Pratite nas

Vijesti

Europa sprema zabranu veličanja komunizma

Objavljeno

na

Nezaposlena politologinja Anhoa García (27) gleda kako madridskim ulicama, u velikom prosvjedu protiv mjera štednje, maršira grupa mladih noseći zastave Sovjetskog Saveza sa srpom i čekićem. Anhoa je kao studentica donedavno bila među njima.

Ta je zastava simbol borbe radničke klase, ona je simbol prve radničke revolucije u povijesti koja je utjerala strah među kapitaliste i poslodavce. Zahvaljujući toj revoluciji položaj se radnika u Europi promijenio – kaže djevojka rođena u Madridu. No za litavsku novinarku Indre Vainalavičiute (29) kao i stotine tisuća Litavaca, ona ima sasvim drukčije značenje.

Simbol zatiranja slobode

Zastava je simbol oduzimanja prava na samoodređenje, na identitet, ona je simbol zatiranja prava na jezik, vjeru, kulturu i osobnu slobodu. Uime te zastave na tisuće je nevinih ljudi ubijeno i nestalo – rekla je I. Vainalavičiute u Vilniusu, glavnom gradu baltičke zemlje koja je 1990. stekla nezavisnost od Sovjetskog Saveza.

Dok se Europom širi siromaštvo, u najtežoj gospodarskoj krizi od 1929. i početka trijumfa različitih ideologija, u Bruxellesu jedna radna skupina u tišini razmatra zakonski prijedlog. Ako “Europski nacrt nacionalnih statuta za promicanje tolerancije” usvoji Europski parlament, a zatim i 28 članica Europske unije, Anhoini prijatelji na madridskom sveučilištu Complutense de Madrid morat će ukloniti obilježja totalitarnog režima. U neugodnoj situaciji mogao bi se naći i hrvatski veleposlanik u Parizu Ivo Goldstein (55) koji u sobi za prijam ima fotografiju Josipa Broza Tita. Promicanje i veličanje komunizma bit će kazneno djelo usvoji li se novi Europski zakon o slobodama građanina. Inicijativa upućena u parlament, zakonodavno tijelo EU, sadrži više točaka u kojima se ističe nužnost poticanja tolerancije, a kažnjavanje svega što bi moglo dovesti do iskazivanja mržnje. U jednoj od točaka stoji: “Poduzeti konkretne poteze za suzbijanje rasizma, etničke diskriminacije, vjerske netolerancije, totalitarnih ideologija, ksenofobije, antisemitizma, antifeminizma i homofobije” te za “jasno odobravanje totalitarne ideologije, ksenofobije i antisemitizma” predviđene su kazne. O komunizmu, ali i nacizmu te fašizmu moglo bi se raspravljati javno, no kažnjeni će biti javni nastupi koji ih podržavaju.

Prije sedam godina Vijeće Europe je priopćilo: “Osuđujemo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izražavamo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina”. Neke zemlje su i bez najnovije inicijative iz Bruxellesa uvele zakon o kažnjavanju isticanja simbola. Komunistički i nacistički simboli u Litvi mogu se vidjeti jedino kao eksponati u muzejima i u školskim knjigama. Za njihovo isticanje u javnosti kazne su od 1120 do 2200 kuna.

Kazne za totalitarizam

– Nema šanse da netko legalno nosi komunističko obilježje u prosvjedima ili da ga istakne, primjerice, na kući – kaže Simona Aginskaite, novinarka litavskog državnog radija. Zabrana isticanja nacističkih i fašističkih obilježja, kao i promoviranje tih ideologija, već je prisutna, no zabrana veličanja komunističkih ideologa nekima ne odgovara.

Ivica Maštruko (73), savjetnik bivšeg predsjednika Stjepana Mesića od 2003. do 2005 te kasnije veleposlanik u Bukureštu opravdava držanje Titovih slika u hrvatskim diplomatskim predstavništvima u svijetu i nakon što je Hrvatska postala članicom EU.

– Ne vidim ništa spornog u tome da se drži slika antifašističkog vođe. I ja sam od 1992. do 2009. u rezidencijama u Italiji, Grčkoj, Sloveniji i Rumunjskoj držao svoju fotografiju s Titom – rekao je u četvrtak Večernjem listu. No grupa utjecajnih, konzervativnih i liberalnih, europskih političara smatra da je opasno podržavati Tita i ostale nedemokratske antifašiste koji su se za života oružjem protivili uvođenju demokracije i uvažavanju razlika, svega onoga na što se poziva Europska unija.

“Tolerancija znači poštovanje i prihvaćanje izražavanja drugih, očuvanje i razvoj različitih identiteta”, stoji u prijedlogu zakona koji je u parlament uputila nevladina organizacija Europsko vijeće za toleranciju i pomirbu (ECTR) osnovana 2008. godine. Njezini najistaknutiji članovi su bivši poljski predsjednik Aleksander Kwaśniewski, bivši španjolski premijer José María Aznar, predsjednik Europskog židovskog kongresa Vjačeslav Moše Kantor, bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, Erhard Busek (Austrija), George Vassilliou (Cipar), Rita Süssmut (Njemačka) i drugi. Šanse da njihov prijedlog prođe u Europskom parlamentu su velike jer ondje najviše mjesta ima grupacija konzervativnih stranaka okupljenih oko Europske pučke stranke (EPP) kojoj pripada i HDZ. Od ukupno 766 mjesta oni drže 274. Socijaldemokrati, čiji je član SDP, imaju 195 mjesta. Kritičari prijedloga zakona tvrde da je on pušten s ciljem zaustavljanja radikalno lijevih stranaka koje posljednjih mjeseci jačaju diljem Europe. Oštre mjere štednje, visoka nezaposlenost mladih, sve veće razlike između bogatih i siromašnih te urušavanje europske socijalne države u posljednje tri godine lansirale su u orbitu stranke koje u svojim nazivima nose predznak “komunističke”.

Njemački Die Linke treća je stranka po broju zastupnika u parlamentu nakon generalnih izbora održanih 22. rujna.

Ljevica jača zbog krize

U Češkoj je 25. i 26. listopada Komunistička stranka Češke i Moravske osvojila 15 posto glasova čime se pozicionirala kao treća stranka. Prošli mjesec dobar je rezultat na lokalnim izborima ostvarila Komunistička stranka Portugala gdje su građani umorni od štednje kaznili dvije najveće stranke, konzervativce i socijaldemokrate. Španjolska Ujedinjena ljevica, na vlasti u južnoj pokrajini Andaluziji, ljetos je zakonom zabranila bankama oduzimanje kuća građanima koji ne mogu plaćati kredit. Odluku, kojoj su se protivili Bruxelles i konzervativna vlada u Madridu tvrdeći da je to udar na privatno vlasništvo, srušio je Ustavni sud. U svibnju se održavaju izbori za Europski parlament, a zagovornici jačanja EU strahuju od uspjeha i lijevih i desnih euroskeptičnih stranaka.

Euroskeptici bi mogli zaustaviti eurointegracije, izjavio je u srpnju glasnogovornik Europskog parlamenta Jaume Duch Guillot. Govoreći u Madridu na konferenciji o Europskoj uniji napomenuo je kako se “zbog straha” prvi put o izborima govori godinu dana unaprijed. Radikalno desne stranke u svojim nazivima nemaju predznak nacističke i fašističke te ih se većina javno distancira od tih ideologija no na lijevom spektru situacija je drukčija. Naziv “komunistička stranka” poziva na uspostavljanje besklasnog društva, ideologiju utemeljenu na ukidanju privatnog vlasništva koji su u svom manifestu 1848. predložili Marx i Engels. Nastao u vrijeme rastuće industrijalizacije u Europi tvrdio je da vlasnik kapitala prisvaja višak proizvedene vrijednosti nauštrb radnika. Kako bi radniku vratila vlasništvo nad sredstvom za proizvodnju i time ga stavila u ravnopravan položaj, španjolska Ujedinjena ljevica u Andaluziji, 165 godina kasnije, potiče okupaciju neiskorištenog privatnog zemljišta na kojem osnivaju zadruge za proizvodnju povrća. U radikalnoj varijanti komunizma, temeljenoj na boljševizmu i Lenjinovoj interpretaciji Marxa, poziva se na jednostranačje i revolucionarno rušenje kapitalizma. Njegove ideje dovele su do stvaranja Sovjetskog Saveza i komunizma kao državnog poretka. Iz toga su se pak izrodili totalitarni režimi zbog čije dugogodišnje represije nad neistomišljenicima pate brojni građani Europske unije.

Razumijem bol i stradanja nedužnih u zemljama bivše Jugoslavije ili Sovjetskog Saveza. Tamo je plemenita ideja komunizma zloupotrijebljena – kaže u Madridu politologinja Anhoa. U Španjolskoj koja je pak od 1939. do 1975 imala konzervativnu diktaturu pod vodstvom generala Franca također se još otkrivaju grobnice i detalji iz tamošnjeg građanskog rata od 1936. do 1939. nakon kojeg je uslijedila represija nad poraženim republikancima – liberalima, komunistima i anarhistima. Anhoa smatra da bi zabranom isticanja simbola poput zastave Sovjetskog Saveza mogla uslijediti nova, kapitalistička represija. te kaže:

Ti simboli izazivaju strah, permanentnu prijetnju kapitalistima. Njihovim ukidanjem uslijedit će novo iskorištavanje radnika.

Prema pisanju vodećih španjolskih novina El País, sklonih lijevom centru, policija tvrdi kako su posljednjih mjeseci učestali napadi ljevičarskih grupa u Madridu, čiji mladi pripadnici noću po parkovima presreću ljude kao što su radili pripadnici desničarskih skupina 80-ih i početkom 90-ih. Stopa nezaposlenosti mladih viša je od 60 posto, njihova besperspektivnost i nemogućnost studiranja te osjećaj nepravde, ljevičarske ideje čine atraktivnima. Na prvim izborima za Europski parlament 1979. izašlo je 72 posto građana, a od tada je izlaznost u konstantnom opadanju da bi na posljednjima 2009. glasovalo rekordno niskih 43 posto građana.

– To je poruka političarima i opasanost za demokraciju – kaže Joelle Ana Bergere Dezaphi, profesorica političke psihologije na sveučilištu Complutense de Madrid. Kakav će efekt izazvati najnovija inicijativa ako prođe u parlamentu, još se ne zna. Njome bi svaka država, pa tako i Hrvatska, trebala imati posebno tijelo za nadzor ponašanja građana, odnosno kontrolirati i kažnjavati govor i isticanje simbola koji vrijeđaju druge i drukčije. Zasad je reakciju izazvala tek mogućnost kažnjavanja promoviranja komunizma.

VLM

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Višnja Starešina u Bujici: Danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!

Objavljeno

na

Objavio

Višnja Starešina u Bujici: “Godine 1989. Rušio se zid komunizma u Berlinu, danas se ruši zid globalizma u Bruxellesu, a mi nemamo Tuđmana!”

Naša politička scena izgleda kao da stari Politbiro rotira svoje kadrove iz različitih stranaka – izjavila je u Bujici na Z1 Višnja Starešina, politička analitičarka i kolumnistica Slobodne Dalmacije.

Kritički je govorila o vanjskoj politici Plenkovićeve Vlade, naročito o odnosu prema Hrvatima u BiH i Haaškome sudu. Pohvalila je Orbana i Trumpa te objasnila zašto Marakeški sporazum nije dobar za Hrvatsku.

Starešina je članica vanjskopolitičkog odbora Hrvatskog sabora, a mišljenja je da se naša politika već dugi niz godina sustavno srozava i daleko je ispod razine one koju je vodio dr. Franjo Tuđman.

“Nije dobro da Budo Lončar još uvijek dijeli svoje savjete na Pantovčaku i Zrinjevcu,” smatra Starešina.

Bruxelles: Tisuće prosvjednika protiv UN-ova sporazuma o migrantima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Biskup Košić: Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.

Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika.

“Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi.

Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č. s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine.

Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre.

Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi “tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine… Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja.

Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine”, rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena.

“Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja”, kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.

 

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari