Connect with us

Pregled

Dva „silovanja“ u jednom tjednu

Objavljeno

-

U medijima se poput uragana ponovno pojavio Milan Kujundžić. I to ni manje ni više već na „neojugoslavenskoj“ televiziji N1, kako su joj u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore tepali Kujundžićevi pristaše, piše Tomislav Stipić / hrsvijet.net

Zoro gubitnička

Kad je džabe, onda je dobra i televizija koja pripada „vascelom“ regionu. Povod za Kujundžićevo gostovanje bila je skupština njegove stranke Hrvatska zora na kojoj je ponovno izabran za predsjednika. Sve bi to bilo dobro, samo da nije bio jedini kandidat. Glavno da gospodin Kujundžić i dalje napada Karamarka gdje god stigne. Samo što je između njega i Karamarka jedna velika razlika. Gospodin Karamarko dobio je izbore u HDZ-u s više protukandidata i u finišu potukao upravo gospodina Kujundžića. Kujundžić je izabran kao na partijskom kongresu, poput Tita ili Milanovića, gdje se nije udostojao postaviti si čak ni lažnog protukandidata.

[ad id=”68099″]

I još kad k tome čujemo kako se hrvatski narod budi i kako će dvotrećinskom većinom Hrvatska zora potući HDZ i SDP, imam osjećaj kao da je gospodin Kujundžić ispao iz bajke „Carevo novo ruho“. Samo ovo nije bajka, već realni svijet. U kojem je gospodin Kujundžić prije pet mjeseci doživio debakl kakav nije ni sanjao. Car je gol, ostaje nam za zaključiti.

Naprijed Hrvatska – progresivni savez (komunista)

progresivni savez logoParalelno s ofenzivom gospodina Kujundžića, odvija se ofenziva i na lijevom polu političkog spektra. Rekli bi zlobnici, 8. neprijateljska.

Gospodin Josipović poput Mahatme Ghandija sada prodaje naknadnu pamet, onu koja je tokom petogodišnjeg mandata ostala negdje u arhivu gdje su se čuvali Titovi predmeti. Jer, ne može drug Ivo dalje od Tita. Za njega ljevica što ju predstavlja SDP nije ljevica, drug Tito bi i dalje stolovao na Pantovčaku da je on predsjednik, a partizani su jedina hrvatska vojska.

Gospodin Josipović ne samo da je prespavao cijeli svoj mandat, nego je očito mentalno ostao zatočenik zlokobne četrdesetpete. U 2015. godini, dok ljudi kopaju po kontejnerima, ovršuju se čak i djeca, posao dobiti ravno je iluziji da će gospodin Josipović postati drugi sv. Pavao, već potrošeni političari namjeravaju birače dobiti s retorikom Kim Jong – ila.

U predsjedništvu nove stranke, čiji logo neodoljivo podsjeća na crveni đavolji rep (nije ni čudo da gospodin Karamarko govori o crvenim vragovima), sve mladac do mladca i nepotrošena „roba“ poput Kregara, Gabrića, Žagara i jasno samog capa Josipovića, daje nam za pravo vjerovati kako će nova stranka biti samo trampolin za preskakanje SDP-a.

Dok se crveni glođu, oporba predvođena HDZ-om može na miru leći na plažu, sunčati se i piti sokiće sve do izbora. I onda samo uskočiti u Banske dvore bez da su prstom makli. Eh, da je Josipovića klonirati.

Silovanje dobrog ukusa

Rijetko kada je u Saboru bilo tako tužno kao onog dana kad se prikazivao film „Sunčica“, film koji govori o strahotama četničkih (organiziranih) silovanja žena, djevojčica i starica u Domovinskom ratu. Bio sam nemalo ugodno iznenađen kad sam vidio koliko je zastupnika u sabornici, i vladajućih i oporbenih, što me je utješilo i kao čovjeka i kao birača. Jer svi su u toj tuzi bili jedno i jednako mislili.

Ono što me neugodno iznenadilo je to što na prikazivanju nije bilo niti jednog od zastupnika srpske nacionalne manjine, Mile Horvata, Dragana Crnogorca i inače sveprisutnog Milorada Pupovca. Što nam to govori?

Ti zastupnici, kojima su inače puna usta manjinskih i svakih drugih prava, koji optužuju Hrvatsku za etnocentrizam, nisu našli za shodno poduprijeti žrtve ratnog zločina silovanja. Ili ne poštuju njihovu i žrtvu ove zemlje, ili priznaju zločin samo onda kada se radi o žrtvi koja je pripadnik manjinskog naroda. Ili oboje. Što je vrlo licemjerno. Jer ovim činom svaka njihova borba za manjinska i svaka druga prava koja će izvoljevati, pada u vodu pred moralnom osudom javnosti koju su sami prezreli.

Na baljezganja Milorada Pupovca više nitko pametan u ovoj zemlji ni ne diže glas. Čovjek je opet sabornicu iskoristio kako bi relativizirao žrtvu hrvatskog naroda. Pričajući o nekakvom silovanju srpskih terorista u Lori, očekivao sam nakon akumulatora i žute trake barem neki predmet kojim bi gospodin Pupovac dokazao svoje tvrdnje. Naravno, nije ga donio. Jer bilo koji predmet kojega bi donio silovane su hrvatske žene i djeca, što je potresno opisano u desetak svjedočanstava na filmu.

Što se tiče skandaloznog navoda gospodina Pupovca da se nada kako za ostvarivanja prava ženama neće biti dovoljna samo dva svjedoka, to je već pitanje za (ne samo moralnu) osudu. Misli li gospodin Pupovac kako su četnici prije silovanja lijepo zamolili žene mogu li ih malo silovati pa kasnije na sudu mogu odmah biti i svjedoci tog istog silovanja? Gadljivo, čak i kad je u pitanju gospodin Pupovac.

„Skandalozni“ pornić

Nerado pišem o ovoj temi zato što me uopće sablažnjava silna medijska prašina koja se digla oko „još“ jednog slučaja „silovanja“. Ne stavljam riječ u navodnike zato što sumnjam u mogućnost da se silovanje zbilja dogodilo, već zato što još, koliko mi je poznato, nije završena policijska istraga.

Želim ovdje naglasiti kako spomenuti filmić ne izaziva samo sud javnosti, već je i pokazatelj koliko je naše društvo bolesno. Shvaćam ljude koji vole filmove za odrasle, ali vrlo često (čak su i tamo zabilježeni slučajevi bijelog roblja i opijatskog nasilja) akteri u njima su ljudi koji su na to pristali i za to dobivaju novac te uredno plaćaju porez. Sve i da je naša poznata manekenka u toj situaciji dobrovoljno pristala na „akciju“, s kojim pravom ju netko može snimati i kasnije snimljeno (zlo)djelo distribuirati okolo.

Ne radi li se ovdje o klasičnom javnom sramoćenju, koje je i po zakonu kažnjivo. Ne ulazim u moralne dubioze o tome je li spomenuta promiskuitetna, kakav život vodi, s kim se sve sastajala i pod kojim uvjetima, o čemu bruje forumi i komentari. Niti bih stavio ruku u vatru da je prilikom snimanja bila drogirana – neka se tim pitanjem bave drugi. Briga me. Ali ono što me brine jest danonoćno bombardiranje javnosti sa skandalom od kojeg koristi neće imati niti invalidi, niti nezaposleni, niti obespravljeni.

Koristi će imati jedino ljudska glupost i nečiji džep. Što se gledanja tiče, u njemu nije problem. Problem je u distribuciji kojom se uništava nečiji život. Jer svaki onaj koji taj uradak bude distribuirao dalje, trebao bi si posvjestiti da se u istoj takvoj situaciji sutra može naći njegova sestra, supruga, nećakinja ili kćer. A u takvoj situaciji svaku distribuciju pokušao bi zaustaviti. Kad bismo nekad samo malo više mislili gornjom glavom.

Puhovski ne voli Hrvatsku

Navod u podnaslovu uopće mi nije čudan. Niti stran. Pa to znamo. Gospodin Puhovski to je samo javno priznao u intervjuu tportalu kao odgovor gospodinu Karamarku koji ga je naveo kao primjer boljševika. Očito se gospodin Puhovski češe tamo gdje ga svrbi.

U jeku hrvatskog proljeća, ovaj novopečeni umirovljenik svjedočio je protiv hrvatskih studenata predvođenih Ivanom Zvonimirom Čičkom. S(UDBA) je htjela spojiti ih mnogo godina kasnije u HHO-u kada su obojica istraživali hrvatske zločine u Oluji. Gospodin Puhovski kao svjedok tužiteljstva svjedočio je i u Hagu na suđenju generalima Markaču, Gotovini i Čermaku.

Iz svega ovoga razvidno je zašto gospodin Puhovski Hrvatsku ne voli već ju vidi samo kao aparat kojem plaća porez. „Opasno je voljeti državu“- kaže gospodin Puhovski i nastavlja kako nije volio niti Jugoslaviju, pa tako ni Hrvatsku. Volio bih pročitati knjigu gospodina Puhovskog „Socijalistička konstrukcija zbilje“. U toj knjizi, prema navodima s Wikipedije, profesor relativizira pravo na odcjepljenje i samostalnost republika unutar SFRJ. Ako nešto ne voliš, imaš li potrebe stati u obranu istoga? Sumnjam.

Mesić otvorio sezonu lova na revizioniste

meskoKad budem u mirovini (ako ju dočekam), volio bih imati energije kao Stipe Mesić. Kad ga vidim, pomislim da je bivši predsjednik nekad pao u veliki kotao Red Bulla. Čovjek jednostavno ne staje.

Zadnji let s krilima upriličio je Stipica, a gdje drugdje nego u Kumrovcu. Voli Stipe svog maršala više nego zjenicu oka svoga. Na balu vampira, nadošlih povodom rođendana najmračnijeg sina „naših naroda i narodnosti“, Stipe je u revolucionarnom zanosu, poput Rade Končara, pobjedonosno izjavio kako se protiv revizionista treba boriti svim sredstvima.

Nešto slično pokušavaju narodu prodati i Rusi, Mesićevi saveznici i uzori u jednogodišnjem komadanju Ukrajine. E sad, bilo bi zanimljivo vidjeti sudionike (ne)časnog skupa u Kumrovcu, prosjeka godina izumrle ptice dodo (posljednji primjerci zabilježeni su u 17. stoljeću) kako opasuju bombe za remenja i dižu ustanak protiv revizionizma. Pada mi napamet kako bi im solidan background mogao dati Vinko Brešan, redatelj filma „Maršal“ u kojem se ukazanje Tita „doista“ dogodilo.

Na prigodnim ratnim propagandnim spotovima, mladi (stari) partizani imali bi prilike vidjeti kako Mesić zavarava protivnike vatrenim ustaškim govorima u Australiji, zapjevala bi se i koja ustaška budnica i 7000 tisuća obožavatelja lika i djela druga Tita ne bi više znali slave li njegov ili Pavelićev rođendan. I onda bi se svi skupa probudili iz ružnog sna. Ako prije toga ne bi dobili krila pa ponosno otišli drugu Titu na onaj svijet. Ako ga uopće ima, rekli bi oni.

Tomislav Stipić / hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari