Pratite nas

Povijesnice

Erdoganisti su krivi za genocid nad mosulskim kršćanima

Objavljeno

na

Svijet nikako ne može bez ideologija i ideologa. Samo što se jedna uruši, propadne, bude pobjeđena i uništena, te nestane na smetlištu povijesti, druga se već javlja, što je znak da se razvijala i rasla paralelno sa poraženom i nestalom.

I stoga je uvijek ta nova ideologija bivala brutalnija i ruševnija od one svoje prethodnice, budući da je sredstva zločinačke vladavine usavršavala i dotjerivala za vrijeme i prostore na kojima se pojavljuje i sa kojima kreče u svoje krvave pohode.


Erdogan-ArmenianGenNaime, nakon poraza fašizma i nacizma, te urušavanja komunizma jedne totalitarističko zločinačke ideologije koja je poubijala stotine milijuna nedužni, na njeno političko mjesto u roku nešto više od dva desetljeća ustoličuje se, jednako opasna ekspanzionističko osvajačka ideologija turski erdoganizam. Novostara osmanlijska vjerska ideologija koja je u vrijeme svoje zločinačko genocidne osvajačke prošlosti okupirala i porobila gotovo pola Europe, te cijelu Afriku i Aziju, i u čije vrijeme je nestalo cijeli jedni naroda, napose kršćana i kršćanstva. Danas tu genocidnu ideologiju, prvi genocid u povijesti čovječanstva upravo je ona počinila u Bosni, a zatim nad Armencima, oživljava i u svijet unosi u najcrnjem obliku turski premijer Erdoğan Silni.

Na vrhuncu moći koju demonstrira stotinama milijuna Turaka erdoganizam agresira na dva fronta. Kroz ostavljeni amanet i spomenik krvavoga Osmanskog Carstva, Bosnu i Hercegovinu udara na Europu, te na drugom kraju svijeta udara na Izrael, čvrstog američkog saveznika. Time erdoganizam želi pokazati da je spreman da se bori i protiv Europe i protiv Amerike. Nakon uplovljavanja turskih ratnih brodova u hrvatsku luku Neum, ne slučajno u vrijeme kada je taj grad pun europski i svjetski turista, što je znak okupacije jer okupator bira najpogodnije vrijeme agresije kako bi porobljeni narod što više ponizio, Erdoğan sprema još neki stotinjak milijuna Turaka na Bosnu i Hercegovinu. A kako toliki broj vojnika nikako ne može stati u beha lonac Erdogan Silni ih vjerojatno planira uputiti pod Beč, tamo gdje je započeo početak kraja njegova prethodnika Muhameda Silnog. I kako bi bio uvjerljiv u svojim vojno osvajačkim planovima na Europu taj „euro“ Turčin fetvu izriče u vrijeme Ramazana, u kojoj kaže:

„Kunem vam se velikim Allahom, dok sam ja živ, ako bi itko na bilo kakav način dirnuo Bošnjake, imao bi protiv sebe sto milijuna Turaka. Turska ili Osmansko Carstvo svoju braću Bošnjake u davnoj prošlosti predali neprijatelju bez ikakve zaštite Austrougarske. To sebi nikad nismo i ne ćemo moći da oprostimo. I zato se nemojte čuditi kad turski ratni brod uplovi u Neum, jer to je naš znak i podrška suverenitetu BiH“. (Portal Bošnjaci.net) To je znak vrlo ozbiljne i osvajačke namjere širenja Osmanlija i erdoganizma u Europu, sa svim onim posljedicama, pa vjerojatno i puno strašnijim od polutisućljetnog danka u krvi i prisilne islamizacije Bosne i tada porobljeni europski naroda. Jer, ako je Erdoğan u ime Velikog Alaha spreman poslati, nakon ratni brodova u Neum, i tih sitni sto milijuna Turaka da brane i zaštite nepuna dva milijuna Bošnjaka od svih onih koji ih pokušavaju europeizirati i deosmanizirati, koliko tek milijuna Turaka može poslati na Njemačku ako Nijemci pokušaju 4 milijuna Turaka germanizirati i europeizirati. Znači da će ih poslati na Njemačku i 200 milijuna, i nekoliko ratni brodova u njemačko more.

A kako se Erdoğan Silni ne zadovoljava ni tim prolaskom kroz Beč, a kasnije kako je to bilo u turskoj prošlosti do Njemačke, budući da je Bosna već Izetbegovićevim ocem i sinom šaptom pala, bez ikakva otpora, a Njemačka i Europa šute na te ratne prijetnje, on se sprema i na drugu osvajačku, uništavajuću frontu. Erdogan se sprema na američkog saveznika Izrael. Naravno opet u koordinaciji sa Bošnjacima koji protestiraju protiv Izraela po Sarajevu i drugim beha gradovima. Ta nepuna dva milijuna Bošnjaka koji protestiraju protiv izraelske obrane kroz vojnu akciju na Palestinu, a ne protestiraju protiv turske okupacije i vojne invazije na Bosnu u luci Neum, i skorašnjeg iskrcavanja 100 milijuna turskih vojnika na beha teritorij, Turska će se usmjeriti na Izrael koji se igra vatrom kako bi zaštitio svoj narod. Legitimno i legalno pravo obrane svakog naroda na mir i budućnost, pa tako i Izraela i Palestine, za Turke i Bošnjake nije isto. Opisujući izraelsku obranu igrom vatre nije li i turska okupacija Neuma igra vatrom, i skoro umarširanje 100 milijuna Turaka u Bosnu igra ognjem.

Izraelska igra vatrom u obrani teritorija i naroda za Erdoğanova zamjenika Emrullaha Islera je ono što je godinama govorio i prijetio bivši iranski premijer, uništenje Izraela. Naime, zamjenik turskog premijera je kazao: „Izrael se igra s vatrom, korak po korak priprema svoj kraj“. Takve prijetnje Izraelu, nestanak s karte svijeta, dugo su dolazile iz Islamske Republike Iran, što upućuje na zaključak kako se islamski svijet organizira u neke nove vjerske, osvajačke ratove diljem svijeta. Zaista zastrašujuće na početku Trećeg tisućljeća čovjećanstva. Svijet ne može nikako bez ideologija i ideologa, carstava i imperija, blokova i dioba, a time i bez vjerskih ratova, koji se najavljuju iz islamskih zemalja koje predvodi Turska na čelu koje je Erdogan Silni.

bbbf68d140edd9b4724394577465b93fMuamer Topalović

U tim turskim ratnim planovima ponovnog osvajanja svijeta, i prisilne islamizacije, prva je okupacija Bosne a zatim nestanak Izraela, gotovo najstarije zemlje u svijetu i najstarije vjere.

Turska prijetnja Izraelu da obranom planira svoj kraj, to jest vlastitog nacionalnog i vjerskog nestanka, kao i prijetnja svim nebošnjacima, u beha slučaju kršćanima, koji se suprostave bošnjačkoj unitarizaciji, islamizaciji i otomanizaciji, zapravo je najava jednog dugog i krvavog vjerskog rata, koji je sada se to sasvim jasno pokazuje, započeo jedanaestorujanskim talibansko-terorističkim udarom na Ameriku. Nije turska prijetnja Izraelu i nebošnjacima u Bosni upućena samo njima, to je prijetnja svim nemuslimanima svijeta.

Zabrinutost Europe i nemuslimanskog svijeta je nekako veća budući da ta kataklizmička retorika dolazi od zemlje članice NATO saveza, i one koja formalno teži ka Europi i europskim vrijednostima. Pitanje je, stoga, hoće li i sve druge članice NATO saveza stati uz Tursku kada krene uništenju Izraela i nebošnjaka u Bosni. Hoće li NATO savez stati uz Tursku kao i onda kada je izvršila okupaciju Cipra. Hoće li to biti samo tursko dokrajčenje Izraela i Bosne, ili NATO saveza čiji je član. Sve su to pitanja na koja će odgovor dati tijek i način turske invazije erdoganizma na Bosnu, Izrael i ostatak svijeta. Ovakav erdoganizam ima elemente Hitlerovog nacizma, koji je također imao plan uništenje Izraela i stvaranje Velike Njemačke, kao što danas Erdogan gradi Veliku Tursku.

Budući da u današnjoj Europi, ali i u ostatku demokratskog i slobodnog svijeta, nema mjesta ni fašizmu, ni nacizmu, ni komunizmu, zasigurno da onda ne može biti mjesta ni erdoganizmu, koji je po svemu sličan tim trima pobjeđenim ideologijama. A to pak znači ni u obitelji europskih zemalja ne može nikako biti i mjesta za Erdoganovu Veliku Tursku. Zapravo sam je turski premijer ovim ratnim invazijama, u prošlosti na Cipar i sadašnjosti na Bosnu, i prijetnjom kraja Izraelu, zauvijek zatvorio vrata Europe Turskoj. Pokazao je da ga Europa i njene vrijednosti ne interesiraju, i da su daleko ispod njegovi rušilačko osvajačkih ciljeva i izvan njegove opasne ideologije, erdoganizma. Kako je Erdogan tim ratnim igrama i prijetnjama nestanka država i naroda rekao da Turska ne pripada Europi i ne uklapa se u njene vrijednosne okvire, vrijeme je da i Europa kaže to isto Turskoj da nije za nju, i time bi zaštitila one zemlje kojima Turska prijeti, Izrael i BiH.

Obrana europskih vrijednosti i Europe u Bosni obveza je i dužnost Europske unije potpisane u Daytonu, kao što je dužnost i obveza Svjetske zajednice koja baštini vrjednote čovječanstva XXI. stoljeća da brani i štiti i Izrael i Palestinu. I jedan i drugi narod, kao i nebošnjaci u Bosni i diljem svijeta, imaju pravo na mir, slobodu i budućnost. Baštiniti i živjeti te univerzalne vrijednosti čovječanstva nije svojina Erdoğana niti spadaju u okvir osvajačko agresorske ideologije erdoganizma, zapravo turskog nacizma, kao ni dar Turske svijetu i suvremenoj civilizaciji. To su vrednote izborene u zapadnim zemljama demokracije, ljudski prava i vjerski sloboda, kao i onog naroda kojem Erdogan sprema kraj, i onih naroda u Bosni na koje planira poslati, uz ratne brodove i 100 milijuna Turaka.

Činjenica da Turska nije nikada odgovarala i bila kažnjena za genocid u Bosni, genocid nad Armencima, te genocid osvajanja Cipra, vjetar je u leđa Erdoganu da sve te genocide ponovo nastavi tamo gdje ih je njegova Turska započela i poćinila. I da se malo proširi na Izrael i da ga privede kraju. Kraju kakvom je privela 2 milijuna Armenaca, i milijune kršćana u polutisućljetnom danku u krvi u Bosni.

Ubojstvo i jednog čovjeka, bez obzira na vjeru i naciju, je zločin, ubojstvo djeteta je još veči i strašniji zločin, što bi trebali znati i Bošnjaci oni koji danas u znak potpore Palestini protestiraju diljem Federacije BiH. Ako ti prosvjednici gledaju čovjeka čovjekom, dijete djetetom, bez obzira na vjeru i naciju, kako to da ti Bošnjaci, koje brani 100 milijuna Turaka, nisu protestirali protiv palestinskog ubitstva troje izraelske djece, ili kako nikada nisu digli glas i osudili, a znaju ko je taj zločin poćinio, muslimanske ubojice osmero hrvatske djece na nogometnom igralištu u Vitezu. Ili ono strašno ranjavanje četrnaestogodišnjakinje Marije Topalović kojoj su „nenaoružani“ muslimanski talibani granatom odbili obadvije noge a otca joj, koji je bio sa njom kako bi iznijeli nešto iz kuće za Božić u progonstvu, ubili.

Sve dok se u svijetu gleda na ljude i djecu selektivno kroz nacionalni ili vjerski identitet teško je očekivati njihovu zaštitu. Zar nije čovjek ili djete isto bilo palestinsko, izraelsko, bošnjačko, hrvatsko ili bilo čije drugo i zar nemaju svi jednaka prava i slobode. Po turskoj koja ratnim brodovima uplovljava u hrvatske luke i prijeti stotinama miljuna Turaka nebošnjacima u BiH, i Bošnjacima koji protestiraju protiv izraelske ali ne i palestinske vojne akcije, ljudska prava i slobode i prava i sloboda djece nisu jednaka za sve. No, da u islamskom svijetu ljudska prava i slobode su jednake za sve onda se ne bi moglo dogoditi da samo u deset godina vladavine islamista u Mosulu nestane oko 95 tisuća kršćana. Za opstanak i tih ostalih i preživjelih 5 tisuća kršćana koliko ih još ima tamo islamisti im nude tri opcije „islam i dhimu, a ako to odbiju onda im preostaje sablja“

Zbog tih činjenica erdoganizam kojeg podupiru Bošnjaci i čija politika će ih braniti od europeizacije, demokracije, deislamizacije i deotomanizacije, je iedologija jednako opasna za svijet kao i fašizam, i nacizam i komunizam zajedno. Na svijetu je povijesna odgovornost da zaustavi taj ideološko-vjerski veleval koji danas nadire na Bosnu i Izrael, a sutra zasigurno na cijeli svijet. Prošlost je zabilježila kako je krenuo i otomanizam, i nacizam, i fašizam, i komunizam, a evo se vidi kako kreće i erdoganizam. Ako slobodni i demokratski svijet nije naučio od prošlosti ona mu se vraća.

Vinko Đotlo, hrvatski fokus

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

12. prosinca 1519. Papa Leon X. – ‘Hrvatska je predziđe kršćanstva’

Objavljeno

na

Objavio

Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., i ako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.

Taj naslov je papa Leon X. dao na današnji dan našoj Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.

Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci.

Najpoznatiji među njima bili su: branitelj Zemuna Marko Skoblić kojeg su Turci svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio odreći Krista i poturčiti, ban Petar Berislavić (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod Dubice na Uni god. 1513. dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape Leona X., senjski kapetan Petar Kružić (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi Klis, vrhovni kapetan Nikola Jurišić ( 1490.-1545.) koji je god. 1532. sa samo 700 Hrvata zaustavio 140.000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč te obranio tvrdi grad Kiseg, ban Nikola Šubić Zrinski (1508.-1566.) koji je god. 1542. s 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti.

Godine 1566. Sulejmana II. koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod Sigetom Nikola Šubić Zrinski s 2 500 uglavnom hrvatskih junaka, pri čemu je stradalo preko 30.000 Turaka, a sami branitelji su zbog hrabrosti i junačke smrti “ušli u legendu” svjetske ratne i vojne povijesti.

Da ne spominjemo iz prebogate herojske hrvatske povijesti pobjednika kod Siska Tomu Erdödya, bana Ivana III. Draškovića („defensor Croatie“), bana Nikolu Zrinskog, bana Petra Zrinskog, Krstu Frankopana, bana Petra Keglevića, generala Ivana Lenkovića i mnoge druge junake Hrvate koji su zaustavili Turke na prodoru u Europu.

Svi oni su svojom hrabrošću i vjerom zaslužili spomen kod hrvatskog čovjeka danas i uvijek. Svojim djelovanjem potpuno su opravdali časni naziv Hrvatske i Hrvata „predziđe kršćanstva“. Tako su branitelji Europe, od kojih su najveći teret iznijeli Mađari i Hrvati, ušli u povijest kao oni koji su „stari kontinent“ obranili od imperijalnih Turaka i omogućili da Europi ostane u kršćanska i u krilu kršćanske kulture i okružja doživi svoj procvat.

(narod.hr)

VIKTOR ORBAN: Mađarska, uz Hrvatsku i Poljsku, nosi častan naziv „predziđe kršćanstva“

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

8. prosinca 1638. umro Ivan Gundulić – Jedan od najvećih hrvatskih književnika

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 8. prosinca 1638. umro je u 49 godini života Dubrovčanin Ivan Gundulić, jedan od najvećih hrvatskih književnika uopće. Njegova tri djela: Suze sina razmetnoga, Dubravka i Osman ostaju zauvijek upisana u antologiju hrvatske i europske književnosti.

Bio je duboko pobožan čovjek, kršćanin, tako da su pod utjecajem pjesnikove vjere u Boga njegove jedine dvije kćeri otišle u časne sestre redovnice franjevačkog i benediktinskog reda.

Bio je član jedne od najstarijih i najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku, odgojen u plemićkoj obitelji, od oca Frana Ivana Gundulića i majke Džive Gradić. Kada su mu bile tri godine, odrekne se otac brige o malome Dživu (dubrovački oblik imena Ivan) i preda sve zakonske ovlasti u vezi s njegovim odgojem trojici skrbnika, piše narod.hr

Tihe i mirne ćudi, zatvoren u sebe, kontemplativan, misaon, duboko religiozan i zaokupljen brigama o budućnosti svoga grada – republike, ne odviše sklon humoru, strastven u ljubavi prema Dubrovniku, duboko i iskreno religiozan, odličan poznavalac ljudskih naravi, ljudskih mana i slabosti, proživio je Dživo Gundulić svoj kratki životni vijek u rodnome gradu, u kojemu se školovao i gdje je obnašao – kao plemić – redom sve dužnosti što su ih po običaju Dubrovačke Republike obnašali svi sinovi njegova staleža.

Bio je dvaput i knez u Konavlima (1615. i 1619.), senator, član Malog vijeća. Godine 1628. pjesnik se oženio Nikom Šiška Sorkočevića, s kojom je imao petero djece: tri sina i dvije kćeri. Najstariji njihov sin Frano bio je pukovnik u austrijskoj vojsci, srednji, Šiško, bavio se pjesništvom, a najmlađi, Mato, vjerojatno je napisao raspravu o kršćanstvu u turskoj državi.

Obje Gundulićeve kćeri, Dživa i Mada, otišle su u samostan: jedna je postala franjevka, druga benediktinka. Ivan Gundulić je umro mlad, ne napunivši ni pedeset godina, od neke opake i nagle bolesti, bolesti koja ga je pokosila u punoj stvaralačkoj snazi, 10. prosinca 1638. godine. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.

Književnim radom Ivan Gundulić bavio se tokom cijelog života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u zrelim se godinama priklonio “zrelijim” temama i problemima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija djela: Dubravka (1628.) – pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621.)– refleksivna poema, te Osman (1621. – 1638.) – ep. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.

Književnim radom Ivan Gundulić bavio se tokom cijelog života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u zrelim se godinama priklonio “zrelijim” temama i problemima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija djela: Dubravka (1628.) – pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621.)– refleksivna poema, te Osman (1621. – 1638.) – ep. Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.

Gundulićeva „Himna slobodi“ bila je i jest nadahnuće mnogih generacija hrvatskih domoljuba, često recitirana i govorena u najtežim trenucima opstanka hrvatske kulture i jezika, a osobito u nedavnovrijeme nasilne srbizacije hrvatskog jezika u komunističkoj Jugoslaviji, kada se hrvatski jezik čak morao zvati srpsko-hrvatski po prijetnjom kaznenog progona.

„Himna slobodi“
O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!
(Ivan Gundulić)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari