Pratite nas

Kolumne

Dvoličnost bošnjačke politike

Objavljeno

na

Hrvatski je narod, s razlogom koji ima temelj u neizmjerno velikoj daytonskoj nepravdi ikad učinjenoj prema jednoj narodnosnoj zajednici, sve umorniji i prestrašeniji za budućnost u svom nacionalnom i vjerskom identitetu u dvodjelno podijeljenoj tronacionalnoj Bosni i Hercegovini. Cijelo poratno vrijeme iz bošnjačkih velikomuslimanskih centara čuje se prijeteča tutnjava o nedodirljivosti ovako neuređene beha zajednice. Neuređene ni mrvicu po pravdi i pravednosti, jednakosti i ravnopravnosti hrvatskog naroda sa druga dva, Srbima i tadašnjim Muslimanima, današnjim Bošnjacima.

Ta bošnjačka ratna retorika ne samo da je zaustavila Bosnu i Hercegovinu u hodu u neku mirniju i sigurniju budućnost jednaku za sva tri naroda, već ju je vratila unazad, s namjerom da zauvijek ostane u toj prošlosti koja je bila najcrnja i najtragičnija u njenoj povijesti. Da ostane u prošlosti krvoločnog Otomanskog vremena, koje je glavni razlog svih ovih stradanja kojima se, po želji i planu bošnjačke politike, ne vidi kraj.

Podijeljena na dva entiteta triju suverenih i konstitutivnih naroda postala je Lego igračka u rukama velikosrpskih i velikomuslimanskih ratnika, visokih predstavnika Međunarodne zajednice koji interesno pravdu dijele, slažuči je po turskom, po jugoslavenskom, po daytonskom, po Ashdownovom, Petritschevom, ili najčešče po Putinovom ili Erdoganovom planu.

No nikada da je počnu slagati po srpsko-bošnjačko-hrvatskom planu, što je jedino pravedno jamčeči joj održivost u sigurnosti i miru. I svjetska zajednica kao protektor, a protektor znači okupator, ne čini ništa niti da zaustavi velikosrbe ni velikomuslimane u toj vrlo opasnom slaganju Lego kockica, niti da sama preuzme slaganje u svoje ruke.

Cijela igra je prepuštena Putinovim i Erdoganovim igračima, koji igraju prljavu igru, bez ikakvih pravila demokratskog i slobodnog svijeta.

Kapetan velikosrpske političke reprezentacije na beha terenu igra igru čiste nacionalne i vjerske ekipe, bez mogućnosti čak i mješovite publike. Na tu igru s vremenom, u zavisnosti od potrebe datog vremena velikomuslimani reagiraju na način da se hvataju, izvlače daytonska pravila igre i kažu, bosanskohercegovački entiteti su ekipe sastavljene od suverenih i konstitutivnih igrača. I nikad ne kažu od kojih sve, ne mogu izreći da u objema entitetskim ekipama moraju biti i Hrvati.

Nema tako teške riječi ni u jednom beha jeziku, napose velikomuslimanskom, za izgovoriti kao što je Hrvat i hrvatsko. Tu riječ u pozitivnom, napose njenom nacionalnom značenju, više ne koriste ni Srbi ni današnji Bošnjaci.

Jedino je prebace preko usta kada govore laži iz vremena građansko vjerskog beha sukoba, koristeči je uvijek u negativnom kontekstu. Da su entiteti ekipe, zajednice, konstitutivnih i suverenih beha naroda bošnjački čelnici kažu samo kad brane svoja nacionalna i vjerska prava u Republici Srpskoj, i nikad, i nigdje više.

Ta hrvatska konstitutivnost i suverenost za Bošnjake ne važi u beha Federaciji, tamo provode politiku islamizacije, i građanizacije Hrvata, izgrađujući taj beha dio politikom jedan čovjek jedan glas, što je samo korak u muslimanski bošnjački entitet.

Dvoličnost bošnjačke politike koju je uveo njihov ratni vođa Alija Izetbegović razlog je i građansko vjerskog beha sukoba, koji je i raskomadao, te zauvijek podijelio Bosnu i Hercegovinu po granicama muslimansko srpskih pregovora diobe u Beogradu.

Entiteti sve više postaju prostori samo jedne nacionalne zajednice, u republici srpskoj srpske u beha federaciji bošnjačko muslimanske. Nigdje ni malo mjesta za treču beha komponentu, onu hrvatsku. Podjednako joj pravo na beha teritorij otimaju i osporavaju i Srbi i Bošnjaci muslimani.

Danas nepodnošljivi, do ropstva ponižavajući položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini posljedica je nepravde engleskog salvet političara Ashdowna, napose onog dijela kojim je dokinuta Hrvatska Republika Herceg Bosna, koja je Hrvate obranila od potpunog biološkog nestanka iz fratarsko katoličke Bosne, u kojoj prije turske okupacije nije ni bilo islama, ni Muslimana, današnjih najvećih protivnika ravnopravnosti i jednakosti hrvatskog naroda i ponovnog oživljavanja nepravedno ugašene Hrvatske Republike Herceg Bosna.

A bez njenog oživljavanja nema ravnopravnosti i jednakosti sva tri beha naroda. Daytonistima, napose Muslimanima, nije smetalo osnivanje, i funkcioniranje prije Herceg Bosne, Muslimansko vijeće i Patriotska liga, kao ni Srpska zajednica, ali im je smetalo, i smeta HRHB, iz čega nije teško zaključiti o srpsko muslimanskom udruženom zločinačkom pothvatu diobe BiH bez hrvatskog naroda.

Vinko Đotlo

Salveta političar Ashdown

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari