Pratite nas

BiH

Ekonomija na hrvatski način

Objavljeno

na

Pobrkali smo ekonomske ciljeve i ekonomske instrumente. Tražimo načine kako preraspodjeliti vrijednosti koje zapravo nisu niti stvorene.

U desetom selu živi Antuntun. U njega je malko neobičan um. On posao svaki na svoj način radi: Jaja za leženje on u vrtu sadi. Kad se jako smrači, on mrak grabi loncem. Razlupano jaje on zašiva koncem. Da l’ je jelo slano, on to uhom sluša. A ribu da pjeva naučiti kuša. Na livadu tjera bicikl da pase. Da mu miše lovi, on zatvori prase. Guske sijenom hrani, snijegom soli ovce. A nasadi kvočku da mu leže novce. Kad kroz žito ide on sjeda u čun. Sasvim na svoj način živi Antutun.

Kod nas Hrvata i u naše ekonomske politike baš kao i kod Antuntuna – sve naopako!

antuntun_in

Pobrkali smo ekonomske ciljeve i ekonomske instrumente. Tražimo načine kako preraspodjeliti vrijednosti koje zapravo nisu niti stvorene. Totalno krivo poredali smo redoslijed ekonomskih politika po važnosti. Rješenje problema tražimo na pogrešnom mjestu i u pogrešnom ministarstvu.

I dok nam svijet preko premijerova omiljenog časopisa The Economist poručuje da smo među 10 najgorih svjetskih ekonomija u 2014., a Europa preko Europske komisije da smo uz Cipar najlošije europsko gospodarstvo – kod nas ovih dana Antuntun-ekonomisti niču na svakom koraku. Pola države se bavi fiskalnom politikom i ministarstvom financija.

Čak je i čelnik najjače oporbene stranke doživio komunikacijsku metamorfozu, pritajio se i okrenuo s ideološke retorike na ekonomsku. Valjda mu rek’o pi-ar: Narod je gladan, pa je pred ove izbore moderno pričati malo o ekonomiji.

Pa iako u prezentaciji gospodarskih ideja Kurte i Murte nismo ni očekivali neki osobito genijalan dokument, ipak – boli koliko o konkretnoj industrijskoj politici nema niti riječi. Proizvodnja i tvornica spominju se koliko i revitalizacija mladih tuljana zbog zagađenja mora.

Sve u svemu dobili smo – ćorak!

I tako je proračun – koji je inače po definiciji INSTRUMENT ekonomske politike za ostvarenje gospodarskog rasta, ekskluzivno u Hrvatskoj postao – CILJ cjelokupne ekonomske politike. U maniri dnevnopolitičke pragmatike o ”borbi za svaku kunu”, donose se odluke o uvođenju ‘hoće-neće-hoće’ poreza na štednju, trošarina na naftne derivate, poreza na mobilnu telefoniju i outsourcinga čistačica – sve ne bi li se održao državni proračun.Čisto stvaranje iluzije da ima kruha bez pšenice.

I dok vlade pametnih država preko 80 posto svog vremena i energije fokusiraju na to kako povećati poreznu bazu (proizvesti robe i usluge, zaposliti ljude, ostvariti rast) te na taj način napuniti proračun, naš Antuntun takvu logiku ‘ne šljivi ni 5 posto’. Jer kako si drugačije objasniti situaciju gdje premijer ‘mrtav-hladan’ u središnjoj informativnoj emisiji izjavljuje (citiram): „Meni nije prioritet povećati prihode već smanjiti rashode.“ ??!?

E vidite, možda baš tu i leži cijeli problem. Jer da imamo predsjednika vlade koji na posao od ponedjeljka do četvrtka dolazi promišljajući kako olakšati život realnom sektoru, pokrenuti proizvodnju i zaposliti ljude te na taj način povećati prihode središnje države, a onda pred vikend kako tu novostvorenu vrijednost rasporediti – možda bi nam svima život bio i jednostavniji i ljepši.

Ovako, cijela priča podsjeća na nedavnu epizodu Sulejmana Veličanstvenog i poprilično je usporediva s otomanskim vremenom kada je bilo važno pod svaku cijenu napuniti državnu blagajnu, smijeniti tu i tamo kojeg Velikog vezira (pa nek’ se zna ‘ko je glavni) i usput poplašiti raju baukom Velikih rezova.

Aktualno fiskalno prilagođavanje, koje Vlada provodi pod pritiskom procedure prekomjernog proračunskog manjka, ne samo da nije na OVAKAV način zahtijevano od Europske komisije već se provodi iznimno neučinkovito i dugoročno neodrživo.

Zašto? bdp_aa95aa658640180

Zamislite situaciju srčanog udara koji pogađa usred noći. Hitna medicinska pomoć užurbano prevozi pacijenta u bolnicu u kojoj stručni kirurški timovi zbog nedostatka vremena za detaljnom pretragom provode rutinsku proceduru – stabilizaciju pacijenta.

Neposredna opasnost je prošla, dobilo se na vremenu i liječnici ugrađuju srčanu prijenosnicu.

Po izlasku iz bolnice pacijent se vraća starom načinu života. Nastavlja pušiti, jesti masne odreske i neće početi vježbati. Zbog obavljenog rutinskog tretmana i sada slabijeg osjećaja hitnosti, izbjegava nužne prilagodbe i stvara si iluziju povratka normalnom životu.

Znači li to da neće doći do drugog infarkta?

Ne, već upravo suprotno. Visok rizik ostaje, a situacija je opasnija nego ikada.

Slično je i sa zdravljem gospodarstva.

Potrebna korekcija fiskalnog deficita dugoročno nit će se osigurati manjim uštedama na rashodovnoj strani niti stalnim povećavanjem stopa poreza.

Jer što i kad se u jednom trenutku statistički dokopamo zahtijevanog iznosa deficita proračuna? Uštede će se, dok trepneš, potrošiti bez strateškog plana povećanja prihoda…

Suvremena fiskalna politika se vodi odgovorno s dugoročnim, strateškim perspektivama – i puno je kompleksnija od vladinih kratkoročnih rješenja i sveopćih rezova. Ona mora pomoći privatnom sektoru u krizi i ohrabriti ga na novi ciklus ulaganja i zapošljavanja.

Postojećim mjerama kratkoročnog, a ne strukturnog sadržaja vlada nas samo mrcvari.

• Mrcvarite nas dok sa svojih visina poručujete narodu nek’ prestane trošiti. Tko nek’ prestane trošiti? I što?

Jeste li svjesni da govorite državi koja je po potrošnji na samom dnu Europe? Državi u kojoj tek svaki treći Hrvat radi, a i od tih koji rade tek svaki treći prima plaću koja je iznad prosječne. Znate li da vam se u posljednjih pet godina iselilo 150.000 ljudi – tri Pule? Mislite li da je to zato jer ne znaju gdje će potrošiti svoje silne pare? I kako samo mislite izvući nas iz krize i potaknuti proizvodnju – ako zazivate smanjenje potrošnje? Što će mali poduzetnik Pero sa salamom koju je proizveo ako ju ja ne mogu kupiti? Gledat ju u ormaru ili si je uramiti i zakačiti na zid?

• Mrcvarite nas strahom bauka od Velikih i Bolnih rezova – zvuči grozno i plašite raju. Kojih Velikih rezova? Gdje ćete zarezati?

Zašto plašite ljude kozmičkim reformama i nužne prilagodbe nazivate Velikim i Bolnim. Nužna prilagodba znači da se: mijenjaju glavna pravila igre i iznova definira rad koji ljudi obavljaju. Pri tom ne govorimo o promjeni nakon koje više ništa nije isto. Proces prilagodbe je podjednako i proces OČUVANJA i proces INOVACIJE.

Ključnu promjenu čine ciljane modifikacije određenih dijelova organizacijskog DNK. Ljudi i čimpanze imaju zajedničko preko 95% DNK.

• Mrcvarite nas najavama velikih, mističnih investicija obavijenih velom tajni – dok na domaćim policama nema hrvatskih namirnica ni za cijeloviti ručak.

Fascinantno je kako smo uvijek skloni prvo nemoćno uperiti pogled prema van bez da se prethodno pokušamo okrenuti vlastitim snagama i stvarnosti vlastitih prilika. Dok ugledne međunarodne organizacije poput FAO i OECD predviđaju da bi cijena hrane u svijetu u narednih deset godina mogla porasti i do 40 posto, mi uporno ignoriramo projekciju istih organizacija kako Hrvatska ima prirodne resurse prehraniti preko 23 milijuna ljudi, dok istovremeno polovicu hrane uvozimo i pola nam kapaciteta zjapi prazno.

Zar ne bi bilo pametno okrenuti investicije u one segmente industrije za koje imamo odgovarajuće komparativne prednosti, poput npr. prehrambeno-prerađivačke koja u kratkom roku može stvoriti veliki broj jednostavnih radnih mjesta i dohotke mnogobrojnim kućanstvima.

Obnova prehrambene industrije zasigurno predstavlja djelomično rješenje i za probleme domaćih poljoprivrednika koji u nemogućnosti pronalaženja tržišnih rješenja vrše jak pritisak na državni proračun. Jer postojanjem industrije koja će otkupiti proizvode iz primarne agrarne proizvodnje i poljoprivredna proizvodnja dobiva novi smisao. Baš kao i svakom poduzetniku i poljoprivredniku treba kvalitetna NARUDŽBA – a ne vaša SUBVENCIJA.

Zašto za potrebe punjenja proračuna uporno cijedimo suhu šljivu, dok oko nas buja ogroman potencijal? 

Usisati vojsku nezaposlenih, vratiti čovjeku dignitet rada i staviti kruh u ruke može samo dobro osmišljena industrijska politika kojom bi se definirali sektori s najvećom multiplikacijskom sposobnošću za stvaranje novih radnih mjesta. To treba biti glavni prioritet hrvatske Vlade!

I samo to može stvoriti potpuno nove perspektive. A nikakva rezuckanja svega što dođe pod ruku ili uloga prestrašenog i naivnog domorodca koji jedva čeka kad će mu se netko smilovati i uknjižiti u vlasništvo.

Industrijska politika mora definirati ciljane grane, fiskalna politika osigurati dovoljno snažne financijske poticaje, a ostalo je potrebno prepustiti realnom sektoru.

Komplicirano, jelda?

Pa i ne mora biti. Posljednji Antuntun kod kojeg je sve bilo naopako i kojeg sam poznavala jedan dan jednostavno je začuo samo:

„Gledaj, ovo je postalo nekako banalno i samo se bez veze mrcvarimo. Ne ide više ovako. Okej? Mislim, nije uopće stvar u tebi. Ti si okej… Skrooz… Evo, problem je u meni – garant. Kakogod… Evo ruka. Sretno. Pamet u glavu. Vraćam ti tvoj toster. Ma ne moraš mi vraćat moj CD. Sve u redu. Ajd… ajd samo zatvori vrata kad izađeš… Hvaaala…

Anita Zelić/politika+

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Pet migranata provalilo u kuću u Čapljini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Migranti iz Sirije, Palestine i Jordana obili su kuću tako što su razbili staklo na prozoru kroz koji su ušli u sobu.

Pet migranata provalilo je u obiteljsku kuću u središtu Čapljine, potvrđeno je za bljesak.info u PU Čapljina. Migranti iz Sirije, Palestine i Jordana obili su kuću tako što su razbili staklo na prozoru kroz koji su ušli u sobu.

Migrante je u subotu u poslijepodnevnim satima zatekao vlasnik kuće (u kojoj inače nitko ne boravi), kako spavaju na krevetima.

Pored razbijenog prozora oštetili su ulazna vrata na sobi, kao i dvorišna vrata kuće. U kući su boravili nekoliko dana, a iza sebe su ostavili materijalnu štetu i veliki broj boca od alkoholnog pića koje su konzumirali.

Policija je izvršila očevid i legitimirala migrante, koje je potom pustila, a koji su se uputili u središte Čapljine.

Ovo nije prvi put da se u Čapljini događaju incidenti sa migrantima. Prije mjesec dana skupina migranata također je provalila u obiteljsku kuću gdje ih je pronašao vlasnik kuće.

Prije toga u jednom caffe baru u Čapljini dva su migranta ukrala mobitel ženskoj osobi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je sve do sada uništio Komšić?

Objavljeno

na

Objavio

Treće nametanje Željka Komšića za predstavnika Hrvata iz Federacije BiH u Predsjedništvu BiH zaoštrilo je ne samo međustranačke i međuentitetske nego i onako ne baš primjerene međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.

Ako je suditi i po retorici i svemu što se događa na i oko konstituirajuće sjednice novoizabranih članova Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, Srbina iz entiteta Republika Srpska te praktično dva bošnjačka člana iz Federacije BiH, nekadašnjeg pripadnika tajne bošnjačke policije AID Šefika Džaferovića i Željka Komšića, bez legitimiteta naroda, u čije ime je zauzeo najvišu funkciju u izvršnoj vlasti, od završetka rata 1995.pa do danas, rijetko kada sa su bile veće političke tenzije, piše Slobodna Dalmacija u prilogu Spektar.

Sama inauguracija novih članova Predsjedništva BiH bila je tek uvertira da će funkcionirati poput rogova u vreći. Prvi detalj koji je svima upao u oči jeste činjenica da se nikada do sada nije dogodilo da su najviši politički i vjerski predstavnici jednog od tri naroda bojkotirali svečanu sjednicu. Međutim ovaj puta doskorašnji hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović nije htio biti ni u zemlji, a kamoli na svečanoj sjednicu sjednici u društvu sa njegovim nasljednikom Komšićem.

Uzoriti kardinal Vinko Puljić, također, nije želio biti nazočan inauguraciji. Za razliku od Čovića on je javno i jasno iznio svoje razloge. Kardinal Puljić je otkrio kako nije mogao proći preko uvreda koje je doživio od Komšića, čiji izbor je nazvao zakonski nepravednim, da bi nakon toga od Komšića dobio uvrede i moralne prodike te etiketu nacionaliste i fašiste. Onako kako su to radili komunisti u bivšem sustavu, to je „predsjednik građanin“ udijelio kardinalu.

Također, nije dugo trebalo čekati na prve nesporazume nakon „svečane“ inauguracije. Prvi sukob na relaciji Dodik- Komšić – Džaferović dogodio se već prigodom predaje vjerodajnica od strane novoimenovanog veleposlanika Srbije u BiH Aleksandra Đorđevića predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku u zgradi Predsjedništva BiH. Naime tamo se na nezadovoljstvo Komšića i Džaferovića ukazala i vidno, po prvi puta,i zastava Republike Srpske.

Sukob zbog zastave RS

Taj čin isticanja zastave entiteta Republike Srpske razljutio je Džaferovića i Komšića, da bi, pod okriljem noći, a po naređenju Ureda bošnjačkog člana Predsjedništva BiH zastava uklonjena. Dodik je noćno uklanjanje zastave RS ispred njegovog ureda u zgradi Predsjedništva ocijenio nedopustivim i skandaloznim činom koji, što po njemu, predstavlja pokušaj Džaferovića i Komšića da mu pošalju poruku da tamo nema mjesta za Srbe. Slijedećeg jutra zastava je vraćena, ali koliko je zapaljiva retorika i „guranje prsta u oko“ utjecala na podizanje tenzija u zemlji moglo se posvjedočiti vrlo brzo kada su Dodiku i članovima njegovog ureda stigle prijetnje smrću od strane nepoznatog muškarca s njemačkog broja.

Ni jedan Dodikov nastup u političkom Sarajevu nije dočekan s odobravanjem. Od toga da će se zalagati za vojnu neutralnost BiH, ukidanja visokog predstavnika do odlaska stranih sudaca. Dodik je tako otkrio da će kao član Predsjedništva putovati s putovnicom Republike Srbije, a ne zemlje čiji je član Predsjedništva te kako više voli Srbiju, nego BiH i da je BiH njegovo radno mjesto i ništa više.

Nakon ovakve uvertire nameće se pitanje koliko će se ovakva uistinu napeta situacija i nategnuti odnosi među trojicom članova predsjedništva BiH, a dok se vodi borba oko slaganja parlamentarnih većina na svim razinama, od države, preko entiteta do županija, odraziti na funkcioniranje Predsjedništva te same države, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Jer to ipak zahtjeva kakvu takvu suradnju i međusobnu snošljivost i uvažavanje.

O tome za Spektar govore prof. dr. Dražen Barbarić iz Centra za politološka istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Šaćira Filandru, s Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu i Zoran Krešić, politički analitičar iz Mostara.

Barbarić: Dvije isključive politike u Predsjedništvu

-Već sada je izvjesno da će se u Predsjedništvu BiH voditi dvije potpuno isključujuće politike. Ne radi se samo o identitetskim razlikama i suštinskom razmimoilaženju u viziji buduće BiH, već i narativnim razlikama koje će se svaki put međusobno konfrontirati – kaže prof. Barbarić, naglašavajući kako će ovakva konstelacija Predsjedništva BiH neprestano proizvoditi medijski sadržaj optuživanja, prepucavanja i stalnog političkog sadržaja koji će koristiti i drugi akteri. Drži kako će ono biti potpuno nefunkcionalno i samo na načelnoj razini će predstavljati političku moć i volju.

-To će se svakako reflektirati i na vanjsku politiku BiH, ona će biti potpuno nekoherentna, prepuna proturječnosti i u određenim slučajevima groteskna. Imat ćemo situaciju u kojima će članovi Predsjedništva imati dijametralno suprotne stavove o ključnim vanjskopolitičkim temama. Ulazak u EU će ostati kao smokvin list, svi će se zaklinjati i pružati mu potporu, ali je iskreni pristup pod velikim znakom upitnika. Utjecaj vanjskih silnica (EU, Turska, Rusija i SAD) očitovat će se kroz različite silnice i u ovom trenutku je nemoguće predvidjeti njihovu manifestaciju, ali poznajući sadašnji sastav državnog Predsjedništva teško je očekivati uravnoteženje i balansiranje između navedenih aktera-mišljenja je prof. Barbarić.

Filandra: Stvari kulminirale zbog Komšića

Za prof. Šaćira Filandru nema dileme da se vanjskom promatraču trenutne prilike u BiH nadaju kaotičnim, turbulentnim, da ne kažemo uznemirujućim, budući se visok stupanja političke nestabilnosti i raznih prijepora iskazao činom izbora, a zatim i inauguracije članova Predsjedništva BiH.

-Prijepor se u suštini vodi oko različitih tumačenja i dijametralno suprotnih percepcija oko kategorija legalnosti i legitimnosti u političkom sistemu zemlje. Stvar je ovoga puta prilično u javnosti kulminirala jer su prijepori iz sfere političkih i stranačkih elita ovoga puta prenijeti na niže nacionalne razine, tako da se javnost, i to je ono što je u svemu negativno, u potpunosti polarizirala na etničkoj osnovi-naglašava prof Filandra, dodajući kako suprotstavljene percepcije stvarnosti, posebno hrvatska i bošnjačka, dovode do ozbiljnog narušavanja ionako krhkog povjerenja u institucije države te do produbljivanja međunacionalnih odnosa.

Unutar hrvatske percepcije, grubo govoreći, vlada stav da je izbor Komšića za člana Predsjedništva BiH i nelegalan i nelegitiman, da je to bošnjačka zavjera protiv Hrvata usmjerena na umanjenje njihovih konstitutivnih prava dok Bošnjaci dijele uvjerenje da je Komšićev izbor i legalan i legitiman te da je u potpunosti suglasan slovu ustava zemlje. Ističe činjenicu kako od domaćih aktera niti od institucija međunarodne zajednice, posebno Visokog predstavnika Valentina Inzka kao instance zadužene za tumačenje ustava zemlje, nema još vidljivih pokušaja medijacije u ovom sporu.

-U svemu se najkomotnije ponaša gospodin Dodik koji se, eliminirajući opoziciju u vlastitom entitetu, predstavlja i kao zagovornik budućih hrvatskih interesa, a što mu dodatno priskrbljuje političku moć. Dodikovo predsjedavanje Predsjedništvom BiH u njegovom prepoznatljivom stilu započelo je iskricama i sitnim provokacijama koje pune novinske stupce i uveseljavaju dijelove javnosti. U BiH je mnogo i naslijeđenih i svakodnevno stvarajući političkih problema koji ozbiljno narušavaju kredibilitet zemlje, kako u očima njenih građana, gdje je vidan nedostatak emocionalnog legitimiteta države, tako i u očima međunarodnih aktera-uočava prof. Filandra detektirajući kako je ključni trenutno problem odnos Bošnjaka i Hrvata.

-Njihove pozicije su trenutno nesumjerljive i svakim danom se maksimaliziraju. Bošnjaci su uvjereni, i to je značaj te negativne percepcije, da hrvatski političari nastoje da kroz izborni zakon ponovo uspostave Herceg-Bosnu, dok Hrvati razvijaju stav da ih Bošnjaci žele do neprepoznatljivosti minimalizirati. Ovaj sukob sjajno koriste postojeće političke elite te ga instrumentaliziraju za učvršćivanje svojih političkih, statusnih i ekonomskih pozicija-ističe on, dodajući kako sve podsjeća na devedesete, a nacionalizam je u BiH biznis.

-Za to vrijeme političari iz entiteta Republika Srpska, uz nemalu pomoć Beograda i Moskve, su zadnjih godina uspjeli poziciju svog entiteta učiniti neupitnom i političke sukobe transponirati na odnose Hrvata i Bošnjaka. Pri tome su hrvatski političari za ostvarenje svojih maksimalističkih ciljeva uzeli Banju Luku za saveznika, a ne Sarajevo, što je u osnovi dovelo do produbljivanja nepovjerenja između Hrvata i Bošnjaka i do, u konačnici, nereformiranja izbornog zakona i biranja Komšića kao člana Predsjedništva države iz reda Hrvata-mišljenja je prof. Filandra.

Krešić: Predstoje nam četiri najteže godine od rata

-Ako je suditi po posljednjim dvorskim i inim intrigama u vrhu države kojima je prethodila ksenofobična kampanja mržnje s posljednjih izbora onda bi predstojeće četiri godine u zemlji mogle biti najgore od završetka rata u Daytonu – skeptičan je analitičar Zoran Krešić, dodajući kako on osobno ne bi čak ni isključio mogućnost da nataložena mržnja, nepovjerenje te pokušaji da se provede, rekao bi, miloševićevski koncept iz Jugoslavije s većinom jednoga naroda, majorizacijom i asimilacijom, dovede čak i do sukoba.

Po njemu, isti problemi, isti obrasci ponašanja, pa i politike dominiraju kao i prije tri desetljeća. Drži kako je izbor Komšića u hrvatsku fotelju rezultat ‘uspješne’ kampanje ‘neka susjednu crkne krava’ te kako je analfabetima jasno kako je Komšićevo nametanje Hrvatima rezultat jedne sulude medijske kampanje koja je trebala Bošnjacima ogaditi drugu stranu – Hrvate, a napose jedinog ozbiljnog takmaca s druge strane Dragana Čovića.

-Iako je u suštini to tek jedan Facebook osvrt, a vjerojatno se uvijek bolje vidi s vremenskog i prostornog odmaka, najbolju ocjenu onoga što se događa u BiH dali su književni velikani i novinari Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović.

Na djelu je, kaže Jergović, očitujući se na ZAVNOBiH, pokušaj bošnjačkih nacionalista da prekroje ‘ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska’ i pretvore je u novu formulu ‘bošnjačka i bosanska, tobože građanska, pa još ostavljena Redžepu Erdoganu u amanet’. Komšić je naslijeđe tog ‘građanskobošnjačkog’ nacionalizma čiji jedina rezultanta treba biti asimiliranje Hrvata i njihovo gušenje u zagrljaju ‘građana’-kaže Krešić.

Prema njegovu mišljenju još jedan igrač u Predsjedništvu Milorad Dodik imat će svoju posebnu srpsku agendu i da je on čak i ne krije, te da je ona identična još od referenduma 1992. kada su Srbi bili protiv neovisne BiH i za ostanak u krnjoj Jugoslaviji.

– Nesumnjivo da će obračun ove dvije koncepcije imati potencijala potpaliti fitilj. S treće pak strane ako je bilo što antihrvatska kampanja s Komšićem dobro učinila onda je to homogeniziranje Hrvata u BiH-zaključuje Krešić.

Miroslav Landeka/Slobodna Dalmacija

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari