Pratite nas

Vijesti

EK neće pojačati nadzor, Tihomiru Oreškoviću dobra ocjena

Objavljeno

na

Europska komisija dat će danas  Hrvatskoj pet novih ekonomskih preporuka, a Večernji list sinoć je u Bruxellesu imao uvid u posljednju verziju tih preporuka prije današnjeg usvajanja.

[ad id=”93788″]

U istom dokumentu Komisija planira ocijeniti Nacionalni program reformi Vlade premijera Tihomira Oreškovića kao “poprilično ambicioznu reformsku agendu” koja će, bude li ispunjena, popraviti makroekonomske neravnoteže u kojima se nalazi Hrvatska. Zahvaljujući ambicioznosti Oreškovićeva programa, Komisija nema namjeru pojačati proceduru nadzora makroekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj niti uvesti bilo kakve korektivne mjere.

Nacionalni program reformi RH sadrži ozbiljne mjere za poboljšanje javnih financija, zdravstvenog sustava i poslovnog okruženja, piše u nacrtu dokumenta spremnog za usvajanje na današnjem kolegiju europskih povjerenika u sjedištu EK u Bruxellesu.

Porez na nekretnine

U prvoj od pet preporuka EK traži da se do kraja ove godine započne najavljena reforma uvođenja poreza na nekretnine. Proračunski manjak, kaže prva preporuka, Hrvatska treba do kraja ove godine smanjiti ispod razine 3 posto BDP-a, a nakon toga nastaviti fiskalnu prilagodbu daljnjim smanjenjem deficita za najmanje 0,6 posto BDP-a u 2017. godini. I projekcije smanjivanja javnog duga, koje je Komisiji poslala Oreškovićeva Vlada, ocijenjene su kao dovoljno dobre da zadovolje ciljeve. U 2019. tako se očekuje pad javnog duga na 80 posto BDP-a (s trenutnih 87 %).

No, Komisija oprezno upozorava da se takva procjena temelji na povoljnim projekcijama gospodarskog rasta. U slučaju da se te povoljne projekcije rasta ne ostvare, ciljevi smanjivanja javno duga bili bi promašeni. Komisija također u dokumentu, pripremljenom za današnje usvajanje, navodi da Oreškovićeva Vlada nije dovoljno detaljno specificirala ideju prodaje financijske imovine, koja ima za cilj smanjiti javni dug. Unatoč uglavnom pozitivnim očekivanjima i unatoč ocjeni da nije potrebno pojačanje procedure makroekonomskih neravnoteža, Komisija je spremna zaključiti da će i u 2017. biti potrebne “dodatne mjere” kako bi se Hrvatska uskladila s Paktom o stabilnosti i rastu Europske unije.

U drugoj preporuci EK želi poručiti Oreškovićevoj Vladi da do kraja 2016. poduzme mjere za obeshrabrivanje odlazaka radnika u prijevremenu mirovinu. Također i da smanji broj posebnih mehanizama socijalne pomoći.

Ukidanje parafiskalnih nameta

U trećoj preporuci traži se poboljšanje učinkovitosti javne uprave te ukidanje razlika u standardu javne uprave koji se razlikuje u raznim dijelovima Hrvatske. U četvrtoj preporuci Komisija traži značajnije ukidanje parafiskalnih nameta, kao i smanjenje birokratskog opterećenja poslovanju privatnika.

I konačno, peta preporuka traži poboljšanje učinkovitosti pravosudnog sustava u postupcima na trgovačkim i upravnim sudovima. U mandatu bivše Vlade, prošle godine EK je dala Hrvatskoj šest ekonomskih preporuka, a pretprošle osam.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

dr. sc. Ivan Bagarić: Nedjeljom u ništa

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Ovo što slijedi je sažetak političke mudrosti koju smo čuli od Hrvata koji je izabran glasovima Bošnjaka kako bi predstavljao građane na mjestu hrvatskog člana predsjedništva BiH. Ukoliko se netko odluči na čitanje ovog članka, posvećenog onom što smo vidjelu u emisiji „Nedjeljom u 2“, onda protivno svemu, molim za očuvanje mentalnog zdravlja odnosno optimizam – kako bi živio ovaj narod i država (RH i BiH).    

Od samog početka odnosno od izbora sugovornika vidjelo se da gospodin Stanković, ma kako bio dobro pripremljen, gledateljima neće ponuditi ništa dobro. Gospodin Željko Komšić je potrošio vrijeme i novac poreznih obveznika (pretplatnika). Pri tome mislim na cijenu jednog minuta promidžbenog programa na HTV-u (ili još bolje na dobit od neke dokumentarne emisije koja se mogla emitirati u tom terminu). Nažalost čovjek je (besplatno) uzeo cijeli sat za što odgovornost snosi g. Stanković.  U tom satu čovjek je pomiješao sve i svašta (konstitutivnost naroda, građane i narode, legalitet i legitimitet, uzroke i posljedice…) i sve je to strpao u isti lonac – bez začina, okusa i mirisa.

Vrtio je nekoliko fraza (i oko njih). Neshvatljivo da nešto tako može biti dovoljno da bi se obnašala dužnost člana predsjedništva jedne države (ma koga predstavljao). I sve je to pleo i splićao u klupko koje svi mudraci ne mogu razmrsiti (prema onoj narodnoj: kad netko baci kamen u bunar svi ga mudraci ne mogu izvaditi).

Slijedi politička demagogija koju smo čuli od gospodina Željka Komšića:

  • Ustav i konstitutivnost naroda tumači kako mu kada odgovara; opravdava vlastitu poziciju i način izbora a istodobno se tobože zalaže za izbor predsjednika u parlamentu; za sebe kaže da je pripadnik a ne predstavnik hrvatskog naroda i da tu ne vidi nikakav problem; smatra da je njegovo neprihvaćanje od strane Hrvata „politički koncepta“ a ne vidi da je on i njegov izbor upravo to – antihrvatski politički koncept (ali i koncept protiv BiH za koju se on tobože zalaže)
  • kaže kako se sve može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom pa se tako Hrvati mogu zaštitit – a osporava im pravo na izbor vlastitog člana predsjedništva; (Poziva na poštivanje jedni drugih – a ne poštuje mišljenje niti pravo cijelog naroda)
  • prema ustavu on se obraća hrvatskim zastupnicima u Domu naroda a ne smeta ga što niti jedan od tih zastupnika nije glasova za njega, niti su za njega svoj glas dali oni koji su glasovali za one kojima bi se on obratio; zastupa sve građane ali u diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH smjenjuje samo Hrvate
  • normalno je da je za njega npr. u Bihaću glasovalo gotovo 30% glasača jer on predstavlja „građansku opciju“ iako se njih niti desetina ne izjašnjava „građanima“
  • Vidi velikoalbanski, velikosrpski i velikohrvatski koncept kao prijetnju miru a istodobno kaže kako ne vidi da bilo tko ima kapaciteta za rat; po njemu BiH kad je ugrožena, ima se pravo braniti „svim sredstvima“ (a ne kaže od koga) i ne vidi da je najveća prijetnja po BiH u BiH (a ne izvan nje).
  • Za njega BiH jest i nije međunarodni protektorat; za ulazak u NATO ne treba mišljenje Dodika odnosno (RS-a) jer je to „tehničko pitanje“- a nije!.
  • Kaže kako se ekonomska pitanje ne mogu riješiti bez političke stabilnosti (a on je jedan od izvora destabilizacije)
  • Kaže da Hrvati imaju polovinu vlasti u FBiH (jer sa svojih 12 ljudi mogu blokirati sve) ali im uskraćuje pravo da ih zastupa onaj kojeg oni izaberu
  • Pravo na RTV servis na hrvatskom jeziku cinično proglašava srozavanjem prava jednog naroda na nacionalnu manjinu (a ne komentira da su muslimani Bošnjaci proglasili ne imanje RTV servisa na hrvatskom jeziku – svojim nacionalnim interesom)
  • Konačno, ustvrdio je kako ga nitko ne može uvjeriti kako svi ne govorimo istim jezikom (kaže – važno je da se razumijemo, a nije kazao kako se taj jezik zove) što predstavlja krajnje nepoštivanje ljudskih, osobnih i nacionalnih prava svih naroda u BiH na svoj jezik i kulturu

Na kraju Komšić je pokazao zrno iskrenosti („poštenja“) na upit voditelja – jeli bježati iz BiH…?, odnosno, što će reći vlastitom djetetu – ostati ili otići u inozemstvo? Odgovorio je  – „iskreno ne znam“, te nastavio –„mogu vam slagati što god hoćete, ali ne znam“. Znači li da on o svim važnim stvarima – ne zna, ili nam „može lagati koliko god hoćemo“.

Nažalost, Stanković se uklopio u izgubljenom satu vlastite emisije. Osobito na samom kraju kada je naveo primjer nekog Vukovarca koji je svojoj djeci predložio da se spreme za Irsku ili Njemačku. E moj Stankoviću, zapitaj se što bi ti na to kazao pokojni kolega Siniša Glavašević…

Bilo je to još jedno nedjeljom – u ništa!      

dr. sc. Ivan Bagarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Povijesna paradigma jednog književnika!

Objavljeno

na

Objavio

Listajući najnoviji broj Hrvatskog tjednika od 17. siječnja 2019.g. kojeg sam nekad redovno kupovao i čitao, u zadnje vrijeme baš i ne, iz više razloga koji nisu vezani na sam tjednik.

Naišao sam na članak akademika Ivana Aralice, pod nazivom: Tuđmanova slobodna hrvatska država počiva i na idejama ustaškog pokreta, ali i na viziji hrvatskih partizana.

Radi razrjašnjenja citirat ću uvodni dio teksta “ Oba pokreta, i  ustaški i partizanski, u ideji su bili pozitivni. Cilj ustaštva bio je stvoriti samostalnu hrvatsku državu,a  cilj partizanije bila je njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. U izvedbi su oba pokreta obilovala brojnim negativnostima, ali partizanija je ostavila strašnije posljedice jer je trajala 45 godina dulje-“ (Završen citat”)

Sve je to apsurdno, i ne odgovara povijesnim činjenicama. NDH je stvorena u nemogućim uvjetima, da bi se osjećala i ponašala  kao samostalna država, nije bilo u pitanju samo stvaranje države, već pitanje golog preživljanja naroda i njegovog opstanka, u uvjetima svjetskoga rata. Genocid na Hrvatsku je pripreman još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, zapravo već od samog njenog početka.

NDH nije imala gotovo nikakav manevarski  prostor, zaposjele su je vojske tada najjačih država na tlu Europe Italije i Hitlerovog Trećeg Reicha i po utjecaju podijelile njen teritorij na njemačku i talijansku zonu. Još unutar toga došlo je do brutalnog četničko-komunističkog unutarnjeg ustanka, prvenstveno radi uništenja bilo kakve hrvatske države, i nedopuštanje njenim protagonistima da se učvrste.  S tih razloga  borila se još i za očuvanje državnog teritorija, koji im je otiman od lažnih saveznika Italijana, glavnih suradnika Četnika. U datoj situaciji taj prostor nisu mogli spasiti da su se digli na glavu, poglavito ne u Dalmaciji, sve do kapitulacije Italije godine 1943.

Padom Italije Dalmacija i Istra s nekim otocima, preko noći postale su slobodne  bez ikakve talijanske vojske na njenom tlu.

Daljna borba za Dalmaciju vodila se između Njemaca, ustaške vojske i partizana, sve u cilju tko će se prvi dočepati dalmatinskih gradova koje napušta talijanska vojska. U tome su najbolje prošli partizani jer im je talijanska vojska predala sve vojarne i vrlo veliki arsenal oružja.

Autor govori o “partizanskoj viziji” , da je cilj hrvatskih partizana bio njihova vizija Hrvatske sa što manje Jugoslavije. Prvo, autor u svom članku govori o viziji hrvatskih partizana, a ne o viziji hrvatskih  komunista koji su bili vrlo utjecajni, a  partizanija je bila mahom regrutirana iz redova sirotinje, težaka, ribara i sl. i služila je kao topovsko meso.  U političkom smislu u tom pokretu nisu imali nikakvog većeg utjecaja.

Neka nas Bog sačuva te vizije, jer tada među partizanima , posebno među komunistima nije se smjelo izgovoriti riječ Hrvatska, a kamo li da bude što veća u što manjoj Jugoslaviji. Upravo je bilo obrnuto – borba za što manju Hrvatsku u što većoj Jugoslaviji.

Hrvatska zbog te partizanske, bolje kazano “vizije” hrvatskih komunista (jugokomunista) izgubila je trajno ogromne teritorije; cijelu BiH, Boku Kotorsku, cijeli istočni Srijem sve do Zemuna, hrvatski dio Bačke, te neki drugi dijelovi dodijeljeni Sloveniji.

To je bila najveća izdaja u hrvatskoj povijesti. A nisu to morali učiniti, da su barem sačuvali Mačekovu Banovinu, jer su politički bili  vrlo utjecajni. A posebno u toj svojoj “hrvatskoj” viziji, nisu smjeli izvršiti poratne  pokolje nenaoružanog hrvatskog naroda , civila i vojske koja se predala – s nekoliko stotina tisuća žrtava, od kojih su  barem 99% bili nevini  ljudi, od čega se ni dan danas Hrvatska nije u demografskom smislu oporavila. (Te strahote koje  smo mi učinili Hrvatima, to nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Bili su to obični, neškolovani ljudi, radnici, seljaci koji nisu nikome ništa  napravili, ali da bi Jugoslavija mogla živjeti ti ljudi su morali umrijeti) – (Milovan Đilas)

I danas ta “partizanska (jugokomunistička) vizija “ poput crnih oblaka prijeteći nadvila se nad Hrvatsku, da je poput lešinara rastrga, da bude još manja u još većoj Jugoslaviji.

Mile Prpa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari