Pratite nas

BiH

E, moj podoficirčiću JNA, a što se nisi prisjetio kako ste ti i tvoji popušili u Domovinskom ratu?

Objavljeno

na

Kako ne bi naljutili Hrvate, naši su se komšije potrudili da ni u Skupštini ni u Vladi nema ni jednog jedinog Hrvata.

Ma, ne dam ja ništa protiv Hrvatske! Trebamo se samo osvrnuti oko sebe. Recimo naši Srbi. Za njihova ljudska prava i dostojanstvo svaki će Hrvat dati, ako treba, i krv svoju internacionalnu jer su njihova prava zaštićena Ustavom i zakonima. Jeste li ikada čuli kako se bune Česi, Slovaci, Nijemci, Mađari ili druge nacionalnosti u Hrvatskoj? Je li ikada neki Slovak došao u Sabor sa žutom trakom oko ruke? Je li neki Rom pozvao sve u Saboru da ustanu tijekom zasjedanja i odaju počast svima koji su poginuli u građanskom ratu? Boli Slovake i Rome ona stvar za multinacionalnost i multietničke probleme! Jedino su Srbi u Hrvatskoj intenzivno zainteresirani za skidanje ćiriličnih ploča, za zabranu proslave Dana domovinske zahvalnosti i pobjede u Oluji. Ponekad im se pridruži slovenska predstavnica Vesna Teršelič, ali to je sve!

kumrovec

Nedavno su parlamentarni izbori u Srbiji pokazali kako su sljedbenici Voje Šešelja i Slobe Miloševića isplivali najbrže svoju dionicu i nekako zajedno prošli kroz izborni cilj. Kako ne bi naljutili Hrvate, naši su se komšije potrudili da ni u Skupštini ni u Vladi nema ni jednog jedinog Hrvata. Čak ni kao zastupnika nacionalnih manjina. Nešto kao u Sarajevu. Ni u Srijemu, ni u Bačkoj, ni u Subotici ni u Zemunu valjda nema nijednog Hrvata, pa što će im onda predstavnici u vlasti!

E, zato ja ne dam protiv Hrvatske i po tom se vidi da nam zemljica i nije tako loša! Mi, recimo, u Vladi i Saboru imamo ponekog Hrvata, ali bome i Srba.
Ima ih i u medijima, npr: Boris Dežulović, za kojeg se ozbiljno priča da je Hrvat. Stoga ga nisu valjda izabrali ni u beogradsku skupštinu. Možda su ga mogli izabrati kao internacionalnu verziju Puniše Račića.

U procesu pred Međunarodnim sudom u Hagu Srbi su stvarno rasturili Hrvatsku. Razotkrili su svijetu svu genocidnost Hrvata. Tvrde da je bježanija iz Krajine, koju Milošević spominje kao bijeg zečeva, najveći genocid u povijesti čovječanstva. Potpuno su demaskirali Tuđmana za kojeg tvrde da je, onako do zuba naoružan lovačkim puškama i noževima, odmah divljački nasrnuo na Srbe. To je normalno odmah iznerviralo treću armiju Europe, pa su nas – onako po bratski – malo okupirali! Zbog takvih izjava Srba u Hagu, svakako treba podržavati hrvatske političare, na čelu sa Josipovićem, Pusićkom, Kosoricom, Jovanovićem i drugima, u njihovom svesrdnom zalaganju da Srbija što prije uđe u EU. Kad tada nestanu sve granice i ponovno se napokon opet stopimo u jedanu državu, jedan narod i jedan jezik dočekat ćemo valjda vrijeme da npr: neki Bunjevac, kad se deklarira kao Hrvat, uđe bar u neki pododbor srpske skupštine. Optimisti i danas vjeruju kako je to moguće. Ako znamo da su optimisti obično loše obaviješteni pesimisti, onda je manje-više sve jasno.

Zastupnik srpske protutužbe u Hagu izvjesni Obradović iznio je teške optužbe protiv genocidnih Hrvata koji su, kako tvrdi, za i poslije Oluje šikanirali srpske civile, a kao krunu svega – razoružali ih.

Angelina Jolie i hrvatski prijatelj William Haque, britanski ministar vanjskih poslova, posjetili su multietničko Sarajevo. Istodobno je multietničko Sarajevo napustio Milan Bandić. E, taj je stvarno pretjerao! Jesu Sarajlije tolerantni, ali što je, brate, previše, previše je! Njegovu skandaloznu izjavu treba ponoviti onako kako ju je rekao na TV postaji Al Jazeera: “BiH, kao demokratska zemlja, tri konstitutivna naroda i nadam se, uskoro i tri entiteta u kojoj će svatko imati mogućnost da izabere svoje predstavnike.”
Čaršija se skamenila!!! Kakve veze imaju tri konstitutivna naroda s tri moguća entiteta? Je li se Bandić najeo bunike? U Sarajevu je više Kineza nego Hrvata! Hoće li i Kinezi tražiti svoj entitet? Misli li Bandić da je donacijom od milijun eura Sarajevu dobio pravo da kaže što misli i što bi bilo dobro za BiH? Odmah se digao na zadnje noge Aljoša Campara, zamjenik gradonačelnika Ive Komšića. “To je skandalozno!” grmio je Aljoša. “Odmah mu treba oduzeti titulu počasnog građanina Sarajeva!” Gradonačelnik Komšić je samo izjavio kako je on samo obični gradonačelnik pa se ne bi štel’ mešati! Koja lavovska hrabrost jednog bosanskog Hrvata! Javio se i predsjedavajući gradskog vijeća Sabahudin Delalić koji je izjavio kako je potpuno neprimjereno da tip poput Bandića nosi tako važnu titulu. S tim se slažem! Jedini Hrvat koji je zaslužio da bude počasni građanin Sarajeva je onaj koji je jedini Hrvat zaposlen u jednom od deset javnih poduzeća u Sarajevu. On je dokaz sarajevske demokracije. A Komšić je primjer kakvi Hrvati jedino u toj demokraciji mogu opstati. I na kraju, vijećnici gradske skupštine Sarajeva složno navode da su istupi Milana Bandića doživjeli kao “udarac demokratskim procesima na ovim prostorima”. Bravo, Bandiću! Ja bih nadodao da je to udarac i na prostorima DR Koreje. Zato će drugovi iz Sjeverne Koreje i Sarajeva i dalje igrati tenis na terenima koje im je pred pet godina donirao upravo Milan Bandić.

A što se tiče demokratskih procesa na ovim prostorima, njih je uočila i EU. U veljači ove u rezoluciji Parlamenta EU naglašene dvije opasnosti za opstanak BiH: separatistička srpska opasnost i centralističko-unitaristička bošnjačka politika. Kao šećer na kraju tu se treba još pojaviti i pravi predstavnik raje Stipe Mesić s idejom građanske države bez entiteta i evo nam savršenog demokratskog procesa u regionu! Bit će dobrog tenisa na bandićevim terenima jer će se igrati u opancima i vojničkim čizmama. Jednog dana!

Ovih dana neprijavljeni radnici u Sarajevu štrajkali su na crno!

Jurica Pavičić, jugonostalgičarsko pero Slobodne i Jutarnjeg, ne tako davno proglasio je bio književnika Slobodana Novaka kretenom zbog njegovog stava prema dr. F. Tuđmanu. Dobro! Znamo da će “tko o čemu, kurve o poštenju!” Ipak, ovih je dana austrijski pisac Peter Handke primio uglednu Ipsenovu nagradu koju je, u čast tom slavnom dramatičaru, 2007.g., osnovala norveška vlada. U obrazloženju nagrade Peteru Handkeu piše kako ju je primio “za nezaboravno životno djelo u odnosu na formalnu ljepotu i briljantnu refleksiju”. Slažem se da je Handke imao briljantnu refleksiju, osobito prema Slobi Miloševiću. Peter je odmah bio uvidio “formalnu ljepotu” srpske agresije na Hrvatsku. Odmah je skužio kako je Sloba idealan za inscenacije njegovih tekstova i na kraju je održao iskren i shrvan govor na sahrani “balkanskog krvnika”. Zbog njegove sklonosti srpskoj demokratskoj misli, 2006., g., bila mu je uskraćena poznata književna nagrada Heinrich Heine. Međutim, to je kasnije Peter nadomjestio Njegoševim ordenom prve klase Republike srpske, Zlatnim križem cara Lazara i zlatnom medaljom za zasluge Republike srpske koju je dobio za svoj intelektualno posrnuli esej “Pravda za Srbiju”.

Postavlja se pitanje: čime su Srbi uspjeli osvojiti jednog od najvećih dramaturga i je li Ibsenova nagrada od 300.000 eura predstavlja samo mrvicu u političkom opusu Petera Hankea? Naš Pavičić sigurno ne smatra ovog apologeta “balkanskog krvnika” ikakvim kretenom kao što to smatra Novaka zbog Tuđmana. Napotiv, to je za njega dokaz da ideologija ne može utjecati na izražaj i talenat nekog književnika. Osim naravno kad je riječ o Novaku, Budaku, Ujeviću, Matošu i drugim hrvatskim književnicima!

Pavičić, Mandić i Dežulović u Beogradu su kuhani i pečeni. U Zagrebu su ipak samo sirovi!

Dobro je Ivanka Toma u Večernjaku definirala naše sudstvo: “Sramota, nakon dvadeset godina reformi, sudstvo nam je najgore u Europi.” Možda je tom laskanju naše Ivanke pomalo doprinio i Vrhovni sud RH koji je, nepoštujući hrvatske zakone (kako je rekao Premijer), izručio Josipa Perkovića Švabama. Istim će putem izgleda i njegov šef Mustač. Razgovarajući nedavno s jedim sucem o laskavim izjavama Ivanke Tome, isti je, sretan i ozaren zbog Tominih pohvala, rekao mi je u povjerenju: “Pa i ja bih sudio brzo i efikasno kad bi kod nas bili egipatski zakoni!” Kako nisam baš kužio što misli reći, odmah je nastavio: “Egipatski sudac Youssef Sabri osudio je nedavno u rekordnom suđenju beskućnika, zbog krađe cipela, na primjerenu kaznu od 30 godina robije.” Odmah se sjetih da sam o tome čitao. Isti je sudac nedavno u roku od 20 minuta osudio 529 ljudi na kaznu smrti. Kad bi Egipćani dobili naše suce postali bi oduševljeni poput Splićana kad je Hajdukova legenda Ivo Bego odalamio Zdravka Mamića koji se cinično smijao. Što bi Egipćani dali za pravosudno načelo iz Hrvatskog Zagorja: “Ak’ je do svedoka, krava je naša!”

Poznati i cijenjeni politički analitičar okomio se na Karamarka. Kao da ga je uhvatila panika od osobe koja već dugo i čvrsto drži prvo mjesto na listi najnepopularnijih političara u Lijepoj našoj. Što to Ante Tomić zamjera Karamarku, tepajući mu kako je bad loser? Vjerojatno mu nije jasno kako je stranka, nepravomoćno osuđena zbog korupcije s predsjednikom koji je luzer, u zadnjim anketama pretekla njegove ljevičare? Kaže naš Antiša: “Sedamdeset godina je prošlo od drugog svjetskog rata, a on još uvijek ne može podnijeti da su njegovi popušili. Zabranio bi crvenu zvijezdu samo da se nekako zaboravi tko su bili pobjednici…” E, moj podoficirčiću JNA, a što se nisi prisjetio kako ste ti i tvoji popušili u Domovinskom ratu? Na kraju, postavlja se pitanje: e, moj Ante, kolike te još čekaju kante?

Na prognozu da će “Savez za Hrvatsku” dobiti 25% glasova, Ante Tomić je izjavio da je to je podvala! Nisam ja čuo nikakve glasove!

dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vijeće ministara jednoglasno usvojilo proračun. On iznosi 950 milijuna KM

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće ministara BiH je na današnjoj sjednici jednoglasno usvojilo dokument Okvirnog proračuna Bosne i Hercegovine za razdoblje 2018.-2020. godine.

”Poslije toga smo jednoglasno usvojili ažurirani Program javnih investicija BiH za razdoblje 2018.-2020. godina”, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na press-konferenciji nakon sjednice.

Po njegovim riječima, i jedan i drugi dokument su bili ključna baza, ključna smjernica, ključna podloga za usvajanje ”današnjeg najvažnijeg dokumenta“ koji je Vijeće ministara BiH usvojilo jednoglasno, a to je proračun institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2018. godinu.

”Proračun je usvojen jednoglasno. On iznosi 950 milijuna KM”, kazao je predsjedavajući Zvizdić.

Vijeće ministara BiH je danas utvrdilo i Prijedlog zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i on ide u dalju parlamentarnu proceduru.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari