer “institucije  rade svoj posao”, pa ih vi ne bi htjeli smetati, vi zapravo ne znate ništa i zemlju realno vodi netko drugi! Jer, vi o kapitalnim informacijama nemate pojma, a nemate pojma jer ste sami pristali na tezu “uopće me ne zanima što radi policija, DORH i službe”.

Super, ponavljam, u sređenoj Švedskoj ili Švicarskoj, ali ovdje u mentalnom srcu Balkana ako na dnevnoj bazi nemate adekvatne informacije, vi tim brodom da parafraziram Škoru, zapravo uopće ne upravljate.

Ponavljam, jer je to toliko iritantno: ovo pak što mediji rade, a to je ovo guranje u prvi plan žutila, te priče o hostesama, skupocjenim pićima i hrani koja se tamo služila, suži samo tome da se problem zamagli, a malograđani i niže vrste nahrane! Naravno da se hrvatska politička elita u Slovenskoj 9 pokazuje kao polusvijet koji nema pametnijeg posla negoli kartati belu, časkati s hostesama ili piti vrhunska vina, ali to je nižerazredno efemerno ponašanje vječnih provincijalaca koji uvijek zinu na čašu vina i hostesu u minici! Pravo je pitanje je li se tamo formirala neformalna zločinačka skupina koja je smišljala kako gdje uzeti neke novce? Ili nije? Jer, jedino što je relevantno iz same prostorije u Slovenskoj 9 je brojač novca. Taj sve govori i samo se njega valja držati. U tome je posve nevažno što se u Slovenskoj 9 kao na brojnim drugim mjestima kao posvuduša pojavljivao notorni suprug bivše Predsjednice koji po običaju ništa ne razumije, a vodi ga se po domjencima kao medvjeda kapitalca da se zamagle prave relacije!

Što ste tamo radili drugovi i drugarice, jer belu ste mogli igrati bilo gdje, piti kvalitetna vina isto tako, a i sa hostesama se družiti još i više? Što vas je vodilo baš u Slovensku 9? To je pravo pitanje kojeg se nitko nije niti dotaknuo. Ako su tamo dolazili ne promišljajući, onda valja postaviti pitanje ne kako ste postali ministri, nego li, tko vam je izdao vozačku dozvolu jer imamo posla sa rubnim kvocijentom inteligencije! Ako ste tamo dolazili zbog niskih strasti, onda je to jad da mu nema premca. U svim drugim slučajevima, mjesto vam je u čeliji tik do gospodina Kovačevića.

Vratimo se Škori i njegovoj zgodnoj prispodobi. Ako dakle premijer doista pojma nije imao, niti o sklonostima svojih ministara, niti o potencijalnim krivičnim djelima sa kojima se tamo barem “druškaju”, ako ništa nije znao o takvim razmjerima korupcije da je u Slovenskoj 9 pronađen čak i brojač novca(!), onda draga moja hrvatska mladeži što prije u zrakoplovnu luku i ravno u Irsku! Mi stariji koji smo tamo zakasnili, “odrobijati” ćemo do kraja svoju balkansku rapsodiju, a vi djeco, čim prije i čim dalje. Jer, u tom slučaju, ovoj zemlji više po svojh prilici ne može pomoći niti Bog!

Dragan Kovačević je nažalost pravilo, a ne iznimka. Pogledajte biografiju. Čovjek  je bazično konobar, a vodi JANAF, hrvatsku kulturu je desetljećima vodio lik koji je završio šumarski fakultet! JANAF vodi bivši konobar i to u vladama i ljevice i desnice, a u Milanovićevo vrijeme je poljoprivredu vodio lik koji je u stečaj odveo čak i poljoprivrednu apoteku. Glavni gospodarski mag SDP-a je bio Slavko Linić kojem je komunistički mentalitet uklesan u čelo i da ne nabrajam dalje.

Prema tome, to prokleto komunističko načelo podobnosti, a ne sposobnosti, to će biti grobar hrvatske države, samo niti to netko ovdje razumije, niti ga je briga. Do tada autobusi za Munchen prepuni napuštaju Hrvatsku, kao i zrakoplovi za obećanu Irsku! Sve im je bolje od ovakve Hrvatske!

Tihomir Dujmović/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari