Pratite nas

BiH

Ekonomija na hrvatski način

Objavljeno

na

Pobrkali smo ekonomske ciljeve i ekonomske instrumente. Tražimo načine kako preraspodjeliti vrijednosti koje zapravo nisu niti stvorene.

U desetom selu živi Antuntun. U njega je malko neobičan um. On posao svaki na svoj način radi: Jaja za leženje on u vrtu sadi. Kad se jako smrači, on mrak grabi loncem. Razlupano jaje on zašiva koncem. Da l’ je jelo slano, on to uhom sluša. A ribu da pjeva naučiti kuša. Na livadu tjera bicikl da pase. Da mu miše lovi, on zatvori prase. Guske sijenom hrani, snijegom soli ovce. A nasadi kvočku da mu leže novce. Kad kroz žito ide on sjeda u čun. Sasvim na svoj način živi Antutun.

Kod nas Hrvata i u naše ekonomske politike baš kao i kod Antuntuna – sve naopako!

antuntun_in

Pobrkali smo ekonomske ciljeve i ekonomske instrumente. Tražimo načine kako preraspodjeliti vrijednosti koje zapravo nisu niti stvorene. Totalno krivo poredali smo redoslijed ekonomskih politika po važnosti. Rješenje problema tražimo na pogrešnom mjestu i u pogrešnom ministarstvu.

I dok nam svijet preko premijerova omiljenog časopisa The Economist poručuje da smo među 10 najgorih svjetskih ekonomija u 2014., a Europa preko Europske komisije da smo uz Cipar najlošije europsko gospodarstvo – kod nas ovih dana Antuntun-ekonomisti niču na svakom koraku. Pola države se bavi fiskalnom politikom i ministarstvom financija.

Čak je i čelnik najjače oporbene stranke doživio komunikacijsku metamorfozu, pritajio se i okrenuo s ideološke retorike na ekonomsku. Valjda mu rek’o pi-ar: Narod je gladan, pa je pred ove izbore moderno pričati malo o ekonomiji.

Pa iako u prezentaciji gospodarskih ideja Kurte i Murte nismo ni očekivali neki osobito genijalan dokument, ipak – boli koliko o konkretnoj industrijskoj politici nema niti riječi. Proizvodnja i tvornica spominju se koliko i revitalizacija mladih tuljana zbog zagađenja mora.

Sve u svemu dobili smo – ćorak!

I tako je proračun – koji je inače po definiciji INSTRUMENT ekonomske politike za ostvarenje gospodarskog rasta, ekskluzivno u Hrvatskoj postao – CILJ cjelokupne ekonomske politike. U maniri dnevnopolitičke pragmatike o ”borbi za svaku kunu”, donose se odluke o uvođenju ‘hoće-neće-hoće’ poreza na štednju, trošarina na naftne derivate, poreza na mobilnu telefoniju i outsourcinga čistačica – sve ne bi li se održao državni proračun.Čisto stvaranje iluzije da ima kruha bez pšenice.

I dok vlade pametnih država preko 80 posto svog vremena i energije fokusiraju na to kako povećati poreznu bazu (proizvesti robe i usluge, zaposliti ljude, ostvariti rast) te na taj način napuniti proračun, naš Antuntun takvu logiku ‘ne šljivi ni 5 posto’. Jer kako si drugačije objasniti situaciju gdje premijer ‘mrtav-hladan’ u središnjoj informativnoj emisiji izjavljuje (citiram): „Meni nije prioritet povećati prihode već smanjiti rashode.“ ??!?

E vidite, možda baš tu i leži cijeli problem. Jer da imamo predsjednika vlade koji na posao od ponedjeljka do četvrtka dolazi promišljajući kako olakšati život realnom sektoru, pokrenuti proizvodnju i zaposliti ljude te na taj način povećati prihode središnje države, a onda pred vikend kako tu novostvorenu vrijednost rasporediti – možda bi nam svima život bio i jednostavniji i ljepši.

Ovako, cijela priča podsjeća na nedavnu epizodu Sulejmana Veličanstvenog i poprilično je usporediva s otomanskim vremenom kada je bilo važno pod svaku cijenu napuniti državnu blagajnu, smijeniti tu i tamo kojeg Velikog vezira (pa nek’ se zna ‘ko je glavni) i usput poplašiti raju baukom Velikih rezova.

Aktualno fiskalno prilagođavanje, koje Vlada provodi pod pritiskom procedure prekomjernog proračunskog manjka, ne samo da nije na OVAKAV način zahtijevano od Europske komisije već se provodi iznimno neučinkovito i dugoročno neodrživo.

Zašto? bdp_aa95aa658640180

Zamislite situaciju srčanog udara koji pogađa usred noći. Hitna medicinska pomoć užurbano prevozi pacijenta u bolnicu u kojoj stručni kirurški timovi zbog nedostatka vremena za detaljnom pretragom provode rutinsku proceduru – stabilizaciju pacijenta.

Neposredna opasnost je prošla, dobilo se na vremenu i liječnici ugrađuju srčanu prijenosnicu.

Po izlasku iz bolnice pacijent se vraća starom načinu života. Nastavlja pušiti, jesti masne odreske i neće početi vježbati. Zbog obavljenog rutinskog tretmana i sada slabijeg osjećaja hitnosti, izbjegava nužne prilagodbe i stvara si iluziju povratka normalnom životu.

Znači li to da neće doći do drugog infarkta?

Ne, već upravo suprotno. Visok rizik ostaje, a situacija je opasnija nego ikada.

Slično je i sa zdravljem gospodarstva.

Potrebna korekcija fiskalnog deficita dugoročno nit će se osigurati manjim uštedama na rashodovnoj strani niti stalnim povećavanjem stopa poreza.

Jer što i kad se u jednom trenutku statistički dokopamo zahtijevanog iznosa deficita proračuna? Uštede će se, dok trepneš, potrošiti bez strateškog plana povećanja prihoda…

Suvremena fiskalna politika se vodi odgovorno s dugoročnim, strateškim perspektivama – i puno je kompleksnija od vladinih kratkoročnih rješenja i sveopćih rezova. Ona mora pomoći privatnom sektoru u krizi i ohrabriti ga na novi ciklus ulaganja i zapošljavanja.

Postojećim mjerama kratkoročnog, a ne strukturnog sadržaja vlada nas samo mrcvari.

• Mrcvarite nas dok sa svojih visina poručujete narodu nek’ prestane trošiti. Tko nek’ prestane trošiti? I što?

Jeste li svjesni da govorite državi koja je po potrošnji na samom dnu Europe? Državi u kojoj tek svaki treći Hrvat radi, a i od tih koji rade tek svaki treći prima plaću koja je iznad prosječne. Znate li da vam se u posljednjih pet godina iselilo 150.000 ljudi – tri Pule? Mislite li da je to zato jer ne znaju gdje će potrošiti svoje silne pare? I kako samo mislite izvući nas iz krize i potaknuti proizvodnju – ako zazivate smanjenje potrošnje? Što će mali poduzetnik Pero sa salamom koju je proizveo ako ju ja ne mogu kupiti? Gledat ju u ormaru ili si je uramiti i zakačiti na zid?

• Mrcvarite nas strahom bauka od Velikih i Bolnih rezova – zvuči grozno i plašite raju. Kojih Velikih rezova? Gdje ćete zarezati?

Zašto plašite ljude kozmičkim reformama i nužne prilagodbe nazivate Velikim i Bolnim. Nužna prilagodba znači da se: mijenjaju glavna pravila igre i iznova definira rad koji ljudi obavljaju. Pri tom ne govorimo o promjeni nakon koje više ništa nije isto. Proces prilagodbe je podjednako i proces OČUVANJA i proces INOVACIJE.

Ključnu promjenu čine ciljane modifikacije određenih dijelova organizacijskog DNK. Ljudi i čimpanze imaju zajedničko preko 95% DNK.

• Mrcvarite nas najavama velikih, mističnih investicija obavijenih velom tajni – dok na domaćim policama nema hrvatskih namirnica ni za cijeloviti ručak.

Fascinantno je kako smo uvijek skloni prvo nemoćno uperiti pogled prema van bez da se prethodno pokušamo okrenuti vlastitim snagama i stvarnosti vlastitih prilika. Dok ugledne međunarodne organizacije poput FAO i OECD predviđaju da bi cijena hrane u svijetu u narednih deset godina mogla porasti i do 40 posto, mi uporno ignoriramo projekciju istih organizacija kako Hrvatska ima prirodne resurse prehraniti preko 23 milijuna ljudi, dok istovremeno polovicu hrane uvozimo i pola nam kapaciteta zjapi prazno.

Zar ne bi bilo pametno okrenuti investicije u one segmente industrije za koje imamo odgovarajuće komparativne prednosti, poput npr. prehrambeno-prerađivačke koja u kratkom roku može stvoriti veliki broj jednostavnih radnih mjesta i dohotke mnogobrojnim kućanstvima.

Obnova prehrambene industrije zasigurno predstavlja djelomično rješenje i za probleme domaćih poljoprivrednika koji u nemogućnosti pronalaženja tržišnih rješenja vrše jak pritisak na državni proračun. Jer postojanjem industrije koja će otkupiti proizvode iz primarne agrarne proizvodnje i poljoprivredna proizvodnja dobiva novi smisao. Baš kao i svakom poduzetniku i poljoprivredniku treba kvalitetna NARUDŽBA – a ne vaša SUBVENCIJA.

Zašto za potrebe punjenja proračuna uporno cijedimo suhu šljivu, dok oko nas buja ogroman potencijal? 

Usisati vojsku nezaposlenih, vratiti čovjeku dignitet rada i staviti kruh u ruke može samo dobro osmišljena industrijska politika kojom bi se definirali sektori s najvećom multiplikacijskom sposobnošću za stvaranje novih radnih mjesta. To treba biti glavni prioritet hrvatske Vlade!

I samo to može stvoriti potpuno nove perspektive. A nikakva rezuckanja svega što dođe pod ruku ili uloga prestrašenog i naivnog domorodca koji jedva čeka kad će mu se netko smilovati i uknjižiti u vlasništvo.

Industrijska politika mora definirati ciljane grane, fiskalna politika osigurati dovoljno snažne financijske poticaje, a ostalo je potrebno prepustiti realnom sektoru.

Komplicirano, jelda?

Pa i ne mora biti. Posljednji Antuntun kod kojeg je sve bilo naopako i kojeg sam poznavala jedan dan jednostavno je začuo samo:

„Gledaj, ovo je postalo nekako banalno i samo se bez veze mrcvarimo. Ne ide više ovako. Okej? Mislim, nije uopće stvar u tebi. Ti si okej… Skrooz… Evo, problem je u meni – garant. Kakogod… Evo ruka. Sretno. Pamet u glavu. Vraćam ti tvoj toster. Ma ne moraš mi vraćat moj CD. Sve u redu. Ajd… ajd samo zatvori vrata kad izađeš… Hvaaala…

Anita Zelić/politika+

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari