Pratite nas

Reagiranja

Edin Gačić je povukao obarač – ubojice su na drugim adresama

Objavljeno

na

Likujemo nad smrću Edina Gačića kao da je on pravi ubojica. Ne, on je samo povukao obarač. Prave ubojice su na drugim adresama.

Sjeća li se još itko Zvornika? Sjeća li se itko ubojstva dvojice vojnika u Sarajevu? Sjeća li se itko još Muamera Topalovića? Bombe u FIS Vitezu? Joze Leutara? Joze Kafadara? Na desetine drugih slučajeva. Ne sjeća nitko, jer problem radikalizma i opasnosti od terorizma u BiH ne postoji. Ni Edin Gačić nije postojao i ne bi postojao, da nije ubio policajca Mahira Begića, pa je to morao „postati“. Mnogo veći prioriteti su koliko Hrvati postotaka vlasti kontroliraju i fašistička deklaracija HNS-a.

Prije malo više od godinu dana Denis Zvizdić i Dragan Mektić su organizirali tiskovnu konferenciju na kojoj su demantirali riječi hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o opasnosti od terorizma u BiH. Jednim glasom su tada obojica govorili kako to jednostavno nije istina. U BiH opasnost od terorizma ne postoji, postoji samo lagana prehlada u vidu pojedinačnih slučajeva radikalizma, ali koji su pod kontrolom. Koliko su pod kontrolom valjalo bi upitati obitelj mučki ubijenog Suada Sultanića, čije smaknuće nije bilo dostojno javnih RTV servisa na dan njegovog ubojstva.

Nakon Zvizdić/Mektićeve tiskovne, reagirali smo tekstom u kojem smo taksativno dokumentima i poveznicama na izvješća sigurnosnih agencija, kao i Izvješćima Vijeća za sigurnost UN-a demantirali sve njihove navode. Nakon teksta smo dobili brojne pogrdne poruke, anonimne prijetnje, kao i reakciju pojedinih stranaka koje su nas optužile za radikalizam, onaj naš fašistički, ne njihov patriotski. Nisu se svidjeli mnogima podaci sigurnosnih agencija Italije, Francuske, Njemačke itd, koji govore kako je BiH najveće raskrižje krijumčarenja oružjem u Europi, te kako većina terorističkih akcija, poput one u Parizu kada je napadnuta redakcija Charlie Hebdoa, ima poveznicu sa BiH, odredom El Mujahid i islamističkim radikalnim organizacijama iz BiH. Jednostavno, jednako kao što na jugu Italije pojedini govore kako mafija i ndrangheta ne postoje, u BiH ne postoji islamistički radikalizam i opasnost od terorizma.

Kako će postojati, kada efendija Cerić, koji otvoreno podržava nauk vehabija („to su novi bosanski muslimani koji su preživjeli genocid i protive se aparthejdskom režimu i koji su spremni braniti svoju čast i slobodu“)  figurira u FTV-u kao moralna vertikala. Selmo Cikotić i Šerif Patković su provjerene patriote i savjetnici Člana Predsjedništva. Šemsudin Mehmedović i vrh SDA bore se za skidanje ljage sa imena Abu Hamze, inače logističara odreda El Mujahid. Glavna osoba koja bi nas trebala upućivati na terorističke i radikalističke prijetnje, direktor OSA-e Osman Mehmedagić za vrijeme rata zajedno sa Alijom Izetbegovićem obilazio i bodrio preteče današnjeg ISIL-a, mudžahedine, radeći kao prvi čovjek za sigurnost njihovog vrhovnog zapovjednika Abu Izzata.

Relativiziranje problema islamističkog radikalizma i opasnosti od terorizma je pravi razlog zašto se u BiH svako malo pojavljuju Topalovići, Čauševići, Jašarevići i tako do Gačića. Toliko se daleko ide u tom relativiziranju, da su u to upregnuti svi mogući instrumenti, počev od medijskih pa do pravosudnih.

Nitko danas ne istražuje niti propituje zašto se onemogućuju i otežavaju sudski procesi, primjerice, u slučajevima Leutar, Kafadar, Zvornik i dr. Kad do procesa i dođe, to pređe u farsu, kao što je to bio slučaj napada na policijsku postaju u Bugojnu, kada se zajedničkim snagama obrane, tužiteljstva i Suda odustalo od optužbe za terorizam, pa se jednome od optuženih Naseru Palislamoviću isplatilo 202 000 KM zbog „protupravnog lišenja slobode“. Ili kada se za pogibiju Zvonke Barbića i teško ozljeđivanje Josipa Šarića prigodom eksplozije u FIS Vitezu, ponovno, odustalo od optužbe za terorizam Amiru Ibrahimiu koji je organizirao sve, a Suvada Đidića koji je izradio napravu osudilo na 9 godina, tako da se danas može naslikavati po društvenim mrežama.

Mjesta čestitanjima i likovanju nad ubojstvom Edina Gačića ne može i ne smije biti. Jučer Nerdin Ibrić koji je izveo napad u Zvorniku, danas Edin Gačić, sutra će biti netko drugi. Najveća opasnost od radikalizma i terorizma je relativizacija tog problema i guranje glave u pijesak. U iole normalnim državama nakon slučaja Gačić, svi ministri unutarnjih poslova, počev od HNŽ, KS, pa do Federacije, ministri pravosuđa svih razina, tužitelji itd. bi morali dati ostavke i ostaviti se obnašanja javnih funkcija. U nas to nije i neće biti slučaj, jer kod nas pojam odgovornosti jednostavno ne postoji. Prema tome, prave uzroke i odgovorne za smrt Mahira Begića, Suada Sultanića i drugih ne treba tražiti u Edinu Gačiću koji ih je ubio, nego na adresama vladajućih, a i svima nama koji ih izabiremo i šutke toleriramo. Do nekog sljedećeg Edina Gačića.

Slaven Raguž
HRS

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ministrica Divjak odgovorila biskupu Vladi Košiću

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak reagirala je na prozivke sisačkog biskupa Vlade Košića. Tema – Škola za život.

Biskup se naime u četvrtak tijekom svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u Sisku osvrnuo na aktualni društveni trenutak i tzv. Školu za život te, među ostalim, zapitao je li to ispravan put “ako se ne uvažavaju sugestije stručnjaka, ako se sve više izostavlja odgojni vid a naglašava samo obrazovanje, i to uvođenjem tehničkih informatičkih pomagala, te je li to onda samo tehnicizacija, odnosno informatizacija obrazovnog procesa koji se sve više lišava odgojne dimenzije”.

– Pitamo se kakve bi to trebale biti ‘škole za život’ naše djece i mladih? Mi imamo pravo očekivati da to budu škole za život vječni, za život koji je u kontinuitetu, kako veli mons. Hoser, za život o kojem nam govori današnji blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. No, kako to postići, kako se pripremiti za život vječni, gdje je ta škola u kojoj bi se to moglo naučiti, nastavio je s pitanjima biskup Košić. S tim uvezi, istaknuo je kako je sv. papa Ivan Pavao II. u enciklici “Redemptoris Mater /Majka Otkupitelja” poručio da trebamo poći u “Marijinu školu” – školu molitve, duhovnosti, školu blizine s Kristom.

Ministrica Divjak odgovorila mu je na Facebooku.

“S obzirom na objave vezane uz odgojnu ulogu škole te ulogu moderne tehnologije u obrazovanju valja se podsjetiti da prema hrvatskim zakonima i međunarodnim konvencijama svako dijete ima pravo na obrazovanje.

Djeca imaju pravo na dotok informacija ili sadržaja utemeljenih na suvremenim znanstvenim i obrazovnim standardima važnim za potpun i skladan razvoj njihove osobnosti, a koje se prenose na objektivan, kritički i pluralistički način. Zadaća je javnog školskog sustava da bude neutralan i uravnotežen te da omogući djetetu ostvarivanje tog prava.

U pripremi kurikularne reforme vodili smo se spomenutim načelima, a svi su dokumenti pripremljeni u skladu sa Zakonom i temeljem širokih konzultacija sa stručnom i općom javnošću. Osnovni ciljevi kurikularne reforme su osposobiti učenike za bolje suočavanje sa zahtjevima 21. stoljeća u profesionalnom, društvenom i osobnom životu što podrazumijeva da je učenik sposoban rješavati kompleksne probleme i kritički promišljati, učiti i biti inovativan i kreativan, ali i učiti i raditi u zdravoj suradnji s drugima. Cilj je, također, pružiti jednake prilike za kvalitetno obrazovanje svim učenicima u Hrvatskoj.

U kontekstu osposobljenosti za život i rad u 21. stoljeću provodi se i digitalna transformacija škola, koja podrazumijeva digitalizaciju koja je u službi zdravog pedagoškog pristupa i u suglasju s dobi učenika. Bez digitalnih kompetencija, naša djeca neće imati šanse na tržištu rada, a neće imati niti jednake mogućnosti sudjelovanja u društvenom životu 21. stoljeća jer već sada se za većinu servisa predviđa online upotreba.

To pravo na jednake prilike nitko nema pravo djeci oduzeti. Javni školski sustav mora odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.

Škola i Crkva ne trebaju se u svemu slagati, jer svatko ima svoj zasebni resor, kao što ministar i biskup imaju različite nadležnosti i trebaju ih se držati. Naime, zadaća je javnog školstva da svim učenicima osigura jednake prilike za obrazovanje, a samim time i za kvalitetan život u suvremenom svijetu. Međutim, da bi učenici u tome uspjeli moraju naučiti rješavati probleme, kritički misliti, uvažavati druge i drugačije te o domoljublju učiti kroz djela, a ne kroz riječi”, napisala je.

 

Biskup Košić: Marija je uvijek bila naša zaštitnica, odvjetnica, najvjernija Majka, Kraljica Hrvata i osobit ures Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mišetić: Neka Džaferović objasni zašto je Vlada BiH 22. 7. 1995. zatražila hitnu vojnu intervenciju RH radi spašavanja Bihaća

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski odvjetnik Luka Mišetić, koji je na sudu u Haagu branio generala Antu Gotovinu, oglasio se danas na Twitteru povodom tvrdnji bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića koji je ustvrdio da je Peti korpus tzv. Armije BiH branio Hrvatsku, javlja Hrvatski Medijski Servis.

-Šefik Džaferović tvrdi da je “Armija BiH zaslužna za obranu RH” te da žaloste teze “s druge strane da su nas tobože oni oslobađali.”Kada je već tako, neka Džaferović objasni zašto je Vlada BiH 22.7.1995 zatražila hitnu vojnu intervenciju RH radi spašavanja  BiH, posebno Bihaća? – napisao je  Mišetić.

Neka Džaferović objasni zasto zapovjednik petog korpusa Armije BiH tvrdi: “Gotovina je spasio Bihać od Mladićevih granata. Naime, bez operacije “Oluja” Bihać se ne bi mogao osloboditi iznutra.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari