Pratite nas

Komentar

Eu politička kazaljka – vrijeme sadašnje ili sat unatrag?

Objavljeno

na

Kad politika i birokracija, i inače kao prst i nokat, rade brzo, ubrzano u pitanju je interes. Je li EU interes samo politički ili u interesu puka pokazat će vrijeme. Za nešto manje od mjesec dana pomaknut ćemo veliku kazaljku sat unatrag, doći na zimsko vrijeme, glede gledanja na sat. I taj sat trebao bi nam opet jednom promijeniti, pomaknuti život i životne navike za jedan sat. Spavalice će reći – jedan sat spavanja dulje. Mi facebooklije, da baš ne kažem – fejsbukači – jedan sat Fejsa dulje do ponoći.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

Kako sada stvari stoje, naravno kako komu, do promjene će doći jer o tomu, doduše nejasno, govori i predsjednik Europske komisije. On prema Večernjaku kaže:“Milijuni su rekli da više ne žele mijenjati kazaljke na satu, da žele da ljetno vrijeme bude stalno“.

Predsjednika treba shvatiti vrlo ozbiljno. Zašto? Poziva se na milijune koji su se izjasnili. Kada se političar poziva na milijune, onda ozbiljno misli o svojem prijedlogu i njegovu ostvarenju. Treba reći da je u anketiranju sudjelovalo iz svih članica EU 4,6 milijuna Europljana, što svakako nije zanemarljiva brojka, pogotovo kada se njih 84 posto izjasnilo za prestanak pomicanja kazaljki. Isto tako treba reći da je to prilično manje od 1 posto Europljana, kojih ima više od 500 milijuna. Kada bi se u EU koristilo analiziranje i zaključivanje naših političara, za kućnu uporabu, razmišljamo iliti gruntamo, lako bi se reklo da se radi o euromarginalcima, i marginaliziralo bi ih se. Nije se reklo! Hoće li ih se marginalizirati vidjet će se.

Stoga i mišljenje: kada predsjednik kaže, predsjednikova bi se trebala slušati. Međutim europski demokratski osjećaj i duh, recimo to tako, proradio je kroz čitavu Komisiju pa je to protumačeno da Komisija svoj prijedlog ne će birati između trajnog ljetnog i trajnog zimskog računanja vremena, već će samo predložiti da se sadašnji režim pomicanja satova ukine.

Treba čuti i europsku povjerenicu za promet zaduženu za izradu prijedloga o kojem je riječ koja kaže:“ …Međutim države članice su te koje odlučuju o svojim vremenskim zonama i u budućnosti će odlučiti jesu li za trajno ljetno ili zimsko računanje vremena…“.

Zašto o tomu pišem? Zato jer sam i sam zainteresiran zbog težeg privikavanja promjenama računanja vremena, koja je otprilike kao i meridijanska vremenska zona. Tek sam se jedva uz stres, privikao na ljetno, a već čekam novi stres, ma što to značilo, kada ću se, nadam se, morati privikavati na zimsko. Izdržat ću, nadam se, i to, samo neka današnje zimsko vrijeme u EU prođe, malo šale, na „euronatječaju“

Sadašnje zimsko vrijeme je ono vrijeme na koje je čovječanstvo, ali i životinjski svijet domaćih životinja naviknut otkad postoji. A to je ravnanje i astronomsko, da je podne u onaj trenutak kada Sunce u svojem kretanju, kako mi vidimo, a inače Zemlja u svom kretanju oko Sunca, postigne položaj da je Sunce u najvišem položaju svoje putanje od istoka prema zapadu. Sunce u zenitu!

I kultni američki western „Točno u podne“ u prijevodu, izvorno glasi High Noon, dakle sunce u podne, a u sadašnje ljetno europsko vrijeme događao bi se jedan sat kasnije, dakle ne točno u podne… da se opet malo našalimo.

Zato sam za to glasovao, među 0,52 posto ukupnog europskog pučanstva iz RH, od kojih se 90 posto izjasnilo, kao i ja, za ukidanje pomicanja kazaljki.
Čeka nas, ako sve bude išlo očekivanim tijekom, usuglašavanje svih članica i odluka organske hijerarhije eurobirokracije. Problem nije mali i još jednom „glasujem“ da sam za prirodno, danas nazvano zimsko vrijeme, koje kada se promijeni krajem listopada, potraje stalno i ne mijenja se više.

Europljane bi trebalo podsjetiti na onu staru izreku na kuhinjskim krpama u našim narodnim kuhinjama – Domaćice, manje zbori da ti ručak ne izgori…

A ako opet budem jednom marginaliziran, dakle u ovom slučaju euromarginaliziran, ništa novo. Radi se o političkom stilu, koji najviše odgovara političarima.
Moguće je i da bude političko – pojeo euro vuk euro magare i jednostavno ostane sadašnje ljetno vrijeme i – mirna EU… Novo u tom slučaju vrijeme moglo bi biti nazvano – eurovrijeme po Junckeru…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Tomislav Karamarko: OD BLEIBURGA DO VUKOVARA

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Križni putovi hrvatskog naroda nisu završili u svibnju ili lipnju 1945. godine, nisu završili ni 1946., niti 1947., nego su kontinuirano trajali punih 46 godina sve do golgote – Ovčare u Vukovaru.

Nakon brutalnog zločina protiv hrvatskog nenaoružanog naroda bez ikakvog suđenje i presude sa svim značajkama genocida, perfidnim metodama u Titovoj diktatorskoj Jugoslaviji sustavno je ubijana svaka pomisao na hrvatsku slobodu, neovisnost i demokratizaciju.

Na tom dugogodišnjem križnom putu dosuđene su tisuće godina robije Hrvaticama i Hrvatima zbog verbalnog delikta pa su, obilježeni kao neprijatelji naroda, robijali u raznim kazamatima od Lepoglave do Golog otoka.

Golgota Ovčare i ubijanje Vukovara otkrili su nam isti modus operandi kao što je bio onaj iz svibnja 1945., otkrivena su ista lica zločinaca i egzekutora, činili su to pod istim znakovljem crvene zvijezde i kokarde kao i 1945., istim metodama su skrili žrtve svojih monstruoznih zločina kao što su skrivane partizanske žrtve po brojnim znanim i neznanim jamama.

Rezultat tog zločina je taj da ni danas ne znamo gdje su posmrtni ostatci naših najmilijih, kako onih iz 1945., tako i ovih iz 1991. godine.

U Vukovar 2018. odlazimo s krikom za istinom, s nadom da će se to promijeniti, odlazimo s pijetetom i molitvama nad znanim i neznanim grobovima naših najmilijih.

Vukovar je grad pijeteta, molitve, ali i opomene onima koji žele još dublje zakopati nevine hrvatske žrtve radi nekakvog kvazi pomirenja kojega nikada ne može i neće biti bez priznanja, pokajanja i kažnjavanja zločinaca.

Danas, kad smo se ponadali da su hrvatski križni putovi zauvijek iza nas, događa se da nam Hrvatska umire u slici nepreglednih kolona mladih ljudi koji u sve većem broju napuštaju domovinu.

Nije li to svojevrstan novi križni put hrvatskog naroda perfidno smišljen u veleizdajničkim kuhinjama? Nije li to gaženje po žrtvama Vukovara, po žrtvama Domovinskog rata, po svima onima koji sigurno nisu dali svoje dragocjene živote za Hrvatsku u kakvoj danas doslovno preživljavamo?!

Neka Vukovar 2018. bude dan novog hrvatskog saveza i opomena iz znanih i neznanih hrvatskih grobova onima koji Hrvatsku nisu nikada branili ni željeli!

Vaš Tomislav Karamarko

 

Tihomir Dujmović: Besramno je da Pupovca u Vukovaru nema od prvog dana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije

Objavljeno

na

Objavio

Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

U kolonu sjećanja i na komemoraciju žrtvama Vukovara svi su dobro došli – stav je gradonačelnika našega grada mučenika Ivana Penave i vukovarskog junaka pukovnika Tomislava Josića.

U cijelosti podržavam ono što su rekli i duboko sam uvjeren kako samo i jedino takav pristup može osigurati mir, dostojanstvo i atmosferu dostojnu pijeteta koji osjećamo prema onima koji su dali najviše za Vukovar, Škabrnju i Hrvatsku.

Ima, međutim i takvih koji podliježu medijskoj euforiji, a mediji se, uz časne izuzetke svojski trude od svega napraviti vašar i svojim politikantskim izvješćima i komentarima objektivno (svjesno ili nesvjesno) bacaju sjenu na sam događaj i u konačnici omalovažavaju žrtvu.

Ne znam jesu li toga svjesni u RTL-u, na Novoj TV i u drugim medijskim kućama koje se proteklih dana bave prebrojavanjem i nagađanjem tko će sve doći ili neće doći u Vukovar 18. studenoga, te s kojom motivacijom ili s kakvim namjerama.

Naravno, to sve onda neminovno dobiva svoj odraz u javnom mnijenju, pa se na istom tragu nastavljaju žučne rasprave na društvenim mrežama i portalima.

Tako ispada da za mnoge čak ni tjedan u kojemu obilježavamo najveća stradanja tijekom Domovinskog rata nije svetinja, jer da jeste, ne bi sebi dopustili izljeve mržnje i netrpeljivosti prema bilo komu, pogotovu ne primitivne i vulgarne uvrede kakvima svjedočimo svi koji posjećujem Internet.

Zar se ne može pričekati nekoliko dana da sve prođe u miru Božjem i kako treba, s pijetetom i dostojanstvom koje zaslužuju svi oni koji nisu s nama ali i preživjeli, pa da se potom ako ima nešto sporno to kasnije raspravi bez strasti i izvan konteksta obilježavanja obljetnice stradanja u Vukovaru i Škabrnji?

Zar je tjedan stradanja i sjećanja na žrtve vrijeme za vođenje ostrašćenih i ne rijetko mržnjom obilježenih rasprava?

Zar oni koji se ponašaju tako ne shvaćaju kako upravo time obezvređuju žrtvu i narušavaju dostojanstvo komemoracije i kolone sjećanja?

Zar im čak ni poruke koje iz Vukovara odašilju organizatori ne znače ništa?

Meni je osobno sasvim svejedno kako će tko shvatiti ovo što pišem. To je moj ljudski i kršćanski stav, moje uvjerenje i to osjećam kao čovjek, kršćanin, Hrvat i hrvatski branitelj.

I znam da ništa novo ni originalno nisam rekao, ali sam jednako uvjeren i u to da kako je ovaj moj stav razuman i logičan do te mjere da ga mogu razumjeti svi ljudi dobre volje.

A to mi je jedino i važno.

Nitko nema pravo narušavati dostojanstvo žrtve i komemoracije i za takvo što ne postoji opravdanje. Jednostavno ga nema i ne može biti.

Mi Hrvati nismo primitivna rulja koja nije u stanju dostojno obilježiti dan svoje patnje. I to smo do sada dokazali bezbroj puta – i u Vukovaru i u Škabrnji i na brojnim drugim mjestima na kojima se ginulo za Domovinu. Na žalost onima koji bi (možda) željeli da ne bude tako.

Zlatko Pinter

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari