Pratite nas

Religija i Vjera

Emocionalna čistoća

Objavljeno

na

Mogu li muškarac i žena biti prijatelji? Što se događa u svakome odnosu muškarca i žene i kakve to posljedice ima kasnije na naš život?

„Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!“ Mt 5,8

Ovaj članak pišem potaknuta knjigom Heather A. Paulsen: Emocionalna čistoća. Knjiga je pisana prvenstveno za kršćane samce koji se lako emotivno otvaraju i tako svoja srca čine ranjivima i dostupna svima. Ovo se osobito odnosi na intenzivna muško-ženska prijateljstva bez obveze da taj odnos vodi braku. Neki su možda imali nekoliko takvih „prijateljstava“ te se i dalje smatraju čistima, dok su u stvarnosti razdijelili komadiće svoga srca koji su trebali biti sačuvani za budućeg bračnog druga. Ova knjiga daje smjernice kako postaviti granice u svojim odnosima, kako sačuvati svoje srce i održati ga emocionalno čistim.

Crkva nas uči važnosti tjelesne čistoće, dok se emocionalna čistoća gotovo ni ne spominje. Što je to „emocionalna čistoća“ ili „čistoća srca“? Što je to ljudsko „srce“? U Katekizmu Katoličke Crkve piše da je „srce boravište gdje jesam, gdje stanujem, naše skriveno središte, nedohvatno našem razumu i drugima; samo Duh Božji može ga proniknuti i spoznati. Ono je mjesto odluke, mjesto susreta, a budući da smo na sliku Božju, živimo u odnosu: srce je mjesto saveza.“ (KKC 2563) Čisti srcem su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Božje svetosti. Čistima srcem obećano je da će gledati Boga licem u lice i da će mu biti slični. Već sada daje nam da vidimo kako Bog vidi, omogućuje nam da u ljudskom tijelu (svojem i onom bližnjega) vidimo hram Duha Svetoga. Iz ovoga zaključujemo kako je važno čuvati svoje srce čistim. „A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.“ (Izr 4,23)
Što to konkretno znači u ljudskim odnosima?

Jeste li primijetili kako, u društvima u kojima su muško-ženska prijateljstva uobičajena, prihvaćena i poticana, imamo toliko slomljenih srdaca među prijateljima? Zašto? Takav odnos donosi emocionalnu bliskost i proizvodi jake osjećaje, a kada u odnosu postoji emocionalna bliskost bez jasnog objašnjenja ili definicije prijateljstva, jedna ili obje osobe mogu zaraditi nepotrebne ožiljke.

Kršćani trebaju izbjegavati unositi bilo kakvu prtljagu u brak. Treba nam unutarnja sloboda. Emocionalna bliskost je vrsta prisnosti koja pobuđuje osjećaje koji stvaraju vezu, zajedništvo koje je Bog zamislio kao dio bračnog odnosa. Nakon što se čvrsto obvežemo i izgovorimo bračni zavjet, slobodni smo iskusiti bliskost na svim područjima: fizičkome, emocionalnom i duhovnom. Nemoguće je imati povezanost prije obveze. Kada se igramo nečijim emocijama ili očekivanjima, za koja znamo kako ih nećemo moći ispuniti, mi varamo (krademo dio srca i emocija). Ne možemo u potpunosti zadovoljiti drugu osobu ako se ne obvežemo. Na taj način, Bog kroz sakrament braka štiti naše srce. Mogli biste se iznenaditi koliku imate slobodu kada se čuvate od emocionalne bliskosti prije nego što je vrijeme za nju.

Prijateljstvo sa suprotnim spolom vrlo je osjetljiva stvar i ne bismo je trebali olako shvaćati. Možda se igramo sa srcem nečijega budućeg muža ili žene. Jedna je djevojka izjavila: „Dozvolila bih si da postanem emocionalno bliska s muškarcima, zaljubila bih se, a nakon neuzvraćenih osjećaja i izjave: „O, pa mi smo samo prijatelji, ti si mi kao sestra!“ opet bih ostala povrijeđena.“ Komadić srca je otkinut. Ako je osoba usput naširoko dijelila komadiće svog srca, budući muž ili žena neće dobiti cijelo srce.

Najgore je u ovakvim situacijama što se mladi ljudi nakon ovakvih razočaranja udaljavaju od Boga. Tu je jedna od Sotoninih zamki koji prikazuje te bliske odnose kao dobre i ispunjujuće, a oni ustvari otklanjaju pogled s Boga.

Bog je ženino srce stvorio osjetljivim i emocionalnijim od muškarčeva srca. Načinio je to srce brižno, s potrebom za ljubavlju i potrebom da ljubi. Ipak, ako to srce kroz godine biva ranjavano, ono postaje tvrdo. Ženina sposobnost da se brzo emocionalno veže je ljepilo koje održava čvrstim njezin brak, a ne njezina prijateljstva s muškarcima. Muškarcima većinom odgovara kada je djevojka s kojom se druže lijepa i poklanja im pažnju. Možda i ne pomišljaju na obvezu. A žensko srce je osjetljivo i lako se emocionalno povezuje. Ovo je važno za žene kako bi znale zaštititi svoje srce, i za muškarce kako bi pripazili u poklanjanju „posebne“ pažnje djevojkama.

Isto tako, ženska provokativna odjeća može ukrasti muškarčevo srce. Salomon u Izrekama upozorava: „Neka ti srce ne zastranjuje na njezine putove, i ne lutaj po njezinim stazama. Jer je mnoge smrtno ranila i oborila.“ (Izr 7,26) Svi razumijemo ljepotu čuvanja svojih fizičkih tijela za svoga budućeg muža ili ženu. Koliko bi ljepše bilo kad bismo čuvali i svoje emocije. Bog je stvorio brak da bude slika odnosa između Krista i Crkve.

Život bez održavanja bliskih odnosa bez obveze može biti teži put. Božji putevi su teški i u određenim se situacijama može činiti kako plivamo uzvodno, no oni uvijek donose dugoročne blagodati.

Božja nas riječ uči da štitimo svoja srca. Čuvanje tvoga srca zahtijevat će da ti odlučiš kada se prepustiti, a kada se povući. Moli se kako bi ti Bog dao osjetljivost da na ispravan način zaštitiš svoje srce. Mi ne štitimo svoje srce samo od povreda, nego ga štitimo kako ne bi otvrdnulo za Boga. Za nekoga će štićenje srca značiti manje koketiranja; za nekoga će to značiti manje poklanjanja posebne pažnje i nježnosti svojoj prijateljici ili prijatelju. Slomljena srca ne zacjeljuju lako. Svaka emocionalna povezanost koja je prekinuta, čini srce sve okorjelijim. Tada se grade zidovi kako bi zaštitili srce. Kada netko iza sebe ima mnogo djevojaka/mladića koji su ih povrijedili, teško će vjerovati kako se to neće dogoditi ponovno. No, Bog može iscijeliti mnoga ranjena srca. Nauči vjerovati Bogu za svoje emocije. On te želi zaštititi svojim zdravim ograničenjima.

Bog želi da budemo zadovoljni putem koji je on odredio za nas. Kada smo u potpunosti zadovoljni, mi smo zapravo spremni prihvatiti sve što Bog stavi na naš put – dobro ili loše. Ako se osoba ne riješi nezadovoljstva prije braka, ono će se uvući i u brak. Kada zadovoljstvo tražimo u drugim stvarima ili osobama, a ne u Bogu, tada Bog ne dozvoljava da nas to drugo ispuni. Opasno je da osoba u svom bračnom drugu traži „spasitelja“. Trebamo razmisliti o stvarima u našem životu koje su potencijalni idoli. Možda je to ideja o braku? Nikad nećemo biti zadovoljni ni u najboljem braku ako ne rastemo u odnosu s Kristom.

Trebamo biti budni za emocionalnu i duhovnu čistoću prema drugima i mudro birati s kime ćemo dijeliti svoje srce, emocije i misli. Svoje srce trebamo štititi pod svaku cijenu. Bog će blagosloviti one koji ga traže čista srca. On želi da ga ljubimo svim svojim srcem, dušom, umom i snagom. Božji način i vrijeme mogu izgledati potpuno drukčije od onog što mi zamišljamo. Ako Njemu prepustimo svoje puteve, On će učiniti najbolje za nas čak i kada mi ne razumijemo što se događa. Bog želi biti uključen u svaki dio našeg života. Divno je s Njim hoditi kroz život.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari