Connect with us

U potrazi za Istinom

Duško Ljuština – Jazavac u savezu komunista

Objavljeno

on

isječak/HRT

Poznati zagrebački kazališni menadžer Duško Ljuština, premda umirovljen (72 godine) i narušenog zdravlja, nedavno se u kratkom razmaku javio s dva životna intervjua u najtiražnijim hrvatskim dnevnim listovima, Večernjem i Jutarnjem, piše Bože Vukušić

U „večernjaku“ se predstavio u prvom redu kao lojalni hrvatski državljanin srpskog podrijetla koji je cijelog života bio posvećen kazalištu, a politikom se bavio tek onako usput.
(vidi: ‘Nisam dvojio na koju ću stranu: Rođen sam u ovoj zemlji i nikome ne priznajem da je voli više od mene’ – https://www.vecernji.hr/…/nisam-dvojio-na-koju-cu…).
U „jutarnjem“ je Ljuština, oboružan državotvornom stigmom iz „večernjaka“, progovorio i o nekim aktualnim temama, poput izbora u Zagrebu. Posebno se obranaški osvrnuo u povodu prozivki na račun Vilija Matule da se lako domogao gradskog stana:

„Ja se više ne bavim politikom, ali htio bih reći Miroslavu Škori, kojeg dobro poznajem, da se ja zovem Duško Ljuština i da ja nisam Savez komunista Hrvatske. Jer su oni tvrdili da je Viliju Matuli stan dao SKH. Viliju Matuli je stan dala Stambena komisija Općine Centar čiji sam predsjednik bio ja.“

(vidi: Duško Ljuština o Možemo!, stanu Vilija Matule i izborima: ‘Bandić bi, da je živ, sigurno izgubio‘ – https://www.jutarnji.hr/…/dusko-ljustina-o-mozemo-stanu…).
Duško Ljuština je u Partiju primljen, kao i Vili Matula, još kao srednjoškolac. Početkom 70-tih malo je zanemario partijske obveze, što je odlučio ispraviti za vrijeme služenja vojnog roka JNA u Nišu. A to je vrlo plodno utjecalo na razvoj njegove karijere nakon povratka u Zagreb. Sredinom 80-tih izabran je u Gradski komitet SK te je postavljen za predsjednika jedne od najvažnijih zagrebačkih gradskih institucija – Stambene komisije.

(vidi privitak: iz partijskog dosjea Duška Ljuštine – HDA, signatura 1220, CK SKH, Kadrovska komisija, dosjei članova)
Ljuština je nakon raspada Jugoslavije bio malo politički i profesionalno zanemaren, a onda ga je Milan Bandić “oživio” i vratio u igru.

Posebno se aktivirao nakon povratka Rade Šerbedžije iz holivudskog izbjeglištva u Hrvatsku.

Rade je znao da je klima na Brijunima u ljetnoj sezoni pitomija nego u Los Angelesu, pa su – uz pomoć svojih starih “nepolitičnih” pajdaša poput braće Stazić, Vilija Matule, Nede Urše Raukar… – izveli desant na Brijunsko otočje.

Po starom običaju, naravno, na račun hrvatskih poreznih obveznika.

Da netko ne bi pomislio kako imam nešto protiv kazališta i glumaca, ponovit ću da sam tri godine (1977. – 1979.) bio član Dramskog omladinskog studija Zagrebačkog kazališta mladih
(vidi: https://web.facebook.com/…/pcb…/317891529955380).

A moj posljednji novinarski uradak prije odlaska u emigraciju bio je razgovor upravo s Radom Šerbedžijom.
(vidi privitkak: „Rade Šerbedžija – E.T.“, “Omladinska iskra” br. 27/1983, Split, 6.-11. lipnja 1983.)

Intervju sa Šerbedžijom objavljen je zapravo dva mjeseca nakon što sam ja već bio podnio zahtjev za politički azil u Njemačkoj i napisao nekoliko članaka za londonsku “Novu Hrvatsku”, zbog čega je glavni urednik “Omladinske iskre” Zoran Krželj bio prekoren kao “nedovoljno budan” u odnosu na državne neprijatelje, piše Bože Vukušić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari