Pratite nas

Razgovor

EGZODUS KOJI NE PRESTAJE!?

Objavljeno

na

stock photo

Stvara se slika da su uspjeli oni koji su otišli, a da su gubitnici oni koji ostaju!

Rezultati istraživanja predstavljeni u knjizi “Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?” doista su alarmantni. Tim povodom, a izravno vezano uz knjigu o kojoj je riječ, razgovarali smo s njezinim autorom, dr. sc.Tadom Jurićem, docentom na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

U jednom sažetom zaključku – koji su uzroci i posljedice iseljavanja Hrvata u Njemačku unatrag pet godina otkako je RH u EU-u?

– Kako je moguće da se iseli više od 300 tisuća Hrvata i nikomu ništa? Što stoji iza svega ovoga? Vrlo je moguće da političke elite namjerno ne povlače prave poteze i mjere kako bi se iseljavanje smanjilo. Prema percepciji samih iseljenika (uzorak 1200 ispitanika u Njemačkoj), glavni motivi za iseljavanje nisu ekonomski. Analiza stajališta iseljenika pokazala je kako hrvatski iseljenici imaju predodžbu da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i poštenja te smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Dakle, poštenje i rad se ne isplate. Hrvati se stoga iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Istraživanja pokazuju jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Iseljeni Hrvati svojim odlaskom nedvojbeno kažnjavaju loše politike i političare, no – ne želeći to – kažnjavaju zapravo i sve koji ostaju. Jer taj val odlazaka vrlo frustrirajuće utječe na ljude koji ostaju. Oni koji ostaju počinju se pitati jesu li u zabludi, jesu li pogriješili što ostaju, jesu li kukavice. Neki idu i korak dalje pa kažu: “On je otišao u Njemačku bolje živjeti, a moje će se dijete morati brinuti o njegovim roditeljima ili plaćati zdravstvo za njih.”

ODLASCI I DOLASCI

Dok se Hrvatska socijalno, moralno i gospodarski lomi, u populacijski oslabljenoj Njemačkoj Hrvati su i više nego dobrodošli jer je cijena njihova uključivanja u njemačko društvo vrlo mala ili nikakva, što pak nije slučaj s useljenicima iz drugih kultura. Sa svakim iseljenim Hrvatom Hrvatska ne gubi samo svoj socijalni kapital, mogućnost biološke obnove društva i kapital uložen u njihovo obrazovanje, nego nastaje i visok trošak integracije useljenika koji će doći na njihovo mjesto.

U Republici Hrvatskoj sve je manje Hrvata, demografska slika svake je godine sve lošija; može li i kako tom pogubnom ‘trendu‘ hrvatska država stati na kraj i početi demografsku obnovu zemlje? Dojam je da smo u tom pitanju već dobrano zakasnili…

doc. dr. sc. Tado Jurić Odjel za povijest Hrvatsko katoličko sveučilište

– Nama je tijekom istraživanja ključno pitanje bilo tko odlazi. No, u jednom smo trenutku shvatili da je zapravo jako važno pogledati tko ostaje. A ostaju oni koji dobro žive od sustava koji su stvorili po svojoj mjeri. Ostaju oni koji su državu pretvorili u svoj plijen. Ostaju poslušnici. Ostaju djeca elita. Ostaju uhljebljeni. Ostaju oni koji će glasovati za iste političke elite bez obzira na to što se događalo. Jedni dobivaju na svim izborima 800.000 glasova, drugi 300.000 i to je tako bez obzira na sve. Kritična masa koja je u stanju promijeniti sve, odlazi. Odlaze oni koji bi mogli stvarati novu Hrvatsku. Njihov odlazak stoga vladajućoj i oporbenoj političkoj eliti i odgovara i ide joj u korist. Kod političke elite nema pravog interesa da se iseljavanje zaustavi. Jer odlaze upravo oni koji bi mogli ugroziti njihov položaj moći. A zanimljivo je i pogledati tko dolazi…

Tko dolazi, migranti…?

– Znamo da je pokrenuto nekoliko desetaka milijuna ljudi prema granicama Europe. I koliko god treba imati srca za migrante, koji su iskorišteni u cijelom procesu, toliko ne treba tolerirati manipulaciju migracijama. U svezi s ovim problemom treba i naglasiti da je čovjek biće civilizacije i kulture, pripadnik kulturno-civilizacijskog kruga i kao takav je uvjetovan od rođenja do smrti. Cjelokupna drama ljudske egzistencije svodi se na odnos ja – svijet, ja – kultura, ja – civilizacija, ili zaoštrenije: ja – drugi i drukčiji, ja – ti drugi meni strani, meni nepripadajući. Globalizacija je omogućila da se svjetovi dodiruju, oni koji prije nisu dijelili ništa zajedničko niti imaju što zajedničko. Sve radi profita. I sada te krajnosti zbog potreba turbokapotalizma treba nasilu pomiriti.

BOSNA ŠAPTOM PADE

Tko misli da je to izvedivo?

– Ni nakon brojnih radova ne znamo što su pravi motivi pokrenutih migracija. Ne možemo znati ni što je cilj kad se skupi pet ljudi na ulici, a kamoli kad se skupi nekoliko milijuna. Ono što znamo je da se migracijama mogu osvajati prostori.

S ovim stavom u vezi je i danas popularna izjava “Domovina je tamo gdje mi je dobro”. Naše istraživanje pokazuje da se mnogi mladi vode upravo tom idejom kad odlaze u Njemačku. Istom analogijom stoga ne treba iznenaditi da slično pomisle i npr. Pakistanci, kojih je 200 milijuna, ili Nigerijci (također 200 milijuna). Da ih samo 1% dođe pred vrata Hrvatske, to je četiri milijuna ljudi. Jean Ziegler je pak stava: “Svatko se treba boriti tamo gdje je rođen”… i svijet će postati bolje mjesto.

Dramatično je stanje s Hrvatima i u Bosni i Hercegovini, što nam o tome možete reći?

– U BiH neupitno svjedočimo povijesnom odlasku Hrvata, nakon kojega više nema povratka. Očito je riječ o strateškom pomicanju hrvatskog naroda iz etnički hrvatskih krajeva u etnički njemačke krajeve te svjedočimo zapravo velikoj seobi hrvatskog naroda. Dok se vodila borba hrvatskih političara u BiH za fotelje, Hrvati su potiho iseljavali iz BiH. Tako smo danas doista došli do situacije da “Bosna šaptom pade”. Nitko od naših ispitanika iz BiH nije kao razlog iseljavanja naveo nepostojanje trećeg entiteta ili političku majorizaciju Hrvata u BiH, nego korupciju političkih predstavnika, nepravdu i nesigurnost. Uz pitanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH s iseljavanjem u vezi je i očekivati zamjenu hrvatskih prostora s muslimanskom populacijom. Jer Hrvati su iselili u najvišem postotku. I dok naše elite i dalje pričaju o navodnom povratku protjeranih 90-ih, odlaze i posljednji koji su mnogi nešto promijeniti. Sve ovo ponovno pokazuje da hrvatske elite uopće nikada nisu razumijevale probleme Hrvata u BiH. Zar je zaista netko mogao misliti da će otvaranjem kladionica, kafića i sakralnih objekata zadržati ljude u zemlji?

Kako se čini, sve to nije slučajno, i postoji čitav niz indicija da je riječ o dugoročno postavljenoj strategiji pražnjenja hrvatskih krajeva i pomicanja Hrvata iz njihovih matičnih krajeva. Tko i kako ju je točno osmislio ne možemo dokučiti. No osnovni je problem u tome što će, kada budemo točno mogli mjeriti te fenomene, biti već kasno.

Ukupno uzevši, nije li pretjerano zaključiti da se radi o velikoj seobi hrvatskog naroda?

knjiga “Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?”

– Puno toga upozorava da se radi o izvanrednoj situaciji kojom se suptilnim metodama upravlja. Ovakvo pokretanje stotina tisuća Hrvata izvan svojih etničkih krajeva vrlo teško može biti spontan događaj. Hrvatskim političkim elitama očito odgovara apatija u društvu. Njihova podsvjesna poruka narodu je da nije više ostalo ništa za što se vrijedi boriti. Namjerno se širi beznađe te se u društvu stvara slika da su uspjeli oni koji su otišli, a da su gubitnici oni koji ostaju. Tako vladajući i jedan dio medija stvaraju ozračje “spašavaj se tko može”. A čini se da EU-u odgovara čak i zamjena stanovništva u Hrvatskoj. U svakom slučaju EU baš briga za Hrvate. Dokaz tomu je i odgovor na naše pitanje EU Komisiji iz rujna 2018.

Prema percepciji 350.000 hrvatskih iseljenika, čije smo stavove u našem istraživanju ispitivali, političari su dio problema i oni ne mogu biti dio rješenja. Sve navedeno dovelo je do toga da je hrvatski narod rezigniran, izgubio je povjerenje u sebe, u vlast, u institucije, u državu i ideju hrvatstva. No, treba se podsjetiti da je narod veća vrijednost od države. Pogotovo od države koju su uzurpirale anacionalne i korumpirane elite. Nama je danas potrebna mobilizacija hrvatskog duha, kako nam je bila potrebna mobilizacija vojske za vrijeme agresije na Hrvatsku. Danas ponovno imamo agresiju na Hrvatsku – ta agresija očituje se kroz anacionalne elite, zatiranje nacionalnog duha te podmetanje novog identitetskog koncepta Hrvatima. Trebamo se podsjetiti da nismo ni tako mali ni jadni kako nas se želi prikazati te da bi se u Hrvatskoj moglo jako lijepo živjeti.

Koliko god mislili da nam je loše, pripadamo među 5 posto zemalja u kojima se najbolje živi na svijetu – kada uzmemo sve kriterije u obzir (sigurnost, klima, itd.). Tako ni jedan Hrvat ne bi trebao imati plaću manju od 10.000 kuna, s obzirom na to kakvim resursima raspolažemo. Ali radi nesposobnih i korumpiranih političkih elita imamo 3000 kuna. Potrebno je osvijestiti da to do nekog stupnja ima veze i s tim tko je na vlasti, ali je mnogo važnije koliko su oni pod pritiskom javnosti. Stoga, potrebna nam je pobuna savjesti. Na svakom je pojedincu da se “odmetne” i da probudi svoju savjest. Kako je rekao pjesnik: “Oni, naši neprijatelji, mogu posjeći svo cvijeće, ali će proljeće ponovno doći!” Za dodati je još – hrvatsko proljeće!

doc. dr. sc. Tado Jurić

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ/glas-slavonije.hr

Kamenjar.com

Tado Jurić ‘Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Kujundžić: Tu nema nikakve pobjede, to nisu ozbiljni političari pa da možeš slaviti pobjedu nad njima

Objavljeno

na

Objavio

Drugi put u godinu dana saborska oporba nije uspjela smijeniti ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Gostujući u HRT-ovoj Temi dana, ministar Kujundžić kaže je kako je rezultat glasovanja bio očekivan.

– Žalosti što su uopće tražili glasovanje, a posebno na način na koji su to učinili. Tu nema nikakve velike pobjede, to su ljudi nad kojima ne možeš slaviti pobjedu. Argumente koje su koristili demantirao sam u Saboru – nikada više liječnika i sestara u zdravstvenom sustavu, nikada veće plaće, nikada veće investicije, nikad bolji rezultati liječenja nego što ih imamo sada. Poteškoća ima, ali doslovno sam im nabrajao sve argumente ali to do njih nije dopiralo, oni su se samo nabacivali blatom na sustav i udarali na osobnoj razini. A kada ih se malo takne istinom o njima osobno onda su utonuli u depresiju tako da sada razmišljam da osnujem neki centar za liječenje jer – depresivni su, rekao je Kujundžić.

Ove godine zdravstveni sustav raspolaže s 26 milijardi kuna i više od 2 milijarde kuna financijske injekcije Ministarstva financija. Što se s tim novcem može učiniti, a što se ne može a trebalo bi, pitao je voditelj ministra.

– U tri godine ove Vlade poraslo je ulaganje u zdravstvo po glavi stanovnika sa 750 eura, koliko je bilo 2015., na 802 eura ove godine, što je jedan pozitivan pomak. Međutim to je daleko manje od onoga što se troši u svijetu i mi s tim činimo najviše što možemo, ustvrdio je ministar dodavši da taj maksimum nose liječnici i sestre svojim entuzijazmom, svojom humanošću i svojim znanjem.

Stoga, kaže, te ljude trebamo zadržati u Hrvatskoj, treba sačuvati dostupnost zdravstva svim građanima RH neovisno o imovinskom cenzusu i treba nastaviti usvajati sve nove metode liječenja koje svijet prati.

– Neće biti lako to postići neovisno o tome tko će biti ministar i tko će biti premijer. Ali vjerujem da ćemo, kao i do sada, to uspjeti bez povećanja javnoga duga, poručio je.

Samo 30 posto građana plaća zdravstvenu zaštitu, a koristi je 100 posto građana.

– U pitanju je vrlo nepovoljan omjer, obično je taj omjer 50:50 u državama s kojima se želimo uspoređivati. Dobro je da država to uspijeva financirati, ali trebat će neke stvari korigirati jer neki ljudi koji ne plaćaju zdravstveno osiguranje imaju dovoljno sredstava da to čine, ustvrdio je dodavši da bez obzira na te korekcije svi zajedno moramo ostati solidarni, zadržati liječnike i sestre u zemlji i pokušati pratiti svjetsku medicinu.

 

Ministar Kujundžić: Nekima treba osigurati privikavanje na istinu o sebi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Penava – Hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje?

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je na sjednici Gradskog vijeća u petak poručio kako se nisu stekli uvjeti za veća prava Srba u Vukovaru. Uslijedio je incident kad mu je nakon toga vijećnik SDSS-a poklonio Statut Grada ispisan na ćirilici. Penava ga je bacio na pod i nazvao to činom agresije. Vukovarsko vijeće na kraju je odbacilo povećanje prava srpskoj nacionalnoj manjini i naglasilo da j “apsolutno ispoštovana odluka Ustavnog suda”.

S vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom o incidentu je za Dnevnik Nove TV razgovarao reporter Andrija Jarak.

Gospodine Penava, danas ste burno reagirali na statut grada Vukovara napisan na ćirilici. Mislite li da ste pretjerali?

Ne bih rekao da sam burno reagirao. Prije bih postavio pitanje zašto smo svo ovo vrijeme puštali da se događaju stvari u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u ovim dijelovima koji su ratom pogođeni. Zašto nismo burnije reagirali kada smo prikupili više od 700.000 potpisa na referendumu prije pet ili šest godina? Zašto nismo burnije reagirali u ime pravde i ljudskih života? Mnogo je tih pitanja. Zašto nismo burnije reagirali kada se u Gradskoj vijećnici i državi čulo da je Oluja etničko čišćenje?

Prvi put ste tako bacili papir na pod.

Možemo i tako reći, ali recimo ovako – da sam barem na sekundu u jednoj drugoj domeni pokušao biti dostojan svojih Vukovaraca, svih nacionalnosti koje su stale u obranu grada ’91. godine kada su oni puno, puno burnije reagirali jer su znali tko su i što brane. Da je nas više danas koji znaju te iste stvari, vidjeli bi da ne bi bio ovako istaknut. Ta reakcija zapravo ne bi uopće bila burna, nego sasvim jedna normalna s obzirom na okolnosti u Vukovaru.

Spomenuli ste druge nacionalnosti. SDSS vas optužuje da ste gradonačelnik samo Hrvatima, a ne i Srbima.

A što će SDSS drugo reći? HDZ s koalicijskim partnerom HKS-om u Gradskom vijeću ima najveći broj vijećnika pripadnika srpske nacionalne manjine. Međutim, oni za SDSS imaju jednu veliku manu. Naime, sva trojica su hrvatski branitelji. Tu otpišite i jednu trećinu srpske populacije koja otpada jer je za SDSS to kvalifikacija koja ih diskvalificira kao Srbe.

Onda imate i drugu trećinu ljudi koji su zatečeni u mirnoj reintegraciji u hrvatskom Podunavlju i koji su s nama prihvatili vrijednosti ove države, pristali s nama graditi bolji Vukovar i bolju Hrvatsku i prihvatili ju kao svoju jedinu državu. Onda i njih možete odmah otpisati jer ni to za SDSS nisu dovoljno dobri Srbi.

Što onda ostaje? Ostaju ljudi koji su na tragu velikosrpske ideologije. Sjetit ću vas da je taj SDSS nastao od SDS-a, osnivača Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića poznatog po izjavi za vukovarsku bolnicu da je pao posljednji utaški bastion. A na tom tragu i svih ovih okolnosti i događanja koja imamo, pa i ove agresije danas koju su onako manipulativno i demonstrativno izveli u vijećnici SDSS-a u Vijećnici.

Hoće li ikada doći vrijeme za uvođenje ćirilice u Vukovar?

Gledajte, kakvo će vrijeme doći to će dragi Bog reći. Za grad Vukovar mislim da je krivo pitanje postavljeno. Meni bi logičnije pitanje bilo hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje. Kad kažem heroje, mislim na heroje svih nacionalnosti koji su poginuli u Vukovaru. Pravdu za silovane žene grada Vukovara, za više od 300 stradale djece u Vukovaru.

To su pitanja koja su, po meni, dominantna, bitna. Daj Bože da jednom to pitanje dođe na dnevni red. To bi značilo da je Hrvatska sređena država i da nema problema. Međutim, da se ne postavimo predefenzivno, zašto nitko ne postavlja pitanje je li popis na temelju kojeg se ostvaruje i potražuje to pravo točan?

Bojite li se da bi Vlada mogla, sukladno zakonskim ovlastima, raspustiti Gradsko vijeće ako se ovakva situacija nastavi?

Ne bojim se. Svatko ima svoje ovlasti. Danas smo utvrdili da svatko treba povlačiti poteze u koje čvrsto vjeruje i iza kojih čvrsto stoji i dosljedan je. Nije da imam straha u tom smislu, ali nije ni da mislim da uopće Vlada pomišlja na takvu reakciju. Trudim se gledati problematiku grada Vukovara i svojih sugrađana, a naravno o problemima Vlade i svake druge institucije u državi neka brigu vode oni koji su za to odgovorni.

Sad jedno osobno pitanje. Jedan dan kažete da ste spremni napustiti HDZ ako se ova pitanja ne počnu rješavati, a drugi dan kažete da ste se spremni kandidirati za predsjednika HDZ-a. Što je od toga točno?

Mislim da sam bio dovoljno jasan. Rekao sam da su neke vrijednosti u ovoj državi za mene iznad svega, iznad bilo kakve osobnosti, stranačke discipline, politike, iako je to samo po sebi bit politike da imate takve vrijednosti i da se zalažete za njih, što znači da vrijednosti Domovinskog rata, temeljne ljudske vrijednosti o kojima pričamo u Vukovaru, života, slobode, ravnopravnosti, prava na presudu u razumnom roku. To su vrijednosti za koje se zalažemo i koje su nam u korijenima Ustava, temeljima Domovinskog rata. Za njih sam spreman na sve.

I otići iz HDZ-a i kandidirati se za predsjednika?

Upravo tako kako sam vam rekao. Ja već gotovo tri godine komuniciram jedne te iste stvari, vrlo jasno i miroljubivo. A kako ste rekli u prvom pitanju, burno, sve što je u kontri burnog ja sam bio godinu dana. Nije bilo efekta. Naravno da razmišljam , i da moram razmišljati jer mi je to dužnost, o drugim putevima rješavanja ovog problema jer sam tu da riješim stvar.

Penava: Nisu se stekli uvjeti za ravnopravnu upotrebu ćirilice u Vukovaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari