Pratite nas

Kolumne

Dva svjetska događaja koja su u Hrvatskoj izazvala potres srednje jačine.

Objavljeno

na

Hrvatskoj su dva svjetska događaja izazvala potres srednje jačine. Koronavirus izazvao je malu paniku, ali za sada je jedina žrtva ovog opasnog virusa samo ministar zdravstva. Velika Britanija više nije članica Europske unije i to je, prvenstveno u političkim strukturama, izazvalo priličnu zabrinutost.

Naši političari i brojni analitičari hoće reći da Britanci ne znaju što rade, da su napravili ogromnu, čak katastrofalnu grešku koja će im se osvetiti. Oni bolje od same britanske vlade znaju što je za Britaniju dobro, a što nije. Ili je možda stvar u nečem drugom?

Čini se da je izlaskom Britanije načet mit baš o snažnoj i jedinstvenoj Uniji, u koju je položeno toliko nade. Dijelom su ugrožene i ambicije pojedinaca. I sasvim pragmatično, Brexitom će biti manje novca u europskim fondovima pa će biti manje i povlačenja novca iz njih. Ali zašto se onda trudimo ugurati šest susjeda u ovu asocijaciju kad će tada biti još manje sredstava za raspodjelu?

Za Britaniju se ne moramo brinuti. Ona neće više uplaćivati milijarde funti u zajedničku blagajnu, moći će i dalje slobodno trgovati sa zemljama EU-a i još slobodnije s Amerikom, Kinom ili Rusijom, sama će određivati poreze i voditi ribolovnu i migrantsku politiku. A nije, dovraga, sve u trgovini i u profitima.

U Britaniji je izlazak dočekan kao čin slobode i povratka suvereniteta pa neka sada golobradi znanstvenici-štreberi trube o tome kako su nacionalne države stvar prošlosti. Istina, Englezi će se morati suočiti sa suverenističkim težnjama Škota i Iraca. U glavnom gradu većina nije bila sklona odlasku, što je odmah u nas protumačeno kao stvar veće otvorenosti, civiliziranosti, prosvjećenosti, kozmopolitizma, itd. Još jedna greška u koracima. Stvar je puno jednostavnija. U Londonu ima relativno najmanje Engleza.

Iz srca Unije stižu različite reakcije. Jedni se odmah založiše za više jedinstva, za nova pravila odlučivanja iz kojih će biti isključeni principi veta i jednoglasnosti. Oni razumniji, kao Emanuel Macron, drže da treba razmisliti o prijeđenom putu i o daljnjim koracima. Pa problem Europske unije i jest u njezinoj nedemokratskoj, birokratskoj i skupoj strukturi, koja je sebi umislila da suverenim narodima i državama može određivati ekonomske, moralne, pa čak i prirodne zakone.

Nastavi li se tim putem, Britanija neće biti posljednja država koja će poželjeti reći ono što je Moamer Gadafi jednom poručio skupu nesvrstanih: Zbogom, smiješni skupe! Cijela kletva bačena je na nepravovjerne Poljsku i na Mađarsku, kao da ih se želi ekskomunicirati.

Josip Jović/Slobodnadalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari