Pratite nas

Intervju

Ekskluzivni intervju s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dala je ekskluzivni intervju HRT-u u kojem opovrgava fašizaciju Hrvatske, a od ministra Vlahe Orepića zahtijeva da otkrije crtače svastike na poljudskom stadionu. Prozvala je ministra Miru Kovača zbog ponašanja nekih naših veleposlanika, ali i bivšeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića zbog onog što je radio za Zorana Milanovića.

S predsjednicom je razgovarao novinar HRT-a Damir Smrtić.

Zašto je Lozančić izgubio povjerenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

[ad id=”93788″]

Da je Lozančić bilo koja časna i odgovorna osoba kojoj je stalo do domovine i do službe, dao bi ostavku odmah, čim jedan od čimbenika koji mu daju smjernice za rad kaže da ne uživa više njegovo, odnosno njezino povjerenje, dao bi ostavku. Dakle, ostavka jest dobrodošla, međutim, ja pratim njegov rad mnogo dulje nego što ga prati predsjednik Vlade. Gospodin Lozančić dobro zna da o nekim razlozima ne mogu govoriti jer je riječ o nacionalnoj sigurnosti,o stabilnosti države i to je on i koristio. Ali ono što vam večeras mogu reći – jest da je gospodin Lozančić bio privatni, odnosno osobni obavještajac gospodina Milanovića – i tu ću stati, odgovorila je predsjednica na pitanje zašto je tako dugo trajala agonija s razrješenjem ravnatelja SOA-e, rekla je predsjednica Republike.

Kakva je sitacija u RH po pitanju slobode medija?

Komentirajući jučerašnju neugodnu situaciju, kad je na tribini u HND-u o slobodi medija njezin govor prekinut zvižducima aktivista i novinara, i situaciju po pitanju slobode medija u Hrvatskoj, rekla je da je jučerašnji incident bila neugodna situacija za državu i za slobodu medija u Hrvatskoj. Sloboda medija i sloboda govora podrazumijeva da svi mi možemo govoriti i da slušamo jedni druge, bez obzira svidjelo nam se ili ne ono što govorimo. Meni je to jučer bilo, neću reći neočekivano, jer su mi mnogi govorili zašto ideš, upast ćeš u osinje gnijezdo, međutim, ja sam išla i po tu cijenu zvižduka. Znala sam da bi se to moglo dogoditi, jer naša osobna taština i naši osobni osjećaji kao dužnosnika uopće nisu bitni u svemu tome. Bitno je postaviti se upravo kao dužnosnik, kao državnik, pokazati da apsolutno stojim iza slobode medija, pa čak i kad mi zvižde. Do smrti ću braniti to njihovo pravo da mi zvižde. Ovo jučer je bilo prvi put, ali vjerujem ne i posljednji. Kao političari, jednostavno moramo se pomiriti s time da se to događa. Ono što mogu reći, međutim, vrlo odgovorno o slobodi medija jest da je ona na puno višoj razini nego što se to nastoji prikazati, kazala je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Poanta jučerašnjeg skupa koji je organiziralo američko veleposlanstvo na Dan slobode medija nije bila govoriti samo o slobodi medija. Sloboda medija podrazumijeva i govor o slobodi medija, poanta je bila govoriti i o odgovornosti jer sloboda podrazumijeva i odgovornost. Odgovornost je zapravo cijena slobode. To je ono što mi je žao da nisam uspjela dovršiti svoj govor, da su me u tome onemogućili, zato što sloboda medija podrazumijeva i odgovornost. O tome su jučer pokušali govoriti Amerikanci kad su govorili o tzv. utvrđivanju i potvrđivanju činjenica – znači fact cheeking. To znači jedno odgovorno novinarstvo koje svoje članke, svoje uvodnike, svoja mišljenja temelji na istinitim činjenicama koje se moraju provjeriti. O tome se razgovaralo. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i poštujem svačije mišljenje, ali nitko nema pravo na svoje činjenice. Činjenice su činjenice i to je bila poanta skupa koji se dogodio jučer i kojeg je, nažalost, minirala skupina aktivista. Ja duboko vjerujem da oni koji su zviždali jučer nisu bili hrvatski novinari. To, naravno, nisam mogla vidjeti jer se događalo iza mojih leđa. Ne volim takve skupove na kojima sam ljudima okrenuta leđima jer volim ljude gledati u oči i razgovarati s njima. Vjerujem da je ta šačica aktivista iskoristila dobronamjernost veleposlanika koji su htjeli uz Dan slobode medija upravo raspraviti o odgovornosti medija. Nažalost, oni su bili izmanipulirani. Ono što u tome svemu apsolutno neću dopustiti, a o čemu se govori u posljednje vrijeme – Hrvatska je država članica EU-a i NATO-a, mi nismo ni pod čijim monitoringom – dakle neću dopustiti da nam se u unutarnje stvari miješaju drugi jer mi smo bilo kakve probleme ili izazove spremni riješiti sami. Naravno, želimo biti odgovoran partner i suradnja u EU-u i NATO-u jest dobrodošla na moja vrata, a vjerujem i na vrata premijera Oreškovića i svih ministara – uvijek su otvorena svima koji žele raspravljati o slobodama medija ili bilo kojim drugim oblicima sloboda u Hrvatskoj, kazala je.

Hrvatska se posljednjih nekoliko dana u stranim medijima optužuje za “fašizaciju društva”, kolika je tu uloga stranih veleposlanika?

Ne bih sada spekulirala o tome. Mislim da doista veleposlanici u Hrvatskoj rade s najboljom namjerom. Ali isto tako držim da bismo trebali osnažiti svoj dijalog između sebe i onoga što propisuje Bečka konvencija o diplomatskim odnosima. To je prije svega Ministarstvo vanjskih poslova, a onda i druga odgovorna tijela državne vlasti i raspraviti o kakvim problemima, za koje drže da moguće postoje u Hrvatskoj. Držim da su pritom dijelom krivnja izolirani članci koji dolaze iz Hrvatske o “navodnoj fašizaciji”, a dijelom je krivnja na hrvatskoj diplomaciji i tu zamjeram strahovito svima koji su dosada radili. Sada evo i pozivam i prozivam i ministra Kovača da nakon 100 dana vlade, da konačno učini nešto u toj našoj diplomaciji. Ponekad se pitam zastupaju li neki od naših veleposlanika interese hrvatske države ili države primateljice,kad se s njima “apsolutno slažu” u nekakvim priopćenjima i nekakvim kritikama Hrvatske. To ne stoji. Ima li u Hrvatskoj izoliranih incidenata? Ima, doista ima, to ne poričem. Ima ih u svakoj državi. Mi se, međutim, s time možemo nositi sami, smatra.

Ono što me je beskrajno razočaralo i što još uvijek očekujem od ministra unutarnjih poslova, od ravnatelja policije, jest da se otkrije počinitelj koji je napravio svastiku na Poljudu. Godina dana je prošla. Dakle, oni nisu u stanju, uz sve one kamere koje postoje na stadionu, uz činjenice da to baš nije tako lako učiniti, mora se znati koje pesticide koristiti. Mene to drži u uvjerenju da nije riječ ni o kakvim fašistoidnim elementima, već je riječ o nekome tko je to napravio namjerno, upravo zato da bi se u svijetu stvorila slika kako u Hrvatskoj raste fašizam, nacizam i bilo kakve desničarske misli, rekla je Grabar-Kitarović.

Jesmo duboko smo podijeljeno društvo – jača krajnja desnica, jača krajnja ljevica. Kao što znate, zauzimam se za zajedništvo i na tome ću raditi – neće me apsolutno ništa obeshrabriti, nikakvi zvižduci, nikakve kritike – jer ovdje nije u pitanju moj osobni rejting, ovdje je u pitanju rejting države, ovdje je u pitanju život naših građana, naših državljana, prije svega mladih ljudi koji su siti ideoloških podjela i koji iz Hrvatske odlaze ne samo zato što ne mogu naći posao nego zbog društvene klime koja je toliko podijeljena, toliko cinična, sarkastična, s nedostatkom optimizma. Sve to treba promijeniti, smatra predsjednica RH.

Kad idem među ljude, osjećam puno drukčije osjećaje – osjećam optimizam i želju za boljim. Mnogi mi kažu – dajte, prekinite te ideološke rasprave, dosta nam je političara koji vode bitke iz II. svjetskog rata, to ne može donijeti dobro Hrvatskoj, nikako. Dakle, svi oni koji u nedostatku bilo kakvog političkog programa, u nedostatku vizije razvoja Hrvatske, koriste ideologiju da bi podijelili ovo društvo trebaju dobro razmisliti o tome što rade, a mi ih trebamo izolirati i raditi na tome da u tom duhu zajedništva koji podrazumijeva zajedničke ciljeve, ne zajedničko razmišljanje, to nije jednoumlje, to je zajedništvo, u smislu bolje budućnosti, ostanka mladih u Hrvatskoj. Trebamo raditi dalje i ne smijemo dopustiti da nas obeshrabri pojedini zviždač koji se zapravo ne usuđuje meni ili nekom drugom pogledati u lice nego mi to radi iza leđa, kazala je Kolinda Grabar-Kitarović.

Govorila je i o svojoj najavi neodlaska u Bleiburg, kao i o neodlasku u Jasenovac te kako se to uklapa u njezin projekt zajedništva.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

INTERVJU: Stevo Culej: Borba tek predstoji, a do tada skupimo glave, budimo spremni i čekajmo

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Milorad Pupovac može se stidjeti svega onoga što izgovara u našem hrvatskom Saboru na svoj teatralno glumački način kada namjerno u svakom svom nastupu u svakoj temi nalazi način i razlog ne bi li spomenuo ugroženost srpstva od 1918. pa sve do današnjih dana, a gdje kao pozornicu koristi saborsku govornicu i u najboljim terminima hrvatske televizije prenosi svoj otrov i svoju žuč na hrvatski narod, koji teško to može podnositi kao i ja sam. To je jedan tako lažljiv, na ničemu utemeljen način, govorenja i vrijeđanja hrvatskoga naroda.

Nalazimo se u jednom periodu godine u kojem se sjećamo mnogobrojnih događaja koji su se dogodili u vrijeme Domovinskog rata. To nam vrijeme puno znači, jer se radi o vremenu ponosa i slave. No, pored nas, gospodine Culej, žive i mnogobrojni ljudi koji svojim ponašanjem zapravo ponižavaju te stvari koje su se događale u Domovinskom ratu. Čujemo i vidimo ljude iz određenih političkih krugova koji “pucaju” na sve ono što je nama koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu sveto.

– Evidentno je da stvari koje se događaju danas u hrvatskom društvu zaokupljaju pozornost. Postoje dvije strane u Republici Hrvatskoj, u hrvatskom društvu, ali znamo da su uvijek postojale dvije strane. Sada vidimo da je jedna strana prešla iz defanzive, iz jednog mirovanja, u ofanzivu i to verbalno medijski protiv svega onoga što hrvatskom narodu, hrvatskom čovjeku, u hrvatskom društvu nešto znači. Ja se sijećam i vremena jednog premijera, gospodina Milanovića, koji je javno otvoreno rekao: “Ili oni ili mi!” Upravo svjedoci toga, dakle oni koji su sebe zvali “mi”, određena je grupacija sljedbenika titoističke Jugoslavije. To su ljudi koji su se u vrijeme i nakon Domovinskog rata pritajili, utihnuli i čekali su ishod Domovinskog rata, kako bi se prilagodili novim uvjetima, novom obliku borbe s željom ne bi li i danas u suvremenoj Hrvatskoj zadržali sinekure, a jesu, bivše Jugoslavije i zadržali određene vlasti, određene raspodjele dužnosti, koje u hrvatskome društvu i dalje neometano obnašaju, ali nisu i ne rade za hrvatskoga čovjeka i hrvatsko društvo. Svjedoci smo današnjega napadanja svega onoga što predstavlja Hrvatsku kao državu, od zastave, od znakovlja, od predsjednice od institucija Hrvatskoga Sabora, od hrvatskih branitelja a naposljetku i hrvatske katoličke Crkve. Sve ono, dakle, što njima ne predstavlja ništa trebalo bi po njima biti sklonjeno i uništeno. Sve to, prema njima, trebalo bi nestati iz Hrvatske, jer izgleda kako svatko ima veća prava od hrvatskoga čovjeka.

Ovih dana u Republici Hrvatskoj, pa i tijekom današnjeg dana u Saboru ste imali jednu žučnu raspravu s gospodinom Pupovcem. Godinama gospodin Pupovac u saboru pa i izvan njega raspravlja s hrvatskim braniteljima na jedan, rekli bismo, nonšalantan način.

-Dešava se jednostavno to da u posljednje vrijeme manjina ima više moći i zastupničkih mjesta a na uštrb naše dijaspore, čime smo se stavili u položaj u kojem smo ovisni o onome što će reći ljudi iz manjina. To je nepravedno prema većinskom narodu, jer nigdje u svijetu manjine nemaju ovakva prava kakva imaju u Hrvatskoj. Svi ti predstavnici manjina, koji sebe tako nazivaju, u biti nisu predstavnici manjina, jer vidimo po primjeru srpske manjine, gdje je jedan vječiti predstavnik Milorad Pupovac, a koji zloupotrebljava svoj položaj na način da vodi neke svoje ratove iz samo sebi poznatih razloga, da ne kažem, otvorene mržnje prema svemu onome za što on smatra i po svome viđenju, kako bi trebalo biti. Taj isti Milorad Pupovac kroz srpske “Novosti”, u svom biltenu, otvorenom mrzitelju Hrvatske, navodi mene i druge predstavnike hrvatskih branitelja i neke druge obične ljude. On tako pravi spiskove neprijatelja srpstva po određenim svojim kriterijima i kao takav po cijelom svijetu prikazuje ugroženost svoje manjine koja ničim nije ugrožena a ona je ugrožena jedino time što ih upravo on zastupa. On im nanosi veliku štetu. Taj isti Milorad Pupovac je u raspravi sa mnom o njegovoj ulozi u nestanku doktora Šretera na području Pakraca, gdje je ugledni liječnik mučen i ubijen, a bio je mirotvorac koji je cijelo vrijeme svih tih devedesetih godina srpsku manjinu nazivao: “Braćom Srbima”,koji je molio za mir, radio na miru i koji je u jednoj akciji zarobljen, mučen i ubijen, cijelo vrijeme iznosio laži na sebi svojstven način. Zastupnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac mi je rekao da ja govorim i razmišljam na isti način kao i on, kao doktor Šreter, koji je ubijen. Po tome se može zaključiti da Miloradu fali samo da još i mene ubije kako bi moja priča mogla biti zaključena kao i tema “ Šreter”, jer tako bi on i njemu slični bili zadovoljni. Tada bi im u ovoj Hrvatskoj nestala smetnja za ono što su naumili i za ono što namjeravaju i za koga i zašto sve to rade. Dr. Milorad Pupovac može se stidjeti svega onoga što izgovara u našem hrvatskom Saboru na svoj teatralno glumački način kada namjerno u svakom svom nastupu u svakoj temi nalazi način i razlog ne bi li spomenuo ugroženost srpstva od 1918. pa sve do današnjih dana, a gdje kao pozornicu koristi saborsku govornicu i u najboljim terminima hrvatske televizije prenosi svoj otrov i svoju žuč na hrvatski narod, koji teško to može podnositi kao i ja sam. To je jedan tako lažljiv, na ničemu utemeljen način, govorenja i vrijeđanja hrvatskoga naroda.

Stječe se dojam, a prema mišljenju mnogobrojnih branitelja, kako gospodin Pupovac konstantno u Saboru upotrebljava riječi i pojmove pa i komentira događaje, koji kod hrvatskog čovjeka nerijetko ostavljaju osjećaj kako su “napadnuti” ni zbog čega. Dobro osmišljenom i naučenom retorikom pokušava nametnuti osjećaj kolektivne krivnje hrvatskim braniteljima.

Pupovac svojim govorom ‘digao živce’ Culeju

– Hrvatska je zemlja koja ima najviše sudaca po jednom stanovniku a najmanje rezultata. Hrvatska ima najmanje provedenih i procesuiranih slučajeva, pa percepcija naše javnosti govori da smo u vrhu korupcije dužnosnika i u vrhu klijentelizma pa da imamo, a ja sam član Vijeća borbe protiv korupcije a predsjednik toga vijeća je zapravo Željko Jovanović koji u svom trećem mandatu, zapravo nema rezultata. U Hrvatskoj ne postoji nijedan državni dužnosnik koji je pravosudno presuđen za korupciju, za pljačku, za bilo što… A to znači da nema adekvatnog antikorupcijskog vijeća. Ono nam nije ni potrebno jer nismo dostigli vrhunac i moramo reći kako se nema što se ne radi u našoj državi a nema nikakvih rezultata. Nema osuđenih, ima osumnjičenih, optuženih, ali nitko do kraja nije procesuiran. Ja sam nedavno uputio pitanje zamjeniku ministra pravosuđa koliko je sudaca iz bivšeg sustava, iz jugoslovenskog sustava koji su prešli u pravosuđe Republike Hrvatske 1992. godine a koji su se devedesetih godina nalazili na neprijateljskoj strani a neki i u jugoslovenskoj narodnoj armiji, gdje su radili za neprijatelja Hrvatske i nisu radili svoj sudački posao časno i pošteno, nego pristrasno u jednoj državi. Sada su se nezasluženo našli i u hrvatskom pravosuđu. Nedavno je o tome u Saboru govorio general Željko Glasnović, a i ja osobno imam spoznaje za neke suce koji su u Vukovaru isto tako djelovali za vrijeme rata otvoreno za SAO Krajinu, a neki su, moguće je, naše ljude upućivali u zatočeništvo. Tako da možemo zaključiti da kakvo nam je pravosuđe, kakvi su nam predstavnici tih nekih institucija, tako nam je i pravda i takvi su rezultati prava i pravde to jest nepravde u našoj Domovini.

Bezbroj ste se puta do sada, gospodine Culej, u Saboru Republike Hrvatske borili za očuvanje svjetonazorskih pitanja hrvatskoga čovjeka. Prigodom promoviranja konačnog broja potpisa za raspisivanje referenduma za otkazivanje Istanbulske konvencije general Željko Sačić Vas je javno prikazao kao provjerenog prijatelja i čovjeka od kojega očekuje potporu u nastavku aktivnosti oko građanskog zahtjeva vrijednog potpisa 10 % od ukupnog broja birača RH za raspisivanje referenduma, a što je Ustavna odredba, a što su građani ispoštovali potpisima njih 377 635.

– Gledajte, vlast proizlazi iz naroda. Narod bi trebao izabrati svoje predstavnike. Narod bi trebao kreirati Domovinu, svoju zemlju i zakone i poglede, na njemu prikladan način. Često se Hrvatska nalazila pred sudbonosnim pitanjima za svoju budućnost i u tim se trenucima mogla osloniti, svi znamo samo na svoje istinske sinove, na svoje istinske domoljube, na hrvatskog, usudim se reći, malog čovjeka. Ja sam se svojevremeno isto tako našao pred sudbonosnim pitanjem davnih, sada već 90-ih, kada sam se zapitao da li ostati u lažnoj sigurnosti egzistencije u bivšoj JNA na određenim vojnim poslovima gdje sam radio i gdje je bila sigurna moja budućnost i egzistencija i sve ono što ona čini ili otići. Ja sam kao i mnogi, kao i moj pokojni brat, koji je ostavio svoju sigurnu egzistenciju, radio je na željeznici i priključio se u ono vrijeme kad su nas nazivali ustašama u prve redarstvenike, a meni kao Hrvatu, kao katoliku i kao svima takvima bilo je mjesto na svojoj strani, na hrvatskoj strani, tako da ne treba dvojiti kada je u pitanju strana svojega naroda. Nisam nikada i neću dvojiti niti u budućnosti.

Svjesni smo kako bez Domovinskoga rata i žrtava koje su u njemu dane ne bi bilo niti moderne hrvatske države. Domovinski rat se sada pokušava staviti na marginu svih dešavanja. Uskoro će i proslava još jedne obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja”, kojom je oslobođena Hrvatska. Kao što se to događalo i predhodnih godina za očekivati je ponovno brojne verbalne napade onih, koji će se tada iz saborskih klupa preseliti na sigurna odstojanja i “pucati” svim raspoloživim verbalnim sredstvima po svemu onomu što je bilo sveto, pokušavajući svu tu slavu nečim ocrniti ili umanjiti.

– Svi mi koji smo svjedoci zbivanja od 90-ih godina do današnjih dana možemo vidjeti kada je započela otvorena kriminalizacija Domovinskog rata pa koja je zapravo započela iz kriminalizacije prvoga našega predsjednika doktora Franje Tuđmana a krenula je s njegovim nasljednikom i suradnikom devedesetih godina. Ne znam kako da nazovem tu osobu, krenula je s jednom spodobom, Stjepanom Mesićem, čovjekom sumnjive prošlosti, sumnjivih otvorenih antihrvatskih nadzora, čovjeka koji je nepatvoreni lažov, koji se prilagođava svakoj situaciji i koji nikada nije ostao dosljedan svojoj izgovorenoj riječi ili zakletvi ili svemu onome što jednoga čovjeka čini čovjekom. To je čovjek koji je išao u dijasporu i skupljao novce, koji je na razne načine i oblike znao ne prikazati ili ih prikazati kao slučajno izgubljene. To je čovjek čija imovina prelazi milijunske iznose u eurima na stranim računima. Čovjek je to koji je neprijatelj svega onoga što hrvatski diše. Čovjek koji je zapravo svoj rad podredio protiv hrvatskih branitelja koje je i onih 90-ih godina sa svojim huškačkim govorima uvlačio u rat, mada njegovi huškački govori nisu bili potrebni, jer su se hrvatski branitelji samo branili. Bio je to čovjek, koji je za svoju bližu okolinu i za suradnike stavio ljude koji su njemu bliski. Mi imamo kriminalizaciju Domovinskoga rata svakodnevno u hrvatskim medijima, nazovi u raspravama hrvatskih zastupnika u hrvatskome saboru. To su ljudi koji sjede u sabornici a vrijeđaju simbole hrvatske države: zastavu, himnu i sve ono što čini državu državom. Svakodnevno smo svjedoci da u Hrvatskoj i u Hrvatskom Saboru svakodnevno se napada hrvatska katolička Crkva. Nedavno je bila jedna tiskovna konferencija koju sam dugo pripremao i koju sam upriličio i na kojoj sam kazao kako ću se razboljeti od saborskog zastupnika Gorana Rihebembergera Beusa. Znam da je u svojoj mladosti bio suradnik UDBA-e i koji je imao zadatak praćenja don Živka Kustića, tada ga je progonio, pratio i nastavio svoj rad i u hrvatskom Saboru. Ostao je na zadatku kojega je preuzeo u bivšoj Jugoslaviji i moramo priznati i zapitati se koliko je takvih Beusa Rihembergrera u Hrvatskom Saboru i u hrvatskom društvu, uopće koji nastavljaju obnašati svoje funkcije u hrvatskom društvu .

Gospodine Culej, prema onomu što govorite ispada kako se ono, za što su se zalagali hrvatski branitelji, nije dogodilo. Naši mladi, sinovi i kćeri, napuštaju ovu zemlju, jer ne mogu ostvariti osnovne uvjete za život. Za ovakvo stanje u zemlji zasigurno se nismo borili. Ovakvo stanje nismo željeli.

– Činjenica je kako danas ljudi koji su medijski eksponirani kažu da je hrvatska država napravljena na temeljima antifašizma i time pobijaju Domovinski rat na način da kriminaliziraju branitelje i upiru prstom u branitelje kao uzrok svih nevolja koje su ih zadesile. Često pitanje u emisijama u kojima gostuju ljudi koji su zapravo komunisti, ali i voditelja tih emisija jeste: kada je bilo bolje, u Jugoslaviji ili danas u slobodnoj Hrvatskoj? U odgovorima se prikazuje kako je u bivšoj Jugoslaviji bilo bolje živjeti nego danas. Hrvatska se prikazuje kao jedna patvorevina koja nema smisla i kako je bolje da je i nema, jer oni bi tako željeli a nalaze se u svim hrvatskim institucijama, na brojnim radnim mjestima u državnim upravama. U mnogobrojnim institucijama ne rade ništa za narod ali kada treba zaraditi milijunske iznose kroz razne poticaje posebice iz Europske Unije onda su tu u prvom redu. I moj sin je napustio Hrvatsku kao i deseci i stotine mladih drugih ljudi iz ove naše zemlje i izgleda da to neće stati samo na tome, jer se i dalje trude prikazati nas hrvatske branitelje kao nevolju i što kaže Nenad Stazić, hrvatski branitelji imaju prvenstvo otići iz naše zemlje dakle izaći iz nje. Nedopustivo.

Nije teško primijetiti, gospodine Culej, kako se branitelje, pa i u Hrvatskom saboru pokušava marginalizirati, svesti na margine društva.

– U ovoj mojoj životnoj priči, u školi, koju sada učim i koju nikada ne bih mogao u životu naučiti, umro bi u neznanju, da nisam došao u Sabor Republike Hrvatske i da nisam prepoznao sve ono protiv čega sam se borio, a to su Stazić, Pupovac Richenberger i njima slični. Dakle, oni su ti koji će vječno ostati na suprotnoj strani protiv moje Hrvatske i protiv svakoga, protiv svakog Hrvata, protiv svakog katolika, ma u kojem vremenu živjeli. Isto tako moram reći da me je svojevremeno Nenad Stazić upitao: odakle meni svi ti podaci kojima ja raspolažem i koje često navodim u svojim raspravama: poimence, po godinama, po vremenu, i po činjenicama i da li je sve to istina? Ja sam mu odgovorio da mi je to rekao njegov dida Biga, jer da bi se suprotstavio Staziću i njemu sličnima moraš razobličiti cijelu njegovu otvorenu a koja je stvorena davnih dana na temeljima njegovoga dida Bige i tate Mate, koji je 1945. došao u Zagreb i na poznati komunistički partizanski način uprihodio četverosobni stan na način: “U ime naroda”, što je poznato iz tih vremena. Dakle, to je taj Stazić i njemu slični i što i kako su njima njihovi očevi stekli na poznati način.

Gospodine Culej, Vi kao saborski zastupnik, u ovom intervjuu govorite jako mnogo pesimističnih stvari. One ne mogu dati nadu malom čovjeku. No, moramo Vas zapitati, ima li hrvatski čovjek nade za živjeti u svojoj Domovini za koju se toliko znojio, borio i umirao? Ima li nade za hrvatskog čovjeka koji vjeruje u Boga i domoljublje?

Ovo što ću sada reći nisam izmislio. To sam pročitao u knjizi ministra Ivana Vekića, koji mi je životni uzor, nada i svjetlo u životu. “Niti su posustali krvnici a niti su posustali Hrvati a posebice hrvatski branitelji”. Borba tek predstoji a do tada skupimo glave, budimo spremni i čekajmo.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Stier: Građani su pokrenuli ono što su trebali pokrenuti političari

Objavljeno

na

Objavio

Bivši politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier gostovao je u emisiji “Aktualno” Hrvatskog katoličkog radija u četvrtak koju je vodila Diana Tikvić. Stier je govorio o mogućnosti svoje kandidature za predsjednika stranke, je li Andrej Plenković izgubio njegovo povjerenje, smatra li da je smjer kojim HDZ i Hrvatska idu dobar i na koji se način uhvatiti u borbu s klijentelizmom.

Odmah na početku razgovora HDZ-ov saborski zastupnik Stier ponovio je svoj stav o nastavku karijere u političkoj stranci kojoj pripada.

“Odmah sam nakon sjednice predsjedništva HDZ-a davao izjave. Kolege i kolegice mogli su sve pitati te su iscrpno mogli sve analizariti. Jedna faza je završila, a sad kreće druga. Ulazim u drugu fazu s nadom i optimizmom i konstruktivno. O tome sam govorio i na Općem izvještajnom saboru HDZ-a. Riječ je o smjeru ‘Nova hrvatska paradifma’ na kojem radim već duže vremena, a namjeravam se tome još snažnije posvetiti. Gledam prema naprijed. To je smjer na kojim želim raditi”, poručio je Stier.

Na upit jesu li istiniti medijski napisi da je on predsjedniku stranke HDZ-a prije sjednice predsjedništva rekao: “Andrej, znaš li da ti Brkić radi o glavi?”, Stier je odgovorio:

“Na sjednici predsjedništva HDZ-a sudjelovalo je više kolega i kolegica, a neki mediji prenijeli su dio razgovora koji je prethodio tome. Riječ je o sastanku na kojem su bili predsjednik stranke, glavni tajnik stranke i međunarodni tajnik. To nije bila službena sjednica već privatni sastanak. No moj stav je jasan i to kako vidim daljnji razvoj HDZ-a na čemu radim. Što se tiče sjednice sve je zapisano u zapisniku, a privatni razgovori su privatni. Predsjednik HDZ-a i njegov zamjenik Milijan Brkić imaju duboku suradnju, a to se može vidjeti svakog dana”.

Govoreći o potrebi raspisivanja izbora u stranci te svojoj kandidaturi za predsjednika HDZ-a, Davor Ivo Stier naglasio je kako bi preuranjeno bilo govoriti o nekim kandidaturama kad se ne događaju izborni procesi, ali ne isključuje niti jednu mogućnost.

“Najvažnije je osnažiti naše članove i dobiti njihovo povjerenje za bilo kakvu političku djelatnost. Ta je komunikacija stalna. Ne samo s članovima već i s građanima, i simpatizera HDZ-a, a i drugih. Najavažnije je što naši članovi žele. Zalažem se za koncept ‘1 član 1 glas’ da se ne bi odluke donosile na temelju zatvorenih krugova. Mislim da je to najvažnije kako se ne bi manipulirano stranačkim interesima. Kvaliteta odluka će biti bolja ako se sluša što birači žele”, poručio je Stier.

Njegova poruka o važnosti borbe protiv klijentelizma snažno je odjeknula na Općem saboru HDZ-a. Naglasio je kako detektiranje klijentelizma kao najvećeg problema u sprječavanju razvoju Hrvatske nije ništa novo.

“Nisam ja to izmislio. Vodeći ekonomski stručnjaci govore da je to prepreka za gospodarski i društveni razvoj Hrvatskoj. Sve je to rečeno u mojoj knjizi ‘Nova hrvatska paradigma’ koju sam objavio još 2015. Moramo shvatiti da je to strukturni problem. Ne izbjegavam svoju odgovornost i prihvaćam svoju odgovornost u borbi protiv klijentelizma. Ključno je to da se to iskorijeni ili bar smanji do najveće moguće mjere. I po mišljenju glavnih ekonomista to je glavni problem za naš razvoj”, dodao je.

‘Imali smo odgovornost promijeniti izborni sustav’

Gostujući na HKR-u, Stier se osvrnuo i na Građansku inicijativu “Narod odlučuje” koja je u srijedu predala gotovo 400 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma za pravedniji izborni sustav.

“Mi smo kao zastupnici u Hrvatskom saboru kao dio politike u Hrvatskoj imali odgovornost promijeniti izborni sustav. Nismo tu zadaću ispunili i tu i sebe ubrajam. Onda su se građani organizirali. Vodili su se mišlju ako političari nisu obavili to što su trebali, onda ćemo se mi pokrenuti. Bila bi velika greška da stigmatiziramo građane zato što su nešto pokrenuli. To je bila zadaća političara, a nismo.

Trebali bi dobro čuti poruku onih koji su potpisali inicijativu da se promijeni izborni sustav. Inicijativa ima dva pitanja, jedno se tiče broja preferencijalnih glasova, a drugo izbora predstavnika manjina. Moje je mišljenje da se moramo voditi dvama principima. Jedan je da je za hrvatsku demokraciju važno, a i za nacionalne manjine najbolja opcija, da na manjinama ne bi trebala stajati odluka tko će imati vladajuću većinu jer to stvara veliki pritisak na njih. Drugi princip govori o potrebi sustava koji bi trebao promovirati integraciju hrvatske nacionalne manjine u društvo, odnosno predstavnici nacionalnih manjina trebali bi biti birani iz već prethodno izabrane političke stranke kako bi se bolje integrirali u hrvatsko društvo. Mislim da je to bolji način”, objasnio je, navodi direktno.hr.

Stier je među ostalim istaknuo kako sada nije vrijeme za parlamentarne izbore.

“Poznata je moja pozicija. Mislim da se građane trebalo pitati kada je došlo do razlaza HDZ-a i Mosta. Odlučeno je da se ne ide na izbore. Mislilo se da je većina u Saboru stabilna i da se može računati da će tako biti i dalje. Nisam pobornik da se ide rušiti Vladu. Vjerujem da je važno raditi na ciljevima i idejama koje sam spomenao i na Općem saboru HDZ-a. Doći će vrijeme da se izjasnim o kandidaturama, a sad nije vrijeme za rušenje Vlade, to sigurno nije smjer koji sam odabrao”, zaključio je HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori