Pratite nas

Život

Emancipacijom do uništenja emocionalnih odnosa između muškarca i žene

Objavljeno

na

Premda feministice objašnjavaju kako njihov pokret ima za cilj pomoći obespravljenim ženama i muškarcima kroz razbijanje rodnih stereotipa, istina je u cijelosti drugačija. Oni žele mijenjati čovjeka, kojeg je stvorio Bog, pod izlikom razvnopravnosti, a to je protiv čovjekova bitka i za sobom nosi velike posljedice.

To je rivalstvo između muškarca i žene da moraju jednako misliti, osjećati, raditi, govoriti i ponašati se, ali to je neostvarivo je čovjek je stvoren kao muškarac i žena sa svim svojim različitostima. U toj borbi nestaje romantika i seksualne privlačnosti, muškarcima žene postaju odbojne i nemaju potrebu za njima u zajedničkom suživotu jer to iziskuje puno trpnje i nerazumijevanja, gubitak ponosa i stanje apatije.

Viziju čovjeka, njegove naravi i njegova poslanja, kršćanin otkriva već na prvim stanicama Biblije. Božje stvaralačko djelo, doseže svoj vrhunac u stvaranju čovjeka i Bog mu posvećuje posebnu brigu i pažnju. Jedino čovjek je stvoren na sliku Božju (Post.1, 27) i time je njegovo dostojanstvo uzdignuto do neslućenih visina. Čovjek nije stvoren sam i nije sam sebi dostatan. Bog čovjeka stvara u različitosti spolova kao muško i žensko: „muško i žensko stvori ih“. „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 27). Time je njegovo dostojanstvo uzdignuto do neslućenih visina.

U muškarcu i ženi prepoznajemo njihovu različitost, ali i uzajamnu usmjerenost komplementarnost koja je neodvojiva od njihove naravi. Umjesto da se njeguje jedinstvo različitosti pokret emancipacije žena želi izjednačiti muškarca i ženu i tako ono što savršeni Bog stvori, mijenjati na nesavršeno i sve pod izlikom ravnopravnosti.

Ravnopravnost se izgrađuje našim Bogom danim različitostima u snazi, načinu izražavanja emocija, vizualnim, komunikativnim, radnim predispozicijama i ta različitost muškarca i žene svoj osobit smisao dobiti će u njihovu uzajamnom sjedinjenju.

Različitost muškarca i žene ne bi trebala biti zapreka nego nešto što ih spaja i povezuje u svakom elementu života. Različitosti ih vode do ostvarenja bračnog i obiteljskog zajedništva. To zajedništvo dobiva svoj blagoslov u rađanju novog ljudskog bića. U zajednici muža i žene stvara se prirodno okruženje za nastanak i rast ljudskog života. To su prvi koraci ostvarenja Kristove vjere. Značenje majke i oca u obitelji i u odgoju nezamjenjivo je. Ne može ni jedan otac ili više očeva zamijeniti majku obitelji, niti majka može zamijeniti svojoj djeci oca. Njihova uloga je nezamjenjiva i komplementarna. Obitelj je najbolji primjer suživota u različitosti.

Pokret emancipacije nije imao cilj i svrhu zaštiti ženu, nego uništiti odnos između muškarca i žene, umanjiti vrijednost Božjeg savršenog djela stvaranja muškarca i žene. Cilj je poigrati se sa vrhuncem Božjeg stvaranja. Izjednačavanjem muškarca i žene izazvani su mnogi psihološki pritisci na muškarce koje oni sve teže mogu prihvatiti i nositi. Taj komplicirani odnos ne mogu niti žele kao teret nositi, te se okreću društvu muškarca i tako se mijenja njihova seksualna orijentacija i mržnja prema ženama. To je krajnji cilj pokreta emancipacije. Žene se osjećaju nesigurno, nevoljeno, nevažno i postaju sve agresivnije prema muškarcima. Ono što su prihvaćanjem različitosti i prema Božjem poslanju imali sada su trajno izgubili, pa umjesto da se muškarci trude oko njih, one se sada trude oko muškaraca, gube dostojanstvo, a od poslova im je ostalo sve kako su i prije radili i duplo više jer su zaposlene. To je dokaz zla koje je izazvano prihvaćanjem smišljenih načina kako uništiti muškarca i ženu. Nažalost, žene su to prihvatile i mnoge sve izgubile.

Žene su naivno nasjele na „ponuđenu“ podršku i bodrenje, kako više ne moraju ovisiti o muškarcima, ako budu emancipirane i ako se osamostale, biti će „slobodne“, i ravnopravne. Posljedice koje vidimo su velike i za žene i za djecu i gotovo nepopravljive. Žene su sada više radno iskorištene, izgubile su poziciju čuvarkuće, majke, odgajateljice, premda to i dalje čine, ali sa gubitkom uvažavanja i poštivanja svojih muževa. Muževi se više ne osjećaju kao hranitelji i zaštitnici svoje obitelji i u novoj situaciji se ne snalaze. Ne znaju misliti, voljeti i govoriti kako to od njih traže njihove žene. Nestalo je romantike i ljubavi jer ju je ubila borba za ravnopravnosti koja je od početka neizvediva, jer dva različita bića, ne mogu biti istovjetna, a ako to i jesu, onda je to okretanje muškarca, muškarcu i žene, ženi. Izgubio se smisao Božjeg poslanja, vezanja kroz različitost muškarca i žene, i otvaraju se vrata rodnoj ideologiji. Kad se odmaknemo od Boga i mijenjamo njegovo savršeno poslanje, Njegovo stvoreno remek djela – čovjeka, onda idemo smjerom propasti, a otac propasti je Sotona.

Vratimo se izvoru svoga života, svome Stvoritelju, jer nema veće emancipacije i ravnopravnosti od one koje je Bog dodijelio muškarcu i ženi kad ih je stvarao.

Slavica Vučko

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Život

Dođi u Križnicu i osjeti ljubav

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ivana PRANJKIĆ

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže Fabčić u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude, ali gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka

Opće je poznata stvar da Republiku Hrvatsku krasi neopisivo bogatstvo flore i faune. Stoga su oči cijeloga svijeta uperene u naše parkove prirode i zaštićena područja. Dolaze ljudi iz različitih krajeva svijeta. Obilaze Hrvatsku. I uistinu, toliko je toga lijepoga da se jednostavno ponekada ne sjetimo, pa i mi, novinari, okom kamere i olovkom, ne zabilježimo male rajeve na zemlji, a ima ih na svakom koraku.

Ako se putnik namjernik možda odluči posjetiti Pitomaču, ako mu nitko ne kaže, onda sigurno sam neće zamijetiti, živopisnu ljepotu jednog malog mjestašca interesantnog imena, do kojega se ne može doći cestom. Da, to je Križnica, a do nje možete pješice preko mosta za pješake ili skelom, neobičnim prijevoznim sredstvom, koja je za vrijeme rata povezivala mnogobrojne hrvatske i bosanske krajeve. Danas povezuje Križnicu sa ostatkom svijeta. Naime, povezuje ostatak svijeta s živopisnom prirodom koju ne možete vidjeti baš na svakom mjestu.

U Križnici živi tek 20-tak stalnih stanovnika, ali unatoč tomu, sva su polja zasijana i rezultati ljudskog rada su na svakom koraku. Polja su zasijana kukuruzom, sojom, pšenicom, a pozornost posebno plijene bezbrojni makovi i njihovi crveni cvjetovi.

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude. Gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka.

Prema riječima naše domaćice Ivane Kutleše Dravska iža je otvorena za brojne goste, koji ovdje dolaze iz obližnje Pitomače, ali neki „zapale“ i iz drugih krajeva bijeloga svijeta:

-Križnica a niti naša Iža nikada nisu prazni. Ljudi su tu svakim danom. Najviše ih je subotom i nedjeljom . Dođu na fiš, svježu ribu, janjetinu, piletinu, šarana na rašljama itd… Dođu se proveseliti, odmoriti, kaže Ivana i napominje da je Iža poznata i po podrumu s vinima još iz 18 stoljeća, koja je ovdje proizvodio izvjesni grof…

Dragi prijatelji namjernici, ovdje ćemo stati, jer se Križnicu ne dade opisati. Nju treba doći i vidjeti. Treba ju doživjeti i osjetiti te kušati kulinarske specijalitete. Tako ćete ju najlakše zavoljeti, jer stara narodna mudrost zna reći da ljubav dolazi preko punog želuca. Na kraju, ipak mislimo da je najbolje otići u Križnicu provozati se skelom, napuniti želudac i osjetiti ljubav.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Od danas dopuštena veća slavlja

Objavljeno

na

Objavio

Od danas bi se trebala dopustiti veća slavlja – 100 uzvanika u zatvorenom, do 300 na otvorenom.

Popuštanjem mjera u Crkvi su ponovno dopuštena krštenja, održavanje sakramenata Prve Svete pričesti i Svete potvrde.

O terminima se župnici dogovaraju s roditeljima, a svi se i dalje pridržavaju strogih mjera zaštite od koronavirusa.

Kada će se održati prve pričesti i krizme, odlučuju župnici, no moraju se poštovati propisane mjere. Razmak od dva metra, primanje hostije na ruke, a ako je moguće slavlje održati na otvorenom. U nekim župama prvopričesnici neće imati iste bijele haljinice, a roditelji moraju dati pisani pristanak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati