Pratite nas

Reagiranja

Europa jasno poručila – komunizam i nacizam su isto zlo

Objavljeno

na

U Europskom parlamentu je 19. rujna 2019. usvojena “Rezolucija o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.”

Zanimljivo je kako je tako bitan dokument promaknuo vodećim medijskim kućama u Hrvatskoj.

Šuti o njemu i zvanična politika.

Na noge je ustao tek mali dio orjunaša zatečen jasnoćom istine.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,

–  uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(2),

–  uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,

–  uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(4),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,

–  uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,

–  uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja,

–  uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;

B.  budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;

C.  budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;

D.  budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni;

E.  budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura;

F.  budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;

G.  budući da je europska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi te način da se suradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Europi, prestane s ratovima i osigura demokracija u Europi; budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u europsku obitelj kojoj pripadaju;

H.  budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;

I.  budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

J.  budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., obilježena 50. godišnjica Pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put“, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litavaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i formirali ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;

K.  budući da su, usprkos tome što je Kongres narodnih zastupnika SSSR-a 24. prosinca 1989. osudio potpisivanje Pakta Molotov-Ribbentrop, kao i drugih sporazuma s nacističkom Njemačkom, ruske vlasti u kolovozu 2019. odbacile odgovornost za taj sporazum i njegove posljedice te trenutačno promiču stajalište da su Poljska, baltičke države i Zapad pravi pokretači Drugog svjetskog rata;

L.  budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile staljinističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

M.  budući da otvoreno radikalne, rasističke i ksenofobne skupine i političke stranke potiču na mržnju i nasilje u društvu, primjerice širenjem govora mržnje na internetu, što često dovodi do porasta nasilja, ksenofobije i netolerancije;

1.  podsjeća na to da se prema članku 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;

2.  naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;

3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

4.  izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;

5.  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

6.  osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;

7.  osuđuje povijesni revizionizam i glorificiranje nacističkih kolaboracionista u nekim državama članicama EU-a; duboko ga brine sve veće prihvaćanje radikalnih ideologija i povratak fašizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima netolerancije u Europskoj uniji te uznemiruju vijesti iz nekih država članica o šurovanju političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenopravnog progona s radikalnim, rasističkim i ksenofobnim pokretima različitih političkih denominacija; poziva države članice da najoštrije osude takva djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;

8.  poziva sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Europe, na primjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a;

9.  poziva države članice da osude sve oblike negiranja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti, te da spriječe pojavu trivijalizacije u političkom i medijskom diskursu;

10.  zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima; potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i o našoj zajedničkoj povijesti, uključujući obrazovanje o zvjerstvima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, poput holokausta i sustavnog dehumaniziranja njegovih žrtava tijekom niza godina;

11.  nadalje, poziva na to da se 25. svibnja (godišnjica smaknuća heroja iz Auschwitza ritmajstora Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma koji će biti izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su, suprotstavivši se tiraniji, pokazali junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te će budućim generacijama služiti kao jasan primjer ispravnog stava koji treba zauzeti pred prijetnjom od totalitarnog porobljavanja;

12.  poziva Komisiju da pruži efektivnu potporu projektima za povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama kao i za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da u okviru programa Europa za građane odvoji odgovarajuća financijska sredstva za komemoraciju i sjećanje na žrtve totalitarizma, kao što je to izneseno u stajalištu Parlamenta o programu Prava i vrijednosti za razdoblje 2021. – 2027.;

13.  izjavljuje da europska integracija kao model mira i pomirenja predstavlja slobodan izbor naroda Europe koji su se tako opredijelili za zajedničku budućnost te da Europska unija ima posebnu odgovornost za promicanje i zaštitu demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, ne samo unutar već i izvan Europske unije;

14.  ističe da su se, u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, zemlje istočne i središnje Europe ne samo vratile u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, već da su se, uz pomoć EU-a, pokazale uspješnima u provedbi reformi i postizanju društveno-gospodarskog razvoja; naglašava, međutim, da ta mogućnost treba ostati otvorena i drugim europskim zemljama kako je utvrđeno u članku 49. UEU-a;

15.  tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;

16.  duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;

17.  izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

19.  osuđuje činjenicu da ekstremističke i ksenofobne političke snage u Europi sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne propagande, uključujući rasizam, antisemitizam i mržnju prema seksualnim i drugim manjinama;

20.  apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;

21.  naglašava da bi tragična prošlost Europe i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvarajući tako otvorena i tolerantna društva i zajednice koje prihvaćaju etničke, vjerske i seksualne manjine i primjenjujući europske vrijednosti na sve;

22.  nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

Izvor.

Pogodite zašto mediji u Hrvatskoj (ne i hrvatski mediji jer takvo što ne postoji) nisu objavili da je prije 12 dana, dakle 19. rujna 2019. godine Europski Parlament donio rezoluciju u kojoj potpuno jasno i nedvosmisleno izjednačava zlo nacional-socijalizma i internacional-socijalizma kojeg u ovom dokumentu naziva imenom pod kojim je taj rigidni totalitarizam poznatiji – komunizam?

Europa je jasno rekla svoje: Komunizam je zlo!! S obzirom da je Hrvatska članica Europske unije bilo bi vrijeme da se počne ponašati u skladu ne samo s ovom Rezoucijom nego u skladu sa svim rezolucijama, deklaracijama, izjavama, načelima i odlukama navedenim u uvodnom dijelu ove Rezolucije. A to znači da se počnu zabranjivati komunistički simboli i balovi vampira poput onog koji se održava svakog svibnja u Kumrovcu a koji direktno vrijeđaju sve žrtve ove odvratne, totalitarne, genocidne, nedemokratske ideologije.

Dakle, počnimo se konačno ponašati kao Europljani, osudili smo nacizam i fašizam koji i treba biti osuđen, zabranili smo njihove simbole koji i trebaju biti zabranjeni, a sad je konačno red i na komunizam, da se zabrane njegovi simboli, da se zabrani petokraka, da se uklone imena ulica, trgova i ostalih javnih površina kao i spomenici komunističkim liderima i krvolocima i da konačno jednom zauvijek završimo s tim sramnim djelom ne samo hrvatske i europske nego i svjetske povijesti!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zbog skandalozne objave HSP traži kaznenu i političku odgovornost Kreše Beljaka

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Hrvatske seljačke stranke, Krešo Beljak, je dana 11. siječnja 2020. godine u 22.57 sati na svome privatnom twitter profilu objavio kako je zloglasna jugoslavenska ‘Uprava državne bezbednosti’, kolokvijalno UDB-a, likvidirala premali odnosno nedovoljan broj hrvatskih političkih emigranata, navodeći također kako je upravo ta činjenica, između ostaloga, presudna za izbijanje ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Podredno je hrvatsku političku emigraciju okarakterizirao kao ‘fašiste koji su nažalost pobjegli UDB-i’.

Nema nikakve dvojbe kako, nakon navedene twitter objave, predsjednik Hrvatske seljačke stranke mora odmah i neodgodivo podnijeti ostavku na sve dužnosti u matičnoj stranci, također i na sve dužnosti u hrvatskom parlamentu i drugim državnim institucijama, kao i na mjesto gradonačelnika grada Samobora.

Očekujemo također i reagiranje političkih, odnosno koalicijskih partnera Hrvatske seljačke stranke, dakle vrlo jasno i nedvosmisleno očitovanje SDP-a, HSU-a i GLAS-a glede ove krajnje degutantne, ali i izdajničke objave predsjednika HSS-a. Hrvatska javnost mora znati stav političkih partnera HSS-a, moramo znati podupiru li navedenu objavu i hoće li nastaviti političku suradnju sa tim čovjekom.

Obzirom kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) postupa i poduzima radnje temeljem kaznene prijave, ali i ako na drugi način utvrdi postojanje relevantne sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, čl.205.st.6. kao i čl.206.st.4. ZKP-a, očekujemo žurno postupanje DORH-a obzirom da je razvidno postojanje ozbiljnog kaznenog djela.

Nema nikakve dvojbe kako Krešo Beljak, da je Republika Hrvatska kojim slučajem uređena pravna država, više ne bi bio čelnik jedne parlamentarne političke stranke, bio bi osoba protiv koje organi gonjenja provode izvidne radnje. Možemo samo zamisliti što bi se nekom političaru, na primjer u Njemačkoj, dogodilo da slučajno objavi kako je istočno-njemačka tajna policija STASI likvidirala premali broj političkih neistomišljenika. Takav političar više niti minute ne bi egzistirao u njemačkoj politici.

Jugoslavenska tajna policija UDB-a likvidirala je sedamdeset i tri hrvatska politička emigranta, petorica su nestala, dvadeset i četiri su preživjeli egzekucije, petorica su oteta i prebačeni u Jugoslaviju dok su dvojica pobjegli otmičarima. Likvidirane su i cijele obitelji, skupa sa malom djecom. Nema nikakve dvojbe kako su Kreši Beljaku, kao uostalom i većini hrvatskih građana, te činjenice jako dobro poznate. I što onda u tom kontekstu uopće znači njegova krajnje neiskrena, degutantna i krajnje nemušta takozvana isprika? Kako se uostalom za izrečene umobolne strahote netko može ispričati? Je li Krešo Beljak, dok je pisao navedenu objavu, razmišljao kako će ista djelovati na žrtve zločinačkog Titovog komunističkog režima, na njihove obitelji, rodbinu, prijatelje?

Izjave poput ove zastrašujuće su, zabrinjavajuće i nedopustive u normalnom demokratskom društvu. Kada se ima u vidu i nedavna, jednako skandalozna, izjava saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića kako koncem drugog svjetskog rata nije likvidiran dovoljan broj Hrvata, onda se može zaključiti kako je u političkom prostoru Republike Hrvatske došlo do značajnog porasta lijevog filo komunističkog ekstremizma. Ako netko napiše ono što je napisao Krešo Beljak mi smo uvjereni kako ta osoba tako i misli. Nas u ‘Hrvatskoj stranci prava’ nikakve lažne isprike ne mogu zavarati niti navesti na krivi zaključak, jasno nam je s kime imamo posla, jasno nam je na koji bi se način mentalni sljedbenici Titovog jugoslavenskog boljševizma obračunavali sa svojim političkim neistomišljenicima.

Čak i pored činjenice kako je u pitanju fingirana, neiskrena i krajnje nemušta isprika, ostaje nejasno zbog čega se Krešo Beljak konkretno ispričao? Zbog izjave kako je UDB-a likvidirala premalo Hrvata ili zbog tvrdnje kako su ratovi na području bivše države rezultat i hrvatskog fašizma. Izjava o jednakoj krivnji ‘hrvatskog i srpskog fašizma’ posebno je opasna. Ista je na tragu veliko-srpske propagande kako su za sve ratove na prostoru bivše Jugoslavije ‘podjednako svi krivi’, dakle podjednako su krivi nekakvi imaginarni fašizmi, koje upravo Beljak spominje, a ne velikosrpska hegemonistička politika Slobodana Miloševića.

Nakon svega, ostaje nam zapitati se hoće li itko normalan više za takvog čovjeka i takvu stranku glasovati?

Ono što je nas u HSP-u posebno razočaralo jest činjenica kako osim gradonačelnika grada Čazme, gospodina Dinka Piraka, baš nitko, niti jedan općinski, gradski ili županijski ogranak HSS-a, nije reagirao na spomenutu izjavu. Reakcije su posve izostale. Mogli bismo biti zločesti pa kazati kako je većina članstva nekada časnog HSS-a suglasna sa izrečenim, jer ako nešto u politici ne demantirate onda to postaje istina, fakat, postaje nepobitna činjenica. Ako pak misle kako se ne trebaju očitovati, neka tako bude, to ostavljamo njihovoj savjesti.

Obzirom kako je Krešo Beljak zastupnik u Saboru RH otvara se pitanje i Etičkog kodeksa saborskog zastupnika. Sukladno važećem kodeksu tražimo postupanje Predsjednika hrvatskog Sabora, gospodina Gordana Jandrokovića, glede ovog slučaja. Uvjereni smo kako se izrečeno ne može okarakterizirati kao elementarna neodgojenost, nepristojnost ili agresivnost, razvidno je kako je u pitanju puno opasnija rabota, naravno na štetu hrvatskog čovjeka.

Sukladno svemu navedenome, obzirom kako se radi o postojanju ozbiljnog kaznenog djela, Hrvatska stranka prava je nadležnom Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv Predsjednika Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka, navodi se u priopćenju HSP-a kojeg potpisuje Predsjednik Hrvatske stranke prava Karlo Starčević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Bliži li se otkaz ugovora o radu imenovane Ravnateljice NP Krka, Nelle Slavice?

Objavljeno

na

Objavio

dr.sc. Ljiljana Zmijanović

Državni inspektorat donio je Rješenje kojim je usvojen zahtjev dr.sc. Ljiljane Zmijanović povodom prijave inspektoratu za povredu prava koja proizlaze iz Zakona o hrvatskim braniteljima u smislu prednosti pri zapošljavanju.

Po pravomoćnosti toga Rješenja tako utvrđena povreda predstavlja opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljen između JU NP Krka i sadašnje Ravnateljice Nelle Slavice.

Nakon što smo prošle godine svjedočili i pratili slučaj imenovanja Ravnateljice Nelle Slavice, samo ćemo podsjetiti kako je prvo Rješenje Ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića kojim je imenovao Nellu Slavicu za Ravnateljicu JU NP Krka poništeno pravomoćnom sudskom presudom Upravnog suda u Splitu bez prava žalbe. U ponovljenom Rješenju nisu se izvodili nikakvi novi dokazi, već je na temelju postojećeg činjeničnog stanja imenovao ponovo Nellu Slavicu, te je doneseno praktički sadržajno identično Rješenje kao i ono prethodno, poništeno.

To praktično znači da je sudski postupak pred Upravnim sudom i inspekcijski postupak pred nadležnim inspektoratom mogao početi ispočetka i da je kandidatkinja dr.sc. Ljiljana Zmijanović sa svojim zahtjevima opet na početku.

Saznajemo da je pred Upravnim sudom u Splitu zakazano ročište, u kojem će se sud ponovo očitovati o zahtjevu tužiteljice, kao i ocijeniti zakonitost novog osporavanog Rješenja o imenovanju.

Saznajemo isto tako da je JU NP Krka po punomoćniku Nada Mikulandra zatražila da se uredujući viši državni inspektor „makne“ s predmeta, odnosno tražili su njegovo izuzeće, koje je Državni inspektorat u Zagrebu odbio. Iako se radi o legitimnom pravu, tražiti izuzeće uređujućeg višeg inspektora očito je bio pokušaj da se diskreditira institucija inspektorata, ne bi li se promijenio tok i postupak odlučivanja i proces nadzora.

Podsjetiti ćemo i na dobro poznatu sjednicu Saborskog odbora za ratne veterane, na kojoj se resorni ministar Tomislav Ćorić na neprimjeren i grub način obraćao Ljiljani Zmijanović, a na što su reagirali pojedini Članovi  odbora.

Biti će doista interesantno vidjeti rasplet ove pravne i javne situacije, koja je bila veoma dugo vremena u žiži hrvatske javnosti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari