Pratite nas

Vijesti

Dva razloga zašto je Jasmila Žbanić svoj ”svjetski ugled” u Hrvatskoj nepovratno izgubila

Objavljeno

na

Zoran Milanović nije idealan premijer. Dapače i na našu žalost, daleko je od toga. Zorana Milanovića može se kritizirati zbog niza razloga. Mnogi će se složiti, sasvim opravdano. No, neispunjena obećanja hrvatskog premijera o kojima se na stranicama ovog portala piše iz dana u dan, nisu tema ovog komentara.

[dropcap]N[/dropcap]aime, riječ je o posjetu Zorana Milanovića Mostaru, nakon što je postalo jasno da prosvjed u bosanskohercegovačkim gradovima, osim socijalnih i ekonomskih, poprima i nacionalističke obrise. Zoran Milanović osjetio je da kao hrvatski premijer, premijer zemlje supotpisnice Daytonskog sporazuma mora otići u Mostar, grad koji se smatra svojevrsnim središtem hrvatskog naroda u BiH. I to je učinio. Kako je i sinoć objašnjavao u intervjuu Romanu Bolkoviću, Mostar je bio na korak do rata. Zato je osjetio potrebu svojim dolaskom smiriti strasti, ali i Hrvatima u BiH poslati poruku da nisu ostavljeni, da Zagreb ipak brine o njima. Na njegov dolazak, žestoko su reagirali u Sarajevu. Bakir Izetbegović iŽeljko Komšić, koji, uzgred budi rečeno, sami nisu napravili ništa da smire situaciju u vlastitoj zemlji, poslali su otrovne strelice ka Banskim dvorima kao da je Milanović napravio tko zna što. Nije im bilo jasno, kažu, zašto je došao u Mostar, a ne u Sarajevo. Pa zašto ga, gospodo, niste pozvali?

Zoran Milanović napravio je upravo onakav potez kakvog bi smo trebali očekivati od odgovornog državnika, bez obzira koliko su iskreni njegovi motivi, o čemu možemo samo nagađati. Nemamo nikakvog opravdanog razloga da ne prihvatimo njegovo objašnjenje da je htio poslati poruku mira i smirivanja situacije i vrlo je neukusno od svih onih koji ga kritiziraju da mu to kao otegotnu okolnost stavljaju na teret.

Posebno se to odnosi na one koji bi trebali biti primjer svima u porukama mira. U te ubrajam i poznatu redateljicu Jasmilu Žbanić koja je na dolazak hrvatskog premijera reagirala iznimno vulgarno, nepristojno i mimo svih pravila dobrog ponašanja. “Marš kući”, poručila je Žbanić Milanoviću, inače predsjedniku Vlade Republike Hrvatske. I što je očekivala? Da će zbog toga dobiti pljesak?

Milanović to, sasvim opravdano, nije prešutio. Nažalost, u svom stilu, otišao je korak predaleko. Zašto to kažem?

“U Hrvatskoj je dobila 3 milijuna kuna za film koji će vidjeti 100 ljudi. Ja joj kažem dobrodošla!” I dok su ga neki hvalili, drugi su Milanovića zbog ove reakcije žestoko kritizirali. Najdalje su otišli hrvatski redatelji koji su Milanovića u podužem priopćenju prozvali da “omalovažava rad umjetnice svjetskog ugleda i politički ucjenjuje javnim sredstvima!” No, mogli bismo isto tako pitati i hrvatske redatelje: pa zar nitko u ovoj zemlji ne smije postaviti pitanje tko i koliko dobiva našeg i vašeg novca!? Prema kojim kriterijima se to dodjeljuje? Je li to zabranjena tema!? Ako se danima i tjednima po raznim medijima mogu razvlačiti razne udruge i mediji koji putem natječaja dobiju gradski ili državni novac, zašto se ne bi smjelo propitivati koliko je tko iz svijeta filma i zašto dobio proračunskog novca? Ili ćemo se kao i inače igrati dvostrukih kriterija i pravila? Jasno je da imamo i te kako pravo podsjetiti na tako očitu činjenicu da je bosanskohercegovačka redateljica dobila izdašnu pomoć hrvatskih poreznih obveznika. To može biti sasvim zasluženo, ali je nakon toga iznimno nepristojno od osobe, koja je u Hrvatskoj naišla na razumijevanje, da reagira na takav način, optužujući ne samo premijera, već i samu Hrvatsku.

Nažalost, neka od pitanja koja postavljamo mi novinari i ostali ”obični” građani, sebi ne može dozvoliti i predsjednik Vlade. Bez obzira što Milanović nije vjerojatno imao takvu namjeru, njegova reakcija neugodno podsjeća na reakciju Visokog izvora upućenu predsjedniku Vrhovnog suda, u kojoj ga podsjeća da su ga oni izabrali, a on im, eto, tako vraća. Naime, Milanovićeva izjava upućena Jasmili Žbanić doista bi se mogla shvatiti tako da on smatra da bi svi oni koji žive na proračunskom novcu trebali biti cijepljeni od vlastitog nezavisnog mišljenja, a kamoli ga javno izricati. Štoviše, mogla bi se, baš kao i u slučaju Visokog izvora, shvatiti kao poluizgovorena prijetnja, koliko god na prvi pogled dobrodušno zvučala.

S druge strane, Jasmila Žbanić može biti nezadovoljna koliko god hoće, može kritički progovarati i sasvim se otvoreno neslagati s Milanovićevim dolaskom u Mostar, ali ne bi si smjela dopustiti takav riječnik.

Slažem se s hrvatskim redateljima, ona je redatelj svjetskog ugleda i logično je da ima svoje jedinstveno stajalište. Razumljivo je i da daje otvorenu podršku opravdanom buntu bosanskohercegovačkih građana, jer ona zna da se taj bunt rađa iz doista očajnih uvjeta života. No, znatan dio ugleda izgubila je nekritički prelazeći preko nasilja koje se pri tom dogodilo, između ostaloga sramotnom tvrdnjom da je laž da je u divljačkom paležu zapaljena i kompletna dragocjena građa bosanskohercegovačkog državnog arhiva, te da se takvim lažima želi sabotirati demonstracije. Kao da je ponašanje vandala prihvatljivije ako su vatrogasci veći ili manji građe uspjeli spasiti?!? A očito je da su nepovratni uništeni dokumenti čak i iz austrougarskog vremena, koji se ničim ne mogu zamijeniti.

Dio ugleda, barem među Hrvatima s obje strane granice, nepovratno je izgubila i onog trenutka kad je premijera susjedne države počastila s “Marš kući”, izjednačivši njegovu prijateljsku gestu s agresijom na BiH. Za to je pobrala i bučan aplauz u dijelu javnosti, no problem je u tome što taj čin nije nije poruka samo Milanoviću, već i svima onima koji vide drugačije – pa bilo ono i sasvim demokratsko – rješenje bosanskohercegovačkog pitanja, poruka Hrvatima iz Hrvatske i iz BiH, a napose svima onima koji iz različitih, često vrlo opravdanih razloga, sebe prvo vide kao Hrvate, a tek onda kao građane BiH.

preuzeto sa politika+/Autor: Ivan Hrstić, Ivan Klarić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

Objavljeno

na

Objavio

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu donio je nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću i odredio mu doživotnu kaznu zatvora za Ratka Mladića.

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se danas suočio s pravdom na koju se čekalo više od dva desetljeća.

Haški sud proglasio ga je, između ostalim, krivim za genocid te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Raspravno vijeće Haškoga suda u utorak je proglasilo krivim zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora

 

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.


Ratko Mladić je zbog ometanja postupka izbačen iz sudnice. Pogledajte trenutak izbacivanja Ratka Mladića iz sudnice:

 

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari