Connect with us

Gost Kolumne

‘Etnički i vjerski čisto muslimansko Sarajevo, zrcalo je buduće Bosne i Hercegovine’

Objavljeno

-

Za osmanlijske nasljednike, potomke, kako je poglavar IZ BiH identificirao svoje Bošnjake, svejedno je tko im je bio sluga, fratar, književnik, pisac, novinar, i koliko je koji obavio im zadatog posla, na kraju svi oni okončavaju svoj prljavi posao osudom poslodavca, „jadniče jadni kad nisi služio svom kršćaninu kako ćeš služiti meni Bošnjaku, turskom potomku”. I na kraju svih njih politički se zakotrlja, a nerijetko i fizički, glava, tih kršćanskih izdajnika, kako u prošlosti turskog zuluma, tako i danas u vladavini bošnjačkog vjerskog radikalizma, potpomognutog izvana od Turske i Irana, i mnogi drugi ekstremno radikalnih islamskih zemalja, izvoznica radikalnog islama i islamskih revolucija.

Bošnjaci su već davno počeli jednom po jednom hrvatsko katoličkom izdajniku politički „odsjecati” glave, odriču ih se, i prepuštaju ih sudu radikalnih islamista, čuvara islamske revolucije u Bosni i Hercegovini, koju je započeo bosanskohercegovački ajatolah Alija Izetbegović, a nastavio njegov sin Bakir sa ženom Sebijom.

Pred osmanlijskim potomcima završavaju i izdajnici iz redova bosanskih ujaka, i književnici, i muslimanski zetovi, i oni izbjegli izvan bosanskohercegovačkog pašaluka pod muslimansko bošnjačkom kontrolom, i veleizdajnici komšijskih osobina bilo onaj muslimanski zet kojeg su Bošnjaci birali u beha

Predsjedništvo marginalizirajući Hrvate, ili onaj Komšić kojeg je u ratu hranio i spasio katolički Caritas.

Nakon što su, gotovo, sve njih odbacili kao poderanu cipelu, fratre i samozvane fratre koji su za Muslimane odrađivali poslove u ratu, a za Bošnjake u poraću, dinastija Izetbegović s njima završava svaki posao i suradnju, prepuštajući ih političkoj vjetrometini koju rasplamsava migrantska bujica i rijeka povratnika isilovaca iz Sirije i Iraka. Svi ti fratri i „fratri”, čak i one njihove mlade nade, muslimansko bošnjačka perjanica, završili su ili završavaju u odbačenosti i poniženosti od svojih poslodavaca, za koje su postali iskorištena i poderana roba, bačena opet hrvatskim bakama da ih uzdržavaju svojim limuzinama.

Prekidaju sve poslove i s književnicima hrvatskog predznaka koji su se sklonili ispred muslimanskih džihadista u Hrvatsku, ili se kasnije vratili u iranizirano Sarajevo. Na redu su sada Komšići, čeka se još malo da pokušaju dovršiti nemoguće, da Srbe desrbijaniziraju, Hrvate dekroatiziraju, i sve zajedno da islamiziraju u građansko muslimanskom identitetu.

I dok završe još i taj mali ostatak poslova, za šakicu Judinih srebrenjaka, čeka ih otkaz u firmi za koju se izdali, i ne samo sebe već i narod za koji govore da su njegovi pripadnici. Dovoljno je pogledati bilo koji bošnjački portal, budući da su po svom vjerskom radikalnom sadržaju svi isti, i vidjet će se da su vrlo dobro koordinirani u napadima na te svoje sluge.

Iza svake zasjede udaraju po zetu Komšiću koji se ohrabrio, samo na jeziku, govoriti o potrebi hrvatskog političkog kadra u institucijama teheraniziranog i u potpunosti pozelenilog Sarajeva. I kad je samo spomenuo hrvatsko ime za premijera u kantonu Srajevo postao je nezaštićena meta kako onih iz političkog bošnjačkog vrha tako, zapravo još više i brutalnije, iz vjerskog vodstva muslimana Bošnjaka.

Skrivajući se ispod smokvina lista kao bivši, a zapravo je stalni, glavni, i nezamjenjivi, poglavar Mustafa Cerić udara po muslimanskom zetu Komšiću ispod svih pravila političkog natjecanja i komuniciranja. Pitanje je dana kada će još izdati i fetvu za njegovo političko smaknuće.

Ne čudi to puno budući da Cerić, kao najradikalniji musliman ne samo u Bosni i Hercegovini, već i jedan od pedeset u svijetu, u samom početku otimanja Bosne i Hercegovine nemuslimanima i darivanja Iranu i Turskoj zajedno sa ratnim zločincem Izetbegovićem, žestoko napada miješane brakove, muslimana i muslimanki sa nevjernicima kršćanima. Ne samo da agresira s nekim svojim fetvama na te brakove, već još brutalniji je u napadu na njihovu djecu, nazivajući ih zastrašujuće pogrdnim imenom.

Gotovo hitlerovski se odnosi prema toj najranjivijoj kategoriji svakog društva, pa dakako i muslimanskog.

Zato ne čudi njegov isilovski udar na zeta Komšića, kojeg s punim cinizmom što podsjeća na slike isilovaca kad su na Bliskom istoku zarobljavali kršćane držeći im zamahnute kame iznad glava, predlaže za imama moralnih vrijednosti u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine. Razlog tako visokom „odlikovanju” koje je samo korak do njegove političke likvidacije je, pored toga što predlaže „Hrvata”, na čelo Sarajevske županije, već i zbog Komšićevog neslaganja s Cerićevim političkim istomišljenikom Zukorlićem, kojeg Cerić podržava na mjestu premijera u zelenom Sarajevu.

Za bošnjačko vodstvo nema većeg izdajnika od Željka Komšića, dojučerašnjeg najvećeg Bošnjaka okićenog i zlatnim Alijinim ljiljanom. Otkud tom borcu za islamsku Bosnu i Hercegovinu hrabrost da i pokuša u najmanjim dimenzijama vratiti šaroliku nacionalnu i vjersku sliku, sada u svim kockicama islamiziranog, etnički i vjerski čistog muslimanskog Sarajeva. Postavljati Hrvate na bilo koji položaj u tom europskom Teheranu veleizdaja je rata u kojem se borilo, i izborilo za tako čisto muslimansko Sarajevo. Etnički i vjerski čisto muslimansko Sarajevo, zrcalo je buduće Bosne i Hercegovine, i svaki pokušaj da ga se ponovo oboji u hrvatske i srpske nacionalne i vjerske boje, svetogrđe je koje ni Cerić, ni Zukorlić, ni Izetbegović, ni Mlaćo, ni Genjac, ni bilo koji bošnjački politički ili vjerski lider ne može nikome oprostiti. Pa čak ni zetu Komšiću kojeg su birali u beha Predsjedništvo, te i tu instituciju poput Sarajeva obojili u zelenu boju.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas