Pratite nas

Einstein: Ne možemo stajati postrani i pustiti Boga da obavi posao

Objavljeno

na

„Svatko tko se ozbiljno bavi znanstvenim radom postaje uvjeren da postoji duh koji se očituje u zakonima Svemira – Duh daleko superiorniji od ljudskog”, rekao je svojedobno jedan od najvećih znanstvenika XX. stoljeća

(Njemačka, 1879. – SAD, 1955.)

[quote]„Vidim strukturu, ali ne mogu si predočiti tvorca te strukture. Vidim uru, ali ne mogu zamisliti urara. Ljudski um ne može pojmiti četiri dimenzije, pa kako bi onda mogao pojmiti Boga, pred kojim su tisuće godine i tisuće dimenzija kao jedno“?[/quote]

[dropcap]N[/dropcap]edavno je otkriveno da je Einstein pretkraj života napisao pismo u kojem je vjeru u Boga odbacio kao praznovjerje, a priče iz Biblije nazvao djetinjastima. U vremenu u kojemu ateisti sve agresivnije izranjaju u popularnoj kulturi, bilo je u najmanju ruku obeshrabrujuće čuti da se čini kako je najbriljantniji znanstvenik 20. stoljeća bio nesklon religiji. Činilo se kao da se Einstein slaže s raznim Christopherima Hitchenssima, Samima Harrisima i Richardima Dawkinsima u uvjerenju da religiozno vjerovanje pripada djetinjstvu ljudske rase.

I tako se dogodilo da je otkriće tog pisma bilo u koincidenciji s mojim čitanjem prekrasne Einsteinove biografije autora Waltera Isaacsona, knjige koja predstavlja daleko složeniju sliku stava prema religiji ovog velikog znanstvenika nego što bi to sugerirala njegova kasna razmišljanja.

Godine 1930. Einstein je sastavio svojevrsno vjerovanje nazvano Što ja vjerujem, a koje je završio riječima: „Osjećati da iza svega što se može iskusiti postoji nešto što naši umovi ne mogu obuhvatiti, čija nas ljepota i uzvišenost dohvaća tek indirektno: to je religioznost. U ovom smislu… ja sam pobožno religiozan čovjek.“ U odgovoru mladoj djevojci koja ga je pitala vjeruje li u Boga, odgovorio je: „Svatko tko se ozbiljno bavi znanstvenim radom postaje uvjeren da postoji duh koji se očituje u zakonima Svemira – Duh daleko superiorniji od ljudskog.“ A tijekom razgovora na Union Theological Seminary o odnosu između religije i znanosti Einstein je objavio: „Situacija se može izraziti slikom: znanost bez religije je hroma, religija bez znanosti je slijepa“.

Ova Einsteinova razmišljanja – a sličnih je tijekom njegove karijere bilo mnogo više – dovode njemačkog fizičara u blizinu stavovima jednog utjecajnog njemačkog teologa. U svojoj knjizi Uvod u kršćanstvo iz 1968. g. Joseph Ratzinger, sada papa emeritus Benedikt XVI, ponudio je jednostavan, ali prodoran argument za postojanje Boga: univerzalna razumljivost prirode, što je pretpostavka cjelokupne znanosti, može se objasniti jedino ako se priklonimo beskonačnom i stvaralačkom umu koji je mišlju učinio da svijet postoji. Ratzinger je rekao da nijedan znanstvenik ne može početi s radom ako i dok ne pretpostavi da je aspekt prirode kojeg istražuje spoznatljiv, razumljiv, obilježen formom.

Ali ova fundamentalno mistična pretpostavka počiva na uvjerenju da je sve što će znanstvenik spoznati kroz svoj znanstveni rad jednostavno čin promišljanja i prepoznavanja onoga što je već pojmio daleko veći um. Ratzingerov elegantan dokaz pokazuje da u svojoj srži religija i znanost nikada nisu trebale biti neprijatelji, budući da oboje uključuju intuiciju Božjeg postojanja i inteligencije. Zapravo, mnogi su raspravljali o tome kako nije slučajnost da su se moderne fizikalne znanosti pojavile upravo na sveučilištima kršćanskog Zapada, gdje se jasno naučavala ideja stvaranja kroz Božansku Riječ. Na nesreću, u previše iskaza u raznim povijestima ideja, modernizam je viđen kao izlazak iz represivnog, mračnjačkog i praznovjernog kršćanstva s kojim je u jakoj opreci. (Koliko li je mnogo autora koji su sve do danas pokušavali iskoristiti Galilea da bi potvrdili upravo to.) Kao rezultat, kršćanstvo je – a osobito u svom katoličkom izričaju – često predstavljeno kao vrsta prijetnje znanosti, dok u stvari postoji duboka sukladnost između disciplina koje traže objektivnu istinu i religije koja kaže: „U početku bijaše Riječ.“

Što da onda napravimo s nedavno otkrivenim Einsteinovim pismom? S obzirom na brojne druge stvari koje je on rekao o vjerovanju, možda je najbolje reći da je Einstein govorio protiv primitivnih i praznovjernih oblika religije, poput sv. Pavla, koji je rekao da moramo ostaviti ono djetinje kada dospijemo do duhovno zrele dobi. A što s Einsteinovim otpuštanjem Biblije? Mislim da ovdje moramo napraviti razlikovanje. Osoba može biti genij u jednom polju nastojanja, a u drugom ostati naivna, čak i nevična.

Malo tko bi osporavao da je Einstein bio najveći teorijski fizičar u prošlom stoljeću, ali to nije jamstvo da je ikada imao adekvatno shvaćanje Svetog Pisma. „Djetinjaste“ priče iz Biblije bile su objektom sofisticiranih interpretacija tijekom dva i pol tisućljeća. Umovi poput Origena, Filona, Ivana Zlatoustog, Augustina, Tome Akvinskog i Johna Henrya Newmana razotkrivali su kompleksnost i polivalentnost biblijskog simbolizma te uživali u pokazivanju literarne umješnosti, skrivene iza ponekad varljivo jednostavne površine. Stoga mislim kako možemo zaključiti da religiozni ljudi mogu u velikoj mjeri potvrditi Einsteina kao saveznika, premda u pogledu na interpretaciju Pisma možemo naći daleko bolje vodiče od njega.

„Ako je Bog stvorio svijet, njegova glavna briga sigurno nije bila da ga učini nama lako razumljivim“.

Izvorno objavljeno na Word on Fire/glasbrotnja

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Predsjednica: Pogrešna politika prema Hrvatima izvan RH naškodila je našim nacionalnim interesima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

U odnosu prema Hrvatima izvan Hrvatske brojna pitanja traže “žurno političko i zakonodavno djelovanje”, poput olakšavanja glasovanja, stjecanja državljanstva i povratka u Hrvatsku te poslovnog povezivanja, istaknula je u ponedjeljak hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nakon sastanka sa članovima drugog saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske.

Predsjednica je čestitala članovima novog Savjeta na izboru te ih pozvala na daljnje intenziviranje rada kako bi povezali Hrvatsku i Hrvate koji žive izvan nje, kako je rekla, u “zajedničkom hodu prema cilju koji sam nazvala globalnom Hrvatskom”.

“Na žalost, nakon završetka Domovinskog rata Hrvati izvan Republike Hrvatske neopravdano su stavljeni na rub političkog, gospodarskog i kulturnog interesa hrvatske države”, ustvrdila je predsjednica u govoru članovima savjeta i ocijenila da je “ta pogrešna politika u velikoj mjeri naškodila našim državnim i nacionalnim interesima”.

Rekla je kako danas ima pomaka u odnosu spram Hrvata u inozemstvu, ali da je to tek početak velikog posla s obzirom na brojnost tema koje traže “žurno političko i zakonodavno djelovanje”.

Grabar-Kitarović je istaknula kako treba što prije riješiti olakšanje procedure za stjecanje hrvatskog državljanstva, omogućavanje dopisnog glasovanja i povećanje broja biračkih mjesta u inozemstvu, te unaprijeđenje sustava hrvatskih škola i učenja hrvatskog jezika i kulture u inozemstvu i stipendiranje dolaska mladih Hrvata u Hrvatsku na školovanje.

Predsjednica je rekla kako za posjeta Hrvatima u iseljeništvu često čuje primjedbe da država Hrvatska nema zadovoljavajuću politiku prihvata Hrvata koji bi se željeli vratiti i naseliti u Hrvatskoj.

To bi trebao biti strateški dio politike prema Hrvatima u svijetu te u tom segmentu treba najviše poraditi, ocijenila je.

Grabar -Kitarović je rekla kako bi voljela da se “intenzivnije i s jasnim ciljevima” otvore pitanje ulaganja i poslovnog povezivanja te zaključila kako, osim toga, “treba napokon otvoreno i ambiciozno otvoriti pitanje povratka, odnosno naseljavanja Hrvata iz svijeta u Hrvatsku”.

“Ne smijemo više dopustiti da nove generacije mladih koje imaju želju vratiti se nailaze na obeshrabrujuće zapreke kojima se njihov rad i postignuća ne priznaju, a želje za povratkom ignorira”, rekla je i napomenula da u tom pogledu očekuje žurnu izgradnju novog strukturnog i zakonskog okvira i sustavnu razradu ekonomskih i drugih mjera kojima će se to omogućiti.

Poseban interes za Hrvate u BiH

“Kada je riječ o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, tu je otvoren poseban set pitanja, i ovom ću prigodom naglasiti kako je državni i nacionalni interes da Hrvati u Bosni i Hercegovini opstanu i žive kao ravnopravan i konstitutivan narod”, rekla je Kolinda Grabar-Kitarović te ponovila poruku Hrvatima u BiH “Hrvatska je s vama” koju je uputila na ranijem susretu s Hrvatima u BiH.

Zajedništvo Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata izvan domovine bilo je “ključno za uspjeh stvaranje neovisne Hrvatske i njene obrane u domovinskom ratu”, rekla je predsjednica napomenuvši kako prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman tu politiku počeo graditi još šezedesetih godina.

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, Zvonko Milas predstavio je sastav novog Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske 2017.-2020.

Članovi Savjeta iz redova pripadnika Hrvata izvan Hrvatske predstavnici su udruga, organizacija i institucija hrvatskih zajednica. To su osobe koje su uvažene u sredinama u kojima žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju odnosa s domovinom. Imenovani su na prijedlog hrvatskih zajednica iz država iz kojih dolaze, na mandat od četiri godine i volonteri su.

Predsjednik novog savjeta je Ivan Grbešić, pripadnik druge generacije hrvatskih iseljenika u Kanadi, a četvero potpredsjednika savjeta dolazi iz BiH, Mađarske, Švicarske i Australije.

Grbešić je u svom obraćanju zahvalio predsjednici “što je otvorila vrata dijaspori” dodavši kako bi, umjesto o dijaspori, bolje bilo govoriti o “Hrvatima izvan Hrvatske, Hrvatima u iseljeništvu”.

Za članove savjeta prve godine su bile “teške” jer su dolazili u Zagreb i davali prijedloge ali bez rezultata, rekao je, među ostalim, Grbešić. “S promjena u vladi, na Pantovčaku i vodstvu ureda za Hrvate izvan Hrvatske osjećamo nakon prošle godine pozitivno ozračje i želju za gradnjom mosta koji je postojao tijekom Domovinskog rata”, ocijenio je.

Savjet Vlade RH za Hrvate izvan RH čine predstavnici hrvatskih zajednica iz cijelog svijeta koji zajedno s predstavnicima državnih tijela i institucija, Katoličke Crkve i organizacija civilnog društva u domovini imaju zadaću pomagati hrvatskoj vladi u kreiranju i provedbi politike, aktivnosti i programa u odnosu na Hrvate izvan Republike Hrvatske. (Hina)

Foto: fah

Andrej Plenković: Želimo jedinstvo hrvatskog naroda ma gdje živjeli

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Već viđen scenarij kod Pupovca sad u režiji Milakovića

Objavljeno

na

Objavio

I OPET ON TUPI

Već viđen scenarij od Pupovca sad u režiji Milakovića

Nekad sam mislio da to što priča radi da bi umanjio moć svog učitelja, međutim ne, on i dalje s 472 glasa propovjeda kao Irinej o vječnoj ugroženosti Srba, vječnom problemu.

Milakoviću koliko je Srba zaposleno, pomognuto tvojom aktivnošću.

Ne pojma ti nemaš pričaš da bi se pričalo ,zaboravih bitan detalj plaća ide,petnaestak tisuća kuna mjesečno, znaju li oni što ti dadose glas da imaš toliko

Znaju li oni da na gradskom vijeću ili ne progovoriš ni riječ, ponekad i dođeš i naravno šutiš

Tko su ti srbi o kojima pričaš i prozivaš premijera, možda jesu ugroženi, možda su im uskraćena prava ali oni Srđane žive u Srbiji.

Kakav paradoks prozivas Hrvatskog premijera da rješava prava Srba u Srbiji.

Još ovaj mandat i njima će biti jasno da si ih prevario

A što ćes onda Srđane

DUNJIN DIDA

Srđan Milaković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari