Pratite nas

Razno

Ekskluzivno; Snimljen tajni razgovor Milorada Dodika: Čoviću, zašto me Bakir više ne voli?

Objavljeno

na

Ne ostavljaj me sad u ponoru bez dna budi sa mnom, još mi triba svitlost tvoja. Ne ostavljaj me sad, dok preklinjem te ja budi sa mnom, mir da nađe duša moja. Ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad bez nade.“

Piše: Predrag Blagovčanin

U zamračenom i zagušljivom kabinetu predsjednika Republike Srpske sa sjetom i bolnim izrazom na licu, tiho, najtiše, samo za svoju dušu Milorad Dodik ni sam ne znajući zbog čega, pjevušio je konstantno onu dobru staru od Olivera.

Na trenutak je smanjio ton na youtubu, te prodorno, autoritativno kako to uostalom samo on zna povikao.

„Ljubice dolazi vamo!“

Ljubica dugogodišnja sekretarica i jedna od rijetkih osoba od povjerenja Milorada Dodika za tren našla se u predsjedničkom kabinetu.

„Izvolite druže, predsjedniče Milorade.“

„Ljubice zovi mi Dragana Čovića, i donesi mi jedan Ranibos ubiće me ovaj čir na želudcu!“

Nakon posljednjih medijskih navoda, bolne izdaje i neshvatljivih izjava nekadašnjeg najboljeg prijatelja Bakira Izetbegovića o formiranju „Platforme 2“ odnosno uspostavljanju koalicije na državnom nivou sa onim bezobraznicima i stranim plaćenicima iz SDS-a i DF-a, te realne prijetnje odlaska u opoziciju, Milorada Dodika mučili su želučani problemi, a i što se golim okom moglo primjetiti, slabije je i jeo.

„Druže predsjedniče, Ranibosa nemamo. Sjećate se da ste odlukom zabranili kupovinu lijekova iz Federacije. Ima Gastala ako hoćete?“

„Samo te testiram Ljubice. Dobro, položila si. Donesi taj Gastal i zovi Dragana.“

Na siromašnom i katolički skromnom imanju od samo 2.500 m2 Dragana Čovića, smirujući šum rijeke Radobolje kao i veseli te autonomni cvrkut majoriziranih federalnih vrabaca, prekinulo je zvono mobilnog aparata kupljenog na 12 rata u HT Eronetu.

„O Miki sokole, otkud tebe?“ veselo je odgovorio Dragan Čović na poziv iz Banja Luke.

„Hvaljen Isus dragi, Dragane“, reče kratko Milorad.

„I Marija vazda bila. Nego što je Miki, što si mi to tako formalan?“

Primjetio je Dragan Čović u boji glasa Milorada Dodika da nešto nije u redu i da bi ovaj razgovor mogao potrajati. Istina, nisu se već dugo čuli, a da budemo maksimalno iskreni, ni vidjeli. Još od onog listopadsko-oktobarskog sunčanog dana kakav samo u zapadnom Mostaru može biti, kada su dogovorili snažnu i neraskidivu koaliciju HDZ-a i SNSD-a na svim nivoima vlasti.

„Isusa ti nismo se čuli ima deset dana. Hajde nazvaću te na viber da ne trošiš.“

Obzirom na svoje obrazovanje te doktorsku disertaciju u polju Ekonomike i organizacije proizvodnje Dragan Čović maksimalno je u koristio tehnološka dostignuća, a posebno je bio zadivljen činjenicom da preko Vibera može besplatno razgovarati.

„Joj Viber je Tito, al’ ti mene nazovi nisam se još uštelio“, kratko odgovori Milorad.

Miloradov novi Iphone 4C uskoro je zazvonio. S tim da sad ne samo da su mogli čuti vlastite glasove nego su se mogli i vidjeti.

„Sokole što si mi to ofalio?“ upita zabrinuto Dragan Čović.

„Pa gdje neću. Vidiš li ti dragi Dragane šta se događa. Ako me iko u životu razočarao onda je to onaj Bakir. Ja sam nacionalne časti mi, mislio da smo mi prijatelji. Da smo ono prava raja. I sam znaš šta smo sve zajedno prošli. Koliko zajedničkih sastanaka, koliko zajedničkih derneka. I evo sad on fino pravi neke koalicije sa onim Mladenom Bosićem, a mene ne zove“ obrazloži Milorad motive svoje kontinuirane prekomjerne konzumacije Gastala.

„Pratim brate,normalno da pratim što se događa na ovim njihovim medijima. Al’ samo da ti kažem da mi imamo našu pravu nacionalnu hrvatsku televiziju drugačije bi to bilo Milorade. Evo vidim, čujem govore kao to je povijesni sporazum u bh politici. To je da oprostiš govno. Kakav oni povijesni sporazum mogu napraviti bez jedinih legitimnih predstavnika Hrvata i Srba?“ reče Čović.

U ovom trenutku Milorad Dodik bio je svjestan pozicije u kojoj se nalazi i ustupaka koje će morati napraviti kako bi naredne četiri godine pripadao izabranoj vladajućoj eliti te vodio svoju naciju bogatstvu i sreći.

„Znam Drago al’ opet tvoja pozicija je sigurna, u svakom mogućem talu si ti. Kako god da okreneš. Vidim i ona izdajica Bakir te zove da uđeš u koaliciju. Kao da se brineš za Hrvate, a ne za Milorada. Da budemo iskreni ja te i zbog toga zovem. Ti dobro znaš da sam ja uvijek tu bio za tebe. Kunem ti se srpskim nacionalnim ponosom ako me ne izradiš, napravićemo taj treći entitet i hrvatsku nacionalnu televiziju da bude bolja čak i do SRNE“, reče Milorad.

Dragan Čović ipak nije bio toliko uvjeren u vlastitu poziciju i ulogu u formiranju bh vlasti na svim nivoima. Previše puta na vlastitoj koži osjetio je šta znači biti majoriziran i politički prevaren direktivama i zakulisnim radnjama iz mrskog mu Sarajeva. Međutim, nije želio da njegov politički partner i dugogodišnji prijatelj osjeti njegovu nesigurnost.

„Miki vrše pritisak na mene al’ ti dobro znadeš da sam ja ko’ hercegovački kamen. Nesalomiv. Evo prijete mi nešto kao uključit će u pregovore Martina iz ‘devedesetke’. Ma mogu uključiti koga god hoće iz stranaka sa hrvatskim predznakom al’ opet ne mogu ništa bez mene. Nego mislim da ne bi trebao biti toliko kritičan prema Bakiru. Ja mislim da iza ove priče stoji onaj Željko Komšić. Ovo je njegovo maslo. Dva puta je on mene zajebao, da prostiš, za člana predsjedništva. Kao on je Hrvat. Kakav je on Hrvat u odnosu na mene. Eto reci, al iskreno, možemo li se nas dvojica uopće poredit. Pa sokole moj, ako ćemo tako, ja imam duže iskaznicu Saveza komunista od njega. I on bi ko da bude legitimni predstavnik Hrvata.“

Iznervirao se Dragan Čović. Veoma atipično za njega pomisli Milorad. Momentalno mu se Draganova teza činila ispravnom. Željko Komšić stvarni je krivac prekida njegovog prijateljstva sa Bakirom Izetbegovićem.

„Bogami u pravu si. Šta li je Željko uradio Bakiru? Možda ga je omađio ili kao što oni u Teheranu kažu možda mu je čak i sihre bacio. Morat ćemo Bakira nekako kod nekog hodže odvesti da ga malo pregleda. Čudan je onaj Željko. Nešto kontam nikad se sa njim i nismo nešto puno družili“, reče zabrinuto Milorad.

„Može bit da je ljut. Znaš i nismo ako hoćeš iskreno, nikad ga ni zvali na derneke jer dosta nam je jedan socijaldemokrata u raji. Sa Lagumdžijom si se stvarno mogao fino družiti, dogovarati, pojesti i popiti. Fin čovjek. Šteta što je ovako loše prošao na izborima. Sa njim bi mnogo brže krenuli putem euroatlantskih integracija“, odgovori Dragan.

Milorad Dodik nije želio razgovarati o nebitnim temama, niti je iskreno imao snage i volje za to. Želio je potvrdu lojalnosti Dragana Čovića.

„Znači Dragane mogu računati na tebe?“ upita Milorad.

„Tisuću posto moj Milorade. Ti dobro znaš da su legitimni predstavnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini već u bezbroj navrata dokazali svoju principijelnost. Ako na nekoga možeš računati onda je to na mene Milorade. Zapamti Miki, za mene kao legitimnog predstavnika Hrvata dana riječ i pružena ruka jača je od bilo kojeg sporazuma koji će neko potpisati“, samouvjereno reče Dragan.

„Hvala ti kume. Stvarno si čovjek“, reče Milorad.

„Nemaš problema sokole. Čuvaj se i pripazi malo na zdravlje“, odgovori Dragan.

Nedugo nakon razgovora sa Miloradom Dodikom dok je laganom koracima obilazio skromno imanje u mostarskim Barama, Draganu Čoviću opet je zazvonio mobilni aparat. Ali ovaj put umjesto poziva stigao mu je malo pisamce na displayu u kojem je pisalo:

„Dragane kad kafu pijemo moramo se nešto hitno dogovoriti?“ Bakir Izetbegović

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

Međunarodni dan mira: Tri minute predivne istine – najmotivirajući govor ikada (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Diljem svijeta se 21. rujna obilježava kao Međunarodni dan mira.

Rezolucijom Ujedinjenih naroda (UN) iz 2001. godine, taj je datum određen za dan nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnom nivou.

Međunarodni dan mira utemeljila je Opća skupština UN 1981. godine u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, namijenivši za njegovo obilježavanje treći utorak u rujnu: 20 godina poslije novom je rezolucijom za fiksni datum obilježavanja bio proglašen 21. rujan.

Charlie Chaplin, zvijezda nijemog filma, na kraju svojeg prvog zvučnog filma “Veliki diktator”, drži govor o ljubavi i istini o ljudskom životu i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži. Ne možemo zamisliti bolju posvetu na današnji, međunarodni Dan mira, piše dnevnik.hr

“Veliki diktator” je kontroverzni film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge – skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera.

Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com siteu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film “Veliki diktator” na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.

Završni govor skitnice o ljubavi je navodno bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.

“Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…

Zrakoplovi i radio su nas približili jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.

Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama je samo prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi će se ljudima vrratiti. I dokle god ljudi umiru sloboda nikada neće umrijeti…

Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima – ljudima koji vas preziru – koji su vas zarobili – koji upravljaju vašim životima – govore vam što da radite – što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju – hrane – tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima – ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi se ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u vašim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!

U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: “Kraljevstvo Božje je unutar čovjeka” – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.

Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet – pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad – koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!

Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!”.

Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.

Misli koje je za svoj 70. rođendan Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu

facebook komentari

Nastavi čitati

Promo

Osijek: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Objavljeno

na

Objavio

Začetnik IT industrije, jedan od pionira tog posla u Silicijskoj dolini g. Robert B. Faber na poziv buduće gradonačelnice Osijeka Ivane Šojat drži tribinu pod naslovom: „Tajna uspjeha u biznisu i životu“

Gospodin Faber  dao je svoj doprinos u izradi programa upravljanja Osijekom kojeg će gospođa Ivana Šojat ponuditi biračima.  Dobro mjesto u svijetu za ulaganje je Osijek i glavna teza g. Fabera jeste da osim dobrog proizvoda jednako je važna i vjerodostojnost menadžmenta.

Osijek ispunjava sve uvjete na čelu s gospođom Ivanom Šojat kao gradonačelnicom jer ako ljudi vjeruju svojoj budućoj gradonačelnici, nema te krize koju nije moguće svladati.

Gospodin Faber će prezentirati Osijek u svijetu kao dobro mjesto za ulaganje.

Hvala Ivani Šojat što u svoj i naš Osijek dovodi najbolje, zaključeno je na tribini.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari