Pratite nas

BiH

Europski izbori najavljuju političke promjene u Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Protekle nedjelje građani Europske unije birali su zastupnike u Europski parlament. Među njima, drugi put u godinu dana, i državljani Republike Hrvatske. Budući da je prošlog ljeta ušla u Uniju, Hrvatska je lani na svojim prvim europskim izborima birala zastupnike na samo godinu dana, koliko je tada bilo preostalo do redovnih izbora 25.5.2014. Lanjske izbore obilježio je iznimno slab odaziv.

z2410nr9Iako u svim zemljama EU ti izbori privlače znatno manje birača od nacionalnih, odaziv u Hrvatskoj od samo 20,84% posto bio je razočaravajuće malen. Ljudima, očito, nije bilo stalo tko će u njihovo ime, za izvrsnu plaću, sjediti u dalekom Europskom parlamentu koji još odlučuje o vrlo malo stvari bitnih za Uniju. Unatoč tome što sadržajno ne predstavljaju najvažniji politički čin, europski izbori su dobar indikator raspoloženja biračkog tijela prije parlamentarnih izbora. Već na lanjskim izborima pokazala se tendencija oporavka HDZ-a.

Nakon što je 2009. bez ikakvog objašnjenja dotada najmoćniji čovjek Hrvatske Ivo Sanader priopćio javnosti da daje ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, HDZ se sve brže urušavao. Sanader je završio u zatvoru, a pred sudom se zbog crnog fonda našla i stranka, koja je prvostupanjskom presudom kažnjena. No spas politički već odumirućem HDZ-u došao je od protivnika. SDP-ova vlast je u dvije i pol godine mandata polučila katastrofalne gospodarske i socijalne rezultate. Osim ideološkog eksperimentiranja nad vlastitim narodom, koje je izazvalo duboke podjele u društvu po svjetonazorskim pitanjima, nova vlast se “proslavila” i cijelim nizom afera od kojih je zadnja dovela od smjene moćnog ministra financija Slavka Linića.

Time je SDP definitivno izgubio auru “poštenja” kojom se, nakon svih HDZ-ovih kriminalnih afera iz vremena sanaderštine, obilato koristio u kampanji prije dvije i pol godine kada je premoćno dobio izbore. Ali, kako to često biva, kad su došli na vlast, počeli su i sami ponavljati iste stvari zbog kojih se svojevremeno sasuo HDZ.

Hrvatska je uz Cipar jedina zemlja u EU koja je još u recesiji. Kriza traje već šestu godinu i ne nazire joj se kraj. SDP-ova koalicijska vlast je vrlo klimava i upitno je hoće li izdržati još godinu i pol koliko je ostalo do kraja mandata ili će se ići na prijevremene izbore. U takvoj atmosferi izbori za Europski parlament postali su važni, prije svega, kao pokazatelj odnosa snaga na političkoj sceni.

Ta pomalo neobična situacija, u kojoj se u kampanji za europske izbore govori o svemu više nego o Europskoj uniji i poslu kojeg hrvatski zastupnici obavljaju u njenim tijelima, bitno je srozala kvalitetu kampanje. Na koncu je, desetak dana prije ulaska u vruću završnicu, zbog katastrofalnih poplava izborna kampanja, prešutnim džentlmenskim sporazumom glavnih igrača, prekinuta. Završni skupovi nisu održani, a mediji su, razumljivo, puno više izvještavali o poplavama nego o predstojećim izborima. Unatoč tome, odaziv je bio za četiri postotka bolji nego na lanjskim izborima.

Iako je to još nedovoljno, reprezentativan uzorak za sigurnije predviđanje parlamentarnih izbora iz glasovanja te četvrtine biračkog tijela mogu se izvući neki zaključci o odnosu političkih snaga u Hrvatskoj danas. HDZ-ova koalicijska lista odnijela je čistu pobjedu, osvojivši 41,5% glasova. To je oko osam posto više nego lani. Taj porast HDZ može dijelom zahvaliti proširenju koalicije, u koju je ovaj put ušla i Hrvatska seljačka stranka, koja je lani išla na europske izbore odvojeno. HSS je koaliciji okupljenoj oko HDZ-a donio oko tri posto glasova. Preostalih pet posto HDZ-ovog rasta otprilike se poklapa s većom izlaznošću u odnosu na lanjske izbore. A izašli su očito probuđeni HDZ-ovi glasači koji su 2013. apstinirali.

Od 11 zastupnika koji su biralni, HDZ je s koalicijskim partnerima osvojio šest.

SDP i njegova “Kukuriku” koalicija su glatko poraženi, premda su, u biti, još i dobro prošli, uzevši u obzir rezultate njihove vlade i poplavu afera zadnjih mjeseci. Izbori za EU parlament su jedini u kojima se, osim za listu, može glasovati i za čovjeka na njoj. U slučaju da kandidat na listi dobije više od deset posto od ukupnog broja glasova koje je dobila lista, automatski, zahvaljujući tim “preferencijalnim” glasovima skače na njeno prvo mjesto. Važan izborni rezultat je ostvario Tonino Picula, Milanovićev oponent unutar stranke, koji je dobio preferencijalno polovicu svih glasova liste, što je ako odbijemo glasače drugih koalicijskih partnera, još i znatno više, te znakovito govori o raspoloženju SDP-ovog biračkog tijela. Pogotovo imajući u vidu nedavne javne Piculine izjave kako s premijerom Milanovićem već godinu i pol nije uopće komunicirao. Loš rezultat stranke, uz Piculin individualni trijumf, vjerojatno će biti okidač Milanovićevim protivnicima unutar SDP-a da krenu u obračun. Slavko Linić, prije dva tjedna smijenjeni ministar financija i najutjecajnija figura partije u Rijeci, najjačem SDP-ovom uporištu, odmah po smjeni najavio je obračun s Milanovićem nakon EU izbora. Iz svega se može zaključiti kako će sljedeći dani i tjedni biti odlučujući po pitanju ostanka Milanovića u stranačkom “sedlu”.

thumbsup_eu_elections___save_planet_final_website_2

Od četiri zastupnika s lijeve koalicijske liste, koji su prošli u EU parlament, dvojica su iz redova koalicijskih partnera: Jozo Radoš visoko mjesto na listi dobio je kao predstavnik HNS-a Vesne Pusić, stranke koju danas po anketama podržava jedva nešto više od jedan posto birača, a koja drži pola ključnih resora u Vladi. Drugi je Ivan Jakovčić iz IDS-a s kojim SDP nije u idiličnim odnosima, pogotovo nakon što je partija podržala IDS-ovog disidenta Damira Kajina na lanjskim izborima za istarskog župana i – izgubila. Ulazak u Europski parlament je za dlaku izmaknuo Miloradu Pupovcu, valjda doživotnom ekskluzivnom predstavniku Srba u Hrvatskoj, još od Sanadrova vakta. Pupovac je skromno prihvatio zadnje mjesto na listi SDP-ove koalicije, vođen kalkulacijom kako će svi Srbi glasati preferencijalno za njega, što će na koncu činiti više od deset posto ukupnog broja glasova liste i tako će, na koncu, Pupovac ići u Europu. Procjena mu je bila prilično dobra. Na kraju je, od ukupnog broja glasova SDP-ove koalicijske liste Pupovac osvojio 9,36% i za dlaku nije završio u Europskom parlamentu.

Glasove koje je u međuvremenu pogubio SDP, pokupila je njihova disidentica Mirela Holy, ministrica okoliša u Milanovićevoj vladi, koja je nakon sitnije afere u vezi sa urgiranjem za zaposlenje jedne osobe, smijenjena. Nakon toga izlazi iz stranke, osniva novu stranku pod nazivom Orah, hrvatsku inačicu stranke zelenih. Orah osim Mirele Holy nema javnosti prepoznatljivih članova niti nekih posebnih programa ili vizija. Sakuplja isključivo glasove lijevih birača razočaranih SDP-om. Na ovim izborima je takvih bilo skoro deset posto, tako da je Orah dobio jednog europarlamentarca i izvjesno će igrati bitnu ulogu i na parlamentarnim izborima.

U normalnim razvijenim demokracijama potrebno se silno naraditi da se dođe do tog postotka. Koliko je hrvatska politička scena još neprofilirana i neartikulirana, govori podatak da je svojevremeno Boris Mikšić, Hrvat iz Amerike, koji se pojavio niotkuda i kandidirao, umalo ušao u drugi krug predzadnjih predsjedničkih izbora, nakon čega je brzo nestao. Orah Mirele Holy spada u istu kategoriju prosvjednog glasovanja, ali može predstavljati i političku posudu za prikupljanje glasova razočaranih bivših SDP-ovih birača, koji tako neće propasti nego će se u postizbornoj koaliciji opet spojiti s partijskom maticom, jer je teško zamisliti da Orah može koalirati s HDZ-om. Sličnu funkciju na desnoj strani ima Savez za Hrvatsku koji je okupio manje desne stranke koje su donedavno bile ispod praga te jakog regionalnog igrača u Slavoniji, Glavašev HDSSB. Savez je osvojio respektabilnih sedam posto glasova i iako mu je malo nedostajalo da dobije eurozastupnika, na ovim izborima se potvrdio kao ozbiljan igrač.

Kako god bilo, išlo se na parlamentarne izbore prijevremeno već ove godine, ili u roku sljedeće, Hrvatska teško može računati na stabilnu većinsku vladu koja neopterećeno može provesti dubinske reforme. Realnost je krhka koalicijska vlada, bila ona lijeva oko SDP-a ili desna oko HDZ-a, kojoj će unaprijed biti vezane ruke. Sve to navodi na zaključak da je u interesu zemlje promjena Izbornog zakona u smislu davanja neke vrste premije prvoplasiranoj stranci ili listi kako bi joj se omogućilo formiranje vlade bez beskonačnog trgovanja sa “sitnim ribama”. Druga važna stvar bile bi “otvorene liste”, tj. mogućnost da se preferencijalno glasa i za pojedine ljude, a ne samo za listu u cjelini. Ali da bi se to ostvarilo potreban je konsenzus i volja dvije najveće stranke, što je u ovom trenutku prilično teško zamislivo. NinoRaspudić/nezavisne

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Htjelo se zasjeniti sve ono što se radilo na konferenciji u Neumu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je kako će dužnosnici ove stranke u državnom Vijeću ministara zatražiti istragu navodne afere s vrbovanjem selefija od hrvatske obavještajne agencije SOA-e nazivajući prikupljanje i objavu informacija paraobavještajnim djelovanjem unutar BiH s ciljem diskreditiranja skupa o ustavnim promjenama u Neumu na kojemu je bio i hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Mi smo zatražili da se o tome odmah očituje Vijeće ministara i institucije koje se bave sigurnošću u BiH. Tko je obmanuo javnost neka vrlo jasno odgovara”, rekao je Čović na konferenciji za novinare u Mostaru.

Po njegovim riječima, u BiH se zloporabe institucije sigurnosti te se objavljuju konstrukcije bez ikakva utemeljenja.
“Moramo do kraja iskorijeniti paradjelovanje jer je ono danas prisutno na svakom koraku u Bosni i Hercegovini”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH i dodao kako takvo što izaziva zabrinutost.

“Kad kroz institucije države dadete doprinos da se kaže nešto za što nemate ama baš nikakva utemeljenja, onda se svi trebamo zabrinuti za sebe i svoju sigurnost”, dodao je. Naveo je kako smatra da se radi o čistim špekulacijama po kojima se u aferu navodnog podmetanja naoružanja selefijama bili uključeni zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić, koji je i član HDZ-a BiH, konzul RH u Tuzli Ivan Bandić te novinar Mato Đaković.

“Meni se čini da su to vrlo usmjereno koordinirane dezinformacije kako bi se napravio učinak u javnosti. Nedopustivo je da se špekulira s tim informacijama koje su objavljene uoči skupa u Neumu da bi se zasjenilo sve ono što smo radili na toj konferenciji”, dodao je Čović.

Po njegovim riječima slično paraobavještajno podzemlje je ubilo i doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, čija je dvadeseta godišnjica atentata tijekom vikenda obilježena u Sarajevu.
“Činjenice se manje-više znaju. Parasustav je to napravio”, izjavio je čelnik najsnažnije hrvatske stranke u BiH.

Ivo Lučić: Mnogi se trude vratiti BiH u stanje arkadije i raja – stanje prije demokracije

Hrvatski mediji u BiH objavili su posljednjih dana fotografije na kojima zajedno sjede novinar Žurnala Avdo Avdić koji je u javnosti plasirao informaciju o navodnom podmetanju oružja selefijama od hrvatske SOA-e, u društvu s ministrom Draganom Mektićem koji je potvrdio da postoje takva optužbe, a za istim stolom je i šef Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osman Mehmedagić Osmica.

Mehmedagić je za vrijeme rata bio tjelohranitelj bošnjačkog člana BiH Predsjedništva Alije Izetbegovića, a danas ga se smatra jako bliskim njegovom sinu i predsjedniku najveće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakiru Izetbegoviću. Upravo su navode o navodnom djelovanju SOA-e razotkrili djelatnici OSA-a, u javnost plasirao novinar Avdić, a sve izjavama potkrijepio ministar Mektić.

(Hina)

 

Davor Dijanović: OSA i specijalni rat protiv Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Uz pomoć ‘države’ ubijen je Jozo Leutar

Objavljeno

na

Objavio

Članovi obitelji Joze Leutara, nekadašnjeg zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine i pripadnici Uprave policije federalnog MUP-a jučer su u Sarajevu molitvom, polaganjem vijenaca i cvijeća te paljenjem svijeća odali počast ovom hrvatskom dužnosniku koji je ubijen u atentatu prije dvadeset godina, a počinitelji i nalogodavci ni do danas nisu otkriveni i procesuirani, piše Večernji list BiH.

Uz spomen-ploču podignutu u sarajevskom naselju Ciglane u kojemu je Leutar živio i gdje je na njega i izvršen atentat postrojili su se pripadnici počasne postrojbe federalne policije, dok su članovi obitelji te bivši kolege polagali cvijeće i palili svijeće.

Među njima je bio i sin pokojnog doministra Ivica koji je podsjetio kako već dva desetljeća traje borba da se dozna istina o ovom zločinu.

AID-ov rukopis

Istinu će biti jedino moguće doznati kada iz parapolicijskih i obavještajnih službi iščeznu oni koji su godinama prikrivali i podmetali dokaze te čak i prijetili, izmišljali.

Najprije sa samim vozilom i eksplozivom koji je podmetnut pod vozilo koje je eksplodiralo u ranim jutarnjim satima.

Leutar je teško ozlijeđen 16. ožujka 1999. kada je u službenom automobilu kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a eksplodirala podmetnuta naprava. Najteži šrapnel koji mu je završio u glavi koštao ga je života.

Uslijed teških ozljeda preminuo je 28. ožujka u sarajevskoj bolnici. Uz Leutara je u automobilu bio i njegov vozač Željko Ćosić koji je također ozlijeđen, ali je preživio atentat.

Ćosić je na temelju lažnog iskaza zaštićenog svjedoka bio osumnjičen kao atentator na Leutara pa je bio i optužen te je u zatvoru proveo punih 30 mjeseci, a na kraju je pravomoćno oslobođen tih optužbi.

Stvarni počinitelji ubojstva Joze Leutara i dalje su nepoznati, no službe bi ih mogle vrlo lako pronaći. Najprije treba započeti sa svjedočenjem Armana Jašarevića koji je vrlo kratko nakon ubojstva posvjedočio kako je bošnjački politički i policijski vrh odgovoran za njegovu likvidaciju.

Do u potankosti je govorio o detaljima urote i pripreme ubojstva, no bošnjačke službe pod nadzorom zloglasnog MOS-a, a kasnije AID-a i uz asistenciju odabranih policijskih, pravosudnih i medijskih trabanata, odlučile su počiniti novi zločin.

Za ubojstvo Leutara optužile su Hrvate, a na popisu onih koji nikada nisu optuženi između redova, uz ostala, stajalo je i ime tadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog člana bh. Predsjedništva Ante Jelavića. Sve to bio je sastavni dio obavještajne hobotnice kojom je upravljao SDA te je i danas održava živom i koristi po potrebi.

Lušija, Žilić …

Kako bi ovaj monstruozni plan potvrdili, izabrali su kriminalca Merima Galijatovića za tajnoga svjedoka koji je jedno vrijeme bio član i Kažnjeničke bojne.

No, tijekom postupka obrana je razvalila ovoga kriminalca, kao i njegove laži te uprla prstom na Faika Lušiju, Mehmeda Žilića, koji pak nikada nisu bili ispitani.

Kada je prije nekoliko godina aktualizirana istraga u SIPA-i, protiv šefa toga tima i nekoliko članova mafijaška struktura AID-a je ‘isposlovala’ prijave i suspenziju ovih dužnosnika.

Nakon toga istraga je posve zaustavljena. Danas prijeti nastupanje zastare jer je prošlo dvadeset godina od zločina.

Obilježeno 20 godina od atentata na doministra policije Joze Leutara, počinitelji i dalje nepoznati

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari