Pratite nas

Dvadeset i dvije godine od stradanja i progona (1992.-2014.)

Objavljeno

na

 Dvadeset i dvije godine nakon progona

Obraćam se, vrli sumještani i susjedi, najprije vama koji ste na oltar zavičaja prinijeli najviše – svoju djecu, svoje sinove, njihove prekinute i neostvarene snove. Obraćam se potom vama koji ste na isti oltar prinijeli dijelove svoga tijela i dijelove svoga zdravlja. Obraćam se i vama koji i dalje živite u progonstvu, daleko od svojih kuća i svog zavičaja i koji biste htjeli, ali se ne možete vratiti svojim kućama. Ali obraćam se i vama koji ste se odrekli svoje časti, savjesti i poštenja, vama koji ste se radi osobnih probitaka odrekli onog najsvetijeg, što se rodnom grudom zove.

posavina

Vama se obraćam radi svih vaših zabluda, slabosti i pogrešaka s nadom da ćete ih ispraviti.

U ovom vremenu, u vremenu kada troglava, troprsta aždaja likuje nad našom propašću, kada i dvadeset i dvije godine nakon progona i osamnaest godina nakon rata našim opustjelim selima još uvijek glasno odjekuju one iste trublje mržnje kakve su odjekivale i devedesetih (vidi ovdje), kada nam se na sve moguće načine onemogućava povratak i oporavak, moramo napokon jasno dignuti svoj glas.

Krajnje je vrijeme! Istina o progonstvu u kojem jošuvijek živimo, istina o agresiji na naša sela, naše domove i zavičaj, istina o našem stradanju mora izaći na vidjelo! Pljačkali su nas, razarali naša sela, uništavali sva naša dobra, od privatnih, društvenih do crkvenih, ubijali nas, odvodili u ropstvo, imenima naših sela nametali svoje ime, pismo, otjerali nas u progonstvo gdje nas i dalje drže, likujući nad našom nesrećom.

I nakon svega, dvadeset i dvije godine nakon progona i osamnaest godina nakon rata, odgovorni na vlasti u Šamcu (Bosanskom) licemjerno šute. Likuju (!?) nad našom nesrećom. Na sva pitanja – o smišljenom, organiziranom, namjernom uništavanju imovine i života ljudi – nemaju odgovora. „Odgovaraju“ šutnjom ili još gore – negiranjem. Besramno i drsko zamračuje se istina o ubijenim u logorima i oko njih, kriju se podaci o nestalima, masovni zločini pretvaraju se u herojska djela a zločinci u heroje, laži se pokušavaju prikazati kao istina, a istina kao laž. Ne brine ih ni pitanje povratka župnih arhiva, pokradene imovine, ratnoj šteti koja je u našim selima oko milijun maraka. Što reći? Što reći na to da se ni dandanas nitko iz vlasti još niti jednom riječju se nije ispričao za progone i stradanja, nitko ni jednom riječju nije pozvao protjerane ljude da se vrate svojim kućama!?

Bijedna je to rabota bijednika ujedinjenih u misiji zatiranja svega hrvatskoga, podla rabota opstruiranja opstojnosti s ciljem planskog, promišljenog razaranja hrvatskog naroda!

Što nam je činiti?

Osjeća troprsta aždaja da smo kao narod ranjeni i obezglavljeni, izgubljeni na svojim bespućima, pa im raste kuraža i drskost. I dvadeset godina poslije, besramno i drsko pljuju u lice hrvatskom narodu.

Ne srame se svoje politike, nisu se javno pokajali ni Bogu ni žrtvama. Podlo i licemjerno nastavljaju i dalje s gradnjom mitske Velike Srbije, na našoj zemlji, na našim ognjištima.

A mi šutimo. I svojom šutnjom takvu politiku svesrdno podržavamo!

Ne smijemo više šutjeti. Nemamo pravo šutjeti. I nećemo šutjeti ako je preostalo u nama imalo one vatre koja je vijekovima grijala i krijepila naše praroditelje koji su uvijek znali braniti i obraniti ono što je njihovo. Koji su uvijek znali stati rame uz rame i zajedništvom sačuvati ono što im njihovi prethodnici u naslijeđe ostaviše. Gdje god su zajedno i čvrsto stali, tu su i opstali!

Dragi prijatelji, neka nas pouči iskustvo naših predaka: zajedništvo je temelj sloge, sloga je temelj jakosti, a jakost temelj slobode! Dragi prijatelji, svi mi, koji smo kroz majčino mlijeko udahnili vrednote naših predaka, našeg Zavičaja, pozvani smo na čuvanje tih vrednota. Čuvajmo te vrednote, čuvajmo ih kroz naše zajedništvo! Ustrajnošću, hrabrošću, voljom i znanjem raskrinkajmo bijednike koji planski razaraju naš narod i našu budućnost. Nitko osim nas nema pravo odlučivati o našoj budućnosti!

Pravda i istina uvijek su pobjeđivale, a pobijedit će i sada. Bog, koji je Put, Istina i Život, je naš stalni, veliki oslonac. Bio je to kroz mnoga stoljeća, u prošlosti i sadašnjosti, a bit će i u budućnosti. Uzdajmo se u Njega, njegovu Pravdu i Istinu. Oni koji su se na herodijanski način namjerili ubiti naš zavičaj, kao židovski kralj Herod novoga kralja židovskog, tek rođenog Isusa Krista, doći će pred njegovu Istinu i suočiti se s njegovom Pravdom. Poruka je ovo i za licemjere na vlasti!

Naša odgovornost je velika. Ne zaboravimo vlastite baštinike, svoju djecu, njihovu djecu i djecu njihove djece. Pismo kaže: “oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi” (Ezekiel 18.2). Nastavimo li i dalje jesti kiselo grožđe, potomstvu će našem trnuti zubi.

Ako nastavimo šutjeti sada, možda ćemo, i mi i djeca naša, šutjeti zauvijek.

Zato, trgnimo se, odbacimo malodušje.

Ako se složimo i ujedinimo, zapjevat će opet naša Posavina, a s njome i naša sela i naš Zavičaj.

Svi zajedno u jedno, bratsko kolo!

 

Željko Brandić | hrvatska-tisina.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

“BEZ RAVNOPRAVNOSTI NEMA SLAVLJA” – Zašto Hrvati ipak neće slaviti tzv. “Dan državnosti BiH”

Objavljeno

na

Objavio

Onoga dana kad Hrvati kao narod budu mogli jednako sudjelovati u odlučivanju o budućnosti BiH, birati i smjenjivati svoje političke predstavnike bez bilo kakvih problema, onda će 25. studenog postati i hrvatski praznik. A do tad, Hrvatima će svečanosti u studenom završavati s 18. studenog – danom osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, posljednjeg ustavno-pravnog okvira u kojem je hrvatski narod na području BiH imao mogućnost odlučivati sam o sebi.

Bosna i Hercegovina, barem njen bošnjački dio, u subotu 25. studenoga obilježava Dan državnosti. Na taj dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu usvojena je Rezolucija ZAVNOBiH-a u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih.

Srbi taj datum odbijaju obilježiti kao dan državnosti moderne BiH, nego predlažu da to bude dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Istovremeno, Hrvati su do sada ima ambivalentan odnos prema 25. studenog. S jedne strane se zalažu za ono što je rečeno ZAVNOBIH-om, a odnosi se na jednakost naroda, dok su s druge strane svjedoci da BiH svakim danom sve više postaje sve, samo ne država jednakopravnih naroda.

„Nisam posebno osjetljiv prema tom danu. Za mene je 11. mjesec završen nakon što prođe 18. studenog (dan osnivanja HZHB, op.a.). Uvažavam značaj tog datuma za državnost BiH, no državnost BiH ne proistječe samo iz tog datuma 25. studenog, nego i iz nekih drugih povijesnih datuma“, prokomentirao je u izjavi za Dnevnik.ba zastupnik HDZ-a BiH u državnom Parlamentu Predrag Kožul.

Danas je 25. studenog definitivno datum kad samo bošnjačke elite slave Dan državnosti BiH, a to dovoljno govori o tomu koliko je BiH „država“. Moglo bi se slobodno reći da se obilježava „Dan tobožnje državnosti“, s obzirom na to da BiH danas nema gotovo nikakve elemente državnosti: vrhovni nositelj suvereniteta je međunarodni namjesnik – visoki predstavnik, u Ustavnom sudu BiH sjede stranci, a odluke tog suda se ne provode, monetarna politika nam ovisi o EU, ne postoji konsenzus o državnom uređenju, cijeli jedan entitet gotovo da i ne priznaje središnju vlast, cijeli jedan narod je, pak, gotovo izbačen iz mogućnosti utjecaja na državnu politiku…

„Kad bi danas državnost BiH značila konstitutivnost i jednakopravnost naroda koji u njoj žive, onda bi taj datum 25. studenoga za nas bio značajan. To bi bilo izvorno značenje tog datuma, ali nažalost činjenice danas nisu takve“, izjavio je za Dnevnik.ba Bariša Čolak, voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Hrvatskog narodnog sabora BiH i izaslanik u državnom Domu naroda .

„Svi znamo u kakvoj državi danas živimo. No, naprosto nema nam druge nego se boriti za vrijednosti demokracije, ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja. A kad ćemo to postići, to je jako teško reći. Trebat će nam puno vremena. Ipak, mi radi naše budućnosti od tog ne možemo odustati“, rekao je Čolak.

Datum 25. studenog u ovakvoj BiH za Hrvate, naglasio je, još uvijek nije dan za slavlje.

Čolak, pak, prepoznaje važnost spomenutog datuma u kontekstu povijesti, ali pojašnjava da ga je u ovakvoj BiH Hrvatima jako teško slaviti.

Marinko Čavara, predsjednik FBIH, inače član HDZ-a BiH, uputio je, pak, čestitku povodom dana državnosti BiH u kojoj stoji kako je BiH danas na raskrižju.

„Danom državnosti slavimo neovisnost BiH koja se i danas nalazi na raskrižju puteva. Daytonskim mirovnim sporazumom BiH je postala država s ustrojem kakav danas imamo, uz jasnu definiciju BiH kao države tri konstitutivna naroda. Budućnost BiH su europski i NATO put, a na tom putu čeka nas niz prepreka koje ćemo, uvjeren sam, uspješno prevladati“, poručio je Čavara.

Čestitiku povodom dana Državnosti BiH uputio je i predsjednik HNS-a BiH, HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović. On je ustvrdio kako “25. studeni pamtimo i slavimo kao povijesnu potvrdu državnosti naše domovine, zajednice tvorbenih i ravnopravnih naroda Srba, Bošnjaka i Hrvata, kao i svih njezinih žitelja”.

„Simbolika ovog dana i njezin preveliki značaj pozivaju nas da ga dostojno obilježimo i prisjetimo se svih onih vrijednosti koje smo svakodnevno dužni baštiniti, kroz javno djelovanje, ali i u odnosu na naše neposredno okruženje. Naravno, mjera državnosti nisu samo proslave, akademije, ceremonijali i manifestacije, već jasna i snažna posvećenost ideji BiH koja je čvrsto ugrađena u strukturu naše domovine i zajedničko povijesno sjećanje. To je ideja jedinstva u različitosti, ravnopravnosti, priznanja i prilagodbe, uzajamnog poštivanja i tolerancije; kulturnog, etničkog i nacionalnog pluralizma. Na razini javnog djelovanja ključni elementi koji su iskaz ideje državnosti su ustavnost i konstitucionalizam, odnosno vladavina prava koju je kroz svakodnevnu potvrdu u praktično-političkom djelovanju nužno jačati, jer samo se tako jača i ideja državnosti BiH”, naveo je Čović.

Hrvatski član Predsjedništva BiH je poručio i kako su jednakost i ravnopravnost krovna vrijednost našeg društva i jasna ustavna obveza.

„Ako bismo odustali od tih vrijednosti, odrekli bismo se i državnosti BiH, a to je nešto što sebi nipošto ne smijemo dozvoliti. Ljubav prema domovini pokazuje se i poštivanjem institucija, bez čijeg autoriteta i povjerenja u njih ne možemo imati državu na kakvu nas obvezuju vrijednosti koje svakog 25. studenog slavimo i obilježavamo”, istaknuo je Čović.

Unatoč Čovićevom blagoglagoljivim tonu o Danu državnosti BiH, činjenica ostaje da su Hrvati kao narod u BiH podijeljeni oko simbolike 25. studenog.

Iako su upravo Hrvati najveći zagovornici poštivanja onog što je suština 25. studenog, a to je da BiH nije ni hrvatska, ni srpska, ni bošnjačka, nego i hrvatska i srpska i bošnjačka, stanje na terenu nam govori da je BiH svačija samo ne hrvatska. BiH je danas država koja sustavno radi protiv dijela svojih stanovnika, Hrvata. Kao takva je Hrvatima zapravo neprihvatljiva.

Onoga dana kad Hrvati kao narod budu mogli jednako sudjelovati u odlučivanju o budućnosti BiH, birati i smjenjivati svoje političke predstavnike bez bilo kakvih problema, onda će to postati i hrvatski praznik. A do tad, Hrvatima će svečanosti u studenom završavati s 18. studenog – danom osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, posljednjeg ustavno-pravnog okvira u kojem je hrvatski narod na području BiH imao mogućnost odlučivati sam o sebi.

Dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Velimir Bujanec: PONOSAN NA VARAŽDIN!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Marko Perković Thompson/fb

Upravo sam razgovarao s dragim prijateljem Markom. Pun je pozitivnih dojmova i neskrivenih emocija – sinoć je Arena Varaždin bila prepuna, a Hrvati su k’o vojska pjevali ‘Bojnu Čavoglave’ još i prije njegova izlaska na pozornicu.

Za još jedan veličanstveni koncert MP Thompsona tražila se karta više, a Varaždinci su pokazali da su pravi domovine sinovi:) Hvala mome rodnom gradu i veliko hvala Marku; tako mi je žao što nisam mogao biti na koncertu – morao sam raditi, voditi Bujicu…

S obzirom na viđeni potencijal, naročito mlade ljude na koncertu – i za Varaždin vrijedi ona stara: JOŠ NAS IMA, JOŠ HRVATA!

PHOTO: Arena Varaždin nikada nije bila ovako popunjena, a Marko mi je jutros rekao: “Osjećao sam se kao da sam u Čavoglavama!”

Foto: Marko Perković Thompson/fb

Nenad Koljaja u Bujici raskrinkao Krešimira Macana, RBA zadruge, Pernara i Sinčića!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari