Pratite nas

BiH

Europski izbori najavljuju političke promjene u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Protekle nedjelje građani Europske unije birali su zastupnike u Europski parlament. Među njima, drugi put u godinu dana, i državljani Republike Hrvatske. Budući da je prošlog ljeta ušla u Uniju, Hrvatska je lani na svojim prvim europskim izborima birala zastupnike na samo godinu dana, koliko je tada bilo preostalo do redovnih izbora 25.5.2014. Lanjske izbore obilježio je iznimno slab odaziv.

z2410nr9Iako u svim zemljama EU ti izbori privlače znatno manje birača od nacionalnih, odaziv u Hrvatskoj od samo 20,84% posto bio je razočaravajuće malen. Ljudima, očito, nije bilo stalo tko će u njihovo ime, za izvrsnu plaću, sjediti u dalekom Europskom parlamentu koji još odlučuje o vrlo malo stvari bitnih za Uniju. Unatoč tome što sadržajno ne predstavljaju najvažniji politički čin, europski izbori su dobar indikator raspoloženja biračkog tijela prije parlamentarnih izbora. Već na lanjskim izborima pokazala se tendencija oporavka HDZ-a.

Nakon što je 2009. bez ikakvog objašnjenja dotada najmoćniji čovjek Hrvatske Ivo Sanader priopćio javnosti da daje ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, HDZ se sve brže urušavao. Sanader je završio u zatvoru, a pred sudom se zbog crnog fonda našla i stranka, koja je prvostupanjskom presudom kažnjena. No spas politički već odumirućem HDZ-u došao je od protivnika. SDP-ova vlast je u dvije i pol godine mandata polučila katastrofalne gospodarske i socijalne rezultate. Osim ideološkog eksperimentiranja nad vlastitim narodom, koje je izazvalo duboke podjele u društvu po svjetonazorskim pitanjima, nova vlast se “proslavila” i cijelim nizom afera od kojih je zadnja dovela od smjene moćnog ministra financija Slavka Linića.

Time je SDP definitivno izgubio auru “poštenja” kojom se, nakon svih HDZ-ovih kriminalnih afera iz vremena sanaderštine, obilato koristio u kampanji prije dvije i pol godine kada je premoćno dobio izbore. Ali, kako to često biva, kad su došli na vlast, počeli su i sami ponavljati iste stvari zbog kojih se svojevremeno sasuo HDZ.

Hrvatska je uz Cipar jedina zemlja u EU koja je još u recesiji. Kriza traje već šestu godinu i ne nazire joj se kraj. SDP-ova koalicijska vlast je vrlo klimava i upitno je hoće li izdržati još godinu i pol koliko je ostalo do kraja mandata ili će se ići na prijevremene izbore. U takvoj atmosferi izbori za Europski parlament postali su važni, prije svega, kao pokazatelj odnosa snaga na političkoj sceni.

Ta pomalo neobična situacija, u kojoj se u kampanji za europske izbore govori o svemu više nego o Europskoj uniji i poslu kojeg hrvatski zastupnici obavljaju u njenim tijelima, bitno je srozala kvalitetu kampanje. Na koncu je, desetak dana prije ulaska u vruću završnicu, zbog katastrofalnih poplava izborna kampanja, prešutnim džentlmenskim sporazumom glavnih igrača, prekinuta. Završni skupovi nisu održani, a mediji su, razumljivo, puno više izvještavali o poplavama nego o predstojećim izborima. Unatoč tome, odaziv je bio za četiri postotka bolji nego na lanjskim izborima.

Iako je to još nedovoljno, reprezentativan uzorak za sigurnije predviđanje parlamentarnih izbora iz glasovanja te četvrtine biračkog tijela mogu se izvući neki zaključci o odnosu političkih snaga u Hrvatskoj danas. HDZ-ova koalicijska lista odnijela je čistu pobjedu, osvojivši 41,5% glasova. To je oko osam posto više nego lani. Taj porast HDZ može dijelom zahvaliti proširenju koalicije, u koju je ovaj put ušla i Hrvatska seljačka stranka, koja je lani išla na europske izbore odvojeno. HSS je koaliciji okupljenoj oko HDZ-a donio oko tri posto glasova. Preostalih pet posto HDZ-ovog rasta otprilike se poklapa s većom izlaznošću u odnosu na lanjske izbore. A izašli su očito probuđeni HDZ-ovi glasači koji su 2013. apstinirali.

Od 11 zastupnika koji su biralni, HDZ je s koalicijskim partnerima osvojio šest.

SDP i njegova “Kukuriku” koalicija su glatko poraženi, premda su, u biti, još i dobro prošli, uzevši u obzir rezultate njihove vlade i poplavu afera zadnjih mjeseci. Izbori za EU parlament su jedini u kojima se, osim za listu, može glasovati i za čovjeka na njoj. U slučaju da kandidat na listi dobije više od deset posto od ukupnog broja glasova koje je dobila lista, automatski, zahvaljujući tim “preferencijalnim” glasovima skače na njeno prvo mjesto. Važan izborni rezultat je ostvario Tonino Picula, Milanovićev oponent unutar stranke, koji je dobio preferencijalno polovicu svih glasova liste, što je ako odbijemo glasače drugih koalicijskih partnera, još i znatno više, te znakovito govori o raspoloženju SDP-ovog biračkog tijela. Pogotovo imajući u vidu nedavne javne Piculine izjave kako s premijerom Milanovićem već godinu i pol nije uopće komunicirao. Loš rezultat stranke, uz Piculin individualni trijumf, vjerojatno će biti okidač Milanovićevim protivnicima unutar SDP-a da krenu u obračun. Slavko Linić, prije dva tjedna smijenjeni ministar financija i najutjecajnija figura partije u Rijeci, najjačem SDP-ovom uporištu, odmah po smjeni najavio je obračun s Milanovićem nakon EU izbora. Iz svega se može zaključiti kako će sljedeći dani i tjedni biti odlučujući po pitanju ostanka Milanovića u stranačkom “sedlu”.

thumbsup_eu_elections___save_planet_final_website_2

Od četiri zastupnika s lijeve koalicijske liste, koji su prošli u EU parlament, dvojica su iz redova koalicijskih partnera: Jozo Radoš visoko mjesto na listi dobio je kao predstavnik HNS-a Vesne Pusić, stranke koju danas po anketama podržava jedva nešto više od jedan posto birača, a koja drži pola ključnih resora u Vladi. Drugi je Ivan Jakovčić iz IDS-a s kojim SDP nije u idiličnim odnosima, pogotovo nakon što je partija podržala IDS-ovog disidenta Damira Kajina na lanjskim izborima za istarskog župana i – izgubila. Ulazak u Europski parlament je za dlaku izmaknuo Miloradu Pupovcu, valjda doživotnom ekskluzivnom predstavniku Srba u Hrvatskoj, još od Sanadrova vakta. Pupovac je skromno prihvatio zadnje mjesto na listi SDP-ove koalicije, vođen kalkulacijom kako će svi Srbi glasati preferencijalno za njega, što će na koncu činiti više od deset posto ukupnog broja glasova liste i tako će, na koncu, Pupovac ići u Europu. Procjena mu je bila prilično dobra. Na kraju je, od ukupnog broja glasova SDP-ove koalicijske liste Pupovac osvojio 9,36% i za dlaku nije završio u Europskom parlamentu.

Glasove koje je u međuvremenu pogubio SDP, pokupila je njihova disidentica Mirela Holy, ministrica okoliša u Milanovićevoj vladi, koja je nakon sitnije afere u vezi sa urgiranjem za zaposlenje jedne osobe, smijenjena. Nakon toga izlazi iz stranke, osniva novu stranku pod nazivom Orah, hrvatsku inačicu stranke zelenih. Orah osim Mirele Holy nema javnosti prepoznatljivih članova niti nekih posebnih programa ili vizija. Sakuplja isključivo glasove lijevih birača razočaranih SDP-om. Na ovim izborima je takvih bilo skoro deset posto, tako da je Orah dobio jednog europarlamentarca i izvjesno će igrati bitnu ulogu i na parlamentarnim izborima.

U normalnim razvijenim demokracijama potrebno se silno naraditi da se dođe do tog postotka. Koliko je hrvatska politička scena još neprofilirana i neartikulirana, govori podatak da je svojevremeno Boris Mikšić, Hrvat iz Amerike, koji se pojavio niotkuda i kandidirao, umalo ušao u drugi krug predzadnjih predsjedničkih izbora, nakon čega je brzo nestao. Orah Mirele Holy spada u istu kategoriju prosvjednog glasovanja, ali može predstavljati i političku posudu za prikupljanje glasova razočaranih bivših SDP-ovih birača, koji tako neće propasti nego će se u postizbornoj koaliciji opet spojiti s partijskom maticom, jer je teško zamisliti da Orah može koalirati s HDZ-om. Sličnu funkciju na desnoj strani ima Savez za Hrvatsku koji je okupio manje desne stranke koje su donedavno bile ispod praga te jakog regionalnog igrača u Slavoniji, Glavašev HDSSB. Savez je osvojio respektabilnih sedam posto glasova i iako mu je malo nedostajalo da dobije eurozastupnika, na ovim izborima se potvrdio kao ozbiljan igrač.

Kako god bilo, išlo se na parlamentarne izbore prijevremeno već ove godine, ili u roku sljedeće, Hrvatska teško može računati na stabilnu većinsku vladu koja neopterećeno može provesti dubinske reforme. Realnost je krhka koalicijska vlada, bila ona lijeva oko SDP-a ili desna oko HDZ-a, kojoj će unaprijed biti vezane ruke. Sve to navodi na zaključak da je u interesu zemlje promjena Izbornog zakona u smislu davanja neke vrste premije prvoplasiranoj stranci ili listi kako bi joj se omogućilo formiranje vlade bez beskonačnog trgovanja sa “sitnim ribama”. Druga važna stvar bile bi “otvorene liste”, tj. mogućnost da se preferencijalno glasa i za pojedine ljude, a ne samo za listu u cjelini. Ali da bi se to ostvarilo potreban je konsenzus i volja dvije najveće stranke, što je u ovom trenutku prilično teško zamislivo. NinoRaspudić/nezavisne

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari