Pratite nas

Analiza

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

Objavljeno

na

Prošlotjednim otvaranjem ponuda za novi borbeni avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, saga o nasljedniku MiG-a 21 ulazi u pretposljednju fazu.

Ponude su plasirale četiri zemlje: Grčka, Izrael, SAD i Švedska. Peta zemlja, Južna Koreja, ponijela se korektno i priznala da njen školsko-borbeni FA-50 ne udovoljava taktičko-tehničkim zahtjevima HRZ-a.

Time su napokon i službeno zaustavljene često zlonamjerne priče kako će se Hrvatska odlučiti samo za protokolarno zrakoplovstvo: sada je sasvim jasno kako MORH teži ozbiljnim borbenim sposobnostima, piše jutarnji list

Motor cijelog projekta, Damir Krstičević, u samo godinu dana mandata pokazao se kao najbolji ministar obrane kojeg je Hrvatska imala od rata. Izvjesno je i da će Vlada Andreja Plenkovića, čija je podrška nabavi ključna, ostati zapisana kao ona koja je Hrvatskoj ne samo zajamčila zaštitu neba za naredna desetljeća, nego istovremeno učinila za naše gospodarstvo i prosperitet više nego ijedna do sada.

Naime, industrijska suradnja je vrlo važan segment cijele nabave, za koju jamči država ponuđač, a njezina vrijednost u nekim europskim nabavama daleko premašuje 100 posto vrijednosti nabave. Za Hrvatsku to znači da će, koja god ponuda pobijedi, aktualna Vlada otvoriti mogućnost znatnih ulaganja u visoku tehnologiju, znanost, industriju i cjelokupno gospodarstvo.

Važno je što o nabavi postoji konsenzus i sve vodeće stranke razumiju njenu golemu gospodarsku, ali prvenstveno sigurnosnu važnost. Zemlja koja raspolaže modernim lovcima sigurna je od svake agresije. A moderno je preblaga riječ za jednu od ponuda. Kako bi zadovoljila potrebe, Hrvatskoj treba nabava 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Treba naglasiti da sada lošeg odabira više nema. Čak i F-16 Fighting Falcon u verziji Block 30 predstavlja generacijski skok i ostavlja daleko u prašini zastarjele MiG-ove 29, a o MiG-u 21 da se i ne govori.

Svim avionima osnovno oružje predstavlja top. Tri verzije F-16 dijele šestocijevni, rotirajući top M61A1 Vulcan kalibra 20 milimetara i efektivnog dometa od oko 1600 metara te maksimalne brzine vatre od 6000 granata u minuti. Gripen je naoružan jednocijevnim topom BK-27 kalibra 27 mm, maksimalne brzine vatre od 1800 granata u minuti te nešto većeg dometa. No Vulcan se mora zavrtjeti do maksimalne brzine vatre, dok je ona konstantna kod BK-27, pa u prvih pola sekunde vatre BK-27 ispali oko dva kilograma granata više od Vulcana.

Iz raspona arsenala jasno je da svi kandidati mogu biti naoružani za izvršavanje gotovo svih tipova borbenih zadaća: ostvarivanja i zadržavanja zračne premoći, bliske zračne podrške snagama na zemlji, izvršavanja strateških dubinskih udara, protubrodsku borbu te neutralizaciju protivničkih radara i protuzračnih sustava. Tu je naravno i najjednostavnija zadaća, a to je zaštita zračnog prostora, odnosno air policing.

Same ponude su u startu iznenadile. Mnogi su očekivali da SAD ne ponudi ništa. Među onima koji su smatrali da će se ipak nešto ponuditi prevladavala su predviđanja da će u najboljem slučaju SAD ponuditi rabljene F-16, samo reda radi, jer se ponovno pojavila teza o fantomskom stajalištu SAD-a da nam lovci ne trebaju. Ali ne samo da je SAD, kao najmoćnija sila svijeta, poslao ponudu nego je riječ o potpuno novim avionima nevjerojatnih sposobnosti. Naime, Hrvatska bi mogla postati korisnik najnovijeg F-16 Block 70/72.

Razlika je tolika da ono što su preostala tri aviona za MiG-21, to je Block 70 za njih. Većina njegovih sustava razvijena je iz iskustva razvoja i korištenja F-35 i F-22, lovaca pete generacije.

Block 70 omogućava potpunu umreženost na bojnom prostoru, sa svim zračnim i kopnenim platformama u realnom vremenu, a specifično je razvijan da bi se jednako lako umrežio s lovcima pete generacije F-35, pa i F-22.

F-16 Block 70 je vrhunac evolucije 4. generacije borbenih aviona. U sebi objedinjuje sve revolucionarne karakteristike lovca 5. generacije: umreženost u realnom vremenu, senzorsku i podatkovnu fuziju, AESA radar.

Jedino izostaje stealth. Koliko je napredan, svjedoči i to da ih SAD namjerava naručiti nekoliko stotina da zamijeni izvanredne lovce presretače F-15 Eagle. Oni su, naime, stariji od 40 godina i naprosto ih se više neće moći držati u zraku.

Uspoređivati Block 70 s MiG-om 29 je neozbiljno, jer je Block 70 optimiziran da se ravnomjerno suprotstavi Su-35S, koji je u višoj kategoriji kao jedan od najboljih lovaca presretača na svijetu.

U slučaju da bude odabran, Hrvatska bi bila prvi korisnik Blocka 70. U praksi on pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina.

Nikakve modernizacije neće biti potrebne u tom periodu, jer riječ je o trenutno najsofisticiranijem borbenom avionu na svijetu, piše jutarnji list

Amerikanci su nam pomalo neočekivano ponudili potpuno nove borbene zrakoplove F-16

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hibridno ratovanje i upravljanje kaosom

Objavljeno

na

Objavio

U suvremenom globalnom okružju permanentne nestabilnosti i nesigurnosti ne postoji nijedna država koja ne primjenjuje neki oblik hibridnog ratovanja, u obliku obavještajnih, medijsko-informacijskih ili odgojno-obrazovnih djelovanja

Ruski vojni krugovi umjesto pojma hibridno ratovanje rabe sintagmu nelinearna vojna strategija. Koncept hibridnog rata prvi se put pojavljuje 2000. u SAD-u, u studiji koju je provela Naval Postgraduate School u Montereyu, gdje se opisuje rat Čečena protiv ruskih snaga. Od tada je koncept evoluirao i danas hibridno ratovanje obilježava rat u kojem je izbrisana razlika između civila i vojnika. Zaraćene strane, vladine i nevladine, mogu ratovati na raznim područjima: gospodarskom, diplomatskom i kibernetskom, nerijetko posežu za terorizmom i organiziranim kriminalom. Ključni je element takve strategije kontrola i utjecaj na javno mnijenje plasiranjem lažnih informacija (tzv. fake news) i propagande na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom planu. Ratovi u Iraku i Libiji kao i tzv. arapske revolucije utjecali su na ruske vojne krugove i njihovu izradu koncepta nelinearnoga ratovanja. General-major Vladimir Slipčenko, priznati vojni strateg, objavljuje djelo Rat budućnosti, u kojem opisuje ratove šeste generacije, gdje se, bez uporabe nuklearnog oružja, nastoji s distance uništiti neprijateljev gospodarski potencijal. Godine 2013, s objavljivanjem Gerasimovljeve doktrine (riječ je o čelniku ruskog vojnog stožera), ruska vojna strategija mutira u nov pristup u kojem su u uporabi nove nevojne metode kako bi se postigli strateški i politički ciljevi.

„Crno lice“ globalizacije

Američki vojni krugovi često kombiniraju pojmove poput „inteligentne moći“ (smart power), nekonvencionalnog rata i/ili rata četvrte generacije. Poznati politolog Joseph Nye govori o konceptu „blage moći“ (soft power), misleći na sposobnost „privlačenja na našu stranu, bez prisile“. Postoje razne definicije hibridnog ratovanja koje su rezultirale konceptima kao što su: nelinearni rat, asimetrični rat, nestandardni rat, nekonvencionalni rat. Ključno je obilježje tog modela ratovanja istodobna primjena i kombinacija raspoloživih vojnih tehnika, primjena „tvrde“ i „meke“ sile u obavještajnim i kontraobavještajnim aktivnostima, propagandni rat, cyber-rat; široka uporaba specijalnih postrojbi i uključenost nevladinih aktera (poslovni ljudi, nevladine i vjerske organizacije, kriminalne mreže) te različitih subverzivnih aktivnosti. Važna je karakteristika hibridnoga rata nestanak prepoznatljivih i vidljivih fronti, kao i razvodnjavanje vojnih aktivnosti sve do potpunog iščezavanja vojnih ili političkih graničnih crta.

Informacijski rat kao jedan od oblika hibridnog rata, zvan u specijalističkom žargonu warfareinfowar i slično, primjenjuje razna sredstva mentalne manipulacije: širenje dezinformacija, privid, tajnovitost, društvo zabave, i u postmodernom je društvu oblik psihološkog ratovanja primjenom meke sile koja nastoji iznuditi pasivni pristanak javnog mnijenja. Naprotiv, tvrda sila (hard power) u nadležnosti je svake države u obliku primjene poznata Weberova monopola legitimne prisile. U tom pogledu Jean-François Gayraud u svojoj zadnjoj knjizi Teorija hibrida objašnjava da je aktualni džihadizam savršen primjer hibridizacije ratovanja i terorizma. Naime, zbog odsutnosti jasno vidljiva i stabilna međunarodnog poretka, svijet se suočava s kaosom, kojem se suprotstavlja nomos(državno-pravni poredak). Kaos kao proces, ponekad vidljiv, a ponekad latentan i teško razumljiv fenomen, utječe na teritorij, na pučanstvo, ali i na duhovni i intelektualni život zajednicâ. Na području nasilja, fenomenologija kaosa ne odnosi se na kvantitativni poremećaj ni porast svjetskih nereda. Ne izgleda da svijet trpi od više ratova ili društvenih i političkih nasilja te da ima više terorista ili kriminalaca u odnosu na prošlost, ali sama priroda kolektivnog i pojedinačnog nasilja doživjela je epistemološku i statusnu promjenu.

Hibridnost je postala svojstvena samoj globalizaciji, središnja figura globalizacije i njezino „crno lice“. Sama figura borca mutirala je od kraja hladnoga rata te danas poprima složenije lice aktera kao hibridnih političkih militanata i gangstera. Gayraud smatra da je nastanak kolumbijskog narkoterorizma 80-ih godina prošloga stoljeća bio utemeljiteljski fenomen za nastanak hibridnog ratovanja. Islamisti koji su počinili atentate u Francuskoj i Belgiji 2015. imaju mentalni sklop znatno bliži pripadniku bande iz Los Angelesa koji se hrani rap-glazbenom i holivudskom kulturom i drogom negoli visokom religijskom kulturom erudita imama iz sveučilišta Al-Azhar u Kairu. Jučer kao i danas, akteri i „neprijatelji“ oduvijek kombiniraju konvencionalna i nekonvencionalna regularna i neregularna sredstva ratovanja, a takve kreativne metodologije i ako čine hibridni karakter zapravo su kontinuitet strategije i taktike koje kombiniraju regularna i neregularna sredstva. Uporaba koncepta hibridnog rata iskazuje se kao problem onda kada sistematsko i repetitivno korištenje takva pojma pretpostavlja da moderni rat čini novi oblik ratovanja, što nije uvijek slučaj. Treba k tome podsjetiti da unutar NATO-a ne postoji još konsenzus o definiciji hibridnog ratovanja, a takva činjenica govori i o slabosti strateškog razmišljanja, koje još ne donosi odgovore na sve složenije geopolitičko sigurnosno okružje.

Hibridno djelovanje u Hrvatskoj

Na domaćem planu, s obzirom na to da u Hrvatskoj nije provedena prikladna lustracija te da nikada nisu službeno raspuštene strukture UDBA-e i KOS-a, od 1990-ih bez nadzora i sankcija prosperiraju i javno djeluju razne medijske, „kulturnjačke“ paraobavještajne ispostave istih struktura koje su provodile specijalni rat protiv hrvatskih vlasti i države tijekom i poslije Domovinskoga rata, sve do danas. Hrvatski je prostor postao poligon za slobodno vođenje psihološko-propagandnih akcija, ponajprije kontrolom i manipulacijom informacija te plasiranjem fake newsa, a na osobit smo način svjedočili međunarodnom diskreditiranju Hrvatske i njezinu kriminaliziranju u slučaju BiH i presude šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata. Naime, Haško sudsko vijeće u presudi navodi i u obzir uzima dokaze koji su izravni plod istog hibridnog ratovanja na domaćem planu i na temelju kojih je donijelo zaključak o postojanju udruženoga zločinačkog pothvata. Riječ je o transkriptima dostavljenim haškom tužiteljstvu za mandata tadašnjega predsjednika Stjepana Mesića (transkript razgovora u uredu predsjednika RH od 27. prosinca 1991).

Nevladine udruge koje služe stranim interesima igraju važnu ulogu u poticanju scenarija hibridnog ratovanja ili unutarnjeg društvenog sukoba. Takvi sukobi često poprimaju oblike identitetskih etničko-vjerskih sukoba iskonstruiranih i poticanih na temelju strategije poremećaja, kontrole i manipulacije. Ključna strategija hibridnog ratovanja jest delegitimiziranje vladajućeg političkog režima ili provođenje „promjene režima“ (reboot regime – R-TCR), koja se provodi postupno: manipulacija režima, tranzicija režima (mirna ili nasilna) te promjena režima. Naravno, u takovrsnoj strategiji manipulacije postoji niz nevladinih aktera i radikalnih političkih pokreta, od ljevice do desnice, instrumentaliziranih ideološki i usmjerenih prema postizanju ciljeva takve hibridne strategije, pri čemu su ti aktivisti iskorišteni kao „korisni idioti“. Velike korporacije također financiraju i provode određeni oblik hibridnoga ratovanja protiv tzv. „neprijatelja korporacijskih interesa“ ili pak vrše pritisak nad vladom određene države. Na drugoj strani postoje određene „filantropske“ ili „pseudohumanitarne“ zaklade ili organizacije tipa Sorosove mreže ili saudijskih prinčeva (često pod plaštem karitativnih organizacija) koji ulažu u određene segmente društva radi vršenja utjecaja na vlade ili države u svrhu partikularnih interesa.

Hibridi i avatari

Društveni inženjering jedna je od sofisticiranih metodologija hibridnog djelovanja. Njome se upravlja kaosom na unutarnjem i vanjskom planu. Naomi Klein opisala je upravljanje kaosom kao pridavanje pozitivne i kreativne uloge destrukciji. Naime, kao što postoji pozitivna diskriminacija koja putem kvota privilegira status raznih spolnih, etničkih i vjerskih manjina, tako postoji i pozitivna destrukcija koja je u središtu suvremenog kapitalizma i koja se temelji na nizu induciranih, generiranih i prevladanih gospodarskih i političkih kriza. Riječ je o teoriji „konstruktivnog kaosa“ koja proizlazi iz inkubatora neokonzervativnog laboratorija bivše Bushove administracije. Metodologija društvenog inženjeringa i upravljanja može se poistovjetiti s planiranom modifikacijom ljudskog ponašanja s određenim strategijama mentalne manipulacije, širenjem entropije, to jest društvenoga nereda i neuravnoteženosti u raznim društvenim segmentima, kako bi ih se podijelilo te u konačnici atomiziralo i kontroliralo neutralizirajući njihove kapacitete za samoorganizaciju. Da nije riječ o teoriji urote, govori niz ozbiljnih znanstvenih radova o toj temi, a posebice na području nelinearnih dinamičnih sustava (znanstvenici kao Vasile Marinca, Nicolae Herianu, Stephen Ray Wiggins, Oscar Calvo, Bernard Cazelles i drugi). Cilj je postići porast bipolarizacije i entropije društva poticanjem sukoba između raznih društvenih zajednica i manjina, igranjem na kartu svi protiv svih. Primjerice međuvjerski i civilizacijski rat – Huntingtonova pogrešna teza neizbježnoga sukoba civilizacija, islamofobija itd. Bellum omnium contra omnes, rat svih protiv svih, poznata je krilatica Thomasa Hobbesa, koji je na taj način označio ljudsku egzistenciju, danas služi kao glavna paradigma razornoga društvenog inženjeringa, kako bi oligarhija bolje i učinkovitije vladala.

U suvremenom globalnom okružju permanentne nestabilnosti i nesigurnosti ne postoji nijedna država koja ne primjenjuje neki oblik hibridnog ratovanja protiv vlastitih građana, u obliku obavještajnih, medijsko-informacijskih ili odgojno-obrazovnih djelovanja. Naime, imajući na umu da je većina država danas desuverenizirana i vazalizirana, podređena oligarhijskim bankarsko-financijskim i korporacijskim interesima, često su državni aparati sami po sebi privatizirane poluge društvenoga hibridnog upravljanja. Ipak ne treba sve generalizirati ni poistovjetiti s hibridnim djelovanjem, kao da postoje dvije manihejske vrste: hibridi mutanti i čista dobronamjerna vrsta „humanoida“. Nismo daleko od distopije filma Avatar, u kojem su se ljudi, da bi iskorištavali izvore vrijednih minerala zemlje Pandore, približili njezinim domorocima zvanima Na’vi. Skupina znanstvenika genetičkim inženjerstvom stvorila je tzv. „avatare“, tijelom nalik Na’vijima, kojima čovjek daljinski upravlja služeći se svojim umom. Slično tomu, u hibridnome ratovanju ljude su napravili umjetnim bićima, hibridima, kako bi iskorištavali domoroce i njima vladali.

Jure Vujić/Vijenac

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Dokumenti JNA koji demantiraju višedesetljetne laži

Objavljeno

na

Objavio

Broj poginulih partizana u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine – 16.164, a ne 70.000 kako već 70 godina lažu

U Pregledu izvedenih akcija i operacija jedinica Glavnog Štaba Hrvatske navedene su sve akcije i operacije s konačnim rezultatom, počevši od dana ustanka u srpnju 1941. do 16. svibnja 1945., zatim mjesta na kojima su se jedinice nalazile, kakav su uspjeh postigle, koliki su neprijateljski gubitci, koliko je čega zaplijenjeno, kao i vlastiti gubitci u ljudstvu i materijalima na teritoriju II Jugoslavenske Armije za vrijeme Narodnosno oslobodilačke borbe, odnosno u Hrvatskoj.

Za sve točke iznose se sređeni podaci u ‘Pregledima izvedenih akcija i operacija’ po godinama za teritorije pojedinih Korpusa, i za Divizije, bez obzira gdje su se kretali i vodili akcije i operacije. Na kraju svake godine, na zasebnom ‘Pregledu’ iznosi se ukupan broj za izvedene akcije i operacije svih jedinica II Jugoslavenske Armije u toj godini s konačnim rezultatom te godine.

Među ostalim, u Pregledu stoji kako za 1941. godinu ima vrlo malo podataka o akcijama, jedino za jedinice s teritorija IV i VIII Korpusa, jer su se tada vrlo malo vodili pismeni podaci o akcijama, a i ono što se vodilo zagubljeno je ili uništeno pa se navedeni podaci većinom oslanjaju na iskaze prvoboraca.

JNA

Za 1942. godinu ima nešto više podataka jer se je sačuvalo nešto pismenih podataka/operativnih izvještaja/ i dobilo se više podataka po iskazima starijih drugova boraca. Može se reći da je od učinjenih akcija u ovoj godini oko 45 posto podataka obuhvaćeno u ‘Pregledima’. Za 1943. dobilo se puno više podataka iz operativnih izvještaja, operativnih dnevnika, iz razne operativne arhive i po iskazima starijih boraca pa se može smatrati da izneseni podaci u ‘Pregledima’ za ovu godinu obuhvaćaju oko 70 posto.

Za 1944. godinu postoje sve divizije s teritorija II Jugoslavenske Armije koje su vodile ratnu administraciju kao i ostale vojske pa su i njima podčinjene jedinice dostavljale redovne izvještaje o izvedenim akcijama i operacijama, vodile su operativni dnevnik i svu ostalu ratnu administraciju te se više nije imalo potrebe oslanjati na iskaze starijih boraca. Podaci za ovu godinu su puno konkretniji i iznose oko 80 do 85 posto.

Za 1945. do 16. svibnja podaci koji su izneseni u ‘Pregledima’ skoro su svi potpuni jer se imalo više mogućnosti za sastavljanje u dostavljanje operativnih jedinica bivšim štabovima te su podaci za ovaj period obuhvaćeni od 90 do 100 posto. Ima slučajeva da za neke jedinice nema nikakvih podatka o izvedenim akcijama i operacija tijekom ranijih godina za izvjestan period, a to je razlog što je arhiva dotične jedinice nestala ili su je, kako stoji u zapisniku, neprijatelji uzeli.

U Pregledniku se dalje navodi kako su saveznički avioni, ne znajući da je partizanska kolona, zapalili operativnu arhivu bivšega Glavnog Štaba Hrvatske prilikom premještanju iz Topuskoga za Zadar, a zbog čega je izgubljeno jako puno operativne građe, naročito za 1941., 1942. i 1943. koja se nalazila kod Glavnog Štaba Hrvatske, dok je za ostale dvije godine pronađena arhiva kod samih jedinica. Zbog toga je, kako ističu u ovome dopisu, oskudna arhiva bivšega XI Korpusa s kojom je propala arhiva jedinica za teritorij Istre pa nema podataka za pojedine periode u pregledima za Istru. U dokumentima se naglašava kako je kod mnogih Vojno-pozadinskih vlasti, operativnih jedinica, arhiva bila zakopana, pa je uništena ili pala u ruke neprijateljima, ili je morala biti zapaljena da je se neprijatelji ne dokopaju.

Gledajući po godinama, u Pregledniku stoji da je tijekom 1941. godine poginulo sedam, a zarobljeno 24 partizana. Godina 1942. nešto je bogatija podacima pa tako stoji da je poginulo 945 osoba, ranjeno ih je 1691, zarobljeno 76, a nestalo isto 76. za 1943. stoji kako je poginulo 3848 partizana, ranjeno je 9292, a 94 ih je zarobljeno te 365 nestalo.

Još su brojčano veći podaci za 1944. godinu pa tako stoji da ih je poginulo 6129, ranjeno 16 416, njih 618 je zarobljeno, a 2872 ih se smatra nestalim. Brojke za 1945. su nešto manje kad je riječ o poginulima i iznosi 5235, ranjenih je 17 594, zarobljeno samo 119, a nestalo 1062.

Kad se pogleda ukupan zbroj poginulih, ranjenih, zarobljenih i nestalih partizana od 1941. do 1945., a prema podacima Glavnog štaba Hrvatske o pregledu izvedenih akcija i operacija u tom periodu, dolazi se do brojke od ukupno 16 164 poginula partizana, 44 993 ranjena, 931 zarobljen i 4375 ranjena.

Usporedbe radi, u četiri godine Domovinskoga rata poginulo je oko 15.000 hrvatskih branitelja koji su morali ginuti za slobodu od okupacije koju su za sobom ostavili partizani. Pola stoljeća i više nakon Drugoga svjetskog rata, partizani su bili povlaštena kategorija stanovništva, u njihovim rukama je bila sva vlast, uživali su sve moguće povlastice i terorizirali su narod.

I danas Hrvatska isplaćuje 13. 722 partizanske mirovine iako je od toga rata prošlo 74 godine. Za razliku od njih, obitelji poginulih hrvatskih branitelja imaju mirovine, preživjeli branitelji dobivaju ih tek s godinama starosti nakon godina rada, imaju još neka prava, ali ni dijelić onoga što su imali partizani.

Hrvatski branitelji izloženi su sustavnome prijeziru i omalovažavanju. Partizani su imali status svetaca koje nitko nije smio dirati, danas su pak hrvatski branitelji obezvrijeđeni i ekskomunicirani iz društva koje im često krade zasluge i pripisuje partizanima.

Prema statističkim informacijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u listopadu 2017. broj korisnika mirovina pripadnika bivše Jugoslavenske narodne armije – JNA iznosio je 6636, a prosječan mirovina je bila 2.267,85 kuna, dok je broj korisnika mirovine kao pripadnike Jugoslavenske narodne armije – JNA – čl.185 ZOMO 134, a iznos mirovine je 3.019,57 kuna. U kategoriji korisnika mirovina broj sudionika tzv. Narodnooslobodilačkog rata iznosio je 13 772.

70 godina naklapanja

Jugoslavenska historiografija ne nudi točan podatak o broju poginulih pripadnika tzv. NOB-a. Vlada prava prašuma podataka iz različitih godina i od različitih autora. Očito se s tim podatcima manipuliralo, skrivalo godinama od javnosti jer jugoslavenske vlasti imale su prije svakoga istraživanja zadane veličine koje su istraživanjem htjeli potvrditi, a kako nikako nisu uspjele navući željeni broj vojnih i civilnih žrtava, to su tajile istinu.

Godine 1950. tzv. Republički odbor Subnora došao je do podatka da je u Hrvatskoj poginulo 46 377 partizana, Republički zavod za statistiku je, pak, 1964. izračunao da ih je poginulo 51.949, Komisija za procjenu žrtava SFRJ poslije toga dolazi do 61.833 žrtava. Vladimir Žerjavić procjenjuje gubitke tzv. NOB-a u Hrvatskoj na 60.000, mnogi drugi autori govore o više od 70 tisuća poginulih partizana, pa i više od sto tisuća. Tragikomično licitiranje traje od kraja Drugoga svjetskoga rata do danas. Nitko nema pouzdane podatke pa vlastita naklapanja i vlastite želje umata u tzv. znanstvene radove.

U manje od četiri godine ubijeno 148 434 Hrvata

U Pregledniku su uredno zabilježeni i, kako ih partizani nazivaju, neprijateljski gubitci od 1941.-1945.. Prema njihovim navodima 1941. ukupno je ubijeno 38, a ranjeno 81 Hrvat. Godine 1942. gubitci su već bili ogromni pa je tako ubijeno 8398 osoba, ranjeno ih je 4207, zarobljeno 5019, a predalo ih se 355. Tijekom 1943. partizani su ubili 42 964 osobe, 18 111 ih je ranjeno, 15 969 zarobljeno, a 1722 ih se predalo.

Podatci za 1944. godinu još su veći pa je tako ubijeno 58 511, ranjeno 39 607, zarobljeno 11 203, dok se predalo 1515. Do svibnja 1945. partizani u ubili 38 523 osobe, ranili 32 808, zarobili 24 929, a samo ih se predalo 15 462. Kad ove podatke zbrojimo po godinama, dolazimo do brojke od 148 434 ubijene osobe, 94 733 ih je ranjeno, zarobljeno 57 201, dok ih se samo predalo ukupno 19 354.

Pripremila: Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari