Connect with us

Religija i Vjera

EUHARISTIJSKA EVANGELIZACIJA NADBISKUPA ALOJZIJA STEPINCA

Published

on

Ovaj naslov je stavljen pod navodnike jer nije moj naslov članka koji slijedi ispod, nego je naslov knjige od autora mons. dr. Jurja Batelje, a od nakladnika Glasa Koncila, godine 2006. Svojevremeno sam počeo intezivno razmišljati kako animirati u sadašnjem trenutku, bilo koga iz klera u Hrvatskoj, da se reaktivira vid apostolata putem Euharistijskih kongresa po biskupijama pa sve do Nacionalnog euharistijskog kongresa. Sjetih se da sam onomad pročitao od, gore istog autora, u Glasniku postula-ture blaženog Alojzija Stepinca (isti urednik, mons…) o posebnom vidu apostolata našeg, sada, blaže-nika, upravo kroz Euharistijske kongrese.

Ali, kucajući na prava vrata, nije mi promaklo upitati vrlo ci-jenjenog  Nacionalnog ravnatelja papinskih misijskih djela u RH don Antuna Štefana da mi pošalje ne-što iz Zagreba, opširnije, o gore navedenom. I ništa manje nego, posla on meni, knjigu pod gornjim naslovom debljine 448 stranica.

Ima tu i lijepih slika sa Euharistijskih kongresa kojima je nazočio on-dašnji nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. I ništa manje nego je, nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac od 1934. do 1940.godine nazočio ili predvodio na 20 rečenih kongresa i to 18 u svojoj nadbiskupiji a 2 iz-van nadbiskupije, u Cetingradu 1939. i u Starom Gradu 1940. Čitam u tisku kako požeška biskupija slavi 20. godišnjicu osnutka i to upravo kroz treći  svoj Euharistijski kongres. A što je k tome još ljepše dodano jest kontinuitet rasta u vjeri koja se revitalizira kroz EK u tom lijepom požeškom kraju odnos-no gradu Požegi gdje je prije 80 godina održan EK u nazočnosti nadbiskupa  Alojzija Stepinca.

Iako je bila kiša na dan kongresa nije spriječilo mnoštvo vjernika uzveličati slavlje Euharistijskog Krista na prelijepom gradskom trgu.(24. Rujna 2017.)

U jednoj od svojih propovijedi ondašnji nadbiskup je rekao da su EK lijek protiv osrednjosti i malodu-šja, kao i od duhovne pustoši koja zahvaća, osobito, Europu. Što je danas kod nas u Hrvatskoj kao i u Europi? Posebno u Europi po kojoj se zatvaraju crkve ili čak ruše odnosno prenamjenjuju. U jednoj katoličkoj crkvi u Engleskoj, točnije crkvi sv Andrije održala se modna revija pod znakovljem slobodnih zidara ili popularnije masona. Sliči na vampirski ples. U Hrvatskoj dominira razdor na svim poljima.Su- pstanca hrvatskog bića se rastače kroz demografski suicid, nemoral svake vrste kroz politiku, gospo-darstvo, kulturu, obrazovanje, migraciju i emigraciju. Sad je, što ono se kaže, pravi trenutak da se po- krene ono što je nadbiskup Alojzije Stepinac činio od 1934. do 1940. godine razvivši Euharistijsku ev- angelizaciju. Ona bi bila nastavljena da nisu uslijedile ratne godine, jer masovnost okupljanja i puto-vanja su bila ugrožena ratnim zbivanjima. Moj slobodan zaključak je:  preko nadbiskupa  Alojzija Ste-pinca, tj. njegovim apostolatom, hrvatski narod je spašen od potpune propasti; upravo preko Euhari-stijskih kongresa. Evo što je propovijedao 1940. U Starom Gradu:

Ako dakle hoćemo da živimo i kao pojedinci i kao narod, onda nam nema druge nego ustrajati vjerno uz Krista. To je jedini zalog sigurnom uspjehu. Sve drugo mogu biti lijepe fraze, iza kojih će brzo slije-diti krvavo i gorko razočaranje. Zato vam ne treba nikakvog drugog dokaza, nego uprijeti prstom na sisteme i zemlje koje su htjele izbrisati iz ljudskih duša Krista i njegov  sveti zakon. Kakva gorka razo- čaranja! Razočaranja usprkos hvastavim službenim izvještajima, kad znamo da nitko ne smije, napose u komunističkom raju, da pisne i kaže što misli, ako mu je draga na ramenu glava. A nije li već to gor- ko ropstvo i teška kazna za čovjeka da ne smije ni misliti više svojom glavom? Zato ponavljamo! Ako hoćemo da živimo i kao pojedinci i kao narod, ostanimo vjerni Kristu i zakonu njegovu. Krist je jedini izvor pravog ljudskog života, i nitko drugi“.

Sisački biskup  mons. Vlado Košić , za biskupijskog hodočašća u Mariji Bistrici(19. Kolovoza 2017.), je najavio da će slijedeća pastoralna godina 2017/18, za njegovu biskupiju,  biti posvećena blaženom Alojziju Stepincu povodom 120 godina njegova rođenja i 20 godina proglašenja blaženim, baš u Mari-ji Bistrici. A poseban naglasak je stavio na događaj u Petrinji, tj. podsjećanjem na održani Euharistijski kongres u tom gradu 1938. ovim riječima:“Poznata je njegova ljubav prema Euharistiji i euharistijski kongresi koje je organizirao kao nadbiskup diljem tada velike Zagrebačke nadbiskupije. Tako je npr. 1938. predvodio euharistijski kongres u Petrinji, koji je ostao zabilježen po brojnosti puka koji je sudjelovao što se urezalo u pamćenje i bilo poticaj za ustrajnost u vjeri i osobito u slavlju Euharistije“. A, usput, prilažem jedan, doista, duhovit isječak iz propovijedi nadbiskupa Stepinca na tom kongresu u Petrinji, zapravo sam početak propovijedi koji glasi:

„Predragi vjernici!

Neki gospodin htio je vidjeti jednu protestantsku crkvu u nekom gradu. Dadne napojnicu vrataru da mu otvori, i uđe unutra. Vratar opazi da je skinuo šešir te mu reče:´Gospodine, ostavite mirno šešir na glavi, nema nikoga unutra!´ Rekao je istinu, iako žalosnu! Kako smo sretni mi katolici kad ulazeći u svoje hramove možemo zavapiti s patrijarhom Jakobom:´Zaista je Gospod na ovom mjestu!´(Post 27, 16). Kod ovoga se može zaključiti da će sisačka biskupija, ako to već i nije objavljeno,  organizirati svoj Euharistijski kongres. Tada bi to bio trostruki jubilej, tj. ako se održi EK u Petrinji 2018. Čestitam Sisča-  nima! Naravno, potičem i svoga biskupa mons. Slobodana Štambuka da predvodi svoj biskupijski EK u jubilarnoj godini blaženoga Alojzija Stepinca, tj. slično sisačkoj biskupiji, a posebno podsjećanjem na EK održan u Starom Gradu 1940. na kojem je izrekao dragocijenu propovijed vjernicima, sada njegove dijeceze,a  isječak iz te propovijedi  sam citirao ovdje. I vraćam se na taj citat, tj. komentirajući kako se i danas naši političari hvastaju, posebno u vrijeme izbora, u vrijednosti koje njihova stranka zastu-pa; vrijednosti koje se poklapaju s konzervativnim odnosno tradicionalnim vrijednostima  naroda is-pred kojeg žele stati preko institucija vlasti pa nabrajaju sve moguće slobode i prava a posebno vjers-ke slobode kao i prava Crkve u tom narodu. Ali kad je u pitanju iti jedan život čovjeka u utrobi žene, tj. još nerođenog onda se preskače nauk Crkve i prava te djece koja se mogu ubijati bez njihove zašti-te bilo kojim zakonom, tj. po nekom neprirodnom ali u parlamentu donešenom zakonu koji dopušta ubijanje nerođene djece. Samo zbog ovog zla ili grijeha koji vapi u nebo za osvetom, u našem narodu treba svake godine svaka biskupija održavati EK dok god se nerođena djeca zakonom ne zaštite, tj. njihovo pravo na rođenje(život). A da ne spominjemo gaženje po vrijednostima domovinskog rata iz kojeg s izišli kao pobjednici uz pomoć nebeske Majke; sjetimo se krunica oko vrata naših vojnika u tom ratu i molitava po trgovima upravo Gospine krunice! Svakako bi netko mogao osjetiti bilo vjerni-ka odnosno svog naroda pa bi mogao pozvati na Nacionalni Euharistijski Kongres(NEK). Ako to nije moguće onda…..pa, pa možda neki i ne trebaju skidati šešir ni u katoličkom hramu(crkvi)! I još o zako-nima kod nas a posebno o onom iz 1978. po kojem je dopušteno ubijati nerođenu djecu, to nije sigu-rno po Kristovu zakonu ljubavi prema životu, a podržavaju taj zakon i neki nazovi katolički zastupnici u našem parlamentu(Saboru). Što bi na to rekao naš blaženi Alojzije Stepinac!? Ne znamo, ali bi sigur-no pokrenuo Euharistijske kongrese.

Nikola Bašić, Vis/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Religija i Vjera

25. veljače sveti Donat – zaštitnik Zadra

Published

on

Dana 25. veljače zajedno sa Zadranima slavimo svetoga Donata, zadarskog biskupa i diplomata.

Rodio se u drugoj polovini VIII. stoljeća, prema predaji u Zadru, premda neki smatraju da je bio Irac. Spominje se u franačkim analima iz 805. kao izaslanik dalmatinskih gradova kod Karla Velikog u Thionvilleu.

Posredovao je pri mirenju Franaka s Bizantom (Aachenski mir, 812).

Pripisuje mu se izgradnja zadarske crkve, rotonde (najprije Presvetog Trojstva, poslije svetog Donata), izgrađene početkom IX. stoljeća.

 

Sačuvan je mramorni kovčeg s Donatovim zavjetnim napisom za relikvije srijemske mučenice svete Anastazije (Stošije). Prema predaji, te je relikvije Donat donio iz Carigrada, kada je s mletačkim duždem Beatom, u ime Karla Velikog, godine 804. pregovarao s bizantskim carem Nikeforom o razgraničenju između Bizanta i hrvatskog kneževskog područja u Dalmaciji.

Sveti Donat je svetičine kosti prenio u svoj Zadar i pohranio ih u tadašnjoj katedrali svetog Petra, koja je kasnije posvećena svetoj Stošiji.

Neki smatraju da je u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog Krševana mučenika. Preminuo je oko godine 811, a pokopan je u veličanstvenoj crkvi Presvetog Trojstva, koju je obnovio i koja je u XV. stoljeću po njemu i dobila ime.

Nakon provale Francuza u Zadar 1809., kosti svetog Donata prenesene su u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze.

Sveti Donat zaštitnik je Zadra te našim dragim Zadranima i ovom prigodom čestitamo njihov blagdan.

facebook komentari

Continue Reading

Religija i Vjera

„Lijepo je što postojiš!“- rečenica po kojoj su mnogi prepoznavali prof. Tomislava Ivančića

Published

on

„Lijepo je što postojiš!“ Po toj rečenici mnogi su prepoznavali prof. Tomislava Ivančića! A kako su ga doživjeli njegovi suradnici? Čime je privlačio mlade još od 80-ih godina u prve zajednice kršćanskog iskustva, a potom i u evangelizaciju? Koliko je njegova metoda hagioterapije uspješna i danas? Kako je stvarao ovaj veliki teolog, znanstvenik i profesor, te ponizan svećenik?

O tome na Laudato.tv  govore njegovi bliski suradnici: hagioterapeutkinja Silva Vrdoljak, Lidija Krolo, tajnica prof. Ivančića gotovo 20 godina i prof. Ivica Lulić, predsjednik Matične vrhovne uprave Zajednice Molitva i Riječ.

Poticajne misli Tomislava Ivančića

 

facebook komentari

Continue Reading