Pratite nas

Kolumne

EU se protivi rusko-neoosmanskoj podjeli BiH

Objavljeno

na

Sudeći po reakciji Državnoga odvjetništva BiH, koje je ubrzo zanijekalo da se u spomenutim optužnicama protiv pripadnika HVO-a radi o zajedničkom zločinačkom pothvatu, hrvatski premijer Andrej Plenković i njegov ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier su u rukama očito imali snažne argumente koji su nagnali državne odvjetnike u BiH da se ograde od optužaba za zajednički zločinački pothvat Republike Hrvatske i Hrvata u BiH

U političkoj pozadini američkih predsjedničkih izbora Moskva je nedavnom pobjedom proruskoga kandidata na predsjedničkim izborima u Bugarskoj probila jugoistočni granicu zapadnoga svijeta, što bi joj moglo omogućiti da u bliskoj budućnosti upravo preko toga područja snažnije štiti svoje probitke u Srbiji, gdje je kod Niša već izgradila bazu pod nazivom humanitarnoga središta.

Djelovanje zajedničke rusko-srpske politike osjeća se u Srbiji susjednim državama – Kosovu, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Radi se o skupini različitih političkih aktivnosti koje se kao cjelina mogu prepoznati u velikosrpskom političkom projektu nazvanom Memorandum II.

Osim što Srbija ne želi Kosovo priznati neovisnom i posebnom državom, zajedno s Rusijom inzistira na uspostavi t.zv. Zajednice srpskih općina, što neodoljivo podsjeća na ustrojavanje različitih SAO-ova prije početka velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH tijekom devedesetih godina. Zbog odlučnosti crnogorskoga naroda da sudbinu svoje države poveže uz Europsku uniju, a njezinu sigurnost potraži unutar NATO savezu Podgorica je već mjesecima izložena velikosrpskim i proruskim političkim pritiscima.

Ne radi se samo o uobičajenim diplomatsko-gospodarskim ili pak informativnim operacijama protiv crnogorske državne samostojnosti, nego i o pokušaju da dobro ustrojena skupina terorista otme političkog vođu Mila Đuakanovića kako bi se spriječio crnogorski puta u zapadne integracijske tijekove, a Srbiji i Rusiji otvorio pristup jadranskoj obali.

U tom terorističkom pothvatu, uz sudjelovanje srbijanskih državljana, podlogu za možebitno gerilsko djelovanje na području Crne Gore, skupini su u ljudstvu i logistici vjerojatno mogli pružati pripadnici postrojbe t.zv. balkanske kozačke vojske, koja koja još uvijek raspolaže otetom imovinom nekadašnje samostalne Crnogorsku pravoslje još u rujnu bila svečano i javno postrojena u Kotoru.

Infrastrukturu za djelovanje te paravojne i parapolitičke organizacije pruža Srpska pravoslavna crkva, avne crkvu. Borba za prevlast u Bosni i Hercegovini nešto je drukčijega karaktera jer u toj dvoentitetskoj zemlji podijeljenoj između Republike Srpske i većinski bošnjačkoga entiteta nekadašnje zajedničke hrvatsko-muslimanske Federacije sve se snažnije na račun američkih, a sad već i europskih probitaka razmještaju Rusija i Erdoganova Turska.

U pozadini otezanja formiranja nove crnogorske vlade mogli bi stajati i neoosmanski potezi Ankare, koja naravno upravlja svojom (bošnjačkom) manjinom i u Crnoj Gori, što bi tu neovisnu državicu, uz veliku srpsku manjinu dodatno moglo raskoliti, a na kraju, kao i BiH gurnuti u područje rusko-turskih interesa.

Koliki je pak utjecaj Stambola na svoj zapadni vilajet pokazuje i činjenica da su sarajevske vlasti ovih dana na sultanov poziv oduzele službeno gradsko priznanje nekom profesoru matematike samo zato što je vjerski pristaša američkoga imama Fethullaha Gulena, čije izručenje od SAD-a zahtijevaju erdoganovci zbog navodnog kemalizam.

Ta suradnja Moskve i novoga Stambola posebno se očitovala u nedavnoj „otmici“, odnosno uhićenju desetak pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane u posavskom gradiću Orašju, a koje su na prijedlog Republike Srpske uhitile vlasti osmanske manjine koja ima prevlast nad Hrvatima u već spomenutoj zajedničkoj Federaciji.

Pripadnici HVO-a uhićeni su kao dio šire skupine optužene za t.zv. zajednički zločinački pothvat i najšire shvaćenu zapovjednu odgovornost za navodno počinjene ratne zločine u obrani svojih posavskih područja od velikosrpskih napadaja, a gdje su prije rata većinski živjeli Hrvati, koje su srpske postrojbe različitim zločinačkim taktikama upravo tijekom toga rata potisnule s većine područja.

Čini se kako su i u Europskoj komisiji ovu bošnjačko-srpsku, odnosno rusko-neosmansku operaciju potiskivanje Hrvata s područja Orašja, Domanovca i Odžaka znatno ozbiljnije shvatili nego u mnogim ranijim slučajevima.

Nestankom Hrvata iz posavskih enklava, a što i jest krajnji cilj ovoga prividno pravosudnoga pothvata proširio bi se srpski koridor od Banja Luke do srbijanskoga glavnog grada Beograda te stvorile povoljne okolnosti za možebitno i vojno rusko-srpsko nastupanje u hrvatsku istočnu Slavoniju, a što već nekoliko godina zajednički na području istočnoga Srijema uvježbavaju ruska, bjeloruska i srpska vojska.

Tim bi se pothvatom Hrvatsku potisnulo od Podunavlja i dijela Save, čime bi Rafinerija u Bosanskom Brodu dobila novu ulogu u ruskoj energetskoj strategiji i prešla u znatno nadmoćniju poziciju od još uvijek nerealiziranih geostrateških američkih energetskih projekcija, u kojima Hrvatska na području od Baltika do Jadrana ima jednu od ključnih uloga. Jednako onako kao što zauzimanje doline rijeke Neretve te područja Mostara, Stoca i Neuma imaju važnost za bošnjačko-neoosmansku strategiju, tako i zauzimanje posavskih hrvatskih enklava imaju značenje za razvoj rusko-srpskih strategija.

U tom kontekstu geopolitičkoga preslagivanja treba gledati i na donošenje pravomoćne presude skupini Hrvata na čelu s generalom Slobodanom Praljkom na Haaškom sudu iz čije se nepravomoćne presude prepisuju formule za optužnice protiv Hrvata, a koje ne služe ničemu drugom nego provedbi novoga etničkog čišćenja i zaposjedanju ratom nezauzetih područja. Predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković odmah je neposredno nakon uhićenja odlučno poručio Sarajevu kako su kako svi ratni zločinci trebaju biti sankcionirani, ali da su „za Hrvatsku neprihvatljive političke formulacije pravosudnih tijela BiH koje sadrže koncept udruženog zločinačkog pothvata u odnosu na Hrvatsku“.

Sudeći po reakciji Držanoga odvjetništva BiH koje je ubrzo zanijekalo da se u spomenutom optužnicama radi o zajedničkom zločinačkom pothvatu hrvatski premijer i njegov ministar vanjskih poslova Ivo Davor Stier su u rukama očito imali snažne argumente koji su nagnali državne odvjetnike u BiH da se ograde od optužaba za zajednički zločinački pothvat Hrvatske i Hrvata u BiH.

Dapače, hrvatski ministar vanjskih poslova potvrdio je da su stajališta Hrvatske vlade o potrebi da se depolitizira sudstvo u BiH, odnosno kako svaki zločin mora biti kažnjen, ali isto tako da pravosuđe mora biti oslobođeno od bilo kakvog pritiska te da se ono ne koristi kako bi se Bosnu i Hercegovinu odvratilo od euroatlantskog puta istovjetna stajalištima EU. Ako se pokažu vjerodostojnim navedena stajališta, to bi moglo značiti da unatoč ruskom i neoosmanskom pritisku u BiH, osim politike hercegbosanskih Hrvata, postoji politička želja Europske unije da BiH ostane na putu euroatlantskih integracija, koje će omogućiti ustrojavanje države na federalnim načelima, što bi moglo osigurati i jednakopravnost hrvatskom narodu u BiH.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: ‘Kronologija početka otvorenog rata za novi svjetski poredak’

Objavljeno

na

Objavio

Kad budu jednog dana pravili kronologiju prve epidemije korona-virusa, a možda će se to tada zvati i kronologija početka otvorenog rata za novi svjetski poredak, to bi moglo izgledati ovako.

Faza prva: zapadni svijet podcjenjivački gleda epidemiju izazvanu dotad malo poznatim koronavirusom u kineskom gradu Wuhanu, u pokrajini Hubei, poznatom po velikoj industrijskoj suradnji sa zapadnom modnom industrijom. A ujedno je i glavni svjetski proizvođač zaštitnih maski. Europa i Amerika to doživljavaju kao lokalnu kinesku stvar, iako je virus već posijan među njima. Tada još ne znaju da je Kina barem mjesec i pol tajila epidemiju. A i da su znali, ne bi se ponijeli drukčije.

Faza druga: Europa je šokirana snimkama iz bolnica u talijanskoj pokrajini Lombardiji, u kojoj je najprije i najsnažnije eksplodirala epidemija. Bolnice su u kolapsu, epidemija je ušla u zdravstveni sustav, pacijenti umiru na hodnicima, liječnici moraju birati kome će dati šansu da preživi, vojska odvozi mrtve na kremiranje… Prizori su to o kojima je suvremena Europa dosad samo čitala vezano uz epidemije kuge, kolere, španjolske gripe…

Lombardija je pokrajina modne industrije, s iznimno razvijenom gospodarskom suradnjom s Kinom, s izravnom avionskom linijom s Wuhanom, ali ondje se nalazi i najveći svjetski proizvođač sredstava za uzimanje briseva iz ždrijela i nosa, koja su neizostavni dio testa na koronavirus. Epidemija se širi na cijelu Europu, a uz Italiju, osobito teško s njom se nose Španjolska i Francuska.

Već na prvom koraku puca europska solidarnost. Italija uzalud očekuje pomoć EU-a i EK, čije se vodstvo u to vrijeme bavi mjerama vlastite samoizolacije. Izostala je i solidarna pomoć ostalih država članica, koje se bave suzbijanjem epidemije na vlastitom tlu.

Faza treća. Ovih je dana možemo pratiti u realnom vremenu. EU se pretvorio u zbir država koje se svaka na svoj način suprotstavljaju epidemiji. Europa je na pladnju. U prostor na kojem je izostala europska organiziranost i solidarnost, najprije u talijansku Lombardiju, u pomoć talijanskom zdravstvenom sektoru najprije su stigli kineski epidemiolozi. Bespomoćni pred epidemijom, Talijani su zaboravili odakle im je epidemija stigla.

Potom, slavodobitno mašući kubanskim i talijanskim zastavama, u Lombardiju ulazi kubanska medicinska brigada. Riječ je o poznatim “vojnicima u bijelim kutama” koje je Castrova (Fidelova) Kuba običavala slati svijetom kao pomoć u humanitarnim krizama po Africi i Latinskoj Americi. Kao i svi medicinski timovi ozbiljnih država koji ordiniraju po svijetu u drugim državama kao ispomoć u ratnim i humanitarnim krizama, oni su u prvom redu obavještajna ekspozitura svoje države, u ovom slučaju Kube i njezina strateškog pokrovitelja Rusije.

Uz to, uvijek su imali i snažnu ulogu promocije komunizma i njegova sustava totalne državne kontrole nad društvom. Ovo je prvi put da kubanska medicinska brigada, sastavljena od liječnika koji u domovini nemaju osnovnih medicinskih sredstava za liječenje, dolazi u pomoć Europi, i to jednoj iz njezinih najbogatijih i tehnološki najrazvijenijih pokrajina. Uz njih, s nešto manje pompe, u Italiju u velikom broju stižu Putinovi vojni liječnici. Netko je ovih dana primijetio da nikada nije bilo toliko ruskih vojnika u jednoj članici NATO-a koliko ih je danas u Lombardiji.

Kako sada stvari stoje, ondje gdje 1945. godine nije mogla ući Staljinova Crvena armija, jer je zaustavljena američko-britanskim divizijama, danas kao spasitelji ulaze vojno-medicinske ekspedicije Vladimira Putina, Xi Jinpinga i Raula Castra. Zasad je to tek simbolični ulazak i velika propagandna pobjeda Kine, Rusije i Kube i zapadnih promotora autoritarnih poredaka nastalih mutacijom komunističkih režima.

Na sva usta u Europi ih zasad, riječju, ali i djelima u suzbijanju epidemije (policijska država, verbalna i postupovna brutalnost prema zaraženima ili potencijalno zaraženima) otvoreno promovira tek naš susjed Aleksandar Vučić. Ali uskoro bi metode totalne državne kontrole mogle dobiti i širu potporu u središtu stare Europe. Zato je bilo važno reagirati na pokušaj hrvatske Vlade za zakonskim ovlastima na potpunu kontrolu kretanja građana preko mobitela.

Naime, nakon prvog pada na ispitu solidarnosti, EU počinje padati i na ispitu zajedničkog suprotstavljanja koronavirusu i življenja s njime. Države mediteranskog kruga, predvođene Italijom, Španjolskom i Francuskom, pokrenule su inicijativu za izdavanje europskih korona-obveznica, kojima bi se financirao oporavak zdravstvenih i gospodarskih sustava od posljedica epidemije.

Njemačka je to, uz potporu Nizozemske, rezolutno odbila, štiteći euro, ali i svoj proračun. Ta je podjela ovaj tjedan blokirala Europsko vijeće i odluke o bilo kakvom financijskom modelu sanacije krize. Unutar članica EU-a obnavlja se stari jaz nastao još u krizi 2008. godine, samo u još dramatičnijim uvjetima. U takvim uvjetima predsjednica Komisije Ursula von der Leyen apelira na države članice EU-a da ne puštaju treće države da preuzmu njihove zdravstvene i druge strateške sektore. Misli, dakako, prvenstveno na Kinu i Rusiju.

Ali EU nije u stanju ponuditi alternativu uoči četvrte faze. A to će biti faza preuzimanja. EU je čeka u ležećem položaju.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ristić: Ako Vlada hitno ne rastereti gospodarstvo, očekuje nas više od pola milijuna nezaposlenih

Objavljeno

na

Objavio

Izvoz je skoro u potpunosti zaustavljen, turizma, koji čini petinu proračuna, gotovo pa i nema, a o doznakama iz inozemstva ne treba niti sanjati.

Poznata je biblijska priča o tome kako je faraon jednom usnio san o sedam debelih krava, koje su potom pojele sedam mršavih krava. Kako bi dokučio njegovo značenje u pomoć je pozvao Josipa, koji mu je objasnio kako je taj san pretkazanje sedam sušnih godina koje će uslijediti nakon sedam plodnih, i kako plodne godine treba iskoristiti kao pripremu za sušne koje dolaze.

Ova prispodoba pada na pamet dok danas gledamo kako se nad našim životima nadvija pošast “biblijskih” razmjera. Suočeni s pandemijom korone i zatvaranjem čitavih država u karantenu, ekonomija se počela ozbiljno ljuljati i prijeti sveopćim kolapsom.

Dok burze plešu kao da se radi o kriptovalutama, vlade proglašavaju hitne ekonomske mjere koje bi trebale ublažiti ovaj kolaps, a ljudima olakšati teške dane koji ih očekuju. Ali, kod nas izgleda nije tako.

Sudeći prema onome što vidimo, donose se mjere koje bi mogle imati sasvim suprotan učinak, piše Borislav Ristić / Večernji list

Tako je u prvim danima epidemije i navale na supermarkete Vlada donijela mjere o kontroli cijena nekih proizvoda. U okolnostima prekinutih lanaca dobave ograničiti cijene znači samo mogućnost da dođe do nestašica, jer se nikome ne isplati prodavati nešto ispod nabavne cijene. Ako biste određen broj artikala prodavali ispod nabavne cijene trošak ćete prebacit i poskupiti sve ostale artikle.

Potom je stigla i druga vladina mjera, kojom se poduzetnicima nudi mogućnost podizanja kredita i odgode plaćanja poreza i doprinosa u sljedeća tri mjeseca. To je očito palijativna mjera kojom se šalje apsurdna poruka kako smo sada slobodni ne plaćati struju i režije, ali ćemo platit za tri mjeseca sve odjednom, kada možda ne bude ni posla niti prihoda.

Takve mjere će naravno prouzročiti i rast cijena, jer je računica jednostavna – ako ne budem bio likvidan, moram se zadužiti, pa je bolje da podignem cijene kako se ne bih morao zaduživati. Vladino kreditiranje uz odgodu u ovoj situaciji znači još dublje zakopavanje, jer je ironično olakšicom nazivati kredit s kojim otplaćuješ dugove nastale u vrijeme dok ti je bio zabranjen rad, a uz to kao bonus dobiješ i kamatu.

Tako vidimo koliko su prijetnje vlasti kako će biti “zapamćeno” svima koji budu otpuštali radnike ili podizali cijene u stvari poput pucanja u vlastitu nogu, jer će rast cijena i otkazi biti upravo posljedica njihovih mjera. Umjesto da se dugovi i obveze poduzetnika u ovoj izvanrednoj situaciji otpišu, imamo mjere zbog kojih će ti dugovi još više rasti. Nisu li, onda, otkazi i gašenje tvrtki neminovan ishod?

Svi se sjećamo zadnje ekonomske krize i koliko je ljudi ostalo bez posla, što je za direktnu posljedicu imalo dužničku krizu, sa stotinama tisuća zaduženih i ovršenih. A onda je uslijedilo onih sedam “debelih” godina, kada je išlo dobro.

Tih sedam godina, međutim, mi nismo, poput nekih odgovornih zemalja, slijedili upute mudrog Josipa i pripremali gospodarstvo za krizu, već smo imali populističke mjere rastrošne vlasti, koja je novac bacala na “spašavanje” gubitaša. I sada nam dolazi onih sedam mršavih krava, koje počinju gutati one debele.

A vlada se u toj situaciji očito ne bavi sadržajem, već nastavlja iscrpljivati onu mršavu kravu muzaru. Umjesto da poduzme hitne mjere kako bi se gladnu kravu nahranilo da bi preživjela krizu, Vlada joj propisuje multivitamine i radi na poboljšavanju njenog apetita, pa kažu kako se tvrtke trebaju dodatno zadužiti, iako mnoge od njih neće preživjeti ni narednih mjesec dana mužnje.

Ukoliko se hitno ne krene u oprost dugova i pomogne realni sektor, neće biti ništa za nikoga. Neće biti ni za mirovine, niti za plaće u javnom sektoru. Uza sve to, neće biti ni za sve one požrtvovane ljude u zdravstvu, koji spašavaju živote. A znamo da je to sustav koji je i do sada stvarao gubitke, zato nije potrebna velika mudrost da se zaključi kako bi kolaps gospodarstva doveo do kolapsa zdravstva, u trenutku kad nam je ono najpotrebnije.

Ako je pak ono zadnje bila ekonomska kriza, ovo što nam dolazi je ekonomska katastrofa.

Nikada kao do sada svjetska ekonomija nije bila tako zaustavljanja, pa ne čude procjene da ćemo u proračunu imati rupu veću od 50 milijardi kuna.

Dovoljno je samo reći kako nema tri najveće stavke našeg proračuna – izvoz je skoro u potpunosti zaustavljen, turizma, koji čini petinu proračuna, gotovo pa i nema, a o doznakama iz inozemstva ne treba niti sanjati, piše Borislav Ristić / Večernji list

Mnogi su se, nakon svega što nas je zadesilo, epidemije i potresa, pitali što je sljedeće. Izgleda da smo dobili odgovor – ministar Horvat. Nonšalantnim ponašanjem i receptima koje nam prepisuju, šalje nam se poruka – nema panike, ako preživite koronu, možda umrete od gladi.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari