Pratite nas

Politika

Evo zašto je napad na ministra kulture zbog talijanskog lista- bespredmetan

Objavljeno

na

“To nije naša obveza i zato je ove godine odobreno pola sredstava, a ubuduće ni to, jer Ministarstvo kulture zapravo nema ništa s tim”, rekao je Hasanbegović

Današnji Novi list piše o “udaru ministarstva Zlatka Hasanbegovića na nevladine udruge koji je dobio novu neugodnu posljedicu: teška kriza potresa izdavačku kuću Edit, jedinu koja izdaje dnevni list na talijanskom jeziku La Voce del popolo, jer je Ministarstvo kulture drastično smanjilo dotacije”.

No, to i nije baš tako, naime, sami u Novom listu u istom tekstu pišu da Edit, izdavačka kuća koja je nakladnik La Voce del popolo, “godišnje od hrvatske države dobiva od 5 do 7 milijuna kuna, veći dio od Ureda za nacionalne manjine, a manji od ministarstva, što pokriva oko dvije trećine budžeta, no svake godine sve manje”, prenosi direktno.hr

[ad id=”93788″]

Nakon što su najavljena masovna otpuštanja, za danas je sazvano Upravno vijeće Edita, a prije toga i skupština Sindikata novinara i Radničkog vijeća gdje su pozvani čelnici Talijanske unije, Furio Radin, Maurizio Tremul i cijelo Upravno vijeće. Sindikat novinara Edita uputio je molbu za pomoć Sindikatu novinara Hrvatske (SNH).

»Novinsko-izdavačka ustanova Edit nalazi se u vrlo teškoj financijskoj situaciji i prijeti joj zatvaranje. U ovom trenutku su plaće smanjene za 20 posto i upitno je što će se dogoditi sa sljedećom i da li će uopće biti isplaćena. Naime, s uspostavom nove Vlade, Ministarstvo kulture je smanjilo dotacije prema Editu za punih 50 posto, a Ured za manjine za 10-15 posto. Uza sve to, uplata dotacija kasni zbog aktualne blokade Ureda za manjine od strane Državne revizije. Nastali su problemi i s dotacijama iz Italije”, piše, između ostalog Novi list.

Zašto se smanjuje

No, medalja ima dvije strane, ali ne i ona na internetskom izdanju Novog lista, koje ne prenosi objašnjenje ministra kulture Zlatka Hasanbegovića za razliku od tiskanog izdanja.

Za tiskano izdanje Novog lista Hasanbegović je objasnio zašto je novac Editu prepolovljen, a sljedeće godine ga neće ni biti. Naime, Edit je stavka koja uopće ne pripada Ministarstvu kulture.

“Mi se ne bavimo financiranjem manjinskih udruga, ovo je presedan, relikt, Ugovor iz vremena kad su to dogovarali Furio Radin i Ivo Sanader iz nekog svog predizbornog sporazuma. To nije naša obveza i zato je ove godine odobreno pola sredstava, a ubuduće ni to, jer Ministarstvo kulture zapravo nema ništa s tim”, rekao je Hasanbegović i dodao da država svakako treba podupirati list na jeziku manjine, ali i da se “svaka ustanova mora prilagođavati tržištu”.

Doznajemo u ministarstvu

Direktno.hr doznaje u Ministarstvu kulture da je pri izradi prijedloga Državnoga proračuna za 2016. godinu Ministarstvo kulture ukazalo je na pitanje osiguravanja sredstava za Novinsko-izdavačku kuću Edit iz Rijeke.

Putem Ministarstva kulture od 2004. godine za Izdavačku kuću Edit osiguravana su sredstva u iznosu od 1,300.000 kn, a u 2015. godini 2,000.000 kn. Ministarstvo kulture smatra da sredstva za financiranje redovite djelatnosti Edita treba osiguravati na jednome mjestu u Državnome proračunu, putem Ureda za nacionalne manjine, koji je i inače nadležan za omogućivanje financijskih sredstava za programe rada nacionalnih manjina.

U 2016. godini za djelatnost Edita putem Ministarstva kulture osigurana su sredstva u iznosu od 1,000.000 kn.

Ministarstvo kulture će prilikom izrade prijedloga državnoga proračuna za 2017. godinu predložiti da se sredstva za Novinsko-izdavačku kuću Edit ne osiguravaju unutar proračuna Ministarstva kulture, doznaje direktno.hr u tom ministarstvu.

Državna revizija 2012. godine ustanovila: Peglalo se kartice, trošilo…. svašta

Silvio Forza, direktor izdavačke kuće EDIT, podnio je u veljači 2014. godine ostavku, a razriješen je i Upravni odbor poduzeća. Ta je vijest službeno obznanjena na sjednici Talijanske unije koja je tada održana u Poreču. Do Forzine ostavke došlo je nakon što je Državna revizija dala negativno mišljenje o financijskom poslovanju EDIT-a za 2012. godinu, uočivši mnoge nepravilnosti, prenio je Novi list.

Prema izvješću Radija Pule, skupština Talijanske unije prihvatila je financijski plan i program rada za 2014. godinu. Za provođenje aktivnosti u tekućoj godini Talijanska unija raspolagat će s 5,7 milijuna eura. Najviše od tog iznosa daje Republika Italija, zatim Hrvatska i Slovenija. Prigodom predstavljanja financijskog plana, predsjednik Izvršnog odbora Talijanske unije Maurizio Tremul zahvalio je matičnoj zemlji jer je, kako je rekao, zadržala dosadašnju razinu financiranja unatoč krizi koja nije poštedjela ni Italiju. Vijećnici su za sljedeću sjednicu odgodili raspravu o financijskom poslovanju izdavačke kuće EDIT za 2012. godinu, prenio je tada Novi list.

Manjkave kontrole

O ostavci Silvija Forze piše i tršćanski dnevnik »Il Piccolo«, koji navodi riječi Furija Radina, predsjednika Talijanske unije i saborskog zastupnika, koji ističe da je u ovom trenutku prerano okriviti nekoga jer cijela stvar mora biti temeljitije istražena. Na internetu je dostupno izvješće o obavljenoj reviziji Državnog ureda za reviziju – Područnog ureda Rijeka, u kojemu se navodi da su obavljenom revizijom utvrđene nepravilnosti i propusti koji se odnose na sustav unutarnjih kontrola, djelokrug rada i unutarnje ustrojstvo, planiranje, računovodstveno poslovanje, prihode i potraživanja, te rashode i obveze.

Na kraju izvješća nabrajaju se činjenice koje su utjecale na izražavanje uvjetnog mišljenja Državne revizije. Ističe se da sustav unutarnjih kontrola nije uspostavljen i ne osigurava pravilnost i zakonitost poslovanja. Slabosti sustava unutarnjih kontrola uočene su u planiranju, računovodstvenom poslovanju, prihodima i potraživanjima, te rashodima i obvezama.

»Peglanje« kartica

Ustanova nije dostavila Hrvatskoj gospodarskoj komori izvješće o financijskom poslovanju za prethodnu godinu s podacima o prihodima i tržišnom udjelu koji su ostvarili na tržištu čitatelja i oglašavanja.

Financijski plan za 2012. nije donesen pravodobno i nisu donesene izmjene i dopune financijskog plana. Financijski izvještaji nisu dostavljeni Državnom uredu za reviziju u zakonskom roku. Ustanova nije donijela program informiranja sa specifikacijom troškova i nije Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske dostavljala propisana izvješća o radu i ostvarivanju programa s financijskim pokazateljima, iako je bila u obvezi, te je otežano praćenje trošenja sredstava iz donacija.

Sistematizacija nije usklađena sa stvarnim potrebama radnih mjesta. Kreditne kartice su korištene u osobne svrhe (podizanje gotovine na bankomatima i neopravdani računi).

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Geopolitika

Dijanović: Hrvatskoj treba suradnja s Kinom

Objavljeno

na

Objavio

Toby Melville/Reuters

Kinesko ekonomsko čudo“, jedna je od čestih sintagma koju posljednjih godina možemo čuti na medijskoj i političkoj međunarodnoj sceni. Pritom se nerijetko zaboravlja kako je kineska civilizacija starija od pet tisuća godina i da je do početka 19. st. Kina predstavljala najveću svjetsku ekonomiju s udjelom u globalnome BDP-u od oko 40 posto. Porazi u Opijumskim ratovima u 19. stoljeću, praćeni nametanjem niza neravnopravnih sporazuma od strane zapadnjaka, poglavito od Velike Britanije, kojima se pridružio i susjedni Japan, doveli su do „stoljeća poniženja“, u kojemu su Kinezi, nakon tisuća godina uvjerenosti u vlastitu premoć, postali marioneta u međunarodnim odnosima, što je dovelo do velikih trauma u kineskome narodu.

Nakon revolucije 1949. komunisti preuzimaju vlast u Kini, što je posljedično dovelo do uspostave bliskih odnosa s komunističkim SSSR-om. No djelovanjem američke politike i diplomacije, u čemu su ključnu ulogu imali Henry Kissinger (1971. uspostavlja diplomatske odnose s Kinom s ciljem izolacija SSSR-a) i Richard Nixon, koji je 1972. posjetio Kinu, došlo je 1978. do odvajanja Kine od SSSR-a. Uz američku pomoć Kina od tada započinje reforme u smjeru preorijentacije ekonomije na tržišne principe. Socijalno-tržišna ekonomija omogućila je Kini visoke stope gospodarskoga rasta, a snažno otvaranje prema svijetu nakon 2000. omogućilo joj je nastavak visokoga rasta koji traje sve do danas. Očito, Kina se vraća onamo gdje je bila do početka 19. st.

Pojas i put

Kineski predsjednik Xi Jinping 2013. predstavio je inicijativu „Pojas i Put“ (eng. Belt and Road), veliku kinesku razvojnu strategiju za 21. st. kojoj je cilj infrastrukturnim projektima (željeznice, autoceste, mostovi, plinovodi, luke, zračne luke, telekomunikacijske mreže) povezati Aziju, Afriku i Europu, a novi „Put svile“ uključuje i suradnju na planu industrije, financija, energetike i visokih tehnologija. Na „Pojas i Put“, kao globalnu projekciju kineske ekonomske i političke moći („globalizacija na kineski način“), američki establišment gleda kao na geopolitičku zavjeru i polugu koja će Kini osigurati globalnu hegemoniju.

Razvoj visokih tehnologija (zapad često Kinu optužuje za krađu intelektualnoga vlasništva) razrađen je u konceptu „Kina 2025.“, koji predstavlja državni prioritet broj 1. Kina želi postati svjetski predvodnik u razvoju visokih tehnologija i ne čudi stoga što su američkim taksama pogođeni upravo proizvodi iz koncepta „Made in China 2025.“ koji uključuju informacijsko-komunikacijske tehnologije, robotiku, svemirsku industriju, tzv. internet stvari itd. Svima je vjerojatno najpoznatiji slučaj Huaweia koji je najsnažnije na udaru američke konkurencije.

Ekonomsko jačanje dovelo je do i snažne modernizacije vojske, pa Kina već danas ima drugi najveći proračun na svijetu. To je osnažilo kineske ambicije u Istočnome i Južnome kineskom moru. Kineski predsjednik Xi Jinping početkom ove godine kineskoj je vojsci poručio da mora biti „spremna za borbu i rat.“ Uz Istočno i Južno kinesko more, potencijalni sigurnosni problem je i situacija s Tajvanom.

Američki „Pivot to Assia“ i kineski „16+1“

Postoje naznake da su SAD i Kina pred potpisivanjem trgovinskoga sporazuma, no dugoročno gledano, nema baš nikakve dvojbe da će Kina predstavljati najvažnijega američkog konkurenta za globalnu dominaciju (tzv. Tukididova zamka). Toga je bila svjesna još i Obamina administracija koja je proklamirala strateški zaokret prema azijsko-pacifičkoj regiji, regiji najvećega gospodarskog rasta, poznat kao „Pivot to Assia“. Pojedini protagonisti američke „duboke države“ zalažu se za trostruko „obuzdavanje“ Kine, Rusije i Irana, no svjesni su da će im ta politika najteže proći s Kinom jer SAD ovisi o kineskom financiranju njihova deficita.

Kineski utjecaj posljednjih godina sve više jača i u Europi, najviše Inicijativom „16+1“ koja okuplja 11 članica EU-a, 5 kandidata i potencijalnih kandidata za članstvo i Kinu s kojom sve više jačaju trgovinske veze. U posljednjem izvješću Münchenske sigurnosne konferencije ističe se kako Kina postaje sve snažniji igrač i na Balkanu. U investicijama na Balkanu svakako prednjači Srbija gdje je Kina u 23 projekta uložila preko deset milijarda dolara: od metaloprerađivačke industrije i industrije oružja do infrastrukturnih projekata. Visoke investicije Pekinga postoje i u Mađarskoj gdje je uloženo oko 4 milijarde dolara. Od država srednjoistočne Europe ističe se Poljska s 3 milijarde dolara, što je posebno zanimljivo jer je Varšava jedan od glavnih strateških partnera Washingtona u Europi.

Peking investicije ne uvjetuje mistikom ljudskih prava

Prošloga tjedna, u utorak, u Bruxellesu je održan sastanak na vrhu EU-Kina na kojemu se raspravljalo o spornim temama. Kineski premijer Li Keqiang nakon toga je stigao u posjet Hrvatskoj. Drugi najmoćniji čovjek kineske politike sastao se hrvatskim državnim vodstvom, a potpisano je i više bilateralnih sporazuma. U Dubrovniku je održan deveti summit Inicijative „16+1“. U pratnji kineskoga premijera bilo je 400 kineskih poduzetnika i partnera koji su sa 16 zemalja srednje i jugoistočne Europe dogovarali poslovne aranžmane.

Ono što upada u oči u posjetu kineskoga premijera Keqianga Hrvatskoj vrlo dobra je informiranost o našoj državi pa je uoči posjeta kineski premijer naveo brojne izume i dostignuća Hrvatske u povijesti. Analitičari ističu kako je to kineski način pridobivanja simpatija neke države i način iskazivanja poštovanja. Ono što kineske investicije razlikuje od zapadnih činjenica je da Peking svoja ulaganja ne uvjetuje mistikom ljudskih prava (logično za društveno komunističku državu), tj. ljudskopravaškim zahtjevima koji često služe kao najobičnije sredstvo ucjene.

Prilika za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom

Hrvatska je do sada zanemarivala izvozni potencijal kineskoga tržišta i općenito suradnju s Kinom (čijih je 250.000 turista prošle godine posjetilo Hrvatsku). Trgovina između dviju država iznosi tek jednu milijardu dolara. Od članica EU-a, jedino Cipar i Latvija ostvaruju manji izvoz u Kinu. Tek malo više od 1 posto izvoza Hrvatske otpada na Kinu, dok je uvoz gotovo 5 posto. Manja Slovenija izvozi nekoliko puta više u Kinu, i to uglavnom visokotehnološke proizvode. Projekt izgradnje Pelješkoga mosta (prvi projekt sufinanciran EU sredstvima koji realizira Kina) predstavlja dobru priliku za intenziviranje ekonomske suradnje s Kinom i za zauzimanje bolje pozicije na novome Putu svile koji će težiti najmanje 900 milijarda dolara.

Nakon posjeta kineskoga izaslanstva Hrvatskoj spominju se i novi mogući projekti kao što su luka Rijeka te izgradnja željezničke pruge Zagreb-Rijeka. Kineski je premijer Keqiang izjavio kako smo „iako geografski udaljeni, spremni zbližiti svoja srca i otvoriti dijamantno razdoblje u našim odnosima.“ Ako zanemarimo patetiku, potencijali za snažniju suradnju svakako postoje, a Hrvatska bi se pritom trebala fokusirati i na visokotehnološke proizvode jer narativ o „sirevima, tunama i mlijeku“ koji često dominira kad se govori o suradnji s Kinom, ne izgleda previše ozbiljno.
Suradnju s Kinom najviše kritiziraju države koje s njom najviše surađuju

Kad je u pitanju suradnja s Kinom, onda velike države poput SAD-a, Njemačke, Velike Britanije i Francuske često vole manje države srednjoistočne Europe i Balkana optuživati za sudjelovanje u kineskoj infiltraciji u Europu i za stvaranje ovisnosti od Kine. Nedavno se inicijativi „Pojas i put“ pridružila i Salvinijeva Italija, kao prva članica iz zemlja G-7, pa se tako i Rim našao pod optužbama Njemačke. Njemački ministar vanjskih poslova vrlo je oštro kritizirao talijanski potez: „Ako neke zemlje vjeruju da mogu sklapati unosne poslove s Kinezima, doživjet će čudo i jednoga dana se probuditi u ovisnosti.“

Pritom je zanimljivo da suradnju manjih država (ili čak i Italije) s Kinom ne kritiziraju one države koji bi se same grozile suradnje s Pekingom i koje svojim primjerom pokazuju da ne žele suradnju sa „zemljom koja krši ljudska prava“. Ne, najviše kritiziraju upravo one države koje imaju najveću suradnju s Kinom, tešku desetine ili stotine milijarda dolara! Komentirajući optužbe za prokinesku orijentaciju, češki predsjednik Miloš Zeman rekao je: „Njemačka kancelarica Angela Merkel bila je u Kini osam puta pa je ona onda bolji kineski agent od mene.“

Sinocentrizam

Jačanje kineske globalne moći kod mnogih zapadnih aktera stvara strah od kineskih imperijalističkih ambicija, a u tomu se kontekstu posebno govori o „kreditnome imperijalizmu“. No Kinezi imaju poseban način gledanja na svijet i povijest koji je bez osnovnoga poznavanja sinologije teško shvatljiv umu zapadnog čovjeka. Kina ne želi imperijalizam, nego sinocentrizam.

Ne želi svjetsku vlast, nego da ju svi priznaju kao glavnu osovinu i iskažu joj pripadajuće počasti. Kao što objašnjava dobar poznavatelj Kine dr. sc. Branimir Vidmarović: „U svijetu sinocentrizma, Centralno kraljevstvo rasprostire svoja bogatstva i blagoslove na sve one koji su voljni riječju i gestom priznati kinesku superiornost.“ Kineske elite smatraju da sinocentrični sustav predstavlja prirodni poredak, a okosnica današnjega sinocentričnog sustava politika je snažne suradnje s međunarodnim tržištima. Naravno, snažna koncentracija kineskoga kapitala u nekoj državi ne može ne imati posljedice i na političkoj razini. Teško će sutra biti moguće očekivati od određene države, snažnije kreditno i investicijski vezane uz Kinu, da, primjerice, u UN-u redovito glasuje za neke protukineske inicijative.

Svijet se neupitno kreće prema multipolarnosti, a brojni analitičari pritom ističu da će 21. stoljeće biti kinesko stoljeće (Pax sinica). Hrvatska kao članica euroatlantskih integracija svakako ne treba (SAD će još dosta godina biti vodeća sila koja se ne će tek tako odreći statusa globalnog hegemona), a teško i može biti jedan od snažnijih „partnera“ Kine u Europi (realno partnerstvo moguće je samo između ravnopravnih država), no ako njezini vladajući političari znaju što je mudra i pametna politika, učinit će sve da se suradnja Zagreba i Pekinga ojača. Naime, u situaciji dok brojne države profitiraju od suradnje s Kinom, jedino bi dudeki ili podanici mogli odbijati benefite koje ta suradnja nesumnjivo može donijeti, a samo zato da bi zadovoljili zahtjeve trećerazrednih zapadnih birokrata. Male države u međunarodnim odnosima trebaju inzistirati na jednakim načelima i pravilima za sve. Ako se odreknu tih načela, ne ostaje im više ništa osim okova i sluganstva.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Željko Glasnović: Prvomajski jajari – militantni ateisti će crtati srp, čekić i petokraku na jaja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor, nakon stanke za uskrsne blagdanje, zasjedanje je započeo 12. sjednicom i aktualnim prijepodnevom u okviru kojega su predstavnici Vlade odgovarali na zastupnička pitanja.

Nakon završetka aktualnog sata sjednica se nastavila slobodnim govorima zastupnika, a predsjedanje je preuzeo Željko Reiner.

Prvi je govoro Željko Glasnović o izlasku Hrvata izvan RH na izbore.

“Što je sa zakonom o državljanstvu? Koliko dugo ćemo čekati? Svjedoci smo dugogodišnje sabotaže…”, pitao je Glasnović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari