Pratite nas

Kolumne

Dujmović: Rezultat unutarstranačkih izbora prigoda su da se HDZ-ovci pogledaju u ogledalo

Objavljeno

na

Što ćemo sad, dragi moji Hrvati? Kolosalna, nepristrana, hoću reći čista, s druge strane, gledano iz vizure oponenata, ovo je pobjeda Andreja Plenkovića koja ponižava i zapravo oponente šalje u političku mirovinu!

No žurim reći kako je ovaj rezultat unutarstranačkih izbora esencijalna prigoda da HDZ-ovci pogledaju sami sebi u ogledalo! Jer u ogledalu se, ako se dobro zagledate, jasno vidi da je od same 1990., a svakako od 2000. godine, HDZ stranka desnog centra i da se ne lažemo, u toj povijesnoj ekspertizi Andrej Plenković je posve u pravu! Zavirimo dakle u ogledalo kako bismo mogli objasniti ovu furioznu pobjedu jedne opcije i katastrofalni poraz druge, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Boljkovac je prvi ministar policije, Manolić šef svih mogućih tajnih službi, tako da je i danas sa sto godina zbog uloge koju mu je Tuđman dao Manolić pravi gospodar života i smrti u Hrvatskoj, a kompletna kadrovska politika i danas počiva na njegovoj “tekici”! “Bože, kakav svijet ostavljamo Joži Manoliću”, šali se netko ovih dana na internetu. Osim toga, dovevši Manolića i Boljkovca vi ste na vlast doveli tisuće njihovih ljudi koje je od prvog dana nemoguće iskorijeniti! A 30 godina kasnije njihovoj hobotnici nema kraja!

Osim toga, sve i jedan, ali sve i jedan Tuđmanov premijer, dolaze  iz lijeve ideološke kvote s prigodničarsko ubačenim sentencama o ličkim korijenima Nikice Valentića. Svi suci Ustavnog i Vrhovnog suda, osim par iznimaka, dolaze ravno iz tvrdih partijskih krugova, svi financi, sve uprave banaka i najvećih tvrtki! Nigdje jednog desnog kadra!

Za isto to vrijeme nije Milošević, nego je Franjo Tuđman osobno odabrao Stipu Mesića za prvog tajnika HDZ-a! Mediji na svim ključnim instancama, ponovno iz istog kadrovskog bunara! Hoću reći, Tuđman je posve svjesno, kadrovski pretežitom lijevom krilu pridružio manjinsko desno krilo na čelu sa Šuškom i to je zapravo bio model po kojem su se zidali temelji ove države.

Tudman je žonglirajući s ta dva krila, tada uistinu na dobrobit Hrvatske, činio sve što je mogao da to ravnovjesno opstane. Ali nije išlo. Znate zašto nije išlo? Zato jer su na intelektualnoj sceni 1945. pobjednici temeljito potukli i raselili sve što je 1990. moglo biti od koristi Šušku, Pašaliću, ako hoćete i Franji Tuđmanu. Što nije ubijeno na Bleiburgu, likvidirano je u inozemstvu. Od Bruna Bušića nadalje. I kad je kucnuo pravi čas, more onih koji su mogli graditi desnu građansku intelektualnu scenu već su bili dva metra ispod zemlje.

Tuđman je savršeno razumijevajući povijesni trenutak krenuo dalje. Ali što da radi? I krenuo je stvarati državu s onim što je imao. I da je Tuđman poživio, nema nikakve dvojbe da bi zemlju izveo na pravi put i u smjeni generacija izveo tihu lustraciju što je u vojsci već započeo. No, sudbina je htjela drugačije. Krenuvši s pričom o pomirenju  ustaša i partizana, jedinom tadašnjom dobitnom formulom za stvaranje države, Tuđman je morao provesti lustraciju ili poživjeti da je neformalno u hodu provede, čemu je bio sklon.

No, kako nije poživio, njegov projekt se pretvorio u još jednu pobjedu partizana. Ljevica je u HDZ-u nadigrala desnicu i davno prije Plenkovića preuzela sve konce u svoje ruke. Vidite, cijela je Hrvatska pljeskala Hasanbegoviću, ali nijedan Tuđmanov  ministar kulture nije ideološki ni blizu Zlatku Hasanbegoviću! Nijedan! Vlatko Pavletić! Vesna Girardi Jurkić! Zlatko Vitez! Pa onda, prvi put Božo Biškupić, sve je to da se ne lažemo, miljama daleko od Zlatka Hasanbegovića.

I Tuđmanov i Sanaderov smjer

A sve su to, da se ni tu ne lažemo, osobni odabiri Franje Tuđmana! Kasnije će po Sanaderovom odabiru kojem je publika dala čak dva mandata, doći kao ministar kulture čak i Jasen Mesić! I zato će Plenković jednom kolokvijalno reći, Hasanbegović zapravo uopće nije HDZ-ovac. Jer nije! To je gola istina! On je HSP-ovac! Tuđmanov žestoki oponent! Da je Tuđman htio HDZ pozicionirati hasanbegovićevski, onda ne bi ni Pavletić, ni Vitez, ni Girardi Jurkić bili ministri kulture. Bio  bi to, ne znam, Tolj, Hitrec, Stamać! Ali, ne, odabir je na Vitezu i Pavletiću!

Sutra na Mesiću, a trajno na Boži Biškupiću. Taj smjer biraju i Tuđman i Sanader i ako ih nešto i netko spaja u ovoj priči to je Božo Biškupić! A najbolji Biškupićev đak je Nina Obuljen! Tko onda ispravno baštini Tuđmana:  Hasanbegović ili Plenković? I kad Plenković  spominjući na početku kampanje da su napadi na njega krenuli otkad Hasanbegović nije ministar, izabire na to mjesto Ninu Obuljen, on na prve prosvjede u stranci razrogačenih oćiju pita iste te HDZ-ovce: po čemu je ovo skretanje u lijevo? Pa ona je Biškupićevih učenik!

Čovjek kojeg je za ministra kulture prvi put postavio osobno Franjo Tuđman. Što hoćete od mene? Prije Biškupića, to je opet po Tuđmanovom odabiru bio Zlatko Vitez. Gdje je Vitez danas? Savjetnik Ruže Tomašić i Zekanovića ili je Vitez danas Bandićev savjetnik? Dakle opet ideološki miljama udaljen od Hasanbegovića! Dakle, “što vi hoćete od mene”, to je refren koji neizgovoreno pjeva Andrej Plenković HDZ-u.

Jer, ako je HDZ i skrenuo u lijevo, to se dogodilo stoljećima prije mene, a vi ste dragi moji tada šutjeli i gromko pljeskali tim rješenjima! Zlatko Hasanbegović je hrvatski nacionalist i intelektualac par excellence, ali u Tuđmanovoj Hrvatskoj na najvišim kulturnim pozicijama takvog kadra nema!Jer je Hasanbegović pravaš!

HDZ nije HSP

A HDZ je HDZ! HDZ nije HSP! Ne možete od HDZ-a raditi pravašku stranku, jer ona to nije od Boljkovca do danas. Zašto? Iz stotinu razloga, ali i stoga  jer je vrijeme napravilo svoje i zato u knjizi i u predstavi o Zvonku Bušiću pišem: “Nema, nema Zvonko te Hrvatske koju tražiš! Kako, nema je? Nema je, brate, poklana je, protjerana, zatučena, izbjegla, svakako nema je, te Hrvatsku viteže koju sanjaš i tražiš, nje odavno nema…“. To je shvatio  Franjo Tuđman, to je shvatio Ivo Sanader, to je od prvog dana shvatio Andrej Plenković koji je u tom kontekstu s pravom revoltiran. Jer sve politički problematične poteze koji se njemu pripisuju, već je napravio Ivo Sanader. Sve! i Još gore! I svemu ste pljeskali! Dali mu još jedan mandat! Pa kad je donesena zakonska odredba da se crvena zvijezda za razliku od insignija drugog totalitarnog sustava ne treba sankcionirati, ako ne za Sanaderova mandata?

Pupovac? On je danas formacijski u vlasti minoran u odnosu na ono što je Sanader Pupovcu dao ponudivši mu mjesto potpredsjednika Vlade. I imali su ga! Druga je stvar što se Pupovac sada iživljava i na Hrvatskoj i na Plenkoviću! Hoću reći da smo i taj film već gledali i kovali Sanadera u zvijezde.

Pa prva liga današnjih desnih HDZ-ovaca je pljeskala rješenju po kojem srpska manjina dobiva potpredsjedničko mjesto u Vladi! I takvom rješenju je, odnosno tadašnjem lideru, ista ta publika dala glas i  za još jedan mandat! Ako baš hoćete povijest je tako ispala da je Franjo Tuđman bio i ostao hrvatski politički kralj jer je stvorio državu ni iz čega. Njega bikovska upornost i  iznad svega herojstvo ljudi na terenu od Vukovara do Saborskog,  na tome je nastala država. Zlatna slova hrvatske povijesti. Ne zaboravimo, nikad ne zaboravimo: taj je čovjek ne samo vojno porazio Srbiju nego ih je doveo do toga da u sred Zagreba 1996. predsjednik Jugoslavije Milutinović potpiše  pravo Hrvatske na ratnu odštetu. Kakav trijumf!

Ali, pokazalo se da to nije Hrvatska! Tuđman nije Hrvatska, Tuđman je egzemplar! Tuđman kod svog fatalnog propusta  nije bio siguran da sa provedenom lustracijom uopće može opstati, pa čak ni to hoće li pobjediti u toj bitci. Jer, Manolić i Mesić su još 1994. imali gotovo 50 posto u Saboru! Bilo mu je riskantno krenuti u delikatnu bitku sa takvim rasporedom figura. S druge strane  nije vidio kadrovske potencijale koji bi tu ključnu bitku, tu bitku svih bitaka, iznjeli na leđima. Osim toga Tuđman tada sa prvim anamnezama raka želudca nema snage. I Hrvatska nikad  ne provodi lustraciju i nikad je neće provesti.

30 godina nelustrirane Hrvatske

I tu je ključ svega. Trideset godina nelustrirane Hrvatske ne može stvoriti okružje u kojem bi jedan Hasanbegović trebao biti ministar kulture. Uostalom ni kod Karamarka nije bio prvi izbor. Bolje da vam ne kažem tko mu je bio prvi izbor. Nakon Tuđmana, imamo Račanovu ideološku kontrarevoluciju i zamjetnu šutnju HDZ- a na tadašnju detuđmanizaciju o čemu ovih dana ne bez gorčine svjedoči i Zdravka Bušić. “Račan i krivnja za detuđmanizaciju? Ali, ja nisam ni očekivala da ga Račan brani, pa nije od tuđmanovac! Ali sam očekivala da ga tadašnje vodstvo stranke žestoko brani”; reći će ovih dana Zdravka Bušić! Tu je bilo samo srce izdaje.

Naime, u to doba stiže Sanader, već faktički kao pogrebnik tuđmanizma, samo se to tada nije tako čitalo. Njegova pokradena pobjeda nad Pašalićem zapravo je kraj  zadnje iskre starog, nacionalnog Tuđmanovog HDZ-a.

Sanader je zapravo krampom zatukao sve ono što je Tuđman na tu temu zasijao sanjajući zajedničku žetvu lijevog i desnog krila HDZ- a. Stranka je temeljito očišćena, kao pincetom čupali su se Pašalićevi kadrovi po terenu i bila je pripremljena za dugu Sanaderovu eru. Koja je trajala dva duga mandata, uz diskretni nadzor isto tako dva duga mandata od strane Stipe Mesića. Starog supervizora!

Sanaderova donacija od milijun kuna i to ni manje ni više negoli iz hrvatskih državnih rezervi i to nikom drugom negoli “Feral Trubineu”, što je odradio tadašnji ministar financija Šuker, bio je već sadistički znak potpunog kraja Tuđmanovog nasljeđa. Tko je htio vidjeti! Jer, država je dala žurnu pomoć novinama koje su se puno desetljeće iživljavale na Tuđmanu!

Nakon Sanadera, stiže Jadranka  Kosor na koju ne treba trošiti riječi, samo podsjetiti da je spomenik u Srbu podignut za njezina vakta, a ponižavajuća smrt heroja Đure Brodarca ostaje jedna od najsramotnijih stvari koje smo doživjeli u mandatu “najhrvatskije od svih hrvatskih stranaka”. I onda  stiže Karamarko. Zbunjeni Karamarko. Koji vuče neke fantastične poteze, ali se gubi u kaosu vlastitih projekcija. Sjajan čovjek, kapa do poda u brojnim nacionalnim tema, ali jednostavno nedorastao situaciji. I gubi.

I kad je  HDZ doslovno  podu, kad se čini da je HDZ-u gotovo nemoguće pomoći, stiže Andrej Plenković. Kompletan HDZ ga podržava, čovjek pobjeđuje, ali i vuče poteze koji nisu očekivani. Vuče poteze koji su ispod očekivanja desne publike. I počinje njegova sotonizacija. Kritičari su uvjereni da vuče poteze koje članstvo nikad ne bi odobrilo, da je uzurpirao vlast i da nema legitimnosti za ono što radi.

On pak objašnjava da vuče potezu kojima vam  kaže, oprostite, ali tako kako ja sada vladam, tako je bilo bar zadnjih 20 godina, jer ako to što ja vidim nije politiika zadnjih 20 godina, onda ja tu nema što tražiti. Ali jest tako… i svi ste vi dragi moji HDZ-ovci baš za tu politiku godinama glasovali… I Plenković je na kraju izložio  svoju politiku i svoje kadrove, stao pred vlastite birače i dobio nevjerojatnih  gotovo 80 posto. I tu je kraj svakoj matematici, svi koji su ga napadali potopljeni su do kraja i u najvećem, broj slučajeva ovo je njihov politički kraj…

Jer što može sutra naciji ponuditi netko tko je dobio 5, 10 ili kao Kovač tek 20 posto glasova? Plenkovićeva pobjeda je toliko temeljita, da tu više nema nikakve rasprave. Je li ta pobjeda uistinu pobjeda, može li se s tom pobjedom sutra vladati, je li Plenković sposoban pobijediti na izborima, hoće li sada Škoro dobiti krila i požnjeti uspjeh koji je imao na predsjedničkim izborima tako da po snazi bude uz bok HDZ-u, pa će katastrofalni rezultat HDZ-a na izborima otvoriti drugo poluvrijeme za poražene, taj ćemo rasplet vidjeti, ali ovom pobjedom Plenković je začepio usta  oponentnima u stranci pri tom se oslanjajući na nikog drugog negoli na birače HDZ-a! Jer, 80 posto HDZ-a želi Andreja Plenkovića! I samo i jedino njegov tim. Na tu činjenicu, možete samo naručiti novi gemišt.

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari