Pratite nas

Intervju

Ekskluzivni intervju s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dala je ekskluzivni intervju HRT-u u kojem opovrgava fašizaciju Hrvatske, a od ministra Vlahe Orepića zahtijeva da otkrije crtače svastike na poljudskom stadionu. Prozvala je ministra Miru Kovača zbog ponašanja nekih naših veleposlanika, ali i bivšeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića zbog onog što je radio za Zorana Milanovića.

S predsjednicom je razgovarao novinar HRT-a Damir Smrtić.

Zašto je Lozančić izgubio povjerenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

[ad id=”93788″]

Da je Lozančić bilo koja časna i odgovorna osoba kojoj je stalo do domovine i do službe, dao bi ostavku odmah, čim jedan od čimbenika koji mu daju smjernice za rad kaže da ne uživa više njegovo, odnosno njezino povjerenje, dao bi ostavku. Dakle, ostavka jest dobrodošla, međutim, ja pratim njegov rad mnogo dulje nego što ga prati predsjednik Vlade. Gospodin Lozančić dobro zna da o nekim razlozima ne mogu govoriti jer je riječ o nacionalnoj sigurnosti,o stabilnosti države i to je on i koristio. Ali ono što vam večeras mogu reći – jest da je gospodin Lozančić bio privatni, odnosno osobni obavještajac gospodina Milanovića – i tu ću stati, odgovorila je predsjednica na pitanje zašto je tako dugo trajala agonija s razrješenjem ravnatelja SOA-e, rekla je predsjednica Republike.

Kakva je sitacija u RH po pitanju slobode medija?

Komentirajući jučerašnju neugodnu situaciju, kad je na tribini u HND-u o slobodi medija njezin govor prekinut zvižducima aktivista i novinara, i situaciju po pitanju slobode medija u Hrvatskoj, rekla je da je jučerašnji incident bila neugodna situacija za državu i za slobodu medija u Hrvatskoj. Sloboda medija i sloboda govora podrazumijeva da svi mi možemo govoriti i da slušamo jedni druge, bez obzira svidjelo nam se ili ne ono što govorimo. Meni je to jučer bilo, neću reći neočekivano, jer su mi mnogi govorili zašto ideš, upast ćeš u osinje gnijezdo, međutim, ja sam išla i po tu cijenu zvižduka. Znala sam da bi se to moglo dogoditi, jer naša osobna taština i naši osobni osjećaji kao dužnosnika uopće nisu bitni u svemu tome. Bitno je postaviti se upravo kao dužnosnik, kao državnik, pokazati da apsolutno stojim iza slobode medija, pa čak i kad mi zvižde. Do smrti ću braniti to njihovo pravo da mi zvižde. Ovo jučer je bilo prvi put, ali vjerujem ne i posljednji. Kao političari, jednostavno moramo se pomiriti s time da se to događa. Ono što mogu reći, međutim, vrlo odgovorno o slobodi medija jest da je ona na puno višoj razini nego što se to nastoji prikazati, kazala je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Poanta jučerašnjeg skupa koji je organiziralo američko veleposlanstvo na Dan slobode medija nije bila govoriti samo o slobodi medija. Sloboda medija podrazumijeva i govor o slobodi medija, poanta je bila govoriti i o odgovornosti jer sloboda podrazumijeva i odgovornost. Odgovornost je zapravo cijena slobode. To je ono što mi je žao da nisam uspjela dovršiti svoj govor, da su me u tome onemogućili, zato što sloboda medija podrazumijeva i odgovornost. O tome su jučer pokušali govoriti Amerikanci kad su govorili o tzv. utvrđivanju i potvrđivanju činjenica – znači fact cheeking. To znači jedno odgovorno novinarstvo koje svoje članke, svoje uvodnike, svoja mišljenja temelji na istinitim činjenicama koje se moraju provjeriti. O tome se razgovaralo. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i poštujem svačije mišljenje, ali nitko nema pravo na svoje činjenice. Činjenice su činjenice i to je bila poanta skupa koji se dogodio jučer i kojeg je, nažalost, minirala skupina aktivista. Ja duboko vjerujem da oni koji su zviždali jučer nisu bili hrvatski novinari. To, naravno, nisam mogla vidjeti jer se događalo iza mojih leđa. Ne volim takve skupove na kojima sam ljudima okrenuta leđima jer volim ljude gledati u oči i razgovarati s njima. Vjerujem da je ta šačica aktivista iskoristila dobronamjernost veleposlanika koji su htjeli uz Dan slobode medija upravo raspraviti o odgovornosti medija. Nažalost, oni su bili izmanipulirani. Ono što u tome svemu apsolutno neću dopustiti, a o čemu se govori u posljednje vrijeme – Hrvatska je država članica EU-a i NATO-a, mi nismo ni pod čijim monitoringom – dakle neću dopustiti da nam se u unutarnje stvari miješaju drugi jer mi smo bilo kakve probleme ili izazove spremni riješiti sami. Naravno, želimo biti odgovoran partner i suradnja u EU-u i NATO-u jest dobrodošla na moja vrata, a vjerujem i na vrata premijera Oreškovića i svih ministara – uvijek su otvorena svima koji žele raspravljati o slobodama medija ili bilo kojim drugim oblicima sloboda u Hrvatskoj, kazala je.

Hrvatska se posljednjih nekoliko dana u stranim medijima optužuje za “fašizaciju društva”, kolika je tu uloga stranih veleposlanika?

Ne bih sada spekulirala o tome. Mislim da doista veleposlanici u Hrvatskoj rade s najboljom namjerom. Ali isto tako držim da bismo trebali osnažiti svoj dijalog između sebe i onoga što propisuje Bečka konvencija o diplomatskim odnosima. To je prije svega Ministarstvo vanjskih poslova, a onda i druga odgovorna tijela državne vlasti i raspraviti o kakvim problemima, za koje drže da moguće postoje u Hrvatskoj. Držim da su pritom dijelom krivnja izolirani članci koji dolaze iz Hrvatske o “navodnoj fašizaciji”, a dijelom je krivnja na hrvatskoj diplomaciji i tu zamjeram strahovito svima koji su dosada radili. Sada evo i pozivam i prozivam i ministra Kovača da nakon 100 dana vlade, da konačno učini nešto u toj našoj diplomaciji. Ponekad se pitam zastupaju li neki od naših veleposlanika interese hrvatske države ili države primateljice,kad se s njima “apsolutno slažu” u nekakvim priopćenjima i nekakvim kritikama Hrvatske. To ne stoji. Ima li u Hrvatskoj izoliranih incidenata? Ima, doista ima, to ne poričem. Ima ih u svakoj državi. Mi se, međutim, s time možemo nositi sami, smatra.

Ono što me je beskrajno razočaralo i što još uvijek očekujem od ministra unutarnjih poslova, od ravnatelja policije, jest da se otkrije počinitelj koji je napravio svastiku na Poljudu. Godina dana je prošla. Dakle, oni nisu u stanju, uz sve one kamere koje postoje na stadionu, uz činjenice da to baš nije tako lako učiniti, mora se znati koje pesticide koristiti. Mene to drži u uvjerenju da nije riječ ni o kakvim fašistoidnim elementima, već je riječ o nekome tko je to napravio namjerno, upravo zato da bi se u svijetu stvorila slika kako u Hrvatskoj raste fašizam, nacizam i bilo kakve desničarske misli, rekla je Grabar-Kitarović.

Jesmo duboko smo podijeljeno društvo – jača krajnja desnica, jača krajnja ljevica. Kao što znate, zauzimam se za zajedništvo i na tome ću raditi – neće me apsolutno ništa obeshrabriti, nikakvi zvižduci, nikakve kritike – jer ovdje nije u pitanju moj osobni rejting, ovdje je u pitanju rejting države, ovdje je u pitanju život naših građana, naših državljana, prije svega mladih ljudi koji su siti ideoloških podjela i koji iz Hrvatske odlaze ne samo zato što ne mogu naći posao nego zbog društvene klime koja je toliko podijeljena, toliko cinična, sarkastična, s nedostatkom optimizma. Sve to treba promijeniti, smatra predsjednica RH.

Kad idem među ljude, osjećam puno drukčije osjećaje – osjećam optimizam i želju za boljim. Mnogi mi kažu – dajte, prekinite te ideološke rasprave, dosta nam je političara koji vode bitke iz II. svjetskog rata, to ne može donijeti dobro Hrvatskoj, nikako. Dakle, svi oni koji u nedostatku bilo kakvog političkog programa, u nedostatku vizije razvoja Hrvatske, koriste ideologiju da bi podijelili ovo društvo trebaju dobro razmisliti o tome što rade, a mi ih trebamo izolirati i raditi na tome da u tom duhu zajedništva koji podrazumijeva zajedničke ciljeve, ne zajedničko razmišljanje, to nije jednoumlje, to je zajedništvo, u smislu bolje budućnosti, ostanka mladih u Hrvatskoj. Trebamo raditi dalje i ne smijemo dopustiti da nas obeshrabri pojedini zviždač koji se zapravo ne usuđuje meni ili nekom drugom pogledati u lice nego mi to radi iza leđa, kazala je Kolinda Grabar-Kitarović.

Govorila je i o svojoj najavi neodlaska u Bleiburg, kao i o neodlasku u Jasenovac te kako se to uklapa u njezin projekt zajedništva.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Intervju

Furio Radin: Plenkovića podržavam jer u Vladi neće biti desne retorike

Objavljeno

na

Objavio

Zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin, koji je osvojio deveti mandat čime se upisao u saborsku povijest, u razgovoru za Hinu potvrđuje kako je novog mandatara odlučio podržati nakon što je vidio da u Vladi neće biti desne retorike.

Radin također otkriva da ga ne zanima vlast te da se plaši jeseni zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga. Priznaje da ga je iznenadila pobjeda Andreja Plenkovića i HDZ-a. Također smatra da hrvatska manjina u Srbiji nema prava koja bi trebala imati te da je nepravda to što Hrvatima u Sloveniji nije priznat status nacionalne manjine.

Je li Vas iznenadila pobjeda Andreja Plenkovića, odnosno HDZ-a i čime ju objašnjavate?

Normalno da sam se iznenadio, jer sve je pokazivalo drugačije. Svi smo se ravnali rezultatima predizbornih i izlaznih anketa, izgleda da oni koji ih rade moraju ili promijeniti metodologiju ili povisiti uzorke ili ta metoda više ne funkcionira u predizborno vrijeme.

Izjavili ste ovih dana da se pristali podržati novog mandatara kad ste vidjeli da u vladi neće biti desne retorike, na koga ste konkretno mislili?

Mislili smo na one koji su u programu imali ono što je bilo jako slično sadržaju referenduma kojim se, između ostalog, htjelo oduzeti određena prava sadržana u Istanbulskoj, odnosno Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju nasilja nad ženama te isprazniti od ingerencija instituciju zastupnika manjina.

Mislite dakle na DP Miroslava Škore i Most?

Da, koliko sam vidio na tome je u kampanji najviše inzistirao Domovinski pokret. Ne kažem da to vrijedi za sve zastupnike nacionalnih manjina, nismo o tome razgovarali, ali za mene bi bila prepreka da sa njima sudjelujem u koaliciji.

Nakon potpisa podrške mandataru, a prije podrške Vladi, zastupnici manjina traže da se po protokolu raspravi o programima, tj. zahtjevima nacionalnih manjina, izdvojite po dva zahtjeva na kojima ćete inzistirati za sve manjine i posebno za talijansku.

Ta tema nije još dotaknuta. Zahtjevi koji se tiču svih manjina bit će jednim dijelom slični zahtjevima koje su manjine imale nakon prošlih izbora za Sabor. To su pitanja vezana uz identitet, uz kulturnu autonomiju nacionalnih manjina, škole, registraciju novih škola, infrastrukturna pitanja, uporabu jezika i pisma i mnoga druga. Što se tiče novih zahtjeva, vjerojatno zakon o referendumu i reguliranje popisa stanovništva biti će, sto se mene tiče, teme za razmatranje. Kad se radi o talijanskoj manjini, jedan dio operativnih planova nije izvršen.

Možete li biti određeniji, koji dio?

Prije gotovo četvrt stoljeća potpisan je ugovor između Hrvatske i Italije čiji članak 3. kaže da će se prava talijanske nacionalne manjine proširiti tamo gdje povijesno žive njeni pripadnici na nivo koji odgovara najvišem do sada postignutom nivou, a to je onaj bivše zone B. Ovdje smo napravili premalo, tu se radi o dvojezičnosti i u ovom slučaju bit ćemo vrlo konkretni u samom programu. Tu je i pitanje uporabe jezika u državnim institucijama, a budući da su od 1. siječnja ove godine sve te ingerencije prešle od države na županiju, valjda će nam sada biti lakše rješavati ih u Istri, Rijeci i Kvarneru, ali sporazum su potpisale države, tako da imaju itekako odgovornost. U programu kojeg ću predložiti ući će stvari vezane za državnu maturu, za predavanje talijanskog u školama na hrvatskom jeziku u dvojezičnim općinama, pa i gradnja škola. Novost će biti u tome da u programu koji ću ponuditi neće biti kondicionala, ograda, nastojanja, zalaganja i slične riječi koje razvodnjavaju dogovoreno. Također, jednom zauvijek, mora biti jasno da se riječ “može” u članku 16 Ustava, gdje se govori o dodatnom glasovanju manjina, odnosi na pojedince koji glasaju, a ne na zakonodavca.

Nakon izbornog neuspjeha HNS-a, nacionalne manjine imaju priliku postati glavni partner Vladi, postoji li mogućnost da dobiju HNS-ove resore: graditeljstvo, znanost i obrazovanje?

Sjećamo se da su manjine imale mjesto u izvršnoj vlasti do razine potpredsjednika Vlade (Slobodan Uzelac bio je potpredsjednik u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor), pa mislim da je ova situacija jako slična onoj, ali o resorima ne bih razgovarao. Manjine imaju dovoljno ljudi koji su spremni politički i stručno pokrivati različite resore. Mislim da će manjine, u tom slučaju najveća (srpska) tražiti neku  visoku funkciju, a mi ćemo ih podržati.

Novu Vladu čeka izazovna jesen, bojite li se te jeseni?

Da, normalno da se plašim jeseni, zbog zdravstvenih i ekonomskih razloga. Iako sam po prirodi optimist, nitko ne zna je li priča oko koronavirusa gotova, zapravo svi znaju da nije gotova, ali nitko ne zna hoće li eskalirati. Naša situacija je nemjerljiva sa onom u drugim zemljama, Velikoj Britaniji, Italiji, SAD-u itd. i to zaslugom Nacionalnog stožera, a imali smo i malo sreće. To ne znači da će tako biti i u budućnosti, postoji određena strepnja. Druga strepnja je ekonomske naravi, privremeno ili ograničeno smo zatvorili mnoge djelatnosti, a i inače moramo početi najozbiljnije razmišljati da ne budemo država monokulture koja se zove turizam, moramo imati proizvodnju i to što raznolikiju.

Kako ocjenjujete položaj hrvatske manjine u Srbiji i nepoštovanje potpisanog međunarodnog sporazuma zbog čega Hrvati u Srbiji nakon nedavnih izbora nemaju svoje predstavnike ni u skupštini Srbije, ni Vojvodine?

Mislim da hrvatska manjina u Srbiji nema prava koja bi trebala imati. Mi kao manjine, zajedno sa Srbima, smo prvi koji smo zainteresirani da ih ima. Ja radim na tome da pomognem čim više hrvatskoj manjini u Moliseu, bio sam četiri-pet puta kod njih, smatram da je premalo rezultata, jer nije dovoljno doznačiti sredstva, već im pomoći da mogu ta sredstva i koristiti. Premalo se bavimo Hrvatima u Moliseu, kao što se općenito premalo bavimo Hrvatima izvan Hrvatske, pogotovo onima u Srbiji, a nisam siguran ni da se dovoljno bavimo Hrvatima u središnjoj Bosni. Pogriješili smo i što smo ‘dijaspori’, odnosno Hrvatima s prebivalištem izvan Hrvatske, dali samo tri zastupnika, mislim da je trebao ostati model po kojem je broj zastupnika fleksibilan,  dakle model u kojemu broj zastupnika ovisi o broju izašlih birača. Napokon i ja glasam za sve izbore u Italiji, a za parlamentarne dopisno. U sadašnjim prilikama, kod nas je nemoguće uvesti elektronsko glasovanje, no trebalo bi ustanoviti mješovito, digitalno i analogno, dakle kombinirati elektronsko s glasovanjem na biračkom mjestu. To je tehnički moguće.

Može li se u dogledno vrijeme očekivati da se Hrvatima u Sloveniji prizna status nacionalne manjine?

Što se tiče mjesta u parlamentu, slovensko zakonodavstvo, priznaje samo dvije manjine (talijansku i mađarsku), manjine koje proistječu iz naroda bivše Jugoslavije, ne priznaju i to je za mene nepravda. Hrvatska priznaje slovensku nacionalnu manjinu (koja sa albanskom, bošnjačkom, crnogorskom i makedonskom ima zajamčenog zastupnika u Saboru),

Izborili ste deveti saborski mandat, hoćete li ga provesti kao potpredsjednik Vlade ili Sabora?

Izvršna vlast mi je ponuđena još od 2003 godine, i nisam nikada bio zainteresiran. Imao sam više zakonodavnih funkcija, ali u ovom mandatu za mene bitni su programi za manjine, posebno za onu koju predstavljam.

Razgovarala Marija Udiljak (Hina)

Tko je odgovoran što danas manjine odlučuju o većini?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Škoro: I dalje mislim da je Plenković loše rješenje za Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro, predsjednik Domovinskog pokreta, osvrnuo se na rezultate izbora, postizbornu koaliciju s HDZ-om i otkrio zbog čega žali u kampanji…

Je li vaših 16 mandata, zapravo najveći gubitak izbora? Veliki broj saborskih mjesta, ali ipak bez vlasti.

– Da, za razliku od koalicije Možemo koja sa svojih sedam mandata može napraviti što želi, za razliku od Mosta koji sa osam mandata može vladati državom i Restarta koji sa 41 mandatom isto može svašta, evo mi sa svojih 16 ne možemo ništa.

Uvjetovali ste postizbornu koaliciju s HDZ-om činjenicom da Andrej Plenković ne bude premijer.

– Jasno smo definirali svoje uvjete kao što ih je i Plenković definirao. Rekao je da će pregovarati s onim opcijama koje su srodne HDZ-u i njegovoj ideologiji. I dogovorio se sa SDSS-om, Reformistima, HNS-om, s manjincima. Dakle, svaka ptica svome jatu leti.

Jeste li se čuli s Plenkovićem, je li vas zvao?

– Ne, nije me zvao jer je znao da je uvjet da razgovaramo s HDZ-om da on ne bude premijer. I dalje mislim da je on loše rješenje za Hrvatsku i to će se pokazati. U gospodarskom smislu čak vrlo brzo.

Kao treća opcija u parlamentu imate pravo na jednog potpredsjednika Sabora, hoćete li to biti vi?

– Nema trčanja za foteljama i nema trgovine. Svašta se govorilo posljednjih mjeseci, međutim ništa od toga se ne događa. Stojimo i dalje na svim stanovištima koja smo i najavili. Ne bih se čudio da nastave gaziti moj lik i djelo i Domovinski pokret pa naprave to tako da mi ne damo potpredsjednika Sabora, a na što imamo legitimno pravo. U nekim glavama još nije završila predizborna kampanja i dalje se bave podmetanjima.

Umjesto Ruže Tomašić do sljedeće će godine u Saboru biti Marko Milanović Litre, čovjek sa 19 preferencijalnih glasova. Je li vam žao sad zbog dogovora s partnerima da oni raspolažu tim mandatom?

– Nije mi žao, nam razloga za to. Od početka sam se vodio time da trebamo razgovarati s onima koji su mi dali potporu u predsjedničkoj kampanji. Suverenisti odnosno Hrvatska konzervativna stranka su definitivno bili jedni od tih. Postojala je želja da se okupi što šira fronta na desno centrističkom spektru. Mislim da smo u tome uspjeli, žalim jedino zbog toga što nismo dogovorili suradnju s Mostom. Na kraju smo mogli imati daleko više mandata, mnogo je bilo rubnih i mnogo smo izgubili i mi i oni. Izborni zakon je loš, 200 tisuća glasova je otišlo u vjetar, znači 15 do 20 mandata. Piše Večernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari