Pratite nas

BiH

Dva lica krize

Objavljeno

na

Iz perspektive nekoga tko živi svakodnevnicu BiH, kukati o krizi u Hrvatskoj može zvučati razmaženo, jednako kao što nekome iz hrvatske perspektive žalopojke Talijana ili Španjolaca zbog stanja njihovih ekonomija i društava izgledaju kao puko prenemaganje. Ekonomska kriza u Hrvatskoj traje veće petu godinu.

Toliko dugo da je već i sama priča o krizi zapala u krizu, postala je izlizana, a sveprožimajući osjećaj da je stanje u svim segmentima društva loše i uvjerenje da će u bliskoj budućnosti biti još gore postali su samorazumljivi. U zadnjih pet godina stasala je čitava jedna generacija u tom depresivnom općem štimungu. U prikazima posljedica recesije koja traje već pet godina, obično se navode primjeri ekstremnog siromaštva, ljudi koji su došli na rub egzistencije, koji kopaju po kontejnerima i hrane se u pučkim kuhinjama. No učinci krize teško se reflektiraju na cijelo društvo. Dugoročno najpogubnija posljedica ove krize je što su deklasirani društveni slojevi i generacije koje su trebale društvo povući naprijed. Tu, prije svega, mislim na mlade ljude koji su u godinama neposredno prije krize završavali fakultete, ulazili u svijet rada i zasnivali obitelji. Sudbina te generacije koja je trebalo da izgradi europsku Hrvatsku u svakom pogledu, najbolje se ogleda na dva primjera – “stambenom pitanju” i sudbini mladih ljudi na sveučilištima.

Početkom dvijetisućitih, u vrijeme prvog poslijeratnog rasta, optimizma, približavanja EU, životni standard je rastao, činilo se tada, nezaustavljivo. Poslije se pokazalo da je sve to bilo na dug i na staklenim nogama, što je dijelom bilo i uzrokom sadašnjeg stanja. Znatno brže od plaća rasle su cijene stanova, prije svega u Zagrebu. Uz to su banke, netom prodane strancima, počele nuditi kredite, koji su, unatoč tome što su bili po puno većim kamatama nego u matičnim zemljama, zaposlenim mladim ljudima tada bili iznimno primamljivi. Bilo je to vrijeme stvaranja potrošačkog društva, otvaranja velikih šoping centara, prvih komercijalnih televizija. Moja generacija, koja je završavala fakultete oko 2000. većim dijelom se ulovila u, za većinu kasnije, kobnu zamku. Kupovali su stanove po, danas je očito, nerazumno visokim cijenama i uz goleme kamate. Nije im bilo čudno što je višegodišnje pumpanje cijena stanova dovelo do toga da je kvadrat stana u Zagrebu koštao više nego primjerice u Berlinu i što su cijene konstantno rasle, unatoč tome što se stanovništvo grada nije povećavalo, a dosta se novih stanova gradilo. Vladala je, sve do izbijanja krize 2008, neka čudna psihoza, vjera da će cijene stanova rasti beskonačno, kao i plaće te da treba iskoristiti trenutak čim se može dobiti kredit, tj. kako ne treba čekati s kupovinom stana, već odmah nakon ženidbe riješiti to da se dijete “rodi u svojem”, ne razmišljajući da je to bankino još trideset godina. A onda je došla kriza, koja je najviše pogodila građevinski sektor. Prodaja stanova je vrtoglavo padala, pojavili su se i podaci o trinaest tisuća novih neprodanih stanova samo u Zagrebu.

Cijene stanova su se, mimo svake tržišne logike, još nekoliko godina žilavo držale, što je potvrđivalo teze kako se dio prljavog novca prao kroz građevinu pa im se nije ni žurilo spuštati cijene. Počelo se pisati i o tome kako je sprega građevinske mafije i stranih banaka uhvatila za gušu cijelu jednu generaciju, a da su sve državne intervencije išle primarno za tim da se spriječi pad cijene stana, a ne da se mladim obiteljima omogući doći do krova nad glavom. No kriza nije prošla ni nakon godinu ni nakon dvije ni tri i konačno su se cijene nekretnina počele urušavati. Oni koji su se zavalili u kredite plaćajući ih po cijeni kada su bili na vrhuncu, sada očajavaju. Rate kredita im rastu, a vrijednost nekretnine pada. Raspon tih škara je toliki da obitelji koji su sedam, osam godina izdvajali jednu plaću za ratu kredita, danas i kad bi željeli prodati stan ne bi mogli zatvoriti kredit. Oni koji su se polakomili za kreditima u švicarskim francima u dodatnoj su gabuli. Navučeni su na kreditne pakete s kliznom kamatom kada je franak bio na rekordno niskoj razini. Banke su, očito, jako dobro procijenile, jer kad su navukli što se navući moglo, franak je počeo rasti. A kamata je, vidi čuda, klizila samo prema gore. Oni koji su trebalo da postanu propulzivna srednja klasa, dakle, fakultetski obrazovani, zaposleni mladi ljudi, dovedeni u situaciju da su prenapregnuti, da najčešće jedna plaća treba za kredit, a ako jedno od dvoje supružnika ostane bez posla – to je sigurna propast. Ne čudi stoga što je upravo taj dio populacije koji je trebalo da vuče naprijed, možda i najviše ustrašen i pasiviziran. Razumljivo je, primjerice, što novinar koji je u toj situaciji spontano razvija sindrom autocenzure, jer je svjestan da je, ako se zamjeri poslodavcu pa ostane bez posla, gotov, između ostalog, jer je na burzi danas 750 novinara pa u Hrvatskoj danas slobodno mogu pisati uglavnom samo oni kojima to nije primarno zanimanje. To što se dogodilo s precijenjenim stanovima i lihvarskim kreditima ostavit će trajne negativne društvene posljedice.

Teške posljedice krize osjeća i Sveučilište. Sa jedne strane se prosipaju floskule o “društvu znanja”, a sa druge se stihijski reže školstvu, znanosti i sveučilištu. Prvo su hladan tuš doživjeli prosvjetari kojima je hladno priopćeno kako naknada za prijevoz za prosinac neće biti isplaćena, jer nema sredstva, već da će je dobiti dogodine. Uskoro je uslijedila i druga “čestitka”, tj. štura obavijest Ministarstva kako se sredstva za znanstvene projekte neće uopće uplatiti za zadnja dva mjeseca ove godine, jer su bila preusmjerena u plaće, budući da je falilo sredstava. Da je resorni ministar bio sposoban na početku godine zbrojiti dva i dva i priopćiti kako se sredstva za cijelu godinu smanjuju za šesnaest posto, ni po jada. Ovako, preko noći znanstvenici saznaju da za ova dva mjeseca nema sredstava pa tko je što već planirao, naručio ili organizirao – njegov problem. O tome da su znanost i sveučilište među zadnjim rupama na svirali, svjedoči i sudbina znanstvenih novaka, mladih znanstvenika koji su primani na fakultete i institute na privremene ugovore. I sam sam prošao taj put u kojem vas prime na privremeni ugovor na četiri godine do magisterija, nakon čega bi se, ako bi kandidat magistrirao uspješno i u roku ugovor produžilo na još četiri do doktorata te na koncu na još tri godine unutar kojeg bi se, po nepisanom pravilu, za novog doktora znanosti u sustavu uvijek otvaralo stalno radno mjesto. Ta institucija znanstvenog novaka i služila upravo tome da se najbolji studenti zadrže u sustavu, pri čemu je privremenost ugovora bila osiguranje da, ako ne zadovolje kriterije, tj. ne doktoriraju u roku, država nema obveze prema njima. Danas su mladi doktori znanosti u Hrvatskoj postali balast. Na Filozofskom fakultetu, na kojem radim, 2014. godine istječe ugovor za njih 23. Unatoč tome što godinama sudjeluju u nastavi, koja se bez njih ne bi mogla održavati u postojećem opsegu, većina će njih ostati bez posla. Kakva je budućnost zemlje koja čitavo desetljeće ulaže u ljude, dovede ih do doktorata, a onda ih se odriče? Problem tih ljudi je i što se sa, u prosjeku, 35 godina teško mogu prekvalificirati, a doktorati im, apsurdno, postaju i balast, jer ih ne žele primati na primjer u škole, jer ih po zakonu onda moraju platiti više, a doktorske titule se zakonski ne mogu odreći. Uskoro će se, valjda, doktorat skrivati kao neka sramota. Takvim odnosom prema mladim znanstvenicima se šalje i katastrofalna poruka sadašnjim najboljim studentima. Uz najave kako će asistenti ubuduće sami morati plaćati poslijediplomske studije, logično je se zapitati tko bi se razuman uopće želio posvetio sveučilišnoj karijeri, tj. plaćati sam doktorski studij, održavati nastavu i raditi masu administrativnih poslova za slabu plaću i pri tome riskirati da na kraju puta ostaneš na ulici? Ako su ljudi na društvenom dnu, koji kopaju po kontejnerima, najbolnije lice krize, nezaposleni doktori znanosti su njena posljedica, koja najviše obeshrabruje. A kraj joj se niti ne nazire.

Nezavisne/Nino Raspudić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Crkva analizirala uzroke iseljavanja ljudi iz BiH: strah od rata, loša politička situacija…

Objavljeno

na

Objavio

Svi smo pozvani odgajati svoja srca u kršćanskoj ljubavi. Onaj tko istinski upozna ljubav i živi ljubav, taj ispravno živi. Istina je da je najveća avantura biti dobar, a nema dobrote bez iskrene ljubavi – kazao je predsjednik Caritasa BK BiH kardinal Vinko Puljić na press-konferenciji upriličenoj uoči obilježavanja Nedjelje Caritasa, 17. prosinca.

Nedjelja Caritasa u BiH je izazov i poziv da nađemo sebe i u sebi susretnemo Boga koji je ljubav te prepoznamo da smo voljena bića – naglasio je kardinal Puljić te dodao da tu ljubav moramo ostvarivati živeći jedni s drugima i jedni za druge.

Kardinal Puljić poručio je da će se na Nedjelju Caritasa prikupljati prilozi kojima se želi pomoći potrebitima. – Nikada nismo tako siromašni da ne možemo pružiti znakove i darove kršćanske ljubavi, niti tako bogati da nam nije potrebna ruka bližnjih – naglasio je kardinal.

Ravnatelj Caritasa BK BiH mons. Tomo Knežević prezentirao je aktivnosti Caritasa u BiH tijekom protekle godine. Prema njegovim riječima, sve aktivnosti Caritasa se realiziraju kroz tri nadbiskupijska Caritasa.

Hvale vrijedne su akcije koje provode volonteri na župnim razinama kroz svoje župne caritase – kazao je mons. Knežević te naglasio kako je na svim razinama u Caritasu BiH zaposleno 240 djelatnika raznih profila.

Skrbimo o svim vrstama korisnika, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili zemljopisnu pripadnost – kazao je mons. Tomo Knežević.

U posljednjem dijelu konferencije Zlatko Malić, voditelj Opservatorija siromaštva i resursa, iznio je informacije o uzrocima iseljavanja građana iz BiH. Prema njegovim riječima, iseljavanje je postalo ozbiljan problem u posljednjih nekoliko godina. Caritas nije želio provoditi velika istraživanja jer nema resursa za takvo što, ali je analizirao zašto ljudi odlaze iz BiH.

Prema analizi o razlozima iseljavanja, Malić je naveo 5 ključnih razloga.

Loša politička situacija, retorika i nesuglasice među političkim strankama. Među ispitanicima je prisutan osjećaj o mogućem novom ratu – kazao je Malić.

Ostali uzroci iseljavanja sadržani su u nepovjerenju u javna tijela, loša ekonomska situacija, nerazvijen zdravstveni i socijalni sustav i nesigurna budućnost djece.

O kampanji “Pomozimo zajedno”, u koju je uključeno poduzeće Violeta d.o.o. iz Gruda, govorila je predstavnica Violete Nevena Sučić. Violeta je, u suradnji s Caritasom BiH, Merhametom BiH, Crvenim križem RS-a, odlučila pokrenuti kampanju “Pomozimo zajedno” u sklopu koje će u proizvodima darivati potrebite obitelji u BiH u vrijednosti od 100.000 KM. Tom prigodom Sučić je uručila dar Caritasu u iznosu od 33 tisuće KM u proizvodima.

 

Kardinal Puljić protiv stigmatizacije jednog naroda u BiH

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari