Pratite nas

Naši u svijetu

EKSTREMNA LJEVICA izazvala diplomatski incident Hrvatske i Australije zbog Hasanbegovića!

Objavljeno

na

Hrvatski mainstream mediji? Toliko uvriježena sintagma da u nju više nitko (normalan?) ne vjeruje.

Naime, što to uopće znači, odnosno, što bi to u Hrvatskoj trebalo značiti? Tiskani mediji, plus državni elektronički mediji, možda? Znači to su HRT, Nova TV, Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija i Novi list, eventualno, Glas Slavonije? Plus, recimo, tjednici – ali koji? – Globus i Nacional, ali nisu zadarski Hrvatski tjednik i ovi još manji od njega. Web-portali, oni sigurno nisu!

Riječki Novi list – koji je do sada propao nebrojeno puta, a nikako da propadne! – nedavno je objavio tekst kako su “francuske novine Liberation objavile otvoreno pismo u sklopu kojeg su pokrenule peticiju za smjenom hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića”, naglašavajući kako su “La Liberation, poznate francuske novine, koje su 1973. pokrenuli Jean-Paul Sartre i Serge July”.

[ad id=”93788″]

ZAGREBAČKE SU НОВОСТИ JAČE OD LIBERATIONA

E pa, ipak nije ovo 1973. godina! A nije ni 1968. godina! Već je ovo 2016. godina, kako lijepo piše u gornjemu desnom kutu kompjutorskoga ekrana.

Prvo, La Liberation 2016. više nisu novine, odnosno nisu tiskani medij – nisu mainstream medij! –  propale su te novine u više navrata, slično kao i Novi list (Frana Supila, on ih je pokrenuo, još dok je bio “pravi pravaš”, da ne govorimo što se točno s Novim listom događalo u socijalizmu i u tzv. postsocijalizmu, makar tamošnie uredništvo u njega, čini se, ne vjeruje, u postsocijalizzam, naime), a danas je La Liberation tek web-portal, koji živi na “staroj slavi”, prvenstveno na imenu Jeana-Paula Sartrea.

https://en.wikipedia.org/wiki/Lib%C3%A9ration

Takvih ima i u Hrvatskoj: evo, primjerice, zagrebački “globalni tjednik” Nacional, bio je 1996. sjajan list (slično, kao što je nekoliko godina ranije “nacionalni tjednik” Globus bio respektabilan), a što je to danas? – i on živi na “staroj slavi”, i bavi se nevjerojatnim poslovima, rijetko povezanima s elementarnim pojmom novinarstva. La Liberation bi se mogao čak usporediti i sa zagrebačkim Новостима/Novostima, navodnim glasilom srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj (što, nažalost, nije!), ali samo donekle: za razliku od Liberationa, zagrebačke Новости/Novosti imaju iz državnoga proračuna takvu potporu o kakvoj La Liberation u Francuskoj može tek sanjati. I to uzalud sanjati!

Hrvatski «mainstream mediji» prenose kako je Liberation «ugledan list», ali ne prenose – jer čitaju wikipediju  na engleskom, pa čak i tamo zaboravljaju napomenuti onaj navod s kraja da se Liberation pretvorio u «paper’s web site as a social network”, da je – nakon Sartreove smrti – list bio pretvoren u “ekstremističko ljevičarski”, pa potom “ništa drugo nego maoistički letak”, kako objašnjava francuskoa wikipedija, najnepouzdanija encikopedija na svijetu.

https://fr.wikipedia.org/wiki/Lib%C3%A9ration_(journal)

Naravno, niti je ovdje riječ o tome, niti autoru ovoga teksta pada na kritiku čistoga uma diskreditirati kako ljevičarske, tako ni ultraljevičarske, pa čak niti desničarske medije. Možda tek tzv. hrvatske mainstream medije. Tek, ovdje nabrajamo činjenice!

OTUŽNI HRVATSKI POTPISNICI

Recimo, tko se od OTUŽNIH, TUGALJIVIH, MELANKOLIČNIH “naših ljudi”, tzv Hrvata i hrvatskih građana, ničim izazvan uvrstio među ove koji gore gore?

Urša Raukar, Actress (Croatia),

Mario Mažić, Director of Programs at Youth Initiative for Human Rights (Croatia),

Dražen Katunarić, Writer, Poet and Publisher (Croatia)

Sanja Iveković, Artist (Croatia),

Tihomir Milovac, Chief Curator, Museum of Contemporary Art (Croatia),

Ivica Buljan, Theatre director (Croatia),

Dr. Vlatko Silobrčić, Former Professor, Member of the Croatian Academy of Sciences and Arts (Croatia),

Igor Štiks, Writer and scholar, University of Edinburgh (Croatia),

Srećko Horvat, Philosopher (Croatia),

Zoran Pusić, President of the Anti-Fascist League (Croatia),

Dunja Vejzović Crnković, Opera singer and Professor of music (Croatia),

Ivana Sajko, Writer (Croatia),

Dr. Daša Drndić, Freelance writer, Former Associate Professor University of Rijeka (Croatia),

Mirko Ilic, Designer (USA),

Zvonimir Jurić, Film Director (Croatia),

Naima Balic, Professor at the School of Applied Art in Zagreb (Croatia),

Vera Hurčak, Former Art historian (Croatia),

Dragica Dragičević, Master of Science in Philosophy (Croatia),

Zoran Ferić, Writer (Croatia),

Rada Ivekovic, Professor at the Collège International de Philosophie (France),

Nenad Popović, Publisher (Croatia)

Edo Popović, Writer and journalist (Croatia),

Suzana Matvejević, Head of unit of Croatian translation at the Committee of the Regions and European Economic and Social Committee in Brussels (Croatia),

Rajko Grlić, Film director and Producer (Croatia),

Branko Čegec, Writer, Poet and Publisher (Croatia),

Dalibor Martinis, Artist (Croatia),

Tena Štivičić, Playwright (Croatia/United Kingdom),

Goran Sergej Pristaš, Playwright, Associate professor at the University of Zagreb (Croatia)

Dr. Boris Buden, Cultural theorist, Visiting professor at the Bauhaus Universität Weimar (Austria), Dr. Sibila Petlevski, University Professor (Croatia),

Darko Lesinger, Journalist (Croatia)

Đurđa Knežević, Writer and journalist (Croatia),

Srđan Dvornik, Independent researcher, Consultant and Translator, Former Executive Director of the Croatian Helsinki Committee (Croatia),

Dr. Vjeran Zuppa, Professor emeritus at the Academy of Dramatic Arts (Croatia)

 Ivo Štivičić, Writer (Croatia),

Emina Bužinkić, Activist and Political scientist (Croatia),

Zvonimir Dobrović, Artistic director of Queer Zagreb and Perforations Festivals (Croatia),

Boris Bakal, Theatre, Film director and Historian (Croatia),

Bora Ćosić, Writer (Germany)

Igor Grubić, Artist (Croatia),

Iva Babaja, Designer (Croatia),

Dr. Tomislav Pletenac, Professor of Ethnology and Cultural Anthropology at University in Zagreb (Croatia),

Dr. Nataša Govedić, Writer and theatre scholar, Academy of Dramatic Arts (Croatia),

Dr. Branka Galić, Professor of Sociology, Vice-dean for Science and International Cooperation, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb (Croatia),

Siniša Labrović, Artist (Croatia),

Biljana Romić, Journalist, Translator and Critic (Croatia),

Tajana Gašparović, Playwright, Theatre critic, Editor at the Croatian Radio-Drama Programme (Croatia),

Zlatko Burić, Actor (Denmark/Croatia),

Damir Bartol Indoš, Performer (Croatia),

Tanja Vrvilo, Filmologist and film curator, Performer (Croatia),

Dr. Lada Čale Feldman, Professor at the University of Zagreb (Croatia),

David Šporer, Assistant Professor at the University of Zagreb (Croatia),

Aneta Mudronja Pletenac, Architect and urban planned, Phd student, Humanities University of Zadar (Croatia),

Dr. Senka Božić, Associate Professor of Sociocultural Anthropology (Croatia),

Dr. Mario Vrbančić, Associate Professor of Comparative Literature and Film (Croatia),

Dr.Tanja Bukovčan, Ethnologist and Anthropologist, Assistant professor at the University of Zagreb (Croatia),

Karla Lebhaft, Teaching assistant in Art History at the University of Zadar (Croatia),

Dr. Adrijana Vidić, Assistant professor (Croatia),

Atila Lukić, Educator and researcher, PhD student (Croatia), Giga Gračan, Translator and Journalist (Croatia)

Mihaela Vekarić, Translator (Croatia),

Jelena Kupsjak, Teaching assistant in Ethnology and Anthropology, University of Zadar (Croatia),

Marko Torjanac, Actor and Director (Croatia),

Nataša Škaričić, Journalist (Croatia),

Dr. Biljana Kašić, Professor, University of Zadar (Croatia),

Rada Borić, Executive Director of the Centre for Women’s Studies (Croatia),

Gordan Maslov, Sociologist and teacher (Croatia),

Bosiljko Domazet, Civil servant (Croatia),

Ivan Paić, Experimental Film and Video Art Free Lance Curator (Croatia)

NOVE SMJERNICE AUSTRALSKE POLITIKE?

– Jesu li Vaši postupci odraz Vaših privatnih pogleda ili je pak riječ o novim smjernicama australske Laburističke stranke prema Republici Hrvatskoj? – napisala je Katarina Brozović-Bašić u pismu australskom parlemntarnom zastupniku Michaelu Danbyju.

And, who is fuckig Elvis? S Antipoda, samo je troje ljudi potpisalu tu besmislenu peticiju: Julie Park, Professor emeritus in Anthropology, University of Auckland (New Zealand), Drazen Babich, IT consultant (New Zealand), i taj Michael Danby, Member of Parliament (Australia).

Međutim, taj je Michael Danby uz svoje ime naveo da je – član australskoga (saveznoga) Parlamenta!

Zar to ne zvuči prilično službeno: recimo, kao da trenutno invalidni Nenad Stazić potpiše peticiju za smjenu francuskog ministra, ili – ne daj Bože! – ministra culture na onoj grčkoj polovci Cipra koji se nalazi u EU, ili pak na Havajima, koji slučajno nisu u EU?

Michael Danby, ukratko, jedan je nesvršeni student, negdašnji urednik jednih židovskih novna u Melbourneu, zastupnik za izbornu jednicu u “otmjenom dijelu” centra grada Melbournea (gdje je smješten čak i Generalni konzulat RH), dugogodišnji jedini židovski član australskoga Saveznog parlamenta, i uopće, reklo bi se, jedan blefer: teško da se može razumjeti zašto je on potpisato Liberationovu peticiju, naravno, ako ga netko iz Europe (iz Hrvatske) na to nije nagovorio?!

Ali, on se potpisao kao – član australskoga Saveznoga parlamenta, u kojemu čak ima i neke dužnosti, zadužen je za obranu i sigurnosti, i tome slično, visoki je dužnosnik u svojoj Laburističkoj stranci, ukratko – nalikuje to, dakle, na – diplomatski incident!

Upravo zbog toga – a napomenimo, u Australiji je upravo u tijeku predizborna kampanja za Savezni parlament, pa to to ima i dodatnu težinu – Katarina Brozović-Bašić uputila je 25. svibnja 2016. pismo predsjedniku australske Laburističke stranke Billu Shortenu, koji se nada dobiti na slijedećim izborima, pitajući između ostaloga:

Možete li, molim Vas, objasniti što Vas je to nagnalo da se uključite u takav linč ministra strane prijateljske Vlade, posebno ako je riječ o zemlji iz koje potječu brojni useljenici koji sa svojom djecom i potomcima danas žive u Australiji kao intergirani australski građani ili kao dvojni državljani?”

Maxportal dobio je ekskluzivno pismo Katarine Brozović-Bašić, saznavši također kako se – nakon opetovnih poziva u australski Savezni parlament, u sjedište australske Laburističke stranke te u ured saveznoga parlamentarnoga zastupnika – uskoro očekuje odgovor.

Nepoznato je što je hrvatski veleposlanik u Parizu, dr. Ivo Goldstein učinio u svezi s ovakvim neviđenim diplomatskim incidentom, nepoznato je čak što je učinio i ministar vanjskih poslova Miro Kovač, kao što je nepoznato što su učinili hrvatski “poklisari” u australskoj Canberri, no kako znamo, ovakve reakcije trebale bi biti posao diplomatskih predstavnika?

HASANBEGOVIĆ JE IZLOŽEN RASISTIČKOJ POLITIČKOJ KAMPANJI

From: Katarina Brozovic-Basic 

Date: Wed, May 25, 2016 at 10:23 PM
Subject: Denunciation of Croatia’s Minister for Culture Dr. Zlatko Hasanbegovic

Poštovani zastupniče g. Danby,

Zbog ozbiljnosti ove problematike, kopiju ovoga e-maila dostavljam i predsjedniku australske Laburističke stranke (Australian Labor Party). 

Bavim se pitanjima socijalnog razvoja i društvenih istraživanja (Community Development and Social Research), aktivno sudjelujem u društvenim medijima. Kao građanka s dvostrukim – australskim i hrvatskim – državljanstvom, koja živi u izbornoj jedinici Batman (u Melbourneu), obraćam Vam se ovim pismom sa željom da objasnite koji su Vas razlozi naveli da stavite svoj potpis – zajedno s podatkom o svojemu službenom statusu zastupnika u australskom Saveznom parlamentu – ispod klevetničke peticije protiv hrvatskoga ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića.

Peticija koju ste potpisali objavljena je na slijedećem web-linku:

http://www.egam.eu/zlatko-hasanbegovic/

Vi možda niste upoznati s činjenicom da je dr. Hasanbegović izložen zlostavljačkoj (rasističkoj) političkoj kampanji, lažnim optužbama i klevetama još otkako je postalo jasno da bi mogao biti kandidiran za mjesto novoga ministra kulture početkom 2016. nakon izbora koji su najavili promjene u hrvatskoj parlamentarnoj većini.  

Vi možda niste upoznati s činjenicom da neki od potpisnika navedene peticije ne bi prošli sigurnosnu provjeru u Australiji (National Security), s obzirom na njihovu povezanost s ekstremističkim skupinama, poput talijanskih Crvenih brigada  (Antonio Negri, op. M. Marković) u jednom slučaju.

Vi možda niste upoznati s činjenicom da su brojne intelektualne skupine i vjerske vođe u Hrvatskoj zgrožene količinom mržnje i zla kojim je obasut dr. Hasanbegović.

Iako je dr. Hasanbegović praktični islamski vjernik  – a uz to, svoju znanstvenu doktorsku disertaciju posvetio je istraživanju povijesti islamske zajednice u Zagrebu/Hrvatskoj, koja seže unatrag sve do 1916. kada je Hrvatski Sabor priznao islam kao jednu od službenih religija u Hrvatskoj (koja je u to doba bila dijelom Austro-Ugarskog Carstva) – on je iskazao duboko poštovanje prema židovskoj, katoličkoj, pravoslavnoj i drugim kršćanskim vjerama, posjećujući odgovarajuća svetišta, obećavši sredstva za izgradnju židovske sinagoge u Zagrebu, te za tekuću obnovu srpsko-pravoslavnog manastira na Krku, na tragu jasnoga opredjeljenja Vlade premijera Oreškovića za uspostavu harmoničnijih odnosa među svim vjerama i kulturološkim skupinama u današnjoj Hrvatskoj.

Dr. Hasanbegović javno se očitovao o svim optužbama koje mu se stavljaju na teret: jasno se očitovao o holokaustu, otvoreno je govorio o zločinima počinjenima tijekom Drugoga svjetskoga rata i posjetio Spomen-područje Jasenovac da bi iskazao poštovanje žrtvama zatvoreničkog logora od 1941. do 1945., te je u skladu s Europskim apelom na savjest (European Consciousness) i odgovarajućim rezolucijama EU jasno kazao kako SVI totalitarni režim – fašisam, nacizam (uključujući i ustaški režim) i komunizam (uključujući i titoistički režim od 1945. do 1990.) –  moraju biti osuđeni zbog zločina protiv čovječnosti i zbog kršenja ljudskih prava.  

Nadalje, dr. Hasanbegović progovorio je i o potrebi za otvaranjem arhiva koji su zatvoreni sve do danas, kako bi se mogla obaviti akademska istraživanja da bi se ustanovila stvarna istina o kršenjima ljudskih prava tijekom 20. stoljeća.

No, bez obzira na sve to, otkako je preuzeo Ministarstvo, dr. Hasanbegovic sa svojom mladom obitelji izložen je rasističkim objedama zbog pripadnosti njihovoj religiji, i to uz prijetnje njihovoj osobnoj sigurnosti.

Jedna od osoba koja prednjači s optužbama protiv dr. Hasanbegovića je gđa Urša Raukar, glumica koja živi u Zagrebu, a koja se u jednoj prigodi, tijekom uličnih prosvjeda koje je poduzela protiv dr. Hasanbegovića, ponašala prilično iracionalno. Gđa Raukar, zajedno sa stanovitim brojem drugih umjetničkih pregalaca u Zagrebu, izjavila je kako je ona nezadovoljna promjenama u hrvatskoj Vladi.

Međutim, vrlo lako bi se moglo govoriti o tome kako takvi prosvjedi imaju više veze s kriterijama za smanjene potpore na račun financiranja određenih umjetničkih projekata nego s ijednom drugom činjenicom povezanom sa dr. Hasanbegovićem ili s novom hrvatskom Vladom.

Prema tome, dok demokracija svima nama omogućava da glasno izrazimo svoje mišljenje, razlike i prijepore, ne dopušta nam istodobno da se uključujemo u ugrožavajuće kampanje linča i nasilja kako bi se uništila reputacija ljudi koji nisu počinili to za što ih se optužuje da jesu počini/izjavili.

Fizička i online-kampanja koja je pokrenuta protiv dr. Hasanbegovića klasični je primjer totalitarizma u njegovom najružnijem obliku, gdje je tužitelj istodobno i sudac, i porota, i izvršitelj kazne.

U skladu s time, možete li, molim Vas, objasniti što Vas je to nagnalo da se uključite u takav linč ministra strane prijateljske Vlade, posebno ako je riječ o zemlji iz koje potječu brojni useljenici koji sa svojom djecom i potomcima danas žive u Australiji kao intergirani australski građani ili kao dvojni državljani?

Cijenila bih također kad biste mi razjasnili jesu li Vaši postupci odraz Vaših privatnih pogleda ili je pak riječ o novim smjernicama australske Laburističke stranke prema Republici Hrvatskoj?

Katarina Lorenta Brozović-Bašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Polaznici ‘Ljetne škole hrvatskog identiteta’ posjetili Ilok

Objavljeno

na

Objavio

Polaznici Ljetne škole hrvatskoga identiteta, koju je ove godine pokrenuo Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske u okviru svoga projekta “Korijeni”, tijekom jučerašnjega dana posjetili su grad Ilok. Tom su se prigodom upoznali sa znamenitostima ovoga grada, a prije svega s njegovom bogatom poviješću i prirodnim ljepotama. Riječi dobrodošlice polaznicima iz Austrije, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine polaznicima je uputila gradonačelnica ovoga grada gospođa Marina Budimir.

Polaznici su s posebnim zadovoljstvom posjetili Stari Iločki podrum, a jedno izvjesno vrijeme proveli su i na znamenitom iločkom imanju Principovac, obližnjem lokalitetu koji je imao posebnu važnost još za vrijeme rimskog upravljanja našim krajevima.

Plodna slavonska ravnica pokrivena gotovo bezbrojnim čokotima vinove loze i zlatnog klasja predivna je slika koja se s Principovca pruža duž Slavonije.

Projekt “Korijeni” kojega svake godine organizira Središnji državni ured za Hrvate koji žive izvan naše zemlje ove je godine na Ljetnoj školi hrvatskog identiteta okupio 59 polaznika, a posebnu pozornost javnosti plijenile su video konferencije, koje služe za upoznavanje i širenje prijateljstva među mladim Hrvatima a koji žive u različitim zemljama.

Izvor: Facebook stranica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Bunjevački Hrvati proslavili 109. Dužijancu

Objavljeno

na

Objavio

Dužijanca

U organizaciji Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” u nedjelju 11. kolovoza u Subotici je završena trodnevna središnja proslava ovogodišnje 109. Dužijance.

U sklopu te proslave u petak 9. kolovoza u predvorju subotičke Gradske kuće otvorena je izložba slamarki. Izloženi su radovi s ovogodišnjeg 34. saziva Kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta. Samu koloniju i radove s ovogodišnje Kolonije predstavila je Jozefina Skenderović, predsjednica i voditeljica Kolonije a zatim je izložbu otvorio Ladislav Suknović, predsjednik HKPD “Matija Gubec” iz Tavankuta. On je zahvalio svim sudionicima ovogodišnje Kolonije na sudjelovanju i radu te na velikom obogaćenju dragocjenog fonda slika i radova od slame., piše IKA.

U večernjim satima na glavnom gradskom trgu održana je tzv.  Tamburaška večer u sklopu koje je nastupilo pet tamburaških sastava. Te večeri brojnoj publici mons. Stjepan Beretić predstavio je ovogodišnje ‘gradske’ bandaša i bandašicu Snežanu Skenderović i Pavla Horvackog. Uz pratnju tamburaša izabrani su i njihovi ‘pratioci’. To su tri para mladih u bunjevačkim narodnim nošnjama kojih je kao ‘najlipče’ po nošnji izabrao posebni žiri. Od dvadesetak mladih kao najljepši izabrani su kao prvi Dunja Šimić i Filip Šarćević, zatim Regina Dulić i David Bedić kao drugi i Magdalena Temunović i David Čota kao treći par. Izabranim pratiocima kao i bandašu i bandašici čestitao je i uručio prigodne darove direktor Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” Marinko Piuković. U glazbenom dijelu nastupili su tamburaški sastavi: Ruže, Amajlija, San, Uspomene i Hajo. Te su večeri dodijeljene i nagrade najboljim aranžerima izloga u duhu dužijance. Najljepše su uredili izloge: Slavica Temunović i Marina Piuković; Iris Miljački i Emina Kujundžić te Zorica Ivković, Helena Štrbo i Vesna Čović. Njima je prigodne darove i nagrade uime UBH „Dužijanca“ podijelila Ljiljana Dulić, dopredsjednica Udruge.

U subotu 10. kolovoza Večernju u katedrali-bazilici Sv. Terezije predslavio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Na početku Večernje dragog gosta Dužijance 2019. zagrebačkoga pomoćnog biskupa Ivana Šaška pozdravio je domaćin subotički biskup Ivan Penzeš. Večernja molitva bila je pjevana a pjevanje je predvodio katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem Miroslava Stantića. U propovijedi mons. Beretić prisjetio se prošlogodišnje Dužijance u Zagrebu.

– Bio je to doživljaj za srce, za oko, za uho. Molitvu i zahvalu dužijance čujem u pjesmi Drage Britvića Bože, čuvaj Hrvatsku. Kako moli Boga, da čuva njegov dragi dom i ljude koji blaguju pri oltaru Gospodinovu. I mi želimo da se sliju molitve sve u jedan glas, čuvaj, Bože, ovo sveto tle, blagoslovi nas. Vidjeti bačku mladost u Zagrebu u bunjevačkoj, šokačkoj nošnji, vidjeti toliko mladića i djevojaka 400 kilometara daleko od Dunava, to je doživljaj za oko. Toliko mladih prilazi Gospodinovu oltaru slaviti zahvalnu euharistiju, i to je doživljaj za oko. I pjevanje na onoj zagrebačkoj Misi bilo je svjedočki ispjevana vjeroispovijest. Nošnja, ne samo bačka već i ona iz Srijema, mnoštvo mladih i raspjevano zajedništvo, to je sve zajedno doživljaj za srce. I nadasve doživljaj za dušu! I to je naša dužijanca. Pred Bogom se u zahvalnosti ljepotom svečane naše nošnje zna ponositi i dijete i mlado i staro – rekao je mons. Beretić.

Mons. Beretić zatim je istaknuo da je srce Dužijance zahvala Bogu. Večeras zahvaljujemo Bogu za pokošenu pšenicu, uslišane molitve, zlatna polja. Nema dužijance bez svetoga kruha i bez kaleža, bez mise. Hvala Ti, Bože i za orače i za sijače, hvala ti za sve koji su nam po tvome blagoslovu osigurali novi kruh, istaknuo je propovjednik. Zatim se osvrnuo na aktualni problem iseljavanja, prisjetivši se vjere pradjedova koji su prolazili kroz puno gore životne situacije ali su ostali vjerni Bogu i Gospi. Propovijed je zaključio riječima kardinala Vinka Puljića: “Dužijanca je susret zahvalnog čovjeka s darežljivim Ocem. Nikad nemojte prestati moliti, jer molitva je divno zajedništvo s Bogom”.

Dok se pjevao Magnifikat bandaš i bandašica Snežana Skenderović i Pavle Horvacki prinijeli su na oltar ovogodišnju krunu Dužijance koju je i ove godine izradila slamarka Jozefa Skenderović iz Subotice. Kruna simbolizira rad i mar naših zemljoradnika kojim sebi i svojim obiteljima kao i mnogim drugima privređuju kruh svagdašnji. Ona simbolizira zahvalu Bogu za kišu ‘ranu i kasnu’ i na svim milostima ali i želju bunjevačkih Hrvata da ostanu u savezu s njim, da ostanu vjerni njemu, svojoj Katoličkoj Crkvi i svom hrvatskom narodu, bunjevačkom rodu. Na kraju Večernje okupljenim vjernicima obratio se i biskup Šaško, koji je izrazio svoju radost što može biti dionik slavlja 109. dužijance, prisjećajući se sa zahvalnošću svega onoga što je prošle godine doživio na manifestaciji “Dužijanca u Zagrebu”.

Nakon Večernje u katedrali risari i risaruše koji su ove godine sudjelovali u manifestaciji Takmičenja risara položili su vijence na spomenik Risaru i na bistu mons. Blaška Rajića, utemeljitelja crkvene Dužijance. Ovi spomenici nalaze se u parku pored Gradske kuće. Risare su pozdravili i zahvalili im na njihovu radu i ljubavi prema Dužijanci, mons. Beretić i mons. Andrija Anišić, predsjednik UBH “Dužijanca” i župnik župe sv. Roka. Risari su zatim na pozornici u središtu grada u živoj slici prikazali tzv. risarsku pogodbu. Oživjeli su nekad drevan način pogodbe o cijeni rada, koja se često događala upravo ondje u središtu grada u sjeni Gradske kuće.

Nakon smotre risara slijedila je folklorna večer na kojoj su nastupile skupine: HKC “Bunjevačko kolo” – Subotica; KUD “Vuk Karadžić” – Temerin; HKPD “Matija Gubec” – Tavankut; OKUD “Mladost” – Subotica; KUD “Mirče Acev” – Prilep, R. S. Makedonija; MKC “Népkőr” – Subotica; KUD “Đoko Patković” – Bobota, Republika Hrvatska; HKUD “Kolo” – Subotica; OKUD “Mladost” – Subotica. Voditelji večeri u petak i u subotu bili su Gordana Cvijin i Matiša Dulić.

Nedjeljno slavlje Dužijance započelo je tradicionalnim ispraćajem bandaša i bandašica iz crkve Sv. Roka u kojoj je godine 1911. proslavljena prva Dužijanca. Mons. Anišić pozdravio je ‘gradskog bandaša i bandašicu’ te bandaše i bandašice iz Sombora, Svetozara Miletića, Žednika, Đurđina, Tavankuta, Male Bosne i Mirgeša. On je u zajedništvu sa župnim vikarom Draženom Skenderovićem blagoslovio i ispratio tu divnu ‘četu’ djece i mladih u bunjevačkoj narodnoj nošnji. Na Misu zahvalnicu u katedralu iz te crkve pošle su i poznate “Kerske kraljice” sa s. Silvanom Milan i s. Jasnom Crnković te pratioci bandaša i bandašice.

Obredom i blagoslovom bandaša i bandašice organizatori žele sačuvati uspomenu na mons. Blaška Rajića, župnika te župe, kao i na samu crkvu Sv. Roka u kojoj je on slavio prvu dužijancu u crkvi te Katoličko divojačko društvo, koje je sve do II. svjetskog rata bilo organizator te manifestacije.

– Draga djeco i mladi obučeni u bunjevačke narodne nošnje. Vi ste radost i budućnost naša. Ulicama našega grada proći ćete danas u svojim prekrasnim nošnjama. Neka svaki vaš korak i svaki vaš smiješak slave Gospodina. I neka s vašeg lica sja ponos što ste sinovi hrvatskog naroda, bunjevačkog roda. Neka se sva ova ljepota, milina i ponos sliju u jednu jedinstvenu zahvalu Bogu za ovogodišnju žetvu, za kruh svagdašnji na Misi zahvalnici u našoj katedrali – istaknuo je prije samog blagoslova mons. Anišić.

Misa zahvalnica 109. dužijance u subotičkoj katedrali-bazilici Sv. Terezije počela je svečanim ulazom djece i mladih u narodnim nošnjama na čelu s bandašom i bandašicom te katedralnim župnikom Beretićem koji ih je dočekao. Na Misi, najvažnijem događaju u proslavi Dužijance koja svake godine okupi najveći broj vjernika, nazočni su bili i mnogi predstavnici mjesne vlasti i hrvatskih udruga. Prije početka koncelebriranoga euharistijskoga slavlja koje je predslavio biskup Šaško sve okupljene pozdravio je domaćin biskup Penzeš. Među koncelebrantima bila su i četvorica ovogodišnjih mladomisnika Subotičke biskupije.

Biskup Šaško prisjetio se prošlogodišnje Dužijance u Zagrebu sa zahvalnošću Gospodinu na svjedočanstvu koje pružate, čuvajući i prenoseći dragocjenu predaju, budeći oduševljenje za budućnost. Prenio je pozdrave i blagoslov kardinala Josipa Bozanića.

– S nestrpljenjem sam čekao ponovno zajedništvo, da bih ovdje, na izvoru, još dublje pronicao i razmatrao čudesni splet vrednota koje su spojene u Dužijanci: vjera u Boga, prepoznavanje dostojanstva čovjeka, suradništvo sa Stvoriteljem, ljubav prema bližnjima, poštovanje stvorenoga svijeta, kultura i identitet bunjevačkih Hrvata, zahvalnost za darove, veličina koja služi, poniznost koja vidi vječnost – istaknuo je biskup Šaško.

Rekavši kako se u nas, pritisnute raznim kušnjama, može uvući nesigurnost i tjeskoba, biskup je istaknuo kako ovdje ponovno susrećemo Božju riječ koja ponavlja svakomu od nas, a naročito nama kao zajednici vjernika, kao Crkvi: Ne boj se stado malo, rekao je mons. Šaško.

Misa je počela blagoslovom klasova žita ovogodišnje žetve koji su kasnije podijeljeni svim sudionicima na Misi, a zatim je biskup Šaško pošao po katedrali i blagoslovio okupljene.

U propovijedi biskup Šaško osvrnuo se na Isusove riječi “Ne boj se malo stado! Gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce. Blago onima koje gospodar, kada dođe, nađe budne. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati”, napomenuvši kako u njima možemo čitati i najveće zapreke za ljudsku sreću i nedostatke u našim suvremenim društvima.

– No, Isus nam daje sebe i Radosnu vijest da bismo se trajno vraćali na ispravan put, naime onaj koji vodi prema ispunjenosti koja liječi bolesti naše suvremenosti. Taj Isusov odgovor vidi i u Dužijanici koja je sažetak mudrosti, životnoga iskustva, ljudskih očekivanja i kulturalnih oblika, sposobnih prenositi duboki smisao – istaknuo je biskup Šaško.

Svijet trajno donosi prijetnju i strah te obescjenjuje malenost. Kršćanstvo i kultura koja iz njega proizlazi dokida strah i pokazuje snagu malenosti. To nije bespomoćnost, nego otajstvo ljubavi i rasta, nasuprot otajstva zla i zatvorenosti.  U Dužijanci, ispod veličanstvenih remek-djela, leži mudrost i snaga malenosti, snaga radosti koja provire iz svakoga dijela njezina izražaja; iz naizgled nevažnih detalja koje njeguje i primjećuje ljubav. U susretu s time uvijek me privuče ljepota koja je izvezena na rubovima; radost koja se vidi u raznim cvjetnim motivima na širokim plohama platna, na vašemu ruvu. Ta radost je ‘šling’ koji otvaranjem malih praznina mijenja jednoličnost i u njoj dopušta vidjeti radost i maštovitost. Sve je to čovjek u ovome kraju učio i pohranio u sebi od mudrosti malena sjemena, rekao je biskup Šaško.

Biskup Šaško istaknuo je i važnost bdjenja i čekanja pronalazeći te vrednote i u Dužijanci.

– Dužijanca u sebi ima ugrađeno čekanje. Ali, čekanje stvara napetost i muku na koju smo danas sve manje spremni. Osobito u velikim gradovima, u ubrzavanju poslova ostaje dojam da su sekunde važne, izazivajući nervozu i nemir, a Božja nas priroda uči drukčijemu stavu: za rast biljke, za vidljivost plodova potrebno je vrijeme; izjednačili smo dan i noć, ali smo izgubili nužnost izmjene susreta sa suncem i mjesecom, s vjetrom i kišom, nicanjem trave i opadanjem lišća; sada se i rađanje i rast djeteta želi ubrzati, ali smo izgubili ljepotu divljenja do te mjere, da i sama djeca djeluju suviše i smetaju – rekao je mons. Šaško.

Nakon svega, kada vidimo što je stvorilo predivnu živu baštinu Dužijance, pokušajmo u Crkvi, u obitelji, u društvenome životu progovoriti jezikom malenosti, vječnosti, iščekivanja, zahvalnosti, darovanosti, služenja i radosti, pozvao je biskup Šaško izrazivši uvjerenje da se taj jezik, temeljno jezik milosti, razumije svugdje. On po Dužijanci uvijek donosi radost. I nikada nije kasno učiti jezik otajstva ljubavi.

– Nastojmo danas, negdje ‘na rubu našega života’, otvoriti prostor za Kristov dar, poput šlinga, dopustiti da kroz taj otvor uđe vječnost koja preobražava, liječi i donosi plodove. Sigurno postoji neka slamnata vlat, neznatna, koja nam se nudi za novu radost, zaključio je biskup Šaško, poručivši da nam je Krist svojim uskrsnućem i svojim Duhom u ruke, u srce, položio dragocjenu nit i prepustio nam da ljubavlju izvezemo radost za svoje bližnje, u kojoj je i naša radost.

Misno slavlje završilo je pjevanjem zahvalnice “Tebe Boga hvalimo”.

Poslije Mise krenula je ‘svečana povorka’ na čelu koje je uz organizatore išao biskup Šaško s drugim uglednim gostima Dužijance 2019. Slijedili su konjanici, svečane zaprege, te brojni stari, mladi i djeca i čitave obitelji u narodnim nošnjama. Ulicama grada Subotice prošli su i članovi pojedinih Kulturno-umjetničkih društava, kako subotički tako i gostujućih. Vrhunac povorke činili su bandaši i bandašice iz svih mjesta u kojima se slavi Dužijanca, pratioci bandaša i bandašice te katedralni mali bandaš i bandašica i konačno bandaš i bandašica 109. dužijance Pavle Horvacki i Snežana Skenderović.

Oni su na svečanoj bini u prigodnoj slici s domaćinima ‘salaša’ dočarali kako je nekoć izgledala obiteljska Dužijanca na bunjevačkim salašima. Bandaš je ‘obavijestio’ domaćina da je žetva gotova te mu je predao vijenac od pokošenog žita koji je isplela bandašica a koji je on nosio na šeširu. Zatim je domaćica salaša poškropila bandaša i bandašicu vodom i mekinjama da i iduće godine pšenica bude čista kao voda i da je bude puno kao mekinja. Zatim je bandašica gradonačelniku predala kruh koji je bio blagoslovljen na misi zahvalnici.

Gradonačelnik ga je primivši ga u ruke pokazao na sve četiri strane grada te održao prigodni govor u kojem je među ostalim rekao da slavljenjem Dužijance kao naslijeđa prošlih generacija, naših predaka, koji su u srž svog i našeg bića utkali univerzalne vrijednosti: predanost, marljivost, slobodu, požrtvovanje, Subotica je uspjela razviti se, održati, ojačati i izrasti u zajednički dom 21 nacije, koje složno žive, u komšijskoj i bratskoj ljubavi i skladu.

Istaknuo je da slavlje Dužijance u sebi ima vrednote koje nadilaze mjesne okvire naglasivši da je ‘Dužijanca biser u besprijekornom snopu klasja raznolikosti Srbije’. Uz zahvalnost svima koji su se pridružili svečanosti Dužijance gradonačelnik je istakao da je zajedništvo, koje očituje Dužijanca, snaga, čvrsti oslonac i uporište, koji omogućavaju da se otvorenog srca suočimo s izazovima koje nam donosi suvremeni svijet.

Slavlje 109. dužijance završilo je posjetom grobu Blaška Rajića na koji su znak zahvalnosti što svom narodu baštinio Dužijancu, bandaš i bandašica položili vijenac od žita i cvijeća uz prigodnu molitvu koju je predvodio mons. Anišić dok je Božju riječ pročitao Marinko Piuković, direktor UBH “Dužijanca”, a poruku Blaška Rajića koju je on uputio svojim nećacima dok je bio u zatvoru, pročitao je dr. Ivica Ivanković Radak, predsjednik Katoličkog društva “Ivan Antunović”.

Slijedilo je Bandašicino kolo na trgu u središtu grada koji je bio potpuno ispunjen onima koji vole Dužijancu i poštuju lijepe bunjevačke običaje. U činu svečanog početka bandašicina kola sve prisutne je pozdravio mons. Anišić, uime Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” koja je organizirala i tu 109. dužijancu i još jednom je publici predstavio bandaša i bandašicu koji su zatim recitirajući poznatu bunjevačku pjesmu “Kolo igra, tamburica svira”, pozvali sve prisutne u kolo. Zatim su poveli veliko bunjevačko kolo i čitav trg je tada započeo igru i ples koji je trajao do ponoći.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari