Pratite nas

Reagiranja

Evo što je Željki stvarno važno, vjerovao to Ante Tomić ili ne

Objavljeno

na

Dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, poslala je Slobodnoj Dalmaciji zahtjev za objavljivanjem ispravka informacije, sukladno odredbama Zakona o medijima, radi kolumne Ante Tomića “Što Željki smeta”, objavljenoj 3. studenog 2016., gdje se autor kroz cijeli tekst opravdavao što je u stvari mislio kada je ubijene u Hudoj jami nazvao “gnjilim truplima”.

Sadržaj zahtjeva prenosimo u cijelosti:

“Poštovani,

obraćam Vam se radi članka objavljenog u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije, dana 3. studenog 2016, na str. 17.. Članak je objavljen pod naslovom “Što Željki smeta”, autora Ante Tomića.

Sukladno odredbama članka 56. Zakona o medijima (NN br. 59/2004, 84/2011 i 81/13), pozivam Vas da objavite sljedeći odgovor:

“Markić odgovara Tomiću ili Što Željki stvarno smeta i što je Željki stvarno važno?

1. Željki stvarno smeta što niti danas, u slobodnoj Hrvatskoj, ljudi koje su ubili partizani i komunisti – njih najmanje 300 000 – nemaju isti status žrtve kao i oni koje su ubili ustaše i fašisti.

Hrvatski je narod od 1941. do 1995. preživio dva rata – 2. svjetski i Domovinski i dva totalitarna režima – fašistički i komunistički.

Niti jedan europski narod nije u tom vremenskom razdoblju bio toliko neslobodan i izložen  tolikom nasilju. Nasilje je bilo fizičko – ubijanje i uništavanje neistomišljenika – i ideološko – krivotvorenje istine i vladavina laži.

Oba su totalitarna režima – ustaški od ’41.-’45. i komunistički ’45.-’90. bila i diktatorska, represivna: zabranjen je rad svim političkim strankama osim ustaškoj odn. komunističkoj, oba diktatora – Pavelić i Tito – gradili su kult ličnosti i oba režima bila su zločinačka – ljudi su ubijani, mučeni, proganjani, prisiljavani činiti zlo – kako bi Pavelićevi i Titovi ostali na vlasti.

Zločini su se provodili kroz institucije države, glavne poluge bili su vojska, policija, mediji, sudstvo, školstvo… Pavelićev, fašistički režim trajao je 4 godine, Titov, komunistički – 11 puta duže – 45 godina. Žrtve Pavelićevog režima – koji je trajao 48 mjeseci – i njihove obitelji – dobile su svoju zadovoljštinu – priznata im je ogromna nepravda koju su odtrpjeli, zločinci su kažnjeni, simboli pod kojima su ubijani zabranjeni i javno osuđeni.

Žrtve Titovog režima – koji je trajao 440 mjeseci – i njihove obitelji koje su bile proganjane i diskriminirane zbog srodstva sa „neprijateljima naroda“ – nisu dobili zadovoljštinu – nije im priznata nepravda koju su odtrpjeli, zločinci nisu kažnjeni, simboli pod kojima su ubijani nisu zabranjeni niti javno osuđeni. Prema izračunima demografa Šterca Titov je režim nakon završetka rata ubio najmanje 300 000 ljudi u Hrvatskoj.

Kad tome priključite članove njihovih obitelji – ugrubo možemo reći da danas u Hrvatskoj živi barem 2 milijuna ljudi koji su na neki način povezani s ubijenima – muževa, žena, djece, unuka, braće i sestara, nećaka, prijatelja – koji još nisu dočekali zadovoljštinu za ubojstva, progone, mučenja, diskriminaciju koju je 45 godina provodio Titov režim.

Stvarni mir se temelji na pravdi. Zato je ostvarivanje pravde za žrtve Hude i svih drugih jama u Hrvatskoj važno svakom tko u Hrvatskoj želi mir i slogu.

I da, stvarno mi smeta kad se novinar koji je dobio dvije nagrade HND-a dodatno izruguje i ponižava te žrtve nazivajući ih „gnjilim truplima“.

2. Željki stvarno smetaju laži i govor mržnje kojem je izložen Marko Perković Thompson

Thompson je jedan od najpopularnijih ako ne i najpopularniji pjevač Hrvatske. Prvo ga je proslavila pjesma „Bojna Čavoglave“ koju je spjevao kao dragovoljac, braneći svoje selo. „Čavoglave“ su dizale moral hrvatskim braniteljima i svima nama u kritično doba – ’91/’92 – kad su hrvatske, obrambene snage slabo organizirane i još slabije naoružane trpjele poraze od do zuba naoružene JNA i srpske vojske.

Riječi prkosa nadmoćnom neprijatelju „nećete u Čavoglave dok smo živi mi…“ odjekivale su tada od karlovačkog predgrađa Turnja sve do okupiranog dubrovačkog zaleđa, sve nas hrabreći. Drugi val Thompsove popularnosti krenuo je i traje do danas zahvaljujući predivnim pjesmama koje pjevaju o ljubavi – prema obitelji, domovini, braniteljima, Bogu, prijateljima – sve do prekrasne, najjnovije balade koju je Thompson spjevao svojoj supruzi Sandri „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“. Bila sam na više Thompsonovih koncerata – uključujući one nezaboravne na Poljudu i Maksimiru – i sve se orilo ljubavlju, radošću i zajedništvom – upravo onim čime Thompson i privlači svoju publiku.

Odvratnu pjesmu Jasenovac, Gradiška stara nije napisao Thompson. Nije ju pjevao niti na jednom od koncerata na kojima sam bila. Niti sam ikad, prije Indexove objave, čula da ju je igdje pjevao. U stvari tu pjesmu nisam nikad prije čula da ju itko pjeva.

U svakom slučaju, pjesma se izruguje žrtvama fašističkih pokolja, veliča zločince te je neprihvatljivo da ju itko pjeva. Neprihvatljivo je da ju Thompson pjeva čak i ako je istinito da ju je otpjevao na svom koncertu, izražavajući revolt jer se  taj dan u Kumrovcu slavilo „Dan mladosti“, gdje su diktatoru Titu, također odgovornom za klaonice, uz odobravnje većine medija, s komunističkim petokrakama na čelu pjevali „Naš maršale prvi, mi smo tebe, oj, mi smo tebe dobili u krvi“…

Za mene bi bilo jednako neprihvatljivo pjevanje takve odvratne pjesme čak i da ju je Marko Perković koji je nadimak Thomspon dobio od svoji ratnih drugova, zapjevao, u muci, na sam dan pada Vukovara kad je cijela Hrvtska, sleđena pred TV ekranima, gledala kako četnici, sa petokrakom na čelu, ulaze u Vukovar pjevajući „ bit će mesa, klat ćemo Hrvate“… Jer, žrtve i zločince ne dijelim na „naše“ i „njihove“: pa tako svaku žrtvu zločina osjećam kao „moju“, a svakog zločinca kao „njihovog“ – ma tko oni bili.

3. Željki je važno da svaki nekadašnji pitomac JNA razumije da je bio izložen pranju mozga – tehnici koju totalitarni režimi koriste za novačenje suradnika u provođenju represije

Vojne škole i akademije su bile jedna od ključnih poluga pomoću kojih je Jugoslavenska narodna armija stvarala kadrove za provođenje represije Titovog režima.

Druga važna poluga za stvarnje „političkih radnika“ bio je današnji Fakultet političkih znanosti, ali o tome drugi put. Tako su svi pitomci JNA škola bili izloženi standardnim tehnikama pranja mozga – brainwashinga.

Ovaj je termin nastao izravnim prijevodom s kineskog „hsi-nao“ , a podrazumijeva tehike za „lomljenje“ protivnika i „treniranje“ svojih kadrova. Tako je dječak od 14 godina koji bi, obično sa sela, došao živjeti u JNA vojnu školu, recimo u Zagrebu, bio izložen tehnici „odricanja od starih vrijednosti“ pa bi, na primjer, ako je njegova baka običavala moliti krunicu – morao predvoditi ismijavanje „zatucanih“ katolika, a ako je bio Hrvat – morao bi s najvećim gnušanjem, recimo, držati referat o „genocidnosti“ Hrvata.

Taj bi dječak u JNA vojnoj školi od 14.-18. godine bio izložen tehnici pranja mozga koja se zove zbunjujuća doktrina , a ima za cilj naučiti ga da slijepo prihvaća što mu se kaže odbacujući logičko razmišljanje. Ta se tehnika provodila složenim podukama nerazumljive doktrine poput samoupravnog socijalizma, obrane i zaštite i sl. Pitomac JNA bio bi izložen i tehnici „ispovjedanja“ – priznavanja „osobnih ili obiteljskih slabosti“ kako bi se uništavao njegov „ja“ i unosio osjećaj nesigurnosti i sumnje u samoga sebe.

Pa tehnici posramljvanja – njegove osobne „greške“ ili „grijesi“ njegove obitelji ili naroda su se stalno uveličavali kako bi se za njih morao „iskupljivati“. Taj bi dječak, odvojen od roditelja i obitelji, istovremeno bio izloženi tehnici „bombardiranje ljubavlju“ kojom su za njega zaduženi fizičkim dodirom, dijeljenjem misli i osjećaja, u njemu stvarali osjećaj pripadnosti i emocionalnog povezivanja. Pitomac JNA bio bi izložen i tehnici metakomunikacije – kroz zbunjujuća predavanja usađivale su mu se subliminalne poruke naglašavajući određene, ključne riječi i fraze… na primjer Hrvati-ustaše, katolici – klerofašisti, hrvatska država – zločin, Tito – ljubičica bijela…

Željki je stvarno važno da svaki pitomac JNA shvati da je kao dijete i mlad čovjek, najčešće potpuno financijski ovisan o JNA, živeći u totalitarnom režimu koji je svirepo kažnjavao svoje neistomišljenike, bio izložen desecima i desecima tehnika pranja mozga. Željki je stvarno važno da svaki pitomac JNA sam sebi prizna da je mnoge laži koje su mu usađivali njegovi čuvari, prihvatio kao istinu.

To je prvi korak svakog pitomca JNA ka odmicanju od lažnih prikaza njega samoga, njegovog naroda, odnosa među ljudima i klasama, Boga, Crkve i vjere, prošlosti, a onda i sadašnjosti. Pomoći će mu da se ne boji kritičkog promišljanja i da iznošenje drugačijeg mišljenja ne doživljava kao prijetnju.

A možda to pomogne i najpoznatijem pitomcu JNA među, od HND-a nagrađivanim novinarima, da prežali i sam sebi oprosti – što nije bio frajer kad su pravi frajeri imali priliku pokazati hrabrost i spremnost na žrtvu – braneći i oslobađajući Hrvatsku. Pa onda smogne snage prestati pljuvati po onima koji su, odrađujući i njegov dio, 4 duge godine zebli u rovovima, strahovali u srpskom zatočeništvu ili dali najvrijednije što imaju – zdravlje i život, žrtvujući se za sve nas. I možda onda, konačno, iskaže zahvalnost i poštovanje prema hrvatskim braniteljima koje i zaslužuju. Onda mu sigurno više neće trebati veliki šešir kako bi glumio frajera. Bit će frajer.

Evo, to je Željki stvarno važno. Vjerovao to Ante Tomić ili ne.“

Zahvaljujem unaprijed,

S poštovanjem,

Željka Markić”

facebook komentari

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari