Connect with us

Kolumne

Epohalni pothvat

Objavljeno

-

Foto Kamenjar.com

Jer, neumski prolaz bio joj je uteg na nogama, stalna prijetnja nacionalnom jedinstvu, trajni kamen spoticanja, jaka karta u nametanju rješenja na drugim pitanjima od njezinoga interesa a koja nisu bila njezin interes, a mogle su joj ih nametnuti nesklone joj sile u velikim igrama.

Kad Hrvatska još ovu svoju cjelovitost okruni Schengenskim granicama, kao vanjskim granicama EU, bit će to dovršetak puta kojega je započela 30. svibnja 1990.

 

Lijepo je čuti neospornu istinu ponešto poetiziranu o mostovima kojima je temeljna zadaća spajati i koji se grade za naraštaje i slične emocionalnosti u času kad je Hrvatska konačno fizički jedno tijelo, spojeno Pelješkim mostom nakon 303 godine! Lijepo je to čuti, ali srž ovoga događaja nije time dotaknuta. Nije jer sāmo fizičko spajanje Hrvatske je tek gola fizička, neosporiva činjenica u svjetskom prostoru vidljivoga. No, to je premalo da bi izrazilo ono što se iza događaja zbiljski zbilo i što ga kao materijalnu činjenicu nadilazi.

Ono što stoji iza samoga događaja, u svom govoru u prigodi otvaranja, dotakao se predsjednik Hrvatskog sabora g. Jandroković riječima da sad, kad je riješeno pitanje povezivanja Hrvatske u jedinstveno državno neprekinuto područje, možemo daleko mirnije pristupiti uređenju države hrvatskoga naroda kao zajednice ljudi na putu ostvarivanja nedovršenih poslova u izgradnji društva prava i sloboda!

Istina, dok je god nad Hrvatskom visio mač neumskoga prosjeka u fizičkom smislu, nacionalno kompaktnoga hrvatskoga prostora, o konačnom uređenju države nije se moglo do kraja govoriti, a da se nema na umu ta činjenica razdvojenoga državnoga ozemlja. To stanje moglo se tek podnositi kao privremeno, kao pravi trn u tijelu slobodne Hrvatske, stalni podsjetnik na posizanja za njezinim ozemljem, stalni pritisak na njezinu suverenost i kao materijalnu stalnu mogućnost ucjene stranoga čimbenika u njezinom približavanju svojim zapadnoeuropskim korijenima i izvorima, nju samu kao znak osporavanja.

Ukratko, sve dok je između Hrvatske i Hrvatske bio neumski koridor, strani jezičak tla u tijelu Hrvatske, koji ju dijeli na jug i ostatak, ona je bila nedovršena država, nešto slično provizoriju, nešto što je podložno ili bar stalno podsjećanje i prijetnje odgrizanjima prostora.

Jer, nesmetan prolaz iz Hrvatske u Hrvatsku neumskim koridorom imao je svoju cijenu. Svako malo bi se budila bošnjačka politička klasa tražeći da se prekine izgradnja mosta jer da će on ometati prolaz do otvorenoga mora BiH pozivajući se pri tom na „međunarodno pravo mora“.

Naravno, ni o kakvom pravu na pristup BiH otvorenom moru tu nije bila riječ, nego o gubitku jake karte u pregovorima dviju strana oko sasvim ne morskih pitanja.

Drugim riječima, sve dok je put od Hrvatske u Hrvatsku bio moguć samo preko Neuma bilo što što bi palo na um bošnjačkoj političkoj klasi moralo se s hrvatske strane razmatrati. Da n išta drugo nije značio i činio Hrvatskoj, sam neumski prolaz je trošio goleme energije hrvatskih čimbenika i postojao je kao stalni podsjetnik da jug suverene Hrvatske ovisi o tom prolazu.

Geostrateška  prekretnica

Ovaj most temeljno označava potpuno novu geostratešku poziciju Hrvatske. On od obale, zaobalja i priobalja hrvatskoga juga udaljava presizanja zaobalnih (kontinentalnih) čimbenika jugoistoka Europe. Za vijeke im iz ruku oduzima mogućnost ugrožavanja toga prostora, njegovoga trganja i udaljavanja od matice zemlje.

Konačno, sad u povijest odlazi i taj termin, ta dvojba: jug i matica hrvatske zemlje. Jer, nestala je enklava krajnjeg juga države i sve teškoće što iz takvoga položaja proizlaze u organizaciji jedinstvenoga uljudbenoga, gospodarskoga i obrambenoga sustava. Jedina članica EU čije je ozemlje bilo podijeljeno ozemljem druge države i kojim se moralo prolaziti da bi se iz jednoga dijela države stiglo u drugi, s time problemom više nije izravno suočena. Hrvatska sada ne treba brinuti kakve će političke prilike biti u BiH prostoru i na kakve sve ustupke mora pristajati da bi mogla očuvati svoje nacionalno jedinstvo. Kao dokaz ovoj tvrdnji dovoljno je samo prisjetiti se nuđenih rješenja za hrvatsku luku Ploče za koju se nudio faktički međunarodni protektorat kao “nadoknada“ za pravo slobodnoga prolaza neumskim koridorom na području BiH.

Vidljivi  kraj  SFRJ

Neumski koridor nije neki povijesni usud, nego je izvorno dijete SFRJ i izravan doprinos Josipa Broza Tita dizajniranju te države. Jer, kao što se zna, nakon II. svjetskoga rata pristupilo se utvrđivanju granica između federalnih jedinica SFRJ. U slučaju nove jedinice (BiH) sastavljen od dva naroda Hrvata i Srba te muslimanskih masa kao nacionalno „neopredijeljenih“, kako joj se još i tepalo kao Jugoslaviji u malom, njeno razgraničenje s Hrvatskom provedeno je tako što se nepoznat netko dosjetio da je u vrijeme turskoga vakta nad tim prostorom, Turska izlazila na Jadran i to na dva mjesta u Neumu i Sutorini a sve u cilju kako Dubrovačka Republika, kao sultanova podanica, ne bi izravno graničila s Mletačkom Republikom. Sutorina je mjesto na krajnjem južnom rubu nekadašnje Dubrovačke Republike a istim razgraničenjima federalnih jedinica pripojena je – Crnoj Gori! Tako da se „izlaz BiH na more“ mogao zbiti samo u Neumu a čime je hrvatsko ozemlje presječeno na dvoje te krajnji jug Hrvatske odsječen od ostatka republike.

To što je baš cjelovito ozemlje bivše Dubrovačke Republike odijeljeno od matice zemlje harni novi kartografi nisu smatrali važnim. Kao te granice ionako spajaju a ne dijele bratske narode! U tom istom ozračju nije se pitalo čemu će BiH uopće izlaz na more, ako granice između federalnih jedinica SFRJ povezuju?! Tim više što je taj izlaz inače sa svih strana opkoljen kopnom osim prolaza oko Kleka i poluotoka Pelješca, a sve na hrvatskom ozemlju. E baš taj čudnu vezu BiH na more opkoljenu sa svih strana hrvatskim ozemljem i unutarnjim vodama, Pelješki je most neki dan spojio.

Onom tko se imalo sjeća povijesti presizanja na ozemlje Dubrovačke Republike i njezinoga značenja za ukupnu hrvatsku uljudbu kao hrvatske Atene, ovo razgraničenje u osvit SFRJ, ne će trebati posebno tumačiti. Jer, sve dok je dubrovačko područje fizički odvojeno od matice, može ga se to lakše i duhovno odsjeći, a onda, u pravom času i pravno ga izdvojiti! Dok je njegove fizičke odvojenosti, lakše mu je izmijeniti i duhovni sadržaj. Usput, ovako trajno fizički i tako vidljivo podijeljena Hrvatska daje nadu i za neka druga rezuckanja njezinoga ozemlja. Domovinski rat, i stvaranje paradržava na hrvatskom ozemlju, pa i pokušaj oživotvorenja same Dubrovačke Republike, neupitno potvrđuju taj dublji amblematski smisao odvojenosti toga hrvatskoga područja od matice zemlje!

Prema tome, Hrvatska sastavljana od dva dijela bila je moguća jedino u Jugoslaviji i kao takva bila je čisti, vidljivi znak svojega stvarnog položaja, uloge i mjesta u toj državi zbratimljenih naroda – kao nešto necjelovito i otvoreno za svako moguće preslagivanje u povoljnom času.

U tom suznačju, ovaj most je na očit način u prah pretvorio taj posljednji vidljivi trag države koja je i ovako, sasvim vidljivo i vanjskim uređenjem, davala znati da je za nju Hrvatska samo provizorij.

Stoga, puštanje u promet Pelješkog mosta, je poslije Oluje, drugi najvažniji datum moderne hrvatske povijesti.

Hrvatska konačno može odahnuti

Tek nakon što je Hrvatska fizički spojena može se sustavno i neopterećeno posvetiti svojem unutarnjem sređivanju i doradama svoga demokratskoga i ukupnoga društvenoga života na svim područjima kako je i naznačio predsjednik Sabora.

Jer, neumski prolaz bio joj je uteg na nogama, stalna prijetnja nacionalnom jedinstvu, trajni kamen spoticanja, jaka karta u nametanju rješenja na drugim pitanjima od njezinoga interesa a koja nisu bila njezin interes, a mogle su joj ih nametnuti nesklone joj sile u velikim igrama.

Kad Hrvatska još ovu svoju cjelovitost okruni Schengenskim granicama, kao vanjskim granicama EU, bit će to dovršetak puta kojega je započela 30. svibnja 1990.

Krešimir Budimski

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari