Pratite nas

Život

Emancipacijom do uništenja emocionalnih odnosa između muškarca i žene

Objavljeno

na

Premda feministice objašnjavaju kako njihov pokret ima za cilj pomoći obespravljenim ženama i muškarcima kroz razbijanje rodnih stereotipa, istina je u cijelosti drugačija. Oni žele mijenjati čovjeka, kojeg je stvorio Bog, pod izlikom razvnopravnosti, a to je protiv čovjekova bitka i za sobom nosi velike posljedice.

To je rivalstvo između muškarca i žene da moraju jednako misliti, osjećati, raditi, govoriti i ponašati se, ali to je neostvarivo je čovjek je stvoren kao muškarac i žena sa svim svojim različitostima. U toj borbi nestaje romantika i seksualne privlačnosti, muškarcima žene postaju odbojne i nemaju potrebu za njima u zajedničkom suživotu jer to iziskuje puno trpnje i nerazumijevanja, gubitak ponosa i stanje apatije.

Viziju čovjeka, njegove naravi i njegova poslanja, kršćanin otkriva već na prvim stanicama Biblije. Božje stvaralačko djelo, doseže svoj vrhunac u stvaranju čovjeka i Bog mu posvećuje posebnu brigu i pažnju. Jedino čovjek je stvoren na sliku Božju (Post.1, 27) i time je njegovo dostojanstvo uzdignuto do neslućenih visina. Čovjek nije stvoren sam i nije sam sebi dostatan. Bog čovjeka stvara u različitosti spolova kao muško i žensko: „muško i žensko stvori ih“. „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 27). Time je njegovo dostojanstvo uzdignuto do neslućenih visina.

U muškarcu i ženi prepoznajemo njihovu različitost, ali i uzajamnu usmjerenost komplementarnost koja je neodvojiva od njihove naravi. Umjesto da se njeguje jedinstvo različitosti pokret emancipacije žena želi izjednačiti muškarca i ženu i tako ono što savršeni Bog stvori, mijenjati na nesavršeno i sve pod izlikom ravnopravnosti.

Ravnopravnost se izgrađuje našim Bogom danim različitostima u snazi, načinu izražavanja emocija, vizualnim, komunikativnim, radnim predispozicijama i ta različitost muškarca i žene svoj osobit smisao dobiti će u njihovu uzajamnom sjedinjenju.

Različitost muškarca i žene ne bi trebala biti zapreka nego nešto što ih spaja i povezuje u svakom elementu života. Različitosti ih vode do ostvarenja bračnog i obiteljskog zajedništva. To zajedništvo dobiva svoj blagoslov u rađanju novog ljudskog bića. U zajednici muža i žene stvara se prirodno okruženje za nastanak i rast ljudskog života. To su prvi koraci ostvarenja Kristove vjere. Značenje majke i oca u obitelji i u odgoju nezamjenjivo je. Ne može ni jedan otac ili više očeva zamijeniti majku obitelji, niti majka može zamijeniti svojoj djeci oca. Njihova uloga je nezamjenjiva i komplementarna. Obitelj je najbolji primjer suživota u različitosti.

Pokret emancipacije nije imao cilj i svrhu zaštiti ženu, nego uništiti odnos između muškarca i žene, umanjiti vrijednost Božjeg savršenog djela stvaranja muškarca i žene. Cilj je poigrati se sa vrhuncem Božjeg stvaranja. Izjednačavanjem muškarca i žene izazvani su mnogi psihološki pritisci na muškarce koje oni sve teže mogu prihvatiti i nositi. Taj komplicirani odnos ne mogu niti žele kao teret nositi, te se okreću društvu muškarca i tako se mijenja njihova seksualna orijentacija i mržnja prema ženama. To je krajnji cilj pokreta emancipacije. Žene se osjećaju nesigurno, nevoljeno, nevažno i postaju sve agresivnije prema muškarcima. Ono što su prihvaćanjem različitosti i prema Božjem poslanju imali sada su trajno izgubili, pa umjesto da se muškarci trude oko njih, one se sada trude oko muškaraca, gube dostojanstvo, a od poslova im je ostalo sve kako su i prije radili i duplo više jer su zaposlene. To je dokaz zla koje je izazvano prihvaćanjem smišljenih načina kako uništiti muškarca i ženu. Nažalost, žene su to prihvatile i mnoge sve izgubile.

Žene su naivno nasjele na „ponuđenu“ podršku i bodrenje, kako više ne moraju ovisiti o muškarcima, ako budu emancipirane i ako se osamostale, biti će „slobodne“, i ravnopravne. Posljedice koje vidimo su velike i za žene i za djecu i gotovo nepopravljive. Žene su sada više radno iskorištene, izgubile su poziciju čuvarkuće, majke, odgajateljice, premda to i dalje čine, ali sa gubitkom uvažavanja i poštivanja svojih muževa. Muževi se više ne osjećaju kao hranitelji i zaštitnici svoje obitelji i u novoj situaciji se ne snalaze. Ne znaju misliti, voljeti i govoriti kako to od njih traže njihove žene. Nestalo je romantike i ljubavi jer ju je ubila borba za ravnopravnosti koja je od početka neizvediva, jer dva različita bića, ne mogu biti istovjetna, a ako to i jesu, onda je to okretanje muškarca, muškarcu i žene, ženi. Izgubio se smisao Božjeg poslanja, vezanja kroz različitost muškarca i žene, i otvaraju se vrata rodnoj ideologiji. Kad se odmaknemo od Boga i mijenjamo njegovo savršeno poslanje, Njegovo stvoreno remek djela – čovjeka, onda idemo smjerom propasti, a otac propasti je Sotona.

Vratimo se izvoru svoga života, svome Stvoritelju, jer nema veće emancipacije i ravnopravnosti od one koje je Bog dodijelio muškarcu i ženi kad ih je stvarao.

Slavica Vučko

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

O ‘seksualizaciji djece’ – Karolina Vidović Krišto, Ivica Šola, don Josip Mužić

Objavljeno

na

Objavio

U emisiji  O, tempora! na Ludato TV govorilo se o seksualizaciji djece, odnosno o nametanju ideologije/svjetonazora koji želi djecu prikazati kao seksualna bića od rođenja te ih na temelju te ideje zatrpavati seksualnim sadržajem (internet, zabava, školski sustav…).

Osnovna postavka tog načina razmišljanja je oslobađanje pojedinca kroz užitak i otkrivanje vlastite seksualnosti. No, kriju li se tu neke zamke? Gosti komentatori: Karolina Vidović Krišto, Ivica Šola i don Josip Mužić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Istraživanje – Hrvatima najviše nedostaje druženje, izleti i putovanja te kava u kafićima

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatskim građanima u okolnostima izazvanih pandemijom najviše nedostaje druženje s dragim ljudima (78 posto), izleti i putovanja (48 posto) te ispijanje kave u kafićima (44 posto), potvrđuje istraživanje agencije Hendal i tvrtke Franck.

Iz Francka su u subotu priopćili da je, po istraživanju provedenom početkom svibnja, građanima ova izvanredna situacija u zemlji donijela mnoge promjene, no ljubav prema omiljenom crnom napitku nije se promijenila.

Epidemija koronavirusa, dodaju, negativno je utjecala na 87 posto građana, ponajviše na stanovnike Dalmacije, ali i na njihov emotivni život, pa tako većina u posljednjim mjesecima od kada traje epidemija osjeća nezadovoljstvo (53 posto) te ljutnju (29 posto) i žalost (29 posto).

Za muškarce epidemija uglavnom izazvala dosadu, za žene tugu

Čak 34 posto građana, prvenstveno muškarci, navodi da su epidemija i restrikcije koje su došle s njom izazvali dosadu u njihovom svakodnevnom životu, dok se 28 posto osjećalo usamljeno, ali i tužno, što posebno ističu žene.

Oko trećine ispitanih (34 posto) nastoji zadržati pozitivan stav i gaje nadu da će se život brzo vratiti u normalu.

Da hrvatski građani s veseljem iščekuju popuštanje restriktivnih mjera i ponovno otvaranje kafića i terasa govori podatak da će ih 47 posto već u prvom tjednu otvaranja posjetiti kafić kako bi popili svoju omiljenu kavu, dok ih trećina navodi kako će ipak pričekati s odlaskom dok se situacija ne stabilizira.

Kada se otvore, u kafićima će se najviše pripremati kava. Naime, napitak koji će većina (71 posto) prvo naručiti bit će upravo kava, a 57 posto njih voljelo bi je popiti s prijateljima te s partnerom ili partnericom (32 posto), uz strogo pridržavanje mjera i uputa Stožera.

Ispijanju kave u kafićima najviše se vesele Dalmatinci

Ispijanju kave u kafićima vesele se stanovnici svih regija Hrvatske, a posebice stanovnici Dalmacije, pa će tako 65 posto građana po otvaranju kafića prvo naručiti kavu.

Kriza izazvana koronavirusom nije imala značajnog utjecaja na navike 63 posto građana kada su rituali ispijanja kave u pitanju, o čemu svjedoči podatak da će 66 posto građana, koji inače imaju naviku posjećivanja kafića, nastaviti s tom navikom u podjednakoj mjeri kao i prije epidemije.

Tijekom restrikcija, za 47 posto ljubitelja kave promijenilo se samo mjesto ispijanja kave.

Inače, ranije Hendalovo istraživanje, također realizirano u suradnji s Franckom, u listopadu prošle godine pokazalo je da je Hrvatska zaista zemlja kavopija te je “idemo na kavu“ i dalje daleko najčešći (87,5 posto) poziv na druženje u Hrvata.

Najpopularnije vrste kave su mljevena (turska) kava i espresso u kafiću koje pije gotovo 70 posto ispitanih građana, a kada se spomene kava 28 posto građana kao prvu asocijaciju navodi jutro, 16 posto buđenje, 15 posto miris, dok 14 posto njih spominje Franck, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari