Pratite nas

Kultura

Dvanaest hrabrih mučenika

Objavljeno

na

Kad se sjetim onih dana
pred oči mi dođe slika
i krvavih dvanaest rana
na tijelima mučenika.

Iz zasjede dušman tuče,
svoje mračno lice krije,
bez milosti smrt ih vuče,
dok krvavi boj se bije!

Padoše hrabro policajci
na toj hrvatskoj Golgoti.
Tko će reći tužnoj majci
da ugasiše im se životi?!

Tko će oca utješiti,
obrisat mu suze s lica,
tko će utjeha mu biti,
kad izgubi on jedinca?!

Ubio je dušman tijelo,
ali neće umrijet slika,
nit zaboravit se može djelo
dvanaest hrabrih mučenika!

Zato čujte riječi moje,
nek u srcu su nam svima
i spominjimo te heroje,
dok smo živi,dok nas ima!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

12 junaka Domovine: Njihova žrtva temelj je samostalne Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

KAMO IDEŠ DOMOVINO MOJA?

Objavljeno

na

Objavio

Sanjao sam čudne snove!
Tužnu majku što kroz suze zove,
starog oca kako bolno jeca,
po ulicam kako ginu djeca!

Sanjao sam djevojčicu jednu
uplakanu u plavom kaputu.
Sanjao sam tog zmaja iz pakla,
stajao je na prašnjavom putu!

Vidio sam tu dugu kolonu,
pognute glave što korača.
Oblake su razbijali krici
satkani od dječjeg plača!

Pred oči meni dođe slika,
slomljenog hrvatskog vojnika,
cijelog sebe Domovini dade,
udaraju, on ipak ne pade!

Vidio sam na tisuće lica,
gazili su kroz patnju i muku,
slomilo ih, dalje nisu mogli,
pa na sebe podigoše ruku!

Sanjao sam usnule heroje,
prekrile ih tri krvave boje
nad njima su pjevali i pili,
oni što u ratu su se krili!

Sanjao sam da je san to bio,
ne postoji ta krvava boja,
ali budan sanjat se ne može,
kamo ideš Domovino moja!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

Objavljeno

na

Objavio

Uoči Dana sjećanja,
još jednu za Vukovar i Škabrnju!
I za sve žrtve Domovinskog rata!

VUKOVAR
I
ŠKABRNJA

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče,
kao brat i sestra jedno drugom sliče,
oboje slomljeni od preteške boli,
Škabrnja Vukovar ljubi,
Vukovar Škabrnju voli!

I oboje plaču,najmilije oplakuju svoje,
kao jedno sada njih su dvoje,
ni vrijeme ne liječi im rane,
a jesen ih vraća u krvave dane!

Kad je smrt stalni gost im bila,
ulice bi krvlju obojila,
dok nečiste i paklene duše
ne prestaju da ubijaju i ruše!

Osamdeset i četri,tih je teških dana,
u Škabrnji otvoreno rana,
osamdeset i četri zapaljene svijeće,
pravi Hrvat nikad zaboravit neće!

A Vukovar,ni sam ne znam broja,
niti može reći ova pjesma moja,
koliko bola u jednu suzu stade,
kad Vukovar u ruke im pade!

Palili su i rušili,čupali mu dušu,
svakim danom tukli ga sve jače
i dan danas kad lišće požuti,
svaki križ na Ovčari plače!

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče,
zaboravit nikad, glas sa neba viče
i uvijek na sve spreman biti,
ili će se povijest opet ponoviti!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

ZVONA VUKOVARA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari