Pratite nas

Nebuloze

Evo kako teorije izmišljenog sjećanja ‘postaju činjenice’

Objavljeno

na

Sultan El- Fatih
Sultan El- Fatih

“Poslije zauzimanja bosanskog kraljevstva, Osmanijsko cartsvo pokazuje veliki respekt prema Bošnjanima i Bosni, i ne želi se prevše uplitati u svakodnevni život Bošnjana” , tako doslovce stoji u jednom od mnogih edukacijskih tekstova o  povijesti na bosanskom jeziku.

To je jedan opći novogovor koji je zadnjih 20 godina počevši sa Muhamedom Filipovićem, pa preko niza drugih autora, iz godine u godinu usvajan i danas je služben u svim udžbenicima povijesti na bosanskom jeziku.

Ne postoji niti jedan bošnjački udžbenik povijesti  koji Otomane u BIH tretira kao režim. Kao zlog agresora koji je dokinuo državnost BIH. Što on doista jeste bio, barem prema onome što nas uče europska sveučilišta.

Otomanski režim dokinuo je  jednu do tada stabilno i moćno  kraljevstvo na Balkanu.  Jedno od moćnijih.

U bošnjačkim udžbenicima, što jako čudi, jer su oni veći patrioti od drugih, ne optužuje se Otomane da su trajno uništili unutarnji supstrat BIH. I da su za dugo stoljeća dokinuli njenu državnost. Da su posvađali narod  koji je do dolaska Osmanlija bio prilično jedinstven i da su tako od nekadašanje moćne kraljevine napravili slabu državicu. Pogodnu za razna komadanja u budućnosti ali i vlastite unutarnje ratove.

Nema takvog narativa. Narativ je da su Osmanlije pomogle. I ojačale Bosnu. Što je vidljivo valjda danas. U njenoj državnosti i moći. Kojom zadivljuje cijeli svijet.

I u odnosu jednog dijela naših elita prema najavama neootomanizma s Bosfora. Najavama koje bi u svakoj suverenoj državi bile dočekane kritički. Samo u BIH se provlače normalno.

Biti dobar s Erdoganovim aspiracijama, u dijelu Bosne koji se smatra “patriotskijim” doživljava se čak i kao državništvo. Iako, da postoji intelektuana elita u Sarajevu, takvi potezi nazvali bi se brutalnom izdajom zemlje. Šurovanje s nekim tko želi biti naš novi okupator.

BIH, na žalost, nikada od upada Osmanlija nije uspjela izrasti u jaku državu kakva je bila nekada.

Ona je danas jedna od najslabijih država na svijetu.  Premda je do dolaska Otomana imala postojaniju crtu državnosti od susjednih zemalja na Balkanu. Što mnoge u RH i Srbiji ljuti. No doista je imala. Njene granice i vlasti bile su postojanije od onih u Srbiji i Hrvatskoj. Ljudi u BIH živjeli su 3 stoljeća dulje u slobodi nego primjerice ljudi u Hrvatskoj koji su već 1102-e pali pod Ugare.

Predotomanska BIH bila je stabilnija kao tadašnji oblik države, čak i od mnogih europskih. Upadom Otomana BIH je nestala s političke karte Europe. I danas je slučaj u Europi.

Zašto se onda “najveći državnici Bosne” toliko danas kunu u one koji su Bosnu kao državu dokrajčili i trajno je načinili “slomljenom zemljom”?

Osvajač Otoman, El Fatih,  dakle nije agresor u bošnjačkim udžbenicima. On ne pokorava državu i ljude ne ubija. On “zauzima”. Ne pljačka zlato. Ne siluje žene. On je dobar, plemenit i prema nama “Bošnjacima” pokazje respekt. Gotovo nam se divi.

Autori udžbenika počesto državu poistovjećuju s današnjim Bošnjacima. Oni drugi, koji su se opirali Otomanima, koji nisu htjeli preći na Islam, oni se gotovo ne spominju. Islamizacija je po većini autora tekla mirno, dostojanstveno i svojevoljno. Režim ju nije poticao. A i kako će ju poticati kad je bio blag i dobar režim.

Sve to opet tvrdi se bez bilo kakvih povijesnih izvora. Teorija izmišljenog sjećanja postaje činjenica. Potom takva činjenica postaje oficijelna istina. Takorekuć znanost.

Toliko je naš osvajač bio milostiv da je čak davao  i autonomije bosanskim plemićima.

Tako u jednom tekstu stoj:

Do 1465. godine bošnjanski plemić Herceg Stjepan Vukčić Kosača  uspostavlja apsolutnu dominaciju bosanske vojske na prostoru južne Bosne, ali biva potisnut i povlači se u svoju tvrđavu u bosanskoj luci Novi, osnovanu još od strane Kralja Tvrtka, gdje i umire 1466. godine, a Novi se od tada, po njemu, zove Herceg Novi.

Herceg iz Hercegovine je tako bošnjanski plemić. Vojska kojom upravlja je bosanska vojska. A Herceg Novi je u Bosni.

Hum  i Hercegovina, nepokorena zemlja, koja se još godinama opirala osvajaču, i iz koje je u konačnici pukla prva puška protiv Otomana, dakle nisu primjer prkosa, slobode. Nisu čak ni to što jesu. Nego su Bosna. Ponižena Bosna koja pati za tim hoće li se Otoman tu vratiti i ponovno zavesti blagostanje.

Herceg Stjepan je primjer kako je Osvajač bio milostiv. Uostalom njegove  zemlje su tek dio Bosne. Nema veze što nisu nikada bile Bosna. I što se u povijesti Hum spominje 120 godina prije Bosne. Udžbenici, bošnjački, kažu da jesu. Dakle jesu.

Čovjek, pod čijom komandom je zauzeta Bosna, Sultan Mehmed II nije koljač, on nikako ne može biti genocidan premda je opustošio i ispraznio cijele dijelove Bosne. On nije agresor koji je ubio kralja Stefana Tomaševića i protjerao kraljicu Katarinu, kruna bosanska u Vatikanu se u udžbenicima uopće ne spominje. El Fatih nije čak niti UZP. Njega udžbenici historije na bosanskom spominju kao “ jednog  od najuspješnijih vojskovođa Osmanlijskog carstva u njegovoj historiji.” Dive mu se.

Iako autori udžbenika tvrde da  pripadaju zapadnoj kulturi, oni kada pišu o El Fatihu, kao da pišu s tugom zašto nije osvojio još neke Zapadne zemlje:

Potpuno je uništio Venecijansku armiju u Grčkoj, zauzeo Bosnu, te osvojio Moldaviju i Mađarsku, a bio je u procesu pripreme velike invazije na Italiju, kada je umro 1481. godine.” U tekstovima je primjetno divljenje snazi okupatora. I prikriveni žal zašto nije slomio Rim. Kad je već slomio venecijansku vojsku u Grčkoj.

Kud umri El Fatihe, oca ti tvog…

Potom patrioti , autori nove bosanske povijesti pišu o asimilaciji i promjeni jezika u Bošnjaka. No tu nema napada. Ne naziva se osvajača tiraninom koji je nasilno mijenjao drevni starobosanski kulturni obrazac, identitet i kulturu do razine potpunog zatiranja.  Kao što to pišu svi pokoreni narodi kada pišu o svojoj povijesti kada su bili ropstvo.

Oni neće napisati da je osvajač  nasilno i sistemski izbrisao gotovo do nestajanja, kolektivno sjećanje na drevne bošnjačke običaje. Do razine zaborava predotomanskih bošnjačkih plesova, bošnjačkih obreda, koji su bili autentični za Bosnu i Bošnjake a nisu bili niti hrvatski niti srpski. Nego bosanski i bošnjački. Ta koji Bošnjak danas ne bi volio znati plesati te plesove, nositi te starobošnjačke nošnje i kuhati po starobošnjačkim receptima? I diviti se svojoj dalekoj i dubokoj tradiciji.

Nije li logično da moderni bošnjački povjesničari i etnolozi tragaju upravo za tim obrascima? Baš onako kako hrvatski tragaju za hrvatskima i albanski za albanskima a srpski za srpskima. Zašto je to u Bošnjaka grijeh? Traganje za obrascima koji bi se eventualno još mogli pronaći očuvani u Bosni a potom revitalizirati.

Ne bi li bošnjačko oživljavanje zamrlih staroslavesnkih bošnjačkih običaja približilo naše zavađene identitete? Dovelo nas do spoznaje da svi potičemo od sličnog izvora ma kako god se taj izvor zvao?  Umjesto toga  inzistira se na otomanofiliji. Na identitarnom udaljavanju. I istovremeno se optužuje one druge i treće zašto na to gledaju s čuđenjem?

Bošnjacima je jasno da Srbi i Hrvati, nikada neće prihvatiti takvu vrstu tumačenja BH povijesti i da tu netko namjerno sije razdor i za buduće generacije. A mit o dobrim Otomanima Srbi i Hrvati  nikada neće prihvatiti iz istog razloga iz kojeg recimo taj mit ne mogu prihvatiti niti  Armenci. Koji su otomanski režim najskuplje platili. Genocidom. O kojem službeno Sarajevo i danas ne smije reći slova. Armenci, koje mi Srbi i Hrvati u BIH svakim danom izdajemo. Ne donoseći deklaracije o osudi genocida nad njima. Iako smo prvi to bili dužni učiniti. Kao narodi koji su živjeli s njima pod istom čizmom pet stoljeća.

Žala za predotomanskim kulturnim identitetom Bosne uopće nema. Ne. Narativ ide tako da se slave novi obrasci. Obrasci koji su nametani. A koji predstavljaju novu Bosnu. Onakvu kakvu je skrojio osvajač.

Sa dolaskom Osmanlija stvari se počinju mjenjati – stoji u jednom edukativnom tekstu za mlade Bošnjake.

Zamislite udžbenik u kojem stoji “S dolaskom Hitlera u Sarajevo stvari su se počele mijenjati, s dolaskom Ratka Mladića u Srebrenicu stvari su se počele mijenjati, s dolaskom HVO-a u Ahmiće stvari su se počele mijenjati”

Osmanilije su dakle došle. Nisu upale. Nisu prodrle. Nisu klale i nisu nabijale na kolac. Došle su. Opalili su selfi i počeli se druškati s nama.  Dakle došli su. A etnoidentitet koji potom sustavno režimski mijenjaju su tek “stvari”. Stvari su se počele mijenjati. A što su stvari? Stvari su jezik, kutlura, običaji. Sve.

“Kao prvo dolazi do promjena u bosanskom jeziku što rezultira u tome da se sve više upotrebljavaju narodna imena na \”ak\”, kao \”Poljak\”, \”Slovak\”… Te sve više se počinje govoriti \”Bošnjak\” umjesto \”Bošnjanin\” a u upotrebi je i turski naziv \”Bosnalu\” ali riječ Bošnjak nadvladava te zamjenjuje totadašnje Bošnjanin.”

Prodor turskog u bosansku kulturu je nešto dakle posve pozitivno.

Autor međutim propušta reći da su ti isti osvajači Osmanlije, o Bošnjacima imali jako loše mišljenje. Evo i koje:

Bošnjaci na Balkanu nikad nisu postojali prije dolaska Turaka! Svako zna da su oni bili Srbi prije dolaska Turaka. Tokom 500 godina pravi Srbi su ostali Srbi po svojoj vjeri, crkvi itd ali Srbi koji su prihvatili islam se danas nazivaju Bošnjacima.”  Tako “braća” Turci pokušavaju poturčiti Bošnjake, prave, istinske Bošnjake, potomke slavnih Bošnjaka od prije hiljadu godina! Istu ovakvu priču pričaju i Srbi, što i ne čudi mnogo – Turci prije 500 godina : “Nema Bosne i Bošnjaka…” , Srbi danas: “Nema Bosne…” Njihovo viđenje historije je očigledno isto. (Izvor: www.bosanski-nacionalisti.org. Tekst nosi naziv “Poturice”. Tako “Bosanski nacionalisti” nazivaju turkofilne Bošnjake)

Na svom putopisu kroz BiH putopisac Mažuranić piše sljedeće:

“Bošnjaci i Osmanlije premda su Muhamedovci i jedan i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebratja. – Bošnjak mrzi na Osmanliu, jerbo kaže, da neima pod nebom gadniega čoveka od Osmanlie, a Osmanlia kaže, da su Bošnjaci Poturice, i da su gori od đaura, zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje Poturice, i nek znadu, tko jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bošnjaci boje Osmanliah, kao i Krstjani od Bošnjakah Turakah.”

Puno je logičnije vjerovati da je srednjovjekovni Bošnjak, stanovnik Bosne imao realnih problema s okupatorom. I da je okupatora nazivao baš tako okupatorom. Da ga je prezirao za života. I da je turskog okupatora jednako mrzio prešao on Bošnjak na Islam ili ne. Nitko Okupatora ne voli. I danas da Turci upadnu s vojskom u Sarajevo i provedu režim, većina Bošnjaka bi ih zamrzila.

Ako je tadašnje bosansko plemstvo izgubilo privilegije koje su dodijeljene onima koji su se pokazali kao bolji podanici Sultana logično je da je netrpeljivost postojala i na toj buržujskoj razini. Ne samo na seljačkoj. Tadašnji Bošnjaci vjerojatno nisu mogli ni pretpostaviti da će im “učeniji” potomci ovako danas slaviti Otomane, njihove okupatore, i da će u udžbenicima povijesti učiti kako su njihovi djedovi zapravo bili oduševljeni svojim okupatorom.

U udžbenicima historije na bosanskom jeziku postoje dvije kontradiktorne tvrdnje.

Na jednom mjestu se tvrdi da su Bošnjaci stari hiljadustoljetni narod Bosne. Temelj Bosne. A potom se tvrdi da se na temeljima orijentalne kulture počinje stvarati budući bošnjački narod:

Bošnjaci su znači gdje su god živjeli i koje su god vjere te i bez obzira na socijalni status bili JEDAN narod koji je prihvatio orijentalnu nošnju, kulturu, tradiciju, i ujedno ušao u orijentalni civilizacijski krug. Tako su Bošnjaci počeli na temeljima svog srednjovjekovnog postojanja da grade budući bošnjački narod.

Dakle imamo stari bošnjački narod i budući bošnjački narod, koji su Bošnjaci počeli graditi kako bi nastao budući bošnjački narod.

Nije li  to zapravo jedinstven slučaj u povijesti? Imaš tako jedan narod. Dođe agresor i donese mu nove gadžete. I taj stari narod kaže, jao kako su ovi osvajači simpa, odlične im sablje, vjera im je cool, ovo što plešu podsjeća na lambadu,  sviđa nam se njihov sustav sile i upravljanja, idemo bolan da pravimo novi bošnjački narod.

Potom kreću “prihvatati, nošnju” “prihvatati kulturu” i ono što je najvažnije, a što do sada nismo nikada vidjeli u etnografskim pojašnjenjima krenuli su “prihvatati tradiciju.

Prihvaćanje tradicije

Prihvaćanje tradicije je logički oksimoron. Kao što se ne možeš prisjećati budućnosti tako ne možeš prihvaćati nečiju tradiciju. Kako bi to izgledalo.

Sjedne baka u Bosni i priča unučetu sjećanja neke bake iz Anadolije. Ne svoja sjećanja. I uči baka svoje unuče tradiciji iz Izmira i kolačima iz Izmira nastojeći da joj unuče nikad ne nauči ono što je stvarna naša bošnjačka baka doista učila. Je li tako nešto moguće? Naravno da nije. No u udžbenicima se uči da jest Da su stari Bošnjaci učili svoju djecu tuđoj otomanskoj tradiciji. Nevjerojatno je, al to stoji u udbženicima.

Kako se prihvaća tradicija nekog drugog ili trećeg može li nam netko pojasniti?

Tradicija je nešto što je tvoje. Prihvatiti tuđu tradiciju što to znači? Kako se to radi? Šta uopće znači “prihvatiti nečiju tradiciju kao svoju”.

Postoji u Bosni jedna tradicionalna muslimanska uspavanka za djecu koja se sačuvala u zapisima, u kojoj muslimanska majka, ljulja sina svoga, uspavljuje ga, i pjeva mu. Uči ga da kad odraste će biti veliki vojnik i konjanik i kako će udarit  na Turčina.

Ta s koljena na koljeno, sačuvana pjesmica koja nije ništa nego izvorni bošnjački narodni napjev, svjedoči  o nečem posve drugačijem od onog što nas danas uče svi bošnjački udžebnici.

Svjedoči da je u narodu bošnjačkom, muslimanskom, bez obzira na islamizaciju, u narodnoj kulturi, čuvan san, o otporu osvajaču.

Dječije pjesmice, uspavanke, igranke najbolje su očuvani etnološki obrasci u svih naroda. Pa tako i u Bošnjaka. Ako je bošnjačka majka, učila svoje dijete, da kad postane muškarac, ima ići na okupatora, mačem, tko su ti tunjisti, i tko su autori bošnjačkih udbženika, i u čije ime oni  danas bošnjačku djecu uče drugačije? Jesu li oni Bošnjaci ili su , kako reče Cerić , il kako reče Alija il kako reče Kavazović: Turci, El Fatihovi sinovi ili potomci Otomana?

Ako pak  ta turkofilna teza o “prihvaćanju tuđe tradicije” posve neometano stoji u bosanskim udžbenicima, a stoji, jasno stoji, bez ikakvog otpora bošnjačke inteligencije, nije li to jasno priznanje da su stari Bošnjaci, gradeći nove Bošnjake prihvatili tuđu tradiciju?  Nije li to jasan dokaz da je Davoutoglu uspio kad je dolazio u Bosnu ugraditi u naše udžbenike otomanofiliju? Jer kad u BIH izraste milijun Bošnjaka koji će se potpuno odreći bošnjačke tradicije i zavoljeti isitnu po Davutogluu  a ne istinu po svojim prabakama onda će i ovaj tekst postati potpuni falsifikat.

Ako sami bošnjački učenjaci svoju djecu dezinformiraju kroz školski sustav, da su njihovi djedovi, oduševljeno prihvatili tradiciju njihovog osvajača, iako nisu, koliko je to uopće zdravo za ponos jedne nacije? Nacije koja cijelo vrijeme tvrdi da joj je strana bilo kakva izdaja Bosne? I da su oni veći patrioti Bosne od nas? Je li Erdogan također veći patriot Bosne od nas kojima Otomani nikada neće biti simpatični?

Mogli bi listati bošnjačke udžbenike mjesecima, i svega bi našli. Ovo je tek kratak primjer, kako proces turkofilije, koji se povremeno manifestira na kojekakvim priredbama u Zenici ili u Predsjedništbu BIH nije tek na razini ekscesa. On je sustavan. I njega se svakodnevno tiska. On je dio ove države. Otomanofilija je dio BH sustava.

Turkofilija je danas dio jednog od tri oficijelan službena školska programa. Kada bi se germanofilija, ili rusofilija ove razine pojavila u hrvatskim ili srpskim udžbenicima na nogama bi bila cijela Bosna.

Zato valjda svi moramo ući u jednu školu pod jednim krovom i s jednim udžbenikom povijesti. Da bi nam svima bilo bolje. I da bismo prihvatili “građansku” unitarnu Bosnu.

Da učimo, kako je dolazak El Fatihovog mača, na vratove naših djedova i baka, bio zapravo civilizacijski pomak, i svjetlo s Istoka, koje nas je iz tamnice mraka i zatucanosti gurnulo u 4 stoljeća progresa, rahatluka i napretka. Na čemu su nam zavidile mnoge zapadne prijestolnice.

Ako budemo dobro učili, pod tim krovovima neootomanofilskog školskog sustava možda jednog dana dostignemo prosvijećenost Tunje Filipovića,  i shvatimo da smo svi mi, Hrvati i Srbi, zapravo šizma. Nacionalna šizma. I sretno se vratimo u okrilje Bošnjaštva.  Shvatimo da mi nismo Srbi i Hrvati. Baš onako kako je Tunjo pisao a i pričao kao naš ambasador u Londonu. Kojeg smo mi, Srbi i  Hrvati, valjda za to plaćali. Dobro je da nije pričao engleski. Jer nekog bi tamo možda i uvjerio u to.

Ako budemo sretni i pametni možda postanemo dio inkluzivnog bošnjaštva. Koje je toliko divno da će nam oprostiti što ne volimo otomanske agresore, i što nam je trebalo cijelih 5, 6 stoljeća da shvatimo da su oni zapravo  dobrice i totalni hipsteri.

A da smo mi samo tek zalutali pripadnici bošnjačkog naroda, koji imaju tu sreću, da oni pripadnici našeg naroda koji  nisu zalutali  nama opraštaju, i primaju nas nazad u okrilje našeg drevnog identiteta. Samo ako i mi prihvatimo tradiciju koju su oni prihvatili puno prije nas.

Ako budemo pametni, i dobri, možda čak jednog dana to i postignemo.

poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

NU2 – Željko Komšić se zapleo u lažima

Objavljeno

na

Objavio

Gost emisije „Nedjeljom u dva“ na HRT-u bio član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je na tu poziciju izabran bošnjačkim glasovima. On se kod Stankovića „spotaknuo“ i do kraja ogolio bijedu i jad svoga političkoga koncepta kojega propagira preko leđa Hrvata u BiH. Najviše od svega, smetao ga je spomen Hrvata

Institut ‘persone non grata‘ koji su za mene uvele HDZ-ove općine – meni je smješan. Ne trebaju oni meni, njima sam ja potrebniji. Krećem se u Sarajevu, ali i u općinama u srednjoj Bosni i tamo se animozitet među običnim ljudima ne osjeti, to nam servira politika, kazao je Komšić. Dvije trećine Hrvata nije izašlo na izbore, odgovorio je na pitanje ne čini li mu se da je njegov izlazak na izbore homogenizirao HDZ-ovce.

“I neki komunisti su smatrali da BiH treba podijeliti”

Komšić smatra kako Ustav BiH svi tumače onako kako im odgovara. Smatra da su kreatori Daytonskog sporazuma bili mudri i vodili su računa o svemu. Nisu BiH sveli na tri konstitutivna naroda negu su u tu priču uveli i one koji se ne deklariraju kao predstavnici konstitutivnih naroda i građane kao individue.

– Konstututivnost su kao kategoriju uveli sovjetski komunisti kako bi uredili višenacionalnu, veliku državu. To su  onda preuzeli jugoslavenski komunisti. I tad je bilo stavova da BiH treba podijeliti između Zagreba i Beograda, kazao je Komšić te dodaje kako je veličina Tita i kruga oko njega koji to nisu dopustili. Dodaje kako je koncept konstitutivnosti postao osnov za disoluciju BiH onog trenutka kad je nestalo jedinstvene političke ideje.

“Imam se pravo boriti za svoju političku ideju”

– Zalažem se za zaštitu građanina kao individue. A svjestan sam da to tako ne može biti – to nije politički nego društveni proces – društvo toga mora doći do točke da to hoće, rekao je Komšić. Ponovio je svoje ranije izjave da “mu ide na živce što mu netko non stop broji krvna zrnca”, i da “to ima elemente fašizma”.

Na opasku da u Ustavu BiH piše da Hrvat treba biti član BiH kazao je: “Pa ja sam Hrvat”. Elemente fašizma  vidi u činjenici što ne bi mogao ući u Predsjedništvo –  da nije Hrvat. “Mi u Ustavu nemamo fašizam, nego diskriminaciju. U Ustavu piše da jedino Hrvat, Bošnjak i Srbin mogu ući u Predsjedništvo – Europski sud je zaključio da su te odredbe diskriminirajuće i naložio da ih moramo mijenjati”, kaže.

– Šta je problem. Moje dijete je rođeno u braku dva različita konstitutivna naroda. Moje dijete se, po Ustavu ne može ni kandidirati za ovu funkciju. Neka se ona izjasni kako god hoće. A što će biti ako se ne izjasni”, upitao je te naglasio kako bi on takva pravila mijenjao. A po njima je morao igrati. Zalaže se da BiH ima jednog predsjednika i kancelarski sustav po uzoru na Njemačku. – Imam se pravo boriti za svoju političku ideju, rekao je Komšić.

Istaknuo je da predstavlja sve građane, a ne samo Hrvate. Objasnio je da u Ustavu BiH piše da se član predsjedništva iz redova, npr. hrvatskog ili bošnjačkog naroda obraćaju federalnom domu naroda, odnosno klubu delegata ili bošnjaka ili Hrvata, a član iz Republike Srpske se obraća narodnoj skupštini Republike Srpske. Mi nismo predstavnici naroda, nego pripadnici naroda. Složio se da puno toga u ustavu BiH nije u redu, ali da ga mora poštovati. Želi se boriti za sve ljude, jer je to ustavna obaveza. Kada se zaklinjemo, zaklinjemo se BiH a ne narodu, ističe.

Objašnjavajući najavu da će podići tužbu zbog Pelješkog mosta, rekao je da je cijeli taj problem  mogao biti izbjegnut da je ratificiran sporazum o granici koji su potpisali  Izetbegović i Tuđman. Hrvatska nije imala dobru volju da se to napravi, ističe. Prefereira dogovor, ne tvrdi da će do tužbe doći.

“Opasni velikosrpski, velikoalbanski i velikohrvatski projekti”

– Kako bi BiH postala funkcionalna država BiH se mora držati standarda na koje se javno poziva – vladavine prava, borba protiv kriminala i korupcije, ljudska prava, rekao je. Ne misli da bi se Ured visokog predstavnika u BiH trebao miješati u politički život BiH. Zalaže se za “okretanje jednih drugima”.

Na pitanje mogu li se politike voditi na način da se u nekim budućim situacijama prijeti ratom, rekao je da BiH ima legitimno pravo broriti se svim sredstvioma kada je ugrožena. No, u BiH više nitko nema kapacitet za rat, sva ta priča je iluzorna jer sve ono što se počelo događati 91. i 92. – ni tada ne bi bilo rata bez onoga koji je mogao osigurati dovoljnu podršku da se rat dogodi, smatra.

Najbolja izjava od svih je gospođe iz Bihaća koja je u prilogu rekla doslovno: “Volimo ga zato što je naš Bošnjak” (druga joj šapće da on nije Bošnjak)

Poruka hrvatskim vlastima: Uvijek sam otvoren za suradnju

Hrvatskim vlastima Željko Komšić je poručio da ne vidi drugog načina osim suradnje, za koju je uvijek otvoren. Kazao je da bi volio da predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović shvati da u Sarajevu postoji partner, da uvijek može računati da će biti dobrodošla, da može računati na iskrenost i spremnost da se neke stvari riješe.

U Sarajevo su dobrodošli svi hrvatski političari, rekao je.  “Imamo malo problema, pitanje granica, Pelješkog mosta, oko imovine, ima dosta otvorenih pitanja”, rekao je Komšić o odnosu BiH i Hrvatske.

“Korupcija i organizirani kriminal uzimaju nadu za BiH”

– Ekonomska i socijalna pitanja ne možete riješavati bez političke stabilnosti, to je klackalica na kojoj se stalno ljuljamo. Pokazujemo želju da se stvari unaprijede, ali bez pravosuđa koje se bori protiv korupcije, to je teško postići, rekao je. Ako hoćemo nešto napraviti od BiH, moramo biti legalisti, trebamo se držati toga, a ne naših stavova. Za mene je najdeprimirajuća stvar u BiH pravosuđe, korupcija i organizirani kriminal. To je ono što uzima nadu da stvari mogu biti bolje. Predsjedništvo BiH tu nema nikakve ovlasti,  kaže.

“Iskreno, ne znam što bi svome djetetu savjetovao”

Konstatirao je da postoje konkretni problemi Hrvata te poručio kako je njegova obaveza da pomogne. Na pitanje o televiziji na hrvatskom jeziku, rekao je da bi takav kanal doveo do toga da se Hrvati sami dovode u status nacionalne manjine. Volio bi da njegovo dijete ostane u BiH, ali što će biti ne zna. “Volio bih da moje dijete ostane u BiH, ali neću da mi sutra govori da sam joj upropastio život”, rekao je na kraju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Bakir Izetbegović: ‘I mi morati povlačiti poteze kakve do sada nismo povlačili’

Objavljeno

na

Objavio

Ovo što rade Čović i Dodik je mirnodopska, meka varijanta onoga što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu, i što se obilo o glavu svima, a naročito bosanskim Hrvatima

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović, ocijenio je u razgovoru za Faktor.ba. kako je pozicija državnog tužitelja od strateškog interesa za Bošnjake.

-Ukoliko se zaista dogodi da i na mjesto državnog tužitelja ne bude imenovan kvalitetan kadar iz kvote Bošnjaka, prijeći će se crvena linija nakon koje ćemo i mi morati povlačiti poteze kakve do sada nismo povlačili – istaknuo je Izetbegović.

Komentirajući temu procesuiranja ratnih zločina i sve učestalije podizanje optužnica protiv bivših pripadnika Armije BiH, rekao je kako se pokušava stvoriti “virtualni udruženi zločinački pothvat Armije BiH”.

-Nakon prošlogodišnjih presuda Haškog tribunala generalu Mladiću za udruženi zločinački pothvat koji je sezao do Beograda, i Prliću i ostalima za udruženi zločinački pothvat koji je sezao do Zagreba, krenulo se u pokušaj kreiranja virtualnog udruženog zločinačkog pothvata Armije RBiH kako bi se strane u ratu, odnosno branioci i agresori, izjednačili. U posljednjoj godini je podignuto više optužnica protiv generala i poznatih branitelja BiH nego u prethodnih 20 godina. Očigledno se radi o kampanji, jer što se čekalo desetljećima ako su zločini zaista počinjeni? Cilj je baciti ljagu bukvalno na svaki korpus Armije RBiH, svugdje nešto i nekoga procesuirati, prikazati našu vojsku kao zločinačku, izjednačiti zaraćene strane, a time i politike. Kampanja je organizirana, tako da ćemo i mi morati odgovoriti organizirano kako bi se obranio karakter naše borbe – istaknuo je Izetbegović pokušavajući braniti mit o “bezgrešnoj Armiji BiH.

Što se tiče imenovanja budućeg mandatara za novi saziv Vijeća ministara, rekao je kako se “podrazumijeva da je to Srbin iz SNSD-a”.

-Sljedeće što se podrazumijeva je da će mandatar ponuditi program rada koji ne može biti u suprotnosti s Ustavom i zakonima BiH. Iz istupa Milorada Dodika da se zaključiti kako će se pokušati nametnuti volja entiteta državi BiH, dakle da se planira kršiti Ustav, i da će put ka članstvu BiH u NATO savezu biti zaustavljen. Javno se govori da se planira kršiti Zakon o obrani, za koji je ranije glasao i Dodikov SNSD, da se neće poštovati ni Strategija vanjske politike BiH koju je konsenzusom usvojilo Predsjedništvo BiH. U Bosni i Hercegovini kanimo ostvariti vladavinu zakona, a ne vladavinu pojedinaca i stranaka. Zakoni se mogu i promijeniti, ali samo u tijelima koja su ih donijela i po predviđenim procedurama, a ne ultimatumima nižih i nenadležnih nivoa vlasti – rekao je.

Osvrnuo se i na reakcije oko obilježavanja Dana RS-a, usmjerivši oštricu prema predsjedniku HDZ-a Draganu Čoviću.

-Ne znam hoće li Dragan Čović povući neke pouke iz ove neugodnosti, ali nadati se da će konačno shvatiti neke očevidne činjenice i promijeniti kurs. Recimo, umjesto na Dan RS-a doći po prvi put s reprezentacijom HDZ-a na bajramski prijem kod reisu-l-uleme Kavazovića, onako kako mi iz SDA redovno odemo na božićni prijem kod kardinala Puljića, podržati potpisivanje ugovora s Islamskom zajednicom, onako kako smo mi podržali potpisivanje sporazuma s Katoličkom crkvom u BiH i tako dalje. Čović ode na proslavu neustavnog nacionalističkog praznika koji vrijeđa i Hrvate i Bošnjake, i onda se žali na sarajevsku politiku koja ga sotonizira, i koja ga je bez razloga omrzla Bošnjacima. Istovremeno se pretvara da ne primijeti žestoke kritike najvećeg dijela javnosti u Hrvatskoj, pa i dijela hrvatske javnosti u BiH – rekao je Izetbegović u intervjuu za portal Faktor.ba.

Osvrnuo se na teze prema kojima je ključni plan da ‘Bošnjaci prvo savladaju Hrvate u BiH, a zatim i Srbe’.

-Od Vučića, a kasnije i Dodika, čuo sam besmislenu, ali vrlo opasnu tezu da je moj plan da ‘Bošnjaci prvo savladaju Hrvate u BiH, a zatim i Srbe’. Nakon moje reakcije, Vučić se ispričao, ali izgleda da nije promijenio mišljenje. Tu tezu su očigledno razradili hrvatski lideri u BiH u namjeri da Srbe privuku na svoju stranu, da i kod njih stvore sumnju, osjećaj ugroženosti i solidarnosti. Teza je opasna, jer poziva na udruživanje protiv jednog naroda. Slične teze o ‘ugroženosti’ slušali smo i 90-ih godina prošlog stoljeća, pa su ti ‘ugroženi’ počinili genocid nad Bošnjacima. – ustvrdio je Izetbegović.

Smatra da se takve tvrdnje “ne baziraju ni na čemu realnom”.

-Polovinom BiH vladaju Srbi, sljedećom trećinom koju čine kantoni s hrvatskom većinom vladaju Hrvati, Bošnjaci koji čine polovinu bh. stanovništva su kroz dejtonska rješenja svedeni na trećinu utjecaja u državnim institucijama. Bošnjaci se, ustvari, bore za ravnopravnost u zemlji po kojoj su dobili ime i u kojoj žive od vajkada. Te tvrdnje, u stvari, služe kao ‘argument’ kojim se pokušavaju opravdati neke akcije protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka – istaknuo je.

O nametanju Željka Komšića nije rekao ništa, ali je razgovore na relaciji Mostar-Banja Luka uporedio s onim “što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu”.

-Ovo što rade Čović i Dodik je mirnodopska, meka varijanta onoga što su radili srpski i hrvatski lideri u ratu, i što se obilo o glavu svima, a naročito bosanskim Hrvatima. SNSD i HDZ odavno surađuju i koordiniraju po pitanju imenovanja u državnim institucijama i pravosuđu tako da se istisnu Bošnjaci, sljedeće o čemu su se složili jeste istiskivanje stranih sudaca iz Ustavnog suda, pa će se vjerovano složiti i s potrebom odlaska OHR i tako dalje. Štetna je to suradnja, koja, ako se produbi, može dovesti do nacionalnih disbalansa, nezadovoljstva Bošnjaka, političkih vakuuma i kriza u funkcioniranju države. I to ponovo nikomu neće donijeti ništa dobroga, a naročito ne najmalobrojnijem narodu u BiH – zaključio je Izetbegović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari