Pratite nas

Povijesnice

ERDUT – 28. OBLJETNICA POGIBIJE HRVATSKIH HEROJA

Objavljeno

na

Na samoj granici Lijepe naše, uz Dunav koji mirno protiče, heroji Domovinskog rata Mile ČULINA, Anto GRGIĆ, Miroslav GRŽAN, Josip KNEŽEVIĆ, Željko PAVIĆ, Mirko ROŽMAN – prije 28 godina, poklonili najveće blago koje su imali, kako bi mi danas živjeli u neovisnoj i slobodnoj nam Domovini. Neka im je vječna hvala i slava!

Njihova imena ostati će vječno upisana u našim sjećanjima.

Na današnji dan, 25. srpnja, 1991. godine, izvršen je prvi izravni napad sa teritorija Republike Srbije na Republiku Hrvatsku na malo mjesto Erdut. U tom napadu poginula su šestorica hrvatskih branitelja pripadnika 1. gardijske brigade Tigrovi, a 19 ih je ranjeno.

Topnički napad iz kukavičjeg gnijezda, bio je dokaz kako nikada nisu odustali od teritorijalnih pretenzija prema državi Hrvatskoj, koja je tada već bila voljom i odlukom hrvatskog naroda, izišla iz umjetno nastale tvorevine zvane Jugoslavija.

Nisu uspjeli i nikada neće, jer naše granice su granice jedne divne zemlje, koju nam je Bog dao, da u njoj žive plemeniti i sretni ljudi, ljudi koji nemaju i nikada neće imati potrebe otimati tuđe. Nema ničega ljepšega od Hrvatske grude. Tu na samoj granici Lijepe naše, uz Dunav koji mirno protiče, naši su prijatelji i suborci ostavljajući svoje živote – poklonili su najveće blago koje su imali, kako bi mi danas živjeli u slobodnoj nam Domovini.

Nikada ne zaboravimo njihovu žrtvu i odajmo počast onima koji nisu žalili darovati ono najvrijednije što su imali za ono najsvetije čemu su težili neovisnu, slobodnu Hrvatsku.

Zastanimo na trenutak u mislima na
Milu Čulinu,
Antu Grgića,
Miroslava Gržana,
Josipa Kneževića,
Željka Pavića i
Mirka Rožmana.

Nije lako živjeti poslije smrti voljenih. Mi živimo taj život za vas, zahvaljujući vama. Živimo ga tako da na sam spomen poštenja, ljubavi i hrabrosti, naša djeca, naša hrvatska mladost, naša budućnost – pomisle i sjete se vas i vaše žrtve koja je utkana u temelje slobode, poštenja, mira i dostojanstva ove nam jedine Hrvatske.

Vi ste gore, gledate nas i bdijete nad nama. Bdijete nad granicom na kojoj i za koju ste položili svoje živote. To nam daje snagu, to nam jača ponos, ali i odgovornost prema svemu, što mi, u svom ovozemaljskom životu još moramo proći. I zato naša srca koja su pobijedila u obrambenom Domovinskom ratu još su tu i spremna su dati sve kako bi se ovo društvo izvuklo iz gliba u koji je ušlo iz različitih razloga. Oslobodili smo Hrvatsku i predali vladi baš onako kako funkcionira u demokraciji. Danas se suočavamo s različitim vrstama neistina pa ponavljamo:

Republika Hrvatska je nastala na vrednotama Domovinskoga rata i na krvi hrvatskih branitelja koji su temelj hrvatskog društva i hrvatske države!

Nije svaki glas pozvan i ovlašten prozivati i vikati, ali je pozvan biti glas koji zbori i koji se čuje, a grobovi naših suboraca trajno ostaju nepremostiva barijera svima onima koji nastoje ugroziti hrvatski mir i hrvatske državljane.

Sve nas, žrtva naših heroja hrabri, naši nas mrtvi obvezuju, da štitimo domovinske ideale i vrednote zbog kojih su oni svoje živote dali, za slobodu budućih pokoljenja Hrvata i za Neovisnost Republike Hrvatske.

Vjerujte u svoj Dom Anđeli!

Vječna vam hvala i slava!

Zorica Gregurić / Kamenjar.com

VIDEO: Marijan Šuperina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. obranjen Gospić, drugi najrazoreniji grad u Domovinskom ratu (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 19. rujna 1991. osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, jednom od najvažnijih strateških ciljeva agresora.

Unatoč najavama srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, o obustavi sukoba, kojima je 19. rujna 1991. u Haagu okončana druga sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji, velikosrpska agresija nastavljena je svom silinom.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske.

Upravo u tom razdoblju obranjen je Gospić, jedan od strateški najvažnijih ciljeva agresora. Opći napad na Gospić Srbi su pokrenuli početkom rujna. Grad su branile male domaće snage, stotinjak zagrebačkih dragovoljaca porijeklom iz Like, borbena skupina Tomislava Merčepa, stotinjak policajaca s područja Rijeke, Senja i Kvarnera, borbena skupina HOS-a i drugi. Stoga je Glavni stožer iz Zagreba u Gospić poslao četvoricu iskusnih pripadnika specijalne policije ATJ-a Lučko, predvođenih Mirkom Norcem koji preuzima zapovijedanje gospićkom 118. brigadom, kao i specijalnu postrojbu, dvadesetak pripadnika Bojne „Zrinski“.

Osim što je napadan svim raspoloživim sredstvima, Gospić su ugrožavale snage JNA unutar grada. Posebno važan dan bio je 14. rujna kada je u predgrađu Kaniži osvojeno skladište oružja Teritorijalne obrane za Liku. Zarobljenim oružjem branitelji su nakon tri dana borbi zauzeli najvažniji cilj, veliku vojarnu „Stanko Opsenica“, a potom su se redom predavali ostali vojni objekti. Zbog toga su zrakoplovi JNA raketirali cijelo to područje, a komanda 5. korpusa iz Banjaluke poslala je na Gospić veliku oklopnu kolonu. Taj je napad odbijen pri čemu je uništen znatan broj raznih oklopnih vozila i zarobljeno 7 tenkova, 12 teških minobacača te velike količine različitog streljiva.

Osvajanjem oružja i predajom snaga JNA u Gospiću, razbijena je napadačka organizacija u Lici, a pobunjeni Srbi otada su prisiljeni na obrambena djelovanja. Nažalost, zbog toga je Gospić platio visoku cijenu, i uz Vukovar postao najrazrušeniji grad Hrvatske. (HRT)

 

19. rujna 1991. – Tisuće Beograđana oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. rujna 1991. – Tisuće Beograđana oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.

Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.

Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.

Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.

U to vrijeme razboriti i časni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.

Naime, sličnu huškačku atmosferu pokušava podgrijati i današnje čelništvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljačkoj agresiji na Hrvatsku što huškanjem (Vučić), što kao četnički vojnik i agresor (Nikolić), a što kao jedan od najvažnijih političara u Srbiji u to vrijeme (Dačić).

Osim toga ovaj događaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljačka i huškačka agresija na Hrvatsku, već da su u toj agresiji sudjelovali i Beograđani i drugi građani susjedne Srbije. To znači da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne građanski rat kao što su hrvatski političari s ljevice, (kvazi)povjesničari i velik dio nevladinih udruga godinama pokušavali sugerirati.

 

Memorandum SANU: Dok su neki hrvatski intelektualci šutjeli, reagirala je naša brojna politička emigracija

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari